Reč i delo pape Franciska I, medijske objave i reportaže

[Nevena Zec]

Ovo je mali korak za papu, ali veliki za Rimokatolike.

Izašli iz srednjeg veka konačno u potpunosti.

 

 

to sam i ja pomislila , ali sam se i zapitala :

kad dođe novi papa da li on može da tu odluku da poništi ?

[Ignjatije]

to sam i ja pomislila , ali sam se i zapitala :

kad dođe novi papa da li on može da tu odluku da poništi ?

Super pitanje. Neka nam naši rimokatolički teolozi odgovore.

[Zayron]

Super pitanje. Neka nam naši rimokatolički teolozi odgovore.

 

Zavisi o kakvoj se stvari rade, u principu svaki papa može promjeniti

odluke prethodnih papa ali ne sve, zavisi to od toga o čemu se tačno radi.

Recimo stvari vjere ne može promjeniti nijedan papa, one su nepromjenljive.

Sasvim normalno pape mjenjaju odluke svojih prethodnika kad na primjer

imenuju ili opozivaju kardinale, biskupe, osnivaju ili ukidaju eparhije itd.

 

Na primjer:

 

Papa Franjo (bez tog I ili prvi, to se nikad ne stavlja, stavlja se tek drugom) je proglasio promjene u sastavu Kongregacije za biskupe, jedne od najvažnijih Kongregacija, koja odlučuje o izboru novih biskupa. U njoj ostaje kardinal Quellet, napušta je kardinal Burke a njenim novim članom postaje kardinal Wuerl.

 

Ti kardinali su do tih Kongregacija nominovani prethodnicima sadašnjeg, aktualnog pape, najčešće tim posljednjim ili nekoliko posljednjih i on ih kao novi papa ima pravo opozvat, ostavit ili dovesti nove.

[Zayron]

значи остао само грчки 

 

I staroslovenski, na njega si zaboravio, a sam si ga odobrio, Pontifexe!

 

http://goo.gl/8uB3cW

[MariaElena]

Ovo je mali korak za papu, ali veliki za Rimokatolike.

Izašli iz srednjeg veka konačno u potpunosti.

 

Zašto tako misliš? Ukidanje latinskog i imenovanje talijnskog kao službenog jezika za Sinodu bskupa je nevažno za Crkvu, odnosno vjernike..Važnija odluka je bila kad je latinski jezik zamijenjen narodnim jezikom u liturgiji, a to je bilo pred više od 50 godina. I to je doista bilo važno, da svaki narod slavi Boga na svom jeziku, i da razumije i sudjeluje aktivno na Misi ili drugim oblicima pobožnosti.

 

Da li to Pravoslavna Crkva ima? Ne mislim samo na SPC, nego općenito, da li svi pravoslavci mogu razumjeti liturgijsko slavlje? 

 

Vjerujem da će se latinski ipak zadržati u nekim prilikama, osobito kad su multinacionalna okupljanja na slavljenju Mise i to za one nepromjenljive dijelove Mise koje ionako znamo napamet.

[Zayron]

Inače ste pogrešno to razumjeli, treba čitati kako je to tamo napisano.

 

Латински више неће бити службени језик приликом светског окупљања бискупа у Ватикану.

 

Latinski nije ukinut ni kao liturgijski jezik Crkve a ni kao službeni jezik Crkve, ukinuta je samno njegova primjena prilikom svjetskih okupljanja biskupa u Vatikanu, konklava i sl. dakle jedna od njegovih praktičnih aplikacija. Ona je u stvarnosti i u praksi bila ukinuta davno prije 2VK, najmanje 200 godina unazad se u Rimu kad se okupe biskupi iz cijelog svijeta govori italijanski, ne sporazumijevaju se svi ti biskupi medju sobom na latinskom već na italijanskom jer svaki zna italijanski ali sada je to papa potvrdio zvanično. Inače se s tim liturgijskom jezicima ništa bitno ne mjenja, svi oni ostaju liturgijskim jezicima i u upotrebi, latinski, starogrčki, staroslovenski plus svi živi kolokvijalni jezici, svi dokumenti i crkveni zakoni će i dalje imati svoje prevode na latinskom. A Mise na latinskom su dopuštene prema uredbi o Extraordinarnom služenju sv. Mise. I nadalje će u tim slučajevima koje spominje MariaElena biti moguće držati Misu na latinskom. Inače je staroslovenski tada kad je bio ustanovljen liturgijskim jezikom bio takodjer živim jezikom, isto kao i latinski i starogrčki što su bili u svoje vrijeme. Tamo je samo postojala razlika izmedju književnog, rekli bismo dvorskog i kolokvijalnog latinskog i grčkog, svakodnevnog jezika narodnih masa, nisu još postojali nikakav starogrčki a ni staroitalijanski tj. nekakva lingua antica.

http://en.wikipedia.org/wiki/Vulgar_Latin

[Zayron]

ако мислиш на словенске народе, могу већ од времена Константина/Ћирила и Методија.

 

Ma misli danas, Rusi na primjer imaju s tim dosta problema jer je ruski kolokvijalni jezik dosta drugačiji, glavno sasvim drugačiji akcent i fonetika modernog ruskog sprečava tj. brani boljem razumijevanju staroslovenskog iako u korpusu takodjer imaju dosta sačuvanih staroslovenskih riječi ali ih zbog drugačijeg akcentovanja ne prepoznaju. Česi i Slovaci su narodi koji imaju najviše staroslavenskih izvornih riječi koje upotrebljavaju i dan danas ali gramatika im je drugačija od staroslovenske. Na primjer riječi kao: asi, jakože, svátý, tryzen, nyny, vždy, až na věky věků itd. Kod južnih Slovena je to obrnuto, imaju gramatiku dosta blisku staroslovenskoj gramatici ali nemaju toliko mnogo staroslovenskih riječi, semantika je dakle drugačija. To u prilogu nije staroslovenski već moderni češki:

 

Ovo su pravoslavne molitve na modernom češkom a ne na staroslovenskom, apsolutno iste od riječi do riječi su i katoličke, kod nas ne postoji razlika izmedju tih glavnih molitvi kao kod Srba i Hrvata, iste su nam katoličke i pravoslavne što vama može biti dosta čudno. Taj isti slučaj je i kod pravoslavnih i katoličkih Poljaka,i Slovaka, te osnovne molitve su sasvim iste napisane i kod jednih i kod drugih, ne postoji nikakva razlika medju njima.

 

Tiché modlitby kněze před ikonostasem.

     Blahoslaven Bůh náš vždycky, nyní i příště až na věky věků. Amen.  Králi nebeský, Utěšiteli, Duchu pravdy, jenž jsi všudy přítomen a vše naplňuješ, poklade blaha a dárce života, přijď a usídli se v nás a očisti nás ode vší skvrny a spas, dobrotivý, duše naše.   Svatý Bože, svatý silný, svatý nesmrtelný, smiluj se nad námi. (Třikrát.)

Sláva Otci i Synu i svatému Duchu nyní i vždycky až na věky věků. Amen. Přesvatá Trojice, smiluj se nad námi; Pane, očisť hříchy naše; Vládce, odpusť přestoupení naše; Svatý, navštiv a zhoj nemoci naše pro jméno své. Hospodi, pomiluj; Hospodi, pomiluj; Hospodi, pomiluj.  Sláva Otci i Synu i svatému Duchu nyní i vždycky až na věky věků. Amen.

     Otče náš, jenž jsi na nebesích! posvěť se jméno Tvé, přijď království Tvé, buď vůle Tvá jako v nebi, tak i na zemi. Chléb náš vezdejší dej z nám dnes a odpusť nám naše viny, jakož i my odpouštíme viníkům našim, a neuveď nás v pokušení, ale zbav nás od zlého. Neboť Tvé jest království, moc i sláva, Otce i Syna i svatého Ducha, nyní i vždycky až na věky věků. Amen.

 

Sláva Otci i Synu i Duchu svatému. Jako byla na počátku i nyní i vždycky, a na věky věků.

 

A ovo su katoličke, nikakva razlika izmedju katoličkih, pravoslavnih i protestantskih glavnih

molitvi ne postoji u češkom, poljskom a ni u slovačkom, glase isto kod svih od riječi do riječi:

http://www.ruzenec.cz/modlitby/zakladnimodlitby.htm

http://www.liturgie.cz/dodatky/

[feeble]

Papa: Veliki prasak se dogodio; Bog nije mađioničar

 

 

I jedan meni zanimljiv komentar

 

Traze se sofisticiraniji nacini da se privole musterije...
 (killa, 28. oktobar 2014 15:50)

# Link komentara

Preporučujem (+91)

Ne preporučujem (-28)

 

 

[Натан]

 

Papa: Veliki prasak se dogodio; Bog nije mađioničar

 

Једна заблуда више-мање, исто му се вата.

[Милан Ракић]

Posvećeno zlato i svila nisu uzor vjerničkoj sirotinji

 

“Loše se osjećam kad vidim svećenika ili časnu sestru za upravljačem posljednjeg modela nekog modernog automobila. To je nedopustivo“, kazao je papa Franjo. Mnoge svećeničke glave s “kraljevskim“ insignijama i raskošna života, napadno željne vladanja nad svim zemaljskim, nisu predani borci protiv siromaštva i to vide i vjernici i ostali građani.

 

Papa Franjo je cijelim svojim životom i svim što je činio u svojoj svećeničkoj zauzetosti svjedočio da su mu Isus Krist i njegova Crkva duboko u srcu, da mu Božja riječ osvjetljava put i djelo, a na tom putu i u tom djelu istinska Božja ljubav prema Čovjeku nema alternativu. Crkva siromašnih u Papinoj vizuri, kakvu je u prigodi djelatnije promicati otkad je izabran na tron Rimske kurije, mnogima nije po volji ni u njegovom najbližem okružju. Na tu Papinu odlučnost potajice  prijekim okom gledaju i moćni svjetski gospodari ekonomske i političke moći. Ne usude se to javno reći, jer su svjesni da papa Franjo ispovijeda istinu te da bi ih i najblaže oponiranje moglo izvrgnuti ljutnji globalnih razmjera.

 

Manjini prebogatih – procjenjuje se jedan posto od 7,2 milijarde svjetskog stanovništva – nije baš po volji zalaganje za pravedniju preraspodjelu izrabljivački stečenoga golemog kapitala, uglavnom koncentriranog u desetak najjačih banaka na tri kontinenta, te slobodniji pristup obespravljenoj većini prirodnim bogatstvima. Nenormalno je i krajnje nepošteno da se u razvijenim zapadnim zemljama bacaju bilijuni dolara na oružje, dijete i suzbijanje epidemije pretilosti zbog izobilja kalorične hrane, a sirotinjski Jug umire od gladi.

 

“Naši preci su imali pravo kad nisu bacali ostatke hrane“, kazao je ovih dana papa Franjo u tjednom obraćanju na Trgu sv. Petra, prenosi Jutarnji list. “Konzumerizam nas je naviknuo da hranu svakodnevno bacamo i nismo sposobni uvidjeti njezinu stvarnu vrijednost. Bacanje i rasipanje hrane je kao da krademo od onih koji su siromašni i gladni.“

 

Tko baca hranu? Oni koji je imaju u izobilju. Bogati i neosjetljivi za milijarde vapijućih na društvenoj margini. Najviše ih je u zemljama Afrike, Azije, Latinske Amerike i na Karibima. UN-ova agencija za hranu (FAO) iznosi alarmantan podatak o tome da oko 1,3 milijarde tona hrane godišnje završi u kontejnerima za smeće, što čini trećinu ukupnih količina hrane u svijetu. Dok se ta manjina bogatih i socijalno neosjetljivih za bližnjeg prežderava, godišnje oko 11 milijuna djece u svijetu umre od gladi, a milijarda ih živi u ekstremnom siromaštvu.

 

Po kriterijima Svjetske banke i UN-a, to je – manje od jednog dolara na dan! Ti ljudi nemaju osnovnih uvjeta za život dostojan čovjeka: nemaju što jesti svaki dan, nemaju čiste vode za piće i krova nad glavom. Međunarodna organizacija rada tvrdi kako otprilike pola čovječanstva, više od tri milijarde ljudi, preživljava sa samo dva dolara dnevno. Svaki peti hrvatski građanin već živi ispod statističke granice siromaštva, što je osobito zastrašujuća činjenica, jer “državne politike“ desnih, lijevih ili miješanih vlasti već 23 godine nerazumnim rješenjima samo produbljuju razoran trend galopirajuće bijede među stanovništvom.

 

Crkva mora dijeliti sudbinu svojih vjernika

 

Siromaštvo i glad postali su globalan problem i ta opasna socijalna bomba prijeti katastrofalnim posljedicama za budućnost i Boga i Čovjeka. Papa Franjo duboko i bolno doživljava ljudsku nesreću i iskreno suosjeća s potrebitima. Njegovo je čvrsto stanovište, od kojega ne kani odstupiti, da se Rimokatolička crkva sa svih svojih 1,2 milijarde vjernika mora učinkovito – ne samo verbalno! – zauzimati za zaštitu potrebitih kojima siromaštvo i beznađe ubijaju i tijelo i dušu nego mora i sama, svojim materijalnim resursima, suzbijati siromaštvo i dnevno prakticirati skromnost. Crkva, dakle, mora dijeliti sudbinu svojih vjernika, živjeti s njima i među njima, a ne u nezasluženom obilju iznad njih. Upravo su najsiromašniji i umirući od gladi najiskreniji vjernici, biblijski najbliži Bogu.

 

Papa Crkve siromašnih je svjestan da se latio teškog posla u dugotrajnom nesavješću i lijenošću zapuštenom vinogradu i da će se u krizama biti prisiljen zahvaliti mnogim nadničarima, jer neće biti kadri kopati s njim rame uz rame. I u Hrvatskoj će biti takvih. Već se sada dade prepoznati koji to među katoličkim klerom, unatoč mimikrijskoj zamjeni zlatnih raspela na prsima željeznim, nisu baš voljni Papinim putem u Kristov vinograd prekopavati korov rasipništva i prskati po peronospori duhovnom pastiru nedopuštenog ponašanja. Od militantnog politikantstva do pedofilije i financijskog lopovluka.

 

Nekako istodobno s Papinim upozorenjem urbi et orbi na “kulturu rasipništva“, hrvatski biskupi su smjerno, kao što se od njih i očekuje, preuzeli u svojim propovijedima istu socijalnu temu rastućeg siromaštva. Da budu u trendu s prvim u svojoj hijerarhiji. Međutim, hrvatski biskupi ne bi bili to što jesu da su bili kadri oteti se onom vražićku u svojoj savjesti koji ih u prošle dvije godine iritantno bocka usijanim trozubom u tuste stražnjice: “Hajde, hajde, preuzvišeni, opali još jednu vruću pljusku toj nenarodnoj, zločinačkoj i nevjerničkoj vlasti!“ Bockanje je toliko neizdrživo nekima pod mitrom da im pri samom spomenu SDP-a, premijera Zorana Milanovića ili koga drugog viđenijeg iz lijevog koalicijskog jata na Markovom trgu iste sekunde navre pjena na usta.

 

Najdalje je opet odskočio – a tko bi drugi!? – neformalni kolovođa mlađeg naraštaja ljutih desničara u HBK i crkvenoj hijerarhiji, sisački biskup Vlado Košić, zloporabivši početkom veljače propovijed na dubrovačkoj Festi sv. Vlaha. Umjesto da govori o pravim uzrocima epidemije siromaštva u svijetu i u Hrvatskoj, a to su neljudski kapitalistički diktati globalnih središta korporativno-bankarske i političke moći, koji cijele narode i države bacaju na ropska koljena, on vrti staru pokvarenu ploču osobne mržnje prema vladajućoj lijevoj koaliciji u Lijepoj našoj. A što bi on, iz najsiromašnije biskupije, uopće znao o pravom siromaštvu i istinskim krivcima za tu epidemiju u nas kad je osobnim životnim navikama galaksiju iznad razine prosječnog životnog standarda svog stada!?

 

On jednostavno mora sotonizirati “komunjare“ makar i svojim vjernicima već ide na živce neutemeljenim tvrdnjama u koje više ne vjeruju ni mala djeca. Valjda bi si biskup Košić radije pregrizao jezik, nego prevalio preko usta ime Oca Domovine (sic!), njegovih desnih emigrantskih (Gojko Šušak…) i lijevih komunističkih ruku (Stjepan Mesić, Josip Manolić, Janko Bobetko…) te crkvenog vrha s kardinalom Franjom Kuharićem na čelu, koji su postavili temeljni kamen “svemu što danas imamo“. A imamo posvemašnje siromaštvo, gotovo 400.000 nezaposlenih i blizu 300.000 blokiranih računa, drastičan pad životnog standarda, beznađe… i – antidepresive za 160.000 kuna godišnje! Koji se prepisuju već i petogodišnjacima u vrtićima!

 

Jest, aktualna je vlast u tom slobodnom padu trule države u civilizacijsku kloaku za štošta kriva do neba, pa će zato izgubiti sljedeće izbore, ali tu su vlast uvjerljivo izabrali i biskupovi vjernici, pa po logici izbornih rezultata ne može biti ni nenarodna, ni zločinačka, niti je uvezla u Hrvatsku recesiju, siromaštvo, korupciju i pljačku. Građani svih svjetonazora su demokratski izabrali ljevičare na vlast, pa će ih tako i smijeniti. Nitko neće pitati za mišljenje biskupa Mrzljaka niti je koga briga što on uopće misli o politici. Njegova privatna stvar!

 

“Svečanu svetu misu pred dubrovačkom katedralom“, izvijestili su lokalni mediji, “predvodio je monsinjor Vlado Košić, biskup sisački. Koji je bez ustezanja upro prstom u predstavnike vlasti koji su sjedili u prvim redovima, okrivljujući ih za vladanje oružjem općeg siromaštva, materijalnog i duhovnoga. ‘Ovo je gore od svih totalitarnih režima, i uzelo je jednako brojne žrtve’, poručio je Košić, i podsjetio na staru dubrovačku poslanicu vlasti: ‘Obliti privatorum, publica curate’. Na djelu je u Hrvatskoj siromaštvo duha, slobode i ljubavi, ne samo u stravičnim pljačkama imovine koja završava u tuđim džepovima nego i krađama duhovne slobode.“ Dan poslije Feste, Dubrovački dnevnik donosi kolumnu Petra Ipšića.

 

Umjesto Pol Pota, iskočio biskup Košić

 

“Ma što je ovo došlo? Ne može se čovjek obraniti od ustaša, četnika, jugofila, srbofila, pravih i krivih Hrvata, udbaša, nogometaša. Sve me strah da će mi Pol Pot iskočit iza kantuna na Stradunu. Ali nije, iskočio je zato Vlado Košić. Biskup sisački ukro nam je Festu svojim  prdoklačenjem o novom totalitarizmu, kapitalizmu i siromaštvu duha koje rađa, iako bi s obzirom na siromaštvo tijela kojeg nam ne fali trebali biti bogati duhom. Kako to već ide, što manje imaš, više se uzdaš u nebesa“, šali se Ipšić. Zamjera biskupu da je došao govoriti o neoliberalnom kapitalizmu baš u Dubrovnik “gdje se u više prostora u vlasništvu Biskupije prodaju kineski suveniri, skupa flaširana voda ili roba visoke mode“.

 

“Ma što je ovo došlo?, kaže stari (otac autora kolumne – op. a.) koji je Košića slušo preko teveja. I njemu je digo tlak. Interesantno je kako su najveći kritičari neoliberalnog kapitalizma i globalizma, kaže mi, oni koji spavaju u svili, koji su zagrnuti u najskuplje tkanine, nema da im se nogice znoje u jeftinoj obući iz Lidla, to se nose Versace papuče, na rukama freška manikura, bokovi popunjeni, kosica oprana, obrazi rumeni. Ne kupuju ti jeftini sir na akciji umjesto oriđiđi parmezana pa ga ostave vanka da se stvrdne kako bi njime iduću setemanu mogli posut šporke makarule. Nigda nisu bili na tržištu rada, znojili se hoće li moć platit kredite, a govore o siromaštvu i neokrznuti kritiziraju kapitalizam onima koji imaju manje od njih, a isto im daju. Ko da nismo u komunizmu jedva čekali kad će nam doć slobodno tržište pa da ne moramo ić u Trst kupit što nam treba za u se i na se“, piše Petar Ipšić.

 

Crkveni lijek: šutite i trpite, na onom svijetu bit će bolje!

 

Licemjerja i cinizma na tone po cijeloj crkvenoj piramidi, od vrha do dna. Hoće li Papina oštra metla uvesti reda? Teško je povjerovati, ali vrijedno je makar iskreno pokušati, jer je i najveća svjetska religija pod teškim udarcima suvremenih svjetskih izazova, pa je počela posrtati na svom dvomilenijskom putu. Crkvenoj hijerarhiji uvijek je bilo dobro, povremeno malo bolje ili malo lošije, ali uglavnom uvijek dobro. I uvijek je bila uz vlast koja ju je trebala, pa je i jednima i drugima – uvijek bilo dobro. Čak i u komunizmu, koji je religiju tretirao kao “opijum za narod“. Danas se u Hrvatskoj katolička vjera službeno smatra jedinim učinkovitim lijekom za narod: šutite i trpite, na onom svijetu bit će bolje!

 

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, recimo, ne zna koliko njegovi sugrađani plaćaju kartu za tramvaj, jer se tramvajem valjda nikad i nije vozio, ali voli prigodno ponavljati Papinu spoznaju da je siromaštvo izvor svih drugih zala u društvu. Nije li to licemjerno? Svećenik koji ima tjelesne čuvare, vozi se u luksuznoj limuzini i živi u najvećoj raskoši, nosi mitru poput kraljevske krune i lupka zlatnim štapom po katedralnom mramoru – propovijeda siromaštvo!? Pa, što to ne pokaže osobnim djelom? Neka bar dvije trećine svoje raskoši podijeli potrebitima u pučkoj kuhinji ili posredstvom Caritasa, a novac od prodaje luksuznog voznog parka daruje sirotinjskim obiteljima s više djece! Sisački biskup Vlado Košić također. Umjesto da bijesno preslaguje, što mu uopće nije posao, političku Rubikovu kocku. Lako je tuđim jezikom pelin lizati.

 

“Loše se osjećam kad vidim svećenika ili časnu sestru za upravljačem posljednjeg modela nekog modernog automobila. To je nedopustivo“, kazao je papa Franjo još lani u srpnju na privatnoj misi za pripadnike svoje Švicarske garde, što je prenijela internetska stranica Radija Vatikana. “U kršćanstvu i Crkvi postoje zastarjele i krhke strukture. Ne trebamo se bojati rušenja krhkih struktura koje nas sputavaju. Crkvi je dopuštena reforma jer se tako i razvijala.“

 

Deutsche Welle je mjesec dana kasnije objavio opširan članak, koji su prenijeli i naši mediji, kako Crkva u Hrvata, usuprot Papinim novim običajima i izrazitoj skromnosti, “voli zlato i bogatstvo“. Ideološki i svjetonazorski usijanim glavama pod mitrom, objavljuju njemački novinari, Papa šalje nedvosmislene poruke o tome da se okane politike, prestanu napadati lijevo-liberalnu vlast jer im to nije “u opisu posla“ i ne ulaze u simbioze s desničarskim opcijama. Navodno, do Uskrsa će umiroviti četiri politički najgrlatija člana HBK i provesti još neke neophodne mjere kako bi se Crkva uspješno vratila poslanju zbog kojega i postoji.

 

Mnoge svećeničke glave s “kraljevskim“ insignijama i raskošna života, napadno željne vladanja nad svim i svakim u materijalnom svijetu, nisu predani borci protiv siromaštva i to vide i vjernici i ostali građani. Takvi bi, ako imaju trunčicu savjesti, morali ići na višegodišnju pouku i marljivo učiti od patera Antuna Cveka što je istinska Kristova Crkva i što je u njoj zadaća duhovnog pastira. Na vlas isto što zagovara i papa Franjo. Živjeti skromno i pomagati potrebitima. Cjelokupan život i djelo “dobrog duha Zagreba“, “apostola siromaha i očajnika“, nositelja priznanja Ponos Hrvatske, predanost je bez ostatka siromašnima i napuštenima. Taj svećenik velikog srca i svete svijesti trajni je spomenik nade u kakvu je vrijedno uzdati se, žive Kristove vjere.

 

Marijan Vogrinec, Križ Života

[Зосима]

Хехе, симпа је овај папа,види се да долази из јужно-америчке сиротиње...

 

Шути и трпи ....дубиоза колектив

[kordun]

Хехе, симпа је овај папа,види се да долази из јужно-америчке сиротиње...

 

Шути и трпи ....дубиоза колектив

sigurno mu na jetru ide ovaj zapadnoevropski indiviualizam, toga u njegovom okruzenju nema, tamo se jos uvijek itekako drzi do medjudskih odnosa

[Odahviing]

sigurno mu na jetru ide ovaj zapadnoevropski indiviualizam, toga u njegovom okruzenju nema, tamo se jos uvijek itekako drzi do medjudskih odnosa

Jer zna se uvek su bolji sistemi gde postoji grupa ljudi naređuje drugoj grupi ljudi šta će da radi, kako da raspolaže svojom imovimnom i slično. Ne daj Bože da se negde stvore uslovi gde čovek može sam da određuje šta će i kada da radi i kako će da troši ono što je svojim radom zaradio, uvek je bolje da neko drugi to odlučuje umesto njega.

[kopitar]

Papa dolazi iz svijeta gdje su političke opcije obrnute nego kod nas, tamo je ljevica za krista i siromašne ,pa neznam kako bi se ovi naši biskupi snašli tamo.

[Odahviing]

Papa dolazi iz svijeta gdje su političke opcije obrnute nego kod nas, tamo je ljevica za krista i siromašne ,pa neznam kako bi se ovi naši biskupi snašli tamo.

To je zato što tamo levica nikada nije došla do neke veće vlasti inače čim dođe ponoviće se životinjska farma koja je nastala svugde su krajnje leve ideologije dolazile do moći.