Jump to content

Препоручена порука

Ima među ženama više heroja nego što ih ima među ljudima, ali su ljudi celu istoriju prigrabili za sebe ..., i za priče o sebi.Međutim, mi smo heroji u bojnoj vatri, a žene u hladnoj svakidašnjici. Mi smo hrabri pred smrću, a one pred životom... mi pred drugim čovekom, a one pred celom sudbinom....
Dučić

 

                                             _sp-zena-ljubav-priroda.jpg

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

MARKESOVO OPROŠTAJNO PISMO: Kada bi mi Bog podario komad života...

 

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem. Stvari bih cenio, ne po onome što vrede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otvorenim ne samo telo već i dušu. Bože moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom, na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u času tkanja. Zalivao bih ruže suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica...Bože moj kad bih imao jedan komadić života...

Ne bih pustio da prođe ni jedan dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živeo bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se zaljubljuju. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica. Shvatio sam da kada tek rođeno dete stegne svojom malom šakom, po prvi put prst svoga oca da ga je uhvatilo zauvek. Naučio sam da čovek ima pravo da gleda drugoga odozgo jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi. Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću na žalost početi da umirem..."

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

POSMRTNI OTKUCAJI

 

Negde između prihvatanja situacije i nemanja izbora. Negde između „kasno je“ i „razumem te“. Tamo negde između žaljenja za nečim i sažaljevanja nekoga, odmah iza ponosa i samopoštovnja smrde ukradena i mrtva srca.

Ukradena pa bačena. Krali su ih srčani kleptomani. Oni što ih uzmu da vlasnik ne primeti, a posle ne znaju šta će sa njima pa ih prodaju budzašto kojekome. Leže tako užegla i presahla. Krčkaju se na vrelini bezosećajnosti. Trule beskorisna i nepulsirajuća.

Neka su pobačena pa bačena. Otrovana pesmom. Opoganjena parfemom. Ogađena šećerom. Oteta iz grudi ko nerođeno dete iz materice. Nespremna da odu iz tople utrobe svog gazde pištala su i plakala. Da dišu vazduh znala nisu. Da piju vodu znala nisu. Hodati svetom znala nisu. Izdahnu sama bačena u rupu. U masovnu grobnicu. Neoplakana. Neokađena. Neožaljenja. Bez pomena. Bez suze.

U tom posmrtnom ropcu začnu se iznova u tuđim grudima. Rode se ponovo. U što većem smradu i bolu skončaju to se iznedre lepša i veća. Ona su neuništiva. Iznova cvetaju kao nova proleća. Iznova pevaju kao skerletni feniksi. Kad u novim grudima stasaju vole jače nego ranije. Kucaju glasnije. Vode ljubav strasnije. Pumpaju krv brže kroz žile. Uživaju u ljubavnim tahikardijama. Ne znaju za kraj. Niti kraj zna za srca. Zato su večna, nedodirljiva i sveta.

https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1591832831078225&id=100007545695942&notif_t=like

 

 

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Treba uvek biti pijan.
Sve je tu: to je jedino pitanje. Da ne biste osećali strašno breme Vremena koje vam slama pleća i povija vas prema zemlji, treba da se opijate bez predaha. A čime? Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja. Ali opijajte se. Pa ako se katkad, na stepeništu kakve palate,na zelenoj travi u nekom jarku, u sumornoj samoći svoje sobe probudite, kad je pijanstvo već popustilo ili nestalo, zapitajte vetar, talas, zvezdu,pticu, časovnik, sve što juri, sve što kruži, sve što huči, sve što peva, sve što govori,zapitajte koji je čas;i vetar, talas, zvezda, ptica, časovnik, odgovoriće vam: "Čas je da se opijate!'' Da ne biste bili mučeničko roblje Vremena, opijajte se; opijajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja."

Šarl Bodler

 

11701066_575733339246804_668693866363037

https://scontent-fra3-1.xx.fbcdn.net/hphotos-xpt1/v/t1.0-9/11701066_575733339246804_6686938663630376212_n.jpg?oh=5d90ab9ae60b102520f6bef9998128b7&oe=5650BB7C

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Ručak

 

Kako praviš onu tvoju boraniju?

Koju?
Onu s telećim rebrima i šargarepom.
Pa pravim s telećim rebrima i šargarepom.
A je l’ stavljaš beli luk?
Stavljam.
Pa znači i s belim lukom.
Da.
A šta još stavljaš?
Malo crnog luka i ljute paprike, so, biber i peršun.
Aha, pa znači sve to.
Da. I teleću supu koristim za dinstanje.
E, pa to si mi isto rekao i prošli put i ja kad sam napravila nije ispalo kao tvoje.
To je zato što ti ne umeš da praviš boraniju.
Pa je l’ hoćeš ti da me naučiš?
Ne mogu.
Znači ti nećeš da i ja umem da napravim boraniju?
Ne, nego ja mogu samo da ti pokažem kako ja pravim, ali ti moraš sama da naučiš.
Ne razumem. Ako nećeš da me naučiš, lepo reci.
Lepo ti kažem da ne mogu. Niko nikoga ne može ništa da nauči.
Samo bi da filozofiraš, a ja te pitam za boraniju.
Za boraniju i za sve drugo je isto. Čovek sve mora sam da nauči.
Dobro. Kako da naučim?
Napravi boraniju.
Tako ti misliš da mi pomogneš?
A je l’ hoćeš da ti pomognem?
Hoću.
Dobro, napravi boraniju pet puta za sledećih deset dana.
I misliš da ću onda umeti?
Ne, onda će ti biti jasnije neke stvari u vezi s boranijom.
Dobro, a koju boraniju da kupim?
Onu koja ti se sviđa.
Opet ti. Koja je najbolja?
Ona koja se tebi najviše sviđa.
Znači, ni to ne možeš da me naučiš?
Ne mogu ja da znam koja se tebi najviše sviđa.
A je l’ mogu da pravim s piletinom?
Probaj.
A ti? Je l’ bi ti pravio s piletinom?
Ja pravim s teletinom.
Nemoguć si.
Ja da hoću da pravim s piletinom, ja bih pravio.
Dobro, samo mi reci šta je najvažnije kod pravljenja boranije.
Najvažnije je da daš sve od sebe.
Čovek od tebe ne može recept da dobije.
Ja sam ti upravo dao recept.
A je l’ hoćeš ti da mi napraviš tu boraniju?
Naravno.

Ivan Tokin

 

 

 

gajenje-boranije-u-plastenicima.jpg

http://seoskiposlovi.com/wp-content/uploads/2013/02/gajenje-boranije-u-plastenicima.jpg

 

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Mali princ ode da ponovo vidi ruže.

Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, reče im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.
Ruže su se osećale veoma nelagodno.

Lepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovek ne može da umre za vas. Naravno, običan prolaznik poverovao bi da moja ruža liči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavoleo. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad ćuti. Zato što je to moja ruža.

 

img20150816140117.jpg

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

https://youtu.be/Mn8UOGZ6GJw

 

Ima želju da me liječi

Djevojka iz moga kraja

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

– Ono što je važno, to se ne vidi…
– Naravno…
– To je kao sa cvetom. Ako voliš jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti, prijatno je nocu gledati u nebo. Na svim zvezdama cveta cvece.
– Naravno…
-To je kao s vodom. Ona koju si mi dao da pijem bila je kao muzika, zbog cekrka i užeta… secas li se… bila je slatka.
– Naravno…
– Gledaceš nocu zvezde. Moja je isuviše mala da bih ti pokazao gde se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvezda bice za tebe jedna zvezda. Voleceš dakle da gledaš sve zvezde… Sve ce one biti tvoji prijatelji. A zatim, poklonicu ti nešto…
On se opet nasmeja.
– Ah! mali moj, mali moj, tako volim tvoj smeh!
– Upravo to ce biti moj poklon… bice to kao s vodom…
– Šta hoceš da kažeš?
– Za sve ljude zvezde ne znace isto. Za jedne, koji putuju, zvezde su vodici. Za druge, one su samo male svetiljke. Za ucenjake one su problemi. Za mog poslovnog coveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo cute. A ti, ti ceš imati zvezde kakve niko nema…
– Šta hoceš da kazeš?
– Kad budeš gledao nebo, nocu, pošto cu stanovati na jednoj od njih, to ce za tebe biti kao da se sve zvezde smeju. Ti ceš imati zvezde koje znaju da se smeju!
On se i dalje smejao.
– A kada se utešiš (covek se uvek uteši) bice ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostaceš mi uvek prijatelj. Poželeceš da se smeješ sa mnom. Otvoriceš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva… I tvoji prijatelji bice iznenadeni kad te vide da se smeješ gledajuci u nebo. A ti ceš im tada reci: „Da, zvezde me uvek zasmejavaju!“ A oni ce pomisliti da si lud. Ala sam ti podvalio…
On se i dalje smejao…
– To ce biti kao da sam ti dao, umesto zvezda, šaku praporaca koji umeju da se smeju…

„Mali Princ“

 

                            Slika-12.jpg

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Ланче кренула у 5. разред, "микро лаб" стигао...моја лична "фарма" може да почне...само ми још интервентна фали на вратима. :)

 

https://www.youtube.com/watch?v=IpIoGQZdXaQ

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Seven Wonders of Life

1. Your Mother - Who is the first person to welcome you in this world.

2. Your Father - Who is the first person to go through all the hardships just to see you smile.

3. Your Sibling - The first person to teach you the art of 'sharing and caring'.

4. Your Friend - The first person to teach you how to respect people with different opinions and viewpoints.

5. Your Life partner - The first person to make you realize the value of sacrifice and compromise.

6. Your Children - The first little person to teach you how to be selfless and think about others before yourself.

7. Your Grandchildren - The only creatures who make you want to live the life, all over again ... !!

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

love-yourself-appreciate-life-daily-quot

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

11998924_10153631806533185_3905397326296


 


 


The truth was a mirror in the hands of God. It fell, and broke into pieces. Everybody took a piece of it, and they looked at it and thought they had the truth.


Rumi

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Oд моје Саше добих на дар ову икону.

 

12004928_10153581998843431_8457091490080

 

Богородица Јерусалимска
 
Икону Мајке Божије, звану „Јерусалимска”, по Предању, иконописао је свети Еванђелист Лука у години Успења Пресвете Богородице (петнаест година по Вазнесењу Господњем). Икону је 453. године из Јерусалима у Константинопољ пренео византијски цар Лав I Велики, и она је тада била смештена у храм Мајке Божије, зван „Живоносни Источник”. За цара Ираклија, у време напада Скита на Константинопољ, престони град је био спасен после свенародне молитве пред Јерусалимском иконом Богородичином. После овога, цар је наредио да се икона пренесе у Влахернску цркву, где се она налазила идућих три стотине година. Почетком десетога столећа, у време похода Руса на Корсун, то јест Херсон, икона је била пренесена у тај град. Када се касније овде крстио, свети Кнез Владимир је понео ову икону са собом у Кијев, а када су становници Новгорода примили Хришћанство, свети Кнез Владимир им је послао на дар Јерусалимску икону, и она је више од четири стотине година почивала у Новгороду. Када је, пак, Иван Грозни освојио Новгород, он је Јерусалимску икону пренео у Москву, у Успенску цркву. У време најезде Француза 1812. Јерусалимска икона је украдена и однесена у Париз, где се и данас налази у цркви Пресвете Богородице.
 

Молитва друга Пресветој Богородици у част њене иконе Јерусалимска

Пресвета Госпођо, Владичице Богородице, Надо свих који се у Тебе надају, Заступнице тужних, Прибежиште очајних, удовица и сирочади Хранитељко! Услиши и помилуј нас, грешне и недостојне рабе Твоје, који са умилењем пречистој икони Твојој припадамо: умоли, Милосрдна Владичице, Сина Свога и Господа нашег Исуса Христа, да одврати од нас праведни гнев Свој, да нам опрости грехе и безакоња наша, да се добротом Његовом удостојимо да живот свој у покајању окончамо и милост Његову да стекнемо, са свима избраницима Његовим, јер си благословена и препрослављена у векове векова. Амин.

 

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

враг ти међ веђе засео

низ лице ти оцат сипа

а на усне пчеле шаље

у дужице ти чавле забија

из њих детелина расте

 

 

https://www.youtube.com/watch?v=3f3zvw5G6tI

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...