Jump to content

Bogom prosveceni duhovnici

Оцени ову тему


Препоручена порука

8 minutes ago, kamila рече

Koga ste upoznali od blagodatnih i prozorljivih otaca, monaha/monahinja da je ostavio veliki utisak na vas.

Kakve su to licnosti i kakvu ste pouku culi od njih. Podelite vase iskustvo.

Pa kako znaš da su blagodatni prozorljivi? Starac Tadej kaže da je samo kod jednog vidio monaha vidio da je u blagodati, a mnogo više kod mirjana, a zamisli sa koliko je on pricao. Ja sam pisao negdje na forumu, jedan monah u manastiru Grčkom na Svetoj Gori reče mom prijatelju kaže kad bi se pojavio ti tako zgodan ovi monasi hoće da se pojedu od ljubomore, često su tako ljubomorni na ruske monahe koji su visoki, vitki itd. Pa starac Tadej je često gubio blagodat, malo je onih koji kad se okrenu od ovog života stisnu papučicu i idu tako do kraja života, kao Apostol Pavle ili Marija Egipćanka.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, kamila рече

@Ronald To izgleda malo monaha ima blagodat, a iznenadjujuce ima vise blagodatnih svetovnih ljudi. Ja mislim otac Tadej je bio svetli primer ostalim monasima, uz to prozorljiv.

Ali Kamilla, ti onako kao da si odnedavno u pravoslavlju, pa sve bukvalno gledaš, polako smiri se malo, i Starac Tadej se borio, ali ta prozorljivosti je dosta nejasna i ne treba se vezivati za to, ljudi često preuveličavaju zato kad rastrojen covjek dodje kod nekog posvećenog i smirenog monaha, sve mu djeluje kao da ovaj sve zna o njemu, ali to nije prozorljivosti, vec izgubljenost ovog mirjanina na koga utjeha djeluje kao lijek. Na primer starac Porfirije Kavsokalivit je jednom nazvao manastir Jazak i upozorio ih da bi se moglo desiti nešto loše, e to je već za razmišljanje, on nije ni ni bio u manastiru, odakle mu broj, nikome nije bilo jasno.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

U cemu je stvar ta opijenost nekim sega mega prozorljivim starcima? Zasto se prelazi preko jevandjelskih rijeci da Duh dise gdje hoce? Sta zar ne moze svestenik u parohiji iskazati blagodat i toplu i poucnu rijec, prijatelji, brat, komsija, radni kolega...jesu oni svi slijepi za Duha, i samo su molcanici po pesterama otvoreni prozori Carstva Nebeskog? 

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

10 minutes ago, Justin Waters рече

U cemu je stvar ta opijenost nekim sega mega prozorljivim starcima? Zasto se prelazi preko jevandjelskih rijeci da Duh dise gdje hoce? Sta zar ne moze svestenik u parohiji iskazati blagodat i toplu i poucnu rijec, prijatelji, brat, komsija, radni kolega...jesu oni svi slijepi za Duha, i samo su molcanici po pesterama otvoreni prozori Carstva Nebeskog

 

Jednom mi pitali iz moje parohije da podjem u manastir Lepavinu da vidim kakav je duhovnik starac Gavrilo i ja pristanem. Kad smo stigli taj dan je bio toliko nervozan da od njihove mitomanske price nije ostalo ništa. A ja preko neta još bolje nego oni bio upoznat sa njegovim životom i djelovanjem. Nego ljudi nisu u stanju da vide da medju mirjanina ima blagodatnih djela, mnogo više nego medju monasima:)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

40 minutes ago, Arsenija рече

Nikad u zivotu nisam upoznala monaha , ni prozorljivog , ni obicnog . 

Ја јесам упознао монаха, ни прозорљивог, ни обичног. Ако хоћеш, упознаћу вас.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Укратко, да, упознала сам такве монахе... и благодатне и прозорљиве... било би претерано да помињем јавно њихова имена.

"Ја сам сакупљач необичних ствари. Нека други сакупљају значке и марке. Ја сакупљам дане, часове и тренутке. " - Мирослав Антић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

DUHOVNA MUDROST DUHOVNE MATI NAŠEG VREMENA

8591_Mati%20Makrina%201.jpg&size=500

Molitvama mati Makrine otkrivene su nam nagrade koje je Bog pripremio onima koji su strpljivi za vreme velikih iskušenja i koji ne osuđuju druge ma koliko ih drugi mrzeli ili povređivali. Takvi ljudi u ovom životu, a i nakon ovog života osećaju neopisivo ushićenje i sve ostale blagodati.
Propovedi Igumanije Makrine iz Manastira Odigitrija (Volos, Grčka) su sakupjene u knjizi Λόγια Καρδίας (pp. 246-250). Sa sada ova knjiga je dostupna samo na Grčkom jeziku, a nadamo se da će u budućnosti biti dostupna i na ostalim jezicima. Dok se ova knjiga čita duša prosto leti, takvu moć imaju duhovno inspirisane reči ove Svete Igumanije. Ona je kao svetitelj iz davnih vremena, duhovno mudra, revnosna u svakom smislu i vrla bez premca. Reči ne mogu da objasne kakav ona utisak ostavlja čak i na stranca. Njene reči nam direktno daju ukus Hrišćanske duhovne borbe. Tekst koji sledi je jedan od najduhovnijih iz njene knjige.
 
Treba da budemo pažljivi da nekoga ne osudimo, šta više treba da budemo veoma pažljivi! Neobjašnjivo i strašno je druge osuđivati jer je rečeno da pazimo jer ako druge osuđujemo, da ne budemo i sami osuđeni. Da li primenjujemo ove reči na delu? Čak iako nemamo vrline, Hristos će nas spasiti i odvesti u Raj, samo ako ne osuđujemo druge. 
 
Igumanija Makrina nam govori o njenom ličnom iskustvu. Njena duhovna sestra je jednom govorila laži o Igumaniji Makrini. Kaže da nam ovo priča na slavu Hristovu. Da li je zbog iskušenja, mržnje ili zbog ljubomore to njena duhovna sestra uradila to nije bitno. Mati Makrina se mnogo molila za njenu duhovnu sestru. Kaže da se toliko nije molila ni za svoje roditelje. Mati Makrina je tražila pomoć i snagu od Boga, kao što je Sveti Car David tražio da ga Gospod odbrani od kleveta, a da će on čuavti Njegove zapovesti. Mati Makrina kaže da je osećala velike patnje unutar sebe.
 
Igumanija Makrina kaže da je u viziji jednom videla svoju duhovnu sestru kako plače i kako je sva oronula. Lice joj je bilo tamno, a na leđima je nosila tovar koji nije mogao da se pomeri od velike težine. Sve je bilo veoma stvarno. Njena duhovna sestra je patila u viziji, a Mati Makrina je htela da joj pomogne čim je videla. Rekla joj je da izgleda umorno i pokušala da podigne tovar ali nije uspela. 
Njena duhovna sestra joj je rekla da je umorna od nošenja tog ogromnog tereta. Takođe je rekla Igumaniji Makrini da Carica večeras priprema Slavu i da želi da je vidi. A Mati Makrina nam govori šta se dalje dogodilo.
Začudila sam se, ali odjednom je stigla kočija i Igumaniji Teofanija u njoj. Izgedala je kao dete od petnaestak godina. Rekla mi je da će ih Carica večeras primiti. 
Načinila sam znak krsta i ušla u kočiju. Prošli smo prelepim putem i videla sam Crkvu ispred nas, izgledala je kao Crkva Panagije Tinos. Crkva je bila veličanstvena! Prekrstila sam se dok smo prolazili pored Crkve. Preko puta je bila Palata sa ogromnim vratima. Tu je bila Carica na ulazu. Ali Caricu nisam mogla da vidim iznad njenog vrata zbog ogromne svetlosti Njenog lica. Na sebi je imala lepu crkvenu odeždu.
Dva reda ljudi je bilo ispred nje koji su joj prilazili. U jednom su bila deca, obučena kao anđeli, a u drugom su bile udovice obučene kao monahinje.
Krenula sam prema redu sa udovicama, ali su mi rekli da još uvek nije moj red. Odjednom sam čula Vaskršnje pojanje. Onda je Carica pozvala Svete Veliko Mučenike i Mučenike, a oni su prilazili da dobiju blagoslov pre nego štobi otišli na pripremljenu platforu. A iz Palate se čulo pojanje da je ovo Dan Vaskrsenja…  
Kada sam prišla dodirnula sam ruke Carice, njene predivne ruke koje su ostavile utisak na moju dušu. Stavila mi je ruku na leđa prijateljski i rekla da budem strpljiva. A onda je od svojih sluga tražila da me odvedu u Kraljesvki Vrt.
Za trenutak sam pogledala u Palatu i videla sam stolove sa belim stolnjacima, bilo je svega što se može poželeti.
Rečeno mi je da je sve to spremljeno za mučenike koji su pretrpeli velika iskušenja sa velikim strpljenjem. Kada smo ušli u Kraljevski Vrt videla sam cveće, a na na nekim cvetovima su bili krstići. Kako je vetar duvao tako se cveće pomeralo, a vrt je bio zelen i prekrasan. U tom Vrtu tuga koja mi je bila u duši je pobegla, a zadovoljstvo i radost došli! 
Tog jutra sam otrčala do duhovne sestre koja me je klevetala. Zagrlila sam je i izljubila. Nisam znala kako da joj se zahvalim jer su te njene klevete doprinele da vidim i osetim Raj. Taj doživljaj je ostao u meni, a ja sam zapamtila zapovest da nikoga ne osuđujem, da ne bih bila osuđena. To sam ispunjavala pa makar ispred mojih očiju se nešto ne željeno dešavalo.
 
To što sam videla u viziji me je utešilo, pa sam na sve ostalo zaboravila. U moje srce je ušla čistota koja me je učinila bestrasnom, a zatim i mir. Tako da mi je ta duhovna sestra učinila veliku duhovnu korist. Sada kažem da je za svakoga najbolje da bude strpljiv! Zbog strpljenja je Carica pozvala Svete Mučenike Hristove da dođu… Velika Slava je pripremljena za mučenike koji se bore duhovno i koji izdrže mučeništvo!
  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...