Jump to content

Filosofsko - retoricko teologisanje

Оцени ову тему


Препоручена порука

Истина бића је кад си спреман да се жртвујеш, да служиш другом.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovo pitanje ulazi u ontologiju, ako znas o cemu je rec. I odnosi se na osnovni filosfski postulat, pa prema tome ne moze odgovor biti usmeren na moral i etiku, vec na nesto transcedentno, onostrano, večno.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

istina bića je kad si nevidljiv,kad daješ prostor drugima ...nisam teolog, i filosofija mi daleka sad u ovim godinama.Primećujem da je Dobro kad ćutim. I slušam. Ta tišina,ta tihost, to je istina bića

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Postavimo pitanje sta je istina bica? U zavisnosti od odgovora na to pitanje u istoriji se razvijaju filosofije, religije i civilizacije. Ono je osnvoni retoricko filosofski postulat. Za Jeline do Platona istina bica je u nuznosti, kojoj je sve podredjeno, a upravo nuznost je bice. Posto je sve sto je stvoreno i nestovreno bice iliti jedno i kao posledica mnogi kroz to jedno. To je dominiralo u grka sve do pojave Platona koji je istinu bica video u svetu ideja, i da su u njemu nestvorene tj neosustastevljene tvari ili logosi koji daju istinitost vidljivoj i nevidljivoj materiji. U odnosu na ovu teoriju razvija se umetnost kao podrazavanje te ideje. Na primer drvo ne bi moglo da se identifkuje kao drvo da ne postoji ideja o njemu koja je vecna, a slikar na primer podrazava drvo kao materiju ali ne moze kao ideju. Doduse Aristotel je posle u Poetici pobio misljenje svog ucitelja objasnivski da podrazavanje ili mimesis zavisi upravo od datosti te ideje tj logosnosti tvari pa prema tome ono sto se slika ili svira ili vaja jeste u stvari prototip te stvari ili datosti. Medjutim obojica grese jer previdjaju da je istina nesto sto je nepromenjivo i sto uvek jeste i ne moze se opisati, jer da moze biti podlozna promeni ne bi bila istina tj. stasis nego bi bila pokretljiva i time podlozna menjaju pa kao takvo imala posledicu opsenu. Razumno je postaviti pitanje sta je istina, jer osoba ili bice ne moze da uzrokuje istinistost drugog bica jer bi se u tome kosila fenomenologija subjektivnosti. Lakse receno, drugost ne zavisi od istine vec od relacije, a istina je u tome da ona ne zavisi od jednog ili dvojice, vec od same sebe i projicira se u samu sebe. Tako da je istina nestvorena i oduvek postoji kao savet predvecne Trojice po hriscanskom ucenju, a njena istorijska projava se ogleda u stvaranju sveta. Tu vidimo i to da je bog oduvek znao da ce stovriti svet jer u vecnosti ne postoji kontinuum vremena koji bi ogranicio neku ideju ili po Maksimu logos identiteta. Samo je u jednom trenutku dobio svoju opipljivost :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Онтологија је, заправо, учење о бићу које је, заправо, засновано на заједници. Онтологија је зато учење о заједници.

Онтологија је у нашем схватању смислена само када је поистовећујемо са постојањем Бога - Свете Тројице, Заједнице тројичног постојања, живота.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ontologija jeste u svojoj konacnoj analizi svojevrsna kinonija, po pravoslavnom shvatanju kinonija Sv. Trojice, ali kao filosofski fenomen ona je iscrpljujuca u teoretisanju samo o istini konkretnog bica, dakle datog bica, ali po imperativu se ta istina nalazi u vecnosti, jer datom ili stvorenom bicu prethodi njegov vecni logos. :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 14 минута, EshatoloskiIkonizator рече

Ovo pitanje ulazi u ontologiju, ako znas o cemu je rec. I odnosi se na osnovni filosfski postulat, pa prema tome ne moze odgovor biti usmeren na moral i etiku, vec na nesto transcedentno, onostrano, večno.

Šta ako uzmemo u obzir da sve što je prolazno ima (u nekoj meri) svoje korene u Večnom? Da je ono prolazno provejavanje, slika večnosti? Onda moral i etika dobijaju drukčiju sliku, kao nešto jako dobro... Negde sam čuo da je Istinit Onaj koji je uvek isti, postojan, ne menja se (verovatno i zbog toga što nema potrebu da se menja zato što je sveobuhvatan)... Možda je Istina bića u nekoj meri uvek postojanost...? Više izrazih zapitanost nego što odgovaram :0205_whistling:

"Gledajući ljude sažali mu se, jer bejahu smeteni i rasejani kao ovce bez pastira."
(Mat. 9, 36)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa baš zato što je u pitanju nešto što se ne menja reč je o večnosti. Po pravoslavnom shvatanju, tačnije učenju Maksima Ispovednika "Stasis" je stanje večnog, i tu se ništa ne kreće, ne menja, ne propada, kao što sam napisao gore (proičitaj xd), a "genesis" je stanje stvorenog. Teznja ka tom "stasisu" je svrha postojanja, "telos" i "parskesos" konkretnih bića, i tek tamo se ogleda njena istinitost. Takodje, sledeci ovo, pravoslavno shvatanje smatra da se ta istinitost zadobija tek u budućnosti tj. Eshatonu, gde će sve, kao što veliš, biti postojano, ali opet blagodatno dinamicno bez mogucnosti promene već stalnosti. Etika zadobija smisao tek kad ulazi u ontologiju, bez nje je obesmisljena. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Сетих се светог Максима Исповедника

80. „Научите се од мене, говори (Господ) јер сам кротак и смирен срцем" (Мт. 11, 29) и остало. Кротост очувава афект неузбуђеним, а смирење ослобађа ум од надмености и сујете.

за мене је истина бића та једноставност

Link to comment
Подели на овим сајтовима

и још

85. Као кад птица везана за ногу, покушавши да лети, опет пада на земљу вучена узицом; тако и ум који још није стекао бестрашће, уздижући се ка познању ствари, пада опет на земљу вучен страстима.

 

ум који је стекао бестрашће...и то је истина бића

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sveti Maksim Ispovednik je inkorporirao monašku tradiciju zatrovanu origenizmom i neoplatonizmom u sistematicnu apostolsku tj. biblijsku eklisiologiju. I njegov opus rada je 95% Dogmatika, a ostatak moral. Izracunaj bilans, i za sta ce se ko uhvatiti. Ne sporim, u ovih 5% je blago, ali neprocenjiv dukat je u vecini. On je bukvalno kreator svog bogoslovstvovanja, i na njega se svi ostali posle naslanjaju. Opet da ponovim, ovo pitanje sa teme zahteva u samom sebi govor ili rec na filosofski nacin, a ne na puko moralisanje i okretanje svega na eticku vodenicu. Rec je o necemu sasvim desetom.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Istina bića je On - Istina, Život. Ako smo u njemu onda smo u biću - bitiju. Ako nismo, onda samo privremeno zauzimamo odr. prostor, u odr.rasporedu molekula, a onda vječno okušamo ne-bitije... 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 минута, Дијана. рече

Istina bića je On - Istina, Život. Ako smo u njemu onda smo u biću - bitiju. Ako nismo, onda samo privremeno zauzimamo odr. prostor, u odr.rasporedu molekula, a onda vječno okušamo ne-bitije... 

a kada se ostavruje to bitije sa Njim?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 минута, EshatoloskiIkonizator рече

a kada se ostavruje to bitije sa Njim?

"Ko vjeruje u mene ima život vječni", "neće svi koji mi viču Gospode, Gospode, vidjeti Carstva..." nego oni koji vrše zapovijest o ljubavi "koji me nahrane, u tamnici posjete"...

Dakle ništa bez etike, ne može ni ontologija, bez etike, malo malčice... 

p.s. nisi primjetio ovaj odjeljak https://pouke.org/forum/forum/124-догматско-богословље/

ili barem ovaj, https://pouke.org/forum/forum/50-православно-образовање/

nego udri po širokoj džadi... :D

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...