Jump to content

Да ли треба плакати? – одговор православног психолога (ВИДЕО)

Оцени ову тему


Препоручена порука

Када душа боли, плакање је природан начин да се бол душе изрази. Многи људи имају унутрашњу блокаду и просто не умеју да плачу, када им дође да заплачу гуше сузе. Недавно сам чула како је једна бака говорила дечаку који је хтео да плаче а отац му забрањивао: „Пусти га да плаче, иначе ће му сузе отићи на срце“.

Шта бива када сузе заиста оду ка унутра, уместо напоље – догађају се различите неурозе и психосоматске болести.

Када тугујемо због губитка ближњег, када умре неко кога волимо, када нам се догађа тежак периоду у животу, када нам је неко драг болестан или пролази кроз тешку кризу – плакање је добар и пожељан начин да макар део тог бола и те тежине на души излијемо.

Само у одређеним случајевима плакање може прећи здраве границе, то је када изгуби своју здраву и праву функцију већ постане начин да се особа одржава у депресивном и самосажаљевајућем стању, само под тим околностима треба бити опрезан са плакањем. Међутим, много чешће се дешава да особе из страха да кад једном почну да плачу и тугују да неће моћи да се зауставе, гуше сузе у себи.

Из Светог Писма видимо да је плакао праотац Јаков када је мислио да му је сина Јосифа растргла звер, Израиљци за Мојсијем, затим цар Давид када је изубио сина Авесалома, а у Новом Завету је забележено да је и сам Господ Исус Христос плакао (више о томе говори Владика Николај на овом линку) ,  затим хришћани за првомучеником Стефаном.

У реду је плакати када нам је тешко и када осећамо бол душе.

 

 

http://www.imanade.org/da-li-treba-plakati-odgovor-pravoslavnog-psihologa-video/

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 month later...
On 22.12.2016. at 22:12, JESSY рече

Многи људи имају унутрашњу блокаду

све више личим на њих...:(

On 22.12.2016. at 22:12, JESSY рече

Када тугујемо због губитка ближњег, када умре неко кога волимо, када нам се догађа тежак периоду у животу, када нам је неко драг болестан или пролази кроз тешку кризу – плакање је добар и пожељан начин да макар део тог бола и те тежине на души излијемо.

 

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 weeks later...

Kao odrasli ljudi, plačemo mnogo manje nego kada smo bili deca, i to plakanje je mnogo češće tiho ‘’ronjenje suza’’, nego što je demonstrativno grcanje i jecanje. I mnogo više plačemo zbog emocionalnih nego zbog fizičkih povreda. Međutim i u dečjem i u odraslom dobu pokušavamo da obezbedimo sebi podršku i pomoć kroz plakanje, bilo da tražimo da nam se vidaju rane ili da nam se pruži emocionalna uteha. Odrasli ljudi, međutim, uglavnom plaču kod kuće, pred ograničenim brojem ljudi, za razliku od dece.  Prema Provinu, ova razvojna promena od jecanja i grcanja ka suzama, daje prednost intimnijim situacijama. Sazrevanje nam daje sposobnost da kontrolišemo kada, i gde, ćemo plakati, i da li ćemo uopšte plakati, što deca uopšte ne razmatraju.

Sve u svemu, istraživači se slažu da plakanje i jeste ponašanje koje za svrhu ima vezivanje, a ‘’okidač’’ mu je separacija na uzrastu odojčeta i, u kasnijem dobu, gubitak, stvaran ili simboličan. Plakanje odraslih može biti zdravo, bezrazložno, produženo ili učestalo ako je povezano sa depresijom ili poremećajima raspoloženja. Inhibicija plakanja može se takođe tumačiti kao zdrava reakcija, ali i pervazivna, to jest preterana emocionalna kontrola, disocijacija kao nezdrav mehanizam odbrane, ili ‘’pomeranje’’ kad plačemo zbog sitnice, a muči nas nešto sasvim drugo.

https://psihobrlog.wordpress.com/2014/10/10/nauka-o-suzama-zasto-placemo/

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 year later...

Kada placemo kroz suze se izbacuje kortizol, hormon stresa, koji potencijalno moze narusiti zdravlje, jer hronicno povecano lucenje kortizola uzrokuje slabljenje imuniteta sto dovodi do brojnih zdravstvenih tegoba. Osim toga, plakanjem se u stresnim situacijama oslobadjamo napetosti i organizam se na prirodan nacin opusta.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Dobrodosla Rajana. Hvala za smisleni komentar!

Bilo bi dobro da eventualno prozborimo I sa hriscanskog aspekta: nasi Oci kazu da su pokajne suze lekovite za dusu! To je dar Svise!

Mi imamo malo problem razlikovanja suza samosazaljenja I iskrenog ociscenja, tu nam treba mudrog rasudjivanja. 

  • Свиђа ми се 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Plakanje je veoma zdravo za psiholosko zdravlje. Ima funkciju "ispiranja" boli i zato su suze bitne za mentalnu higijenu. Problem je sto smo nauceni da mislimo da su suze znak slabosti ("samo slabici placu") i da plakanje nema korisnu funkciju ("nemas nista od plakanja"). Medjutim, neisplakane suze blokiraju radost. Nakon plakanja osjecamo se bolje, jer smo imali hrabrosti da prihvatimo neki gubitak, neku bolnu spoznaju, istinu, neko svoje licno ogranicenje ("spoznaces istinu i ona ce te osloboditi"). Osobe koje se samosazaljevaju mozda su se dugo trudile da ne pokazu ranjivost, da budu jake i hrabre, a u sebi nakupile neisplakane suze sto je uzrokovalo depresiju. Neke osobe imaju vecu potrebu za plakanjem, a neke manju, neke lakse zaplacu. Interesantno je da u Japanu postoje klubovi za plakanje gdje se clanovi okupljaju i gledaju tuzne filmove ili citaju potresnu literaturu, jer suze imaju katarzicnu funkciju. Jedino se treba cuvati manipulativnog plakanja.  :-)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 15 часа, Rajana рече

Interesantno je da u Japanu postoje klubovi za plakanje gdje se clanovi okupljaju i gledaju tuzne filmove ili citaju potresnu literaturu, jer suze imaju katarzicnu funkciju. Jedino se treba cuvati manipulativnog plakanja.  :-)

:scratch_head:ovo prvi put cujem - e svasta ce smisliti covek…. 

Meni deluje da je to ipak na neki nacin isforsirano ma koliko imalo delotvornost ispraznjenja. Sto kaze VT kad ti se place - placi, a ne da jurimo za plakanjem; barem to nije u mojoj prirodi :-) Istinska katarza je blagodatno pokajanje I to nas vodi smirenju, I zajednici sa Hristom Spasom. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 12 часа, Вилер Текс рече

Нормално да треба. Кад ти се плаче плачи, људи смо.

U pravi si, ali za mnoge ljude to nije tako jednostavno kao sto zvuci tvoja konstatacija. Mnogi na plakanje gledaju negativno, kao na oblik regresije u ponašanju (vracanje na raniju fazu razvoja). Zaista treba hrabrosti da prepoznamo uzrok boli (obicno se desava da covjek necem ili nekom drugom pripise uzrok svoje patnje), da pogledamo u svoju bol, da dopustimo sebi da izrazimo osjecanja. Cesto se desava da covjek ne dopusta sebi da place, jer se stidi i pred sobom, smatrajuci da bi takva reakcija potvrdila da nije dovoljno jak, sposoban ili vrijedan, pa onda dosta energije trosi pokusavajuci da potisne dusevnu bol i trpi u sebi. Cesto sam imala priliku upoznati ljude koji kazu "volio bih da se isplacem bilo bi mi lakse, ali ne mogu", e to je problem.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 13 минута, Rajana рече

Cesto se desava da covjek ne dopusta sebi da place, jer se stidi i pred sobom, smatrajuci da bi takva reakcija potvrdila da nije dovoljno jak, sposoban ili vrijedan, pa onda dosta energije trosi pokusavajuci da potisne dusevnu bol i trpi u sebi.

Овако човек самосагорева себи.  Сила Божија се у немоћи показује. Мислим да су људи баш и јаки и способни и вредни, бар у Србији, само убијени у мозак јер им нон стоп неко говори да не ваљају.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Вилер Текс рече

Овако човек самосагорева себи.  Сила Божија се у немоћи показује. Мислим да су људи баш и јаки и способни и вредни, бар у Србији, само убијени у мозак јер им нон стоп неко говори да не ваљају.

Sve štoviše vredite,to  neko ima jači motiv da vas degradira na sve moguće načine-Ponekad primenjuju takvu metodologiju da je to za rubriku verovali ili ne.I da bi vas drgradirali,potrebni su im drugi,i onda i njih omalovažavaju,jer im zadaju razne zadatke ,a oni ne shvataju da na prvom mestu sebe degradiraju.No,oni koji to primećuju,zaboravljaju da upravo neko ko je čovek,makar,a pogotovo prijatelj,treba da iznese svoj stav o nekome,jer upravo zato što ćute oni koji ne bi trebalo da ćute,oni bez napora vode svoju igru.

Da li može neko biti opušten kada zna da je neprestano predmet.

Neko je jak,a neki su izgleda samo jaki da primete da je neko jak.

Ta tema se može primeniti na razne situacije,ja prepoznajem jednu.

 

Нифада :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Сузе вреде, ако потичу од искреног човека. Зашто плачемо када неко ко нам је ближњи, нас напусти ?

Да ли плакање за ближњим који нас је напустио атеисти могу да узму као аргумент свог атеизма ?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Имам проблем друге врсте:

Лако плачем због ситница, а стиснем, затрпам себе кад се деси крупна невоља. Контрирам себи.7896634

Радуј се, Нектарије, велики Архијереју Божји!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Пред другима плакати јесте слабост, јер је то одраз неуздржања.

Плакање, као последица покајања, у самоћи, пред Богом, је дар над даровима.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...