Jump to content

Dnevnik iz srca pisan


Препоручена порука

Ma ta materijalna izluzija je toliko primamljiva i lepa jer ju je sam Bog stvorio. Tu treba covek prvo da stekne Tvorca i uz njegovu blagodat upozna materijalni zivi svet.

  facenew22222222 Tako je. Samo što mi ljudi nekad zaboravimo deo oko spoznaje i upoznavanja  tvorca i onda se mučimo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Увек се сети Христових речи: "Будите мудри као змије а безазлени као голубови." О срећи и љубави коју осећаш, о бисерима истине, сети се да је такође Христ рекао:"Не дајте светиње псима нити бацајте бисера својих пред свиње, да их не погазе ногама својим и окренувши се, растргну вас".

facenew22222222 facenew22222222 facenew22222222 Hvala.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nekad ne znam šta se to samnom dešava. Ponašam se klinači, previše se opustim i onda gnevim ljude oko sebe. Nenamerno, nesvesno na kraju završim u svadji sa roditeljima. Nekad i sebe ne razumem svoje postupke i dela, svoja razmišljanja i sebe u nekim trenucima. Kao da iz mene isplivava neka druga osoba, osoba koja jeste deo mene ali koja ne želim da je tu. Kao da sam podeljen na dve ličnosti koje se bore koja će od njih da upravlja ovim telom. Uglavnom, trudim se, da telo kontroliše moral, vera, ljubav, ali nekad kad ne pazim kad se najmanje nadam ispliva taj deo mene koji svakoko povredjuje druge izgleda da ne treba da se opuštam. Ali u mojoj prirodi je da se stalno smejem, da budem dete zarobljeno u telu dvadestogdišnjeg momka koje nikako ne želi da bude zatrpano stvarima odraslih.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ово ми је врло познато. И ја често осетим како кроз мене делује неко ко није заправо моја суштина. Она греховна природа човека, коју сам призовем. Мислим да је формула трудити се у добру. Једном ће та половина нестати, расејаће се. :)

"Покаткад ми Бог даје тренутке савршеног мира. У тим тренуцима ја љубим и верујем да и мене љубе. У тим тренуцима ја сам формулисао своје Вјерују сасвим просто. Ево њега: "ја верујем да нема ништа љупкије,дубље,симпатичније и савршеније од Христа. Са суревњивом љубављу говорим себи: не само нема Њему слична,него и не може бити." Ја шта више изјављујем:када би ми неко могао доказати да је Христос ван истине,и када би збиља истина искључивала Христа, ја бих претпоставио да останем са Христом,а не са истином".

Достојевски

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ово ми је врло познато. И ја често осетим како кроз мене делује неко ко није заправо моја суштина. Она греховна природа човека, коју сам призовем. Мислим да је формула трудити се у добру. Једном ће та половина нестати, расејаће се. :)

Da te Bog čuva moj istomišljeniče :). Od svih ljudi a od skoro sam ovde, voleo bih da te jednoga dana upoznam da uživo podelimo mišljenja i ideja. :) Jednog dana :) 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Хехехе Брате :0442_feel: хвала ТИ пуно! :0442_feel: 

Много волим да читам Твој дневник. :) Баш због тога. :) Даће Бог да се упознамо уживо! :):bighug: 

"Покаткад ми Бог даје тренутке савршеног мира. У тим тренуцима ја љубим и верујем да и мене љубе. У тим тренуцима ја сам формулисао своје Вјерују сасвим просто. Ево њега: "ја верујем да нема ништа љупкије,дубље,симпатичније и савршеније од Христа. Са суревњивом љубављу говорим себи: не само нема Њему слична,него и не може бити." Ја шта више изјављујем:када би ми неко могао доказати да је Христос ван истине,и када би збиља истина искључивала Христа, ја бих претпоставио да останем са Христом,а не са истином".

Достојевски

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Malo mog filosofiranja. :D

 

Jos od davnina se cenilo i postovalo pravo stanje ljudskosti. Stvari kao sto su moral, poštenje pa i sama vera i sam Bog bili su neodvojivi delovi licnosti jednog čoveka, koji je uprkos teretu svojih pleca, ponosno  nosio osmeh na svom licu.

.Biti covek. Hm. Kako to biti covek? Pa zar ja vec nisam covek? Svojim postojanjem ja sam covek. Stvoren od strane nekog velikog praska, slucajnom kombinacijom razlicitih materija, vise milionskom evolucijom nastao sam ja koji ponosno prkosim svima. Zaboraviši Boga, tvorca sveg vidljivog i nevidljivog umislio sam  da sam i sam tvorac i da imam prava da prirodu koja mi je data krojim po svojoj meri. Danas je svako ekspert za sve. Ako ne poseduješ opipljivo blago ovoga sveta jadan si. Ako ga ne poseduješ i ako se ne prikljucis masi koja ponizno za tim blagom ide jadan si zato sto ne mislis kao vecina. Jednom je neko rekao ,,Od vrednih stvari imam dušu,,. Danas za tu dušu ne bi mogao da dobije ni šacicu zemlje. Danas je sve ono što je nekad bilo na ceni zamenjeno materijalnim pa tako sve ima svoju cenu, devojka na internetu prodaje svoju nevinost, jedan covek na jednom aukciskom sajtu ceo svoj zivot. Duša neprocenjiv i jedinstven deo povezan za truležnost ovozemaljsku, koja pokrece naša tela i koja je nosilac naš licnosti, danas ne postoji.Nema je. Izbrisana od strane modernog čoveka koji više nema vremena za sebe, koji radeci za novac, koji umesto da mu bude sretsvo a ne cilj, odbacio je dušu kao svaku moguću opciju njegove celine. Svesno poriče Boga i ako duboko u srcu istna stoji i opominjega. Nekad se jako iznerviram kada neko oko mene počne da kritikuje i ismeva Religiju,Boga, Crkvu. Oni svojim ismevanje neće nauditi veri ni Bogu ni crkvi  nego sebi. Jako mi je krivo što ne mogu svi da shvate ljubav koja im je bezgranično data i koju treba jako da prigrle. Zašto smo toliko daleko od istine koja nam je tik ispred nosa? Ja nisam dostojan da bilo koga kritikujem kada ni sam nisam nešto čist i bez grehova.Ali kada vidim da je bilo ko od tih što su Boga zaboravili, postepeno dopustili da on ponovo udje u njihova srca i njihovo biće  taj je osećaj ne opisiv. Još jedan ratnik koji se  moli za sebe i svet.Uspeh.Veliki uspeh.  Sve dok ljudska srca budu ohladjena prividnom toplotom ovog sveta neće spoznati sebe i shvatit da smo svi deo jedne velike celine koju je zamislio i udesio Bog koji čeka naše promene i povratak u njegov zagrljaj.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Hodaujći ulicama mog malenog grada naidjoh na neku uličnu rasprodaju knjiga. Našao sam nekoliko dobrih knjiga po odličnoj ceni. Privuko me je naslov ..Vekovni sukobi izmedju dobra i zla.. Prodavač me je ubedio da je uzmem kaže da je dobra. Ima li neko da je pročitao, kakvi su utisci? :)

Ellen-G-White-Vekovni-sukob-izmedju-dobr

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Dobrota je tu ! I dalje je prisutna medju  ljudima samo smo mi ljudi malo oprezniji da ne bi prosipali bisere....

 

Dusha se ne snalazi, dusha nalazi slicnu dushu i ima zajednicki osecaj pripadnosti u Spasu.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Uhu, bas dobar dnevnik. Rado cu ga citati, mladi covece.

facenew22222222

Радуј се, Нектарије, велики Архијереју Божји!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zagledavajući se malo dublje u ljude u njihova očekivanja i stavove, shvatih jedno. Uvek ćemo očekivati više pomoći od sveta nego što mi možemo svetu da pružimo i damo. Iznerviraće nas ti ljudi koji se previše trude, ali koji  nikako ne ispunjuju naša očekivanja. Tek kad se pomerih iz svog položaja shvatih posmatrajući sebe, da nesvesnost našeg razmišljanja koči naša rasudjivanja i čini da budemo zli u očima posmatrača.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Voleo sam da posmatram oblake. Predivni pejzaži naslikani na plavom platnu neba ulivali su mi mir. Kao detetu koje je živele u ne tako mirnim uslovima nebo je bilo spas koje mi je pružalo nadu da je bolje sutra tamo negde. To piljanje u beskrajno plavetnilo mi je uvek bilo tako zanimljivo,  tako veliko tako beskrajno a ipak ne uprljano već sveto i drago. Kada sam odrasta i bolji dani jesu dolazili prestao sam da gledam u nebo. Ali kada mi je teško i kada od bezizlaznih situacija koje možda nisu velike za čoveka koji je prošao sve, za mene narvno prevelike i preteške jer je svakom svoj problem najteži. Ponovo gledam u to nebo. Koje isto kao nekad gleda mene. Predaleko, čisto i nedostižno ali koje ti daje mir. Nebo će biti nepromenjeno, isto bilo da  ga posmatraš iz Srbije, Kande ili Kine.. Uvek je tu za nas da nas dobrotom svog plavetnila ohrabri da istrajemo u borbi koja nam se predaje. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Eto. Konacno nadjoh malo vremena da se iskradem i pobegnem u virtuelni svet kako bi se po ko zna koji put sastao sa vama. Vase ideje, misli poucni i korisni saveti, pa cak i lupanja i neke sale jesu ono sto na ovom forumu utiskuje nas  same kroz to nase pisanije. Fakultet je poceo radno. Malo raije od ostalih fakulteta. Ponovo slusanje predavanja, drustvo, izlasci. Osvrcuci se oko sebe primetih da nas je ove godine dosta manje. Puno njih nije steklo ni uslov za prelazak u drugu godinu a o budzet da i ne govorim. Bice ovo  izazovnija godina. Puno ocekujem od sebe, uz Boziju pomoc prebrodicu iskusenja i uspecu. Verujem. Znam da hocu. Novost koja mi je juce jako obradovala i koja me je postakla na jos veci bolji rad jeste novost, da sam jedan od 15 najboljih ucenika mog fakulteta svih smerova i godina. I da cu dobiti nagradu tj nas 15 velicanstveni icicemo  u Italiju na nekoliko dana. Ojednom. Kada ti glava bude preplavljena raznoraznim mislima. Stvari koje ne mozes da promenis i koje jako iritiraju. Onda odjednom dar sa neba. Podstrek. Boze hvala ti.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...