100 godina Maka Dizdara

[Милан Ракић]

Mak Dizdar – rođenim imenom Mehmedalija – rodio se 17. oktobra 1917. godine u historijskom gradiću Stocu, u “donjoj Hercegovini”, kako je to zapisao u jednoj rukopisnoj autobiografskoj crtici. Njegov rodni kraj tad je bio u sastavu austrougarskog kondominija Bosne i Hercegovine, a 1918. godine postaje dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U šestoj godini života ostaje bez oca Muharema, koji umire od posljedica ranjavanja u Prvom svjetskom ratu. Slijedeći starijeg brata Hamida, koji je već tad bio afirmiran pisac i novinar, 1930. godine dolazi u Sarajevo, gdje upisuje Državnu šerijatsku gimnaziju.

U književnost ulazi još kao gimnazijalac, a radove uskoro počinje potpisivati pseudonimom Mak, koji će, i privatno i službeno, koristiti do kraja života. Svoj prvi pjesnički tekst objavio je u listu Saveza trezvene omladineTrezvenost, gdje je 1933. godine dobio i prvu nagradu za najbolju pjesmu. S 19 godina, u tek pokrenutoj “Novoj biblioteci” (“No-Bi”), čiji je bio inicijator, objavljuje prvu zbirku pjesama Vidovopoljska noć (1936), koja je zbog njezinih društvenokritičkih ideja značajnim dijelom bila cenzurirana. Kao i brat mu Hamid, istovremeno se bavi i novinarstvom, a poeziju i druge tekstove objavljuje i u časopisima Gajret, Novi Behar, Jugoslavenski list, Pregled…, kao i u almanahu Oblaci nad kolibama (1937), koji je također objavljen kao izdanje “Nove biblioteke”.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata izbjegava učešće u javnom i književnom životu pod fašističkom okupacijom. Radi kao poštanski službenik i, s bratom Hamidom, ilegalno djeluje kao član partizanskog pokreta otpora, zbog čega mu ustaške vlasti hapse majku Neziru i sestru Refiku i odvode ih u Jasenovac, na put smrti. Godine 1941. ženi se Bišćankom Senijom Dedić, s kojom će tokom narednih godina dobiti tri sina – Faruka (Murkela), Envera i Maju.

U poslijeratnoj, socijalističkoj Jugoslaviji najprije radi ponovo kao novinar, odnosno kao urednik u državnoj novinskoj agenciji “TANJUG” za Bosnu i Hercegovinu (1946–1948) te u sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje(1948–1951). Jedan je od osnivača “Seljačke knjige”, koja kasnije prerasta u “Narodnu prosvjetu”, jednu od najznačajnijih izdavačkih kuća svog vremena u Jugoslaviji, gdje je bio urednik i glavni urednik (1951–1959). Nakon žestokih prigovora i afere prouzrokovane izborom romana Bihorci Ćamila Sijarića za najbolji jugoslavenski roman 1956. godine, pada u nemilost vlasti i gubi posao, a “Narodna prosvjeta” ukida se.

U međuvremenu, vraća se književnom radu i objavljuje prije svega pjesme, ali i nekoliko pripovijetki u onovremenoj periodici. U časopisu Život 1954. godine objavljuje prekretno važnu poemu Plivačica, koju će potom, u nešto drugačijoj verziji, objaviti i kao zasebno izdanje, u vlastitoj nakladi (1954). Iako materijalno nezbrinut nakon gubitka posla, od kraja pedesetih godina 20. st. pa nadalje sve intenzivnije piše i objavljuje niz knjiga poezije: poemu Povratak (1958) te pjesničke zbirke Okrutnosti kruga (1960), Koljena za Madonu (1963), Minijature (1965) i Ostrva (1966). Kao rezultat više od jednog desetljeća dugog kreativnog i istraživačkog procesa, konačno objavljuje Kameni spavač (1966), koji se smatra krunom njegova sveukupnog književnog stvaralaštva i jednim od temeljnih ostvarenja književnosti Bosne i Hercegovine.

Objavio je i knjigu Poezija (1968) kao autorski izbor iz svog dotadašnjeg pjesničkog rada, kao i drugo, prošireno te izmijenjeno izdanje Kamenog spavača (1970), a neposredno pred smrt i zbirku Modra rijeka (1971), također svojevrsnu autorsku pjesničku rekapitulaciju i još jedno od izrazito značajnih ostvarenja bosanskohercegovačke književne prakse. Kratko prije smrti za objavljivanje je pripremio i treće, konačno izdanje Kamenog spavača, koje je znatno skratio, izostavivši i cijeli ciklus Slovo o slovu, ali nije dočekao izlazak knjige iz štampe (1973). Za života i posthumno objavljeni su i brojni prijevodi njegovih pjesama i pjesničkih knjiga na niz stranih jezika.

Uz veći broj novinskih članaka, objavio je i više desetaka publicisti­čkih i naučno-stručnih radova, od kojih su najznačajniji knjižica Stari bosanski epitafi (1961) i knjiga Stari bosanski tekstovi (1969), inače prva integralna antologija srednjovjekovne bosanske pismenosti i književnosti. Objavio je i nekoliko priređenih knjiga, među kojima je posebno važna Panorama savremene bosansko-hercegovačke proze (1961), jedna od prvih antologija modernog bosanskohercegovačkog književnog stvaranja.

Bio je član Uprave te potpredsjednik i predsjednik Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, a od 1964. godine do smrti i glavni urednik časopisa Život. U ovom časopisu, uz ostalo, pokrenuo je i raspravu o jezičkom pitanju u Bosni i Hercegovini, te je u poznatom tematu Života posvećenom ovom problemu objavio glasoviti esej Marginalije o jeziku i oko njega (1970), u kojem se otvoreno zalaže za priznavanje treće, bosanske varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog / hrvatskosrpskog jezika. Izložen žestokim kritikama i napadima te suočen s intenzivnim javnim i tajnim pritiscima, prijetnjama i uvredama, kao i političkim malverzacijama vezanim za njegov privatni život – 14. jula 1971. godine umire u Sarajevu, u 54. godini života.

Dobitnik je više značajnih priznanja i nagrada, od kojih su najvažnije: Nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1961), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1964), Zmajeva nagrada Matice srpske (1967), Dvadesetsedmojulska nagrada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (1967) te Zlatni vijenac Struških večeri poezije (1969).

dr. Sanjin Kodrić / dr. Gorčin Dizdar

[Милан Ракић]

Nisam neki ljubitelj poezije, ali Makova "Modra rijeka" i "Sunčani Hristos" su pesme koje su mi na neki način obeležile odrastanje

MODRA RIJEKA

Nikto ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano

iza gore iza dola
iza sedam iza osam

i još huđe i još luđe
preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drače
preko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset

i još dublje i još jače
iza šutnje iza tmače

gdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga

i još huđe i još luđe
iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka
široka je duboka je

sto godina široka je
tisuć ljeta duboka jest

o duljini i ne sanjaj
tma i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka –
valja nama preko rijeke

SUNČANI HRISTOS

Ni život ni smrt ne pripada meni 
Ja sam tek onaj koji je u sjeni 
Onog što u vremenu se 
Ovremeni
Ovdje je prisutan onaj
Kome zavidješe crni zakonici
Objesiše ga u šesti čas onog dana
Pred njegovim čudom zanijemiše žreci i vojnici
Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta
Raširivši ruke od prsta do prsta
On pobjedi
Smrt
Smrt ga tražaše al ne nađe ništa 
Ne nađe ni kosti ni mesa ni krvi 
Osta joj samo obris znameni i prvi 
Put za nešto smrt zube nije imala 
Gle kako sad bezglavo skače
Plače i rida očajna 
I mala
Ni život ni smrt ne pripada meni 
Ja sam samo onaj koji je u sjeni 
Onog što mu smrt ne mogaše ništa 
Onog što pretoči se u stub 
Sunčani
Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni 
Iz zatoka tvari iz te tvarne muke 
U ona daleka sunčana počivališta 
Pruža 
Ruke

 

[Милан Ракић]

 

[Милан Ракић]

Math Dizdar: Od rijeke do neba

Krivo Gaus u epizodi 'numerologija Modre rijeke'

Na Prirodno-matematičkom fakultetu odbranjen je doktorat koji povezuje poeziju i brojeve, na primjeru pjesme Modra rijeka Matha Dizdara. Inspirisan književnom kritikom, koja obznanjuje da pjesma ima dvadeset i sedam redaka. Uzme li se u obzir da broj tri odgovara nebu, te da je cijelo kazivanje iz vidika čovjeka kojem u svetom nauku o brojevima odgovara četiri, znakovit je i poredak pjesme u dvadeset sedam redaka – tri puta tri puta tri. (...) Pjesma je razdijeljena u tri dijela. Prvome od dvanaest dvojina odgovara broj mjeseci u godini ili šest prostornih mjera sa njihovim izlaženjima iz središta i vraćanjem u njeg. Taj dio od dvanaest dvojina odvojen je jednim retkom od trećega dijela ili završne dvojine. Njegovo je značenje pregradno. - kandidat mr. Krivo Gaus dokazao je sljedeće:

 

1. U dvostihu

Nitko ne zna gdje je ona

Malo znamo al je znano

ima devet razmaka između riječi. Budući da je 9=3², stihovi se odnose na nebo, kojem odgovara broj tri!

 

2. U dvostihu

Iza gore iza dola

Iza sedam iza osam

račun je prost, iza sedam i osam dolazi 9, a devet je 3², pa se i ovi stihovi odnose na nebo, kojem odgovara broj 3.

 

3. U dvostihu

I još dalje i još gore

Preko gorkih preko mornih

dva puta se javlja rječca još, a sedam puta glas o. Kako 2 i 7 skupa tvore 27, što je 3³, i kako broju tri odgovara nebo, to je značenje ovih stihova isto kao i prethodno.

 

4. U dvostihu

Preko gloga preko drače

Preko žege preko stege

ima devet samoglasnika e. 9=3². Vidi prethodno.

 

5. U dvostihu

Preko slutnje preko sumnje

Iza devet iza deset

račun se izvodi na sljedeći način.

9x10=90

9+0=9

9=3²

Ergo: i peti dvostih se odnosi na nebo.

 

6. U dvostihu:

I još dublje i još jače

Iza slutnje iza tmače

primjećujemo da strofa ima devet riječi, što implicira, jer je 9=3², da se i ovaj dvostih odnosi na nebo.

 

7. U dvostihu

Gdje pjetlovi ne pjevaju

Gdje se ne zna za glas roga

4 puta javlja se glasovna kombinacija j+e, a jedanput j+u.

Pošto je 4-1=3 zaključujemo da se stihovi odnose na nebo!!

Alternativni dokaz:

Glas g javlja se 4 puta a glas t jedanput. Dalje važi isto kao prethodno.

 

8. U dvostihu

I još huđe i još luđe

Iza uma iza boga

4 samoglasnika i i 3 samoglasnika o.

3x4=12, a 1+2=3. Inače broju 12 odgovara broj mjeseci u godini ili šest prostornih mjera sa njihovim izlaženjima iz središta i vraćanjem u njeg

 

9. U dvostihu

Ima jedna modra rijeka

Široka je duboka je

dokaz se izvodi preko broja slova u riječima na sljedeći način:

3+5+5+6=19

6+2+6+2=16

19-16=3 a preko broja tri koji odgovara nebu, zaključujemo da se dvostih odnosi na nebo!

 

10. U dvostihu

Sto godina široka je

Tisuć ljeta duboka jest

je implicirana jednačina 1000/100=10 u kojoj se pojavljuju se tri jedinice, što upućuje na nebo!!

 

11. U dvostihu

O duljini i ne sanjaj

Tma i tmuša neprebolna

tačka nad slovima i i j, pojavljuje se ukupno šest puta. Broj tačaka (6) podijeljen s brojem slova (2) dovodi nas do traženog rezultata:

6/2=3

Broj 3 upućuje na nebo.

 

12. U stihu

Ima jedna modra rijeka

nalaze se 4 riječi i 3 razmaka između riječi. Također, u stihu su 4 glasa a i 3 tačke iznad slova.

Zaključak: Uzme li se u obzir da broj tri odgovara nebu, te da je cijelo kazivanje iz vidika čovjeka kojem u svetom nauku o brojevima odgovara četiri značenje ovog stiha je pregradno.

 

13. U dvostihu

Ima jedna modra rijeka

Valja nama preko rijeke

prethodnom stihu dodan je još jedan, u kojem je odnos glasa a i glasa e 4 prema 3.

Jednačina za ovaj postpregradni dvostih je nešto složenija:

4/3+4/3+4/3=3x(4/3)=4

Istovremeno, 3x(4-3)=3

Do istog rezultata dolazimo i ako prebrojimo sva slova u dvostihu:

19+19=38 (lj je jedno slovo!)

38=25+13

5-2=3

1+3=4

Najzad, isti rezultat dobija se i iz odnosa usnenih i zubnih suglasnika: 3 m prema 4 r.

Na ovaj način dokazano je da pjesma Modra rijeka ne govori o rijeci nego o čovjeku (4) i o nebu (3).

Autor: Vedran Filipović, Prometej.ba

Napomena za svaki slučaj: Članak je parodičnog karaktera, posvećen jednom stručnom licu koji je na sličan način o Dizdaru pisao mrtav ozbiljan