Jump to content

Posao-koliko (žena) treba raditi?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Posao - koliko (žena) treba raditi?

Imam veliki problem. Nemogu raditi. Nemogu se prisiliti da radim. Sve sam u životu krivo radila prije nego sam se osvijestila. I sada umjesto da završavam svoje poslove čitam forume, vjerske knjige, kršćanske stranice, duhovne priče... Čim sjednem za komp samo tražim neke vjerske teme iz kojih upijam znanje i osvješćujem se svaki dan sve više i više, ali nikako da se prihvatim posla, a mislim da je to isto grijeh. Prije sam bila teški radoholičar. Posao mi je uvijek bio opravdanje da budem neljubazna, da se udaljim od prijatelja, da ne brinem o stanu, sebi, mužu, djetetu, ja sam uvijek u gužvi, uvijek treba novaca, uvijek fali ovo fali ono, para nikad dosta. Uz to još i rasipnost pa pare kako dođu tako i pođu, ali lako ću ja zaraditi, samo malo više noćnih smjena i eto. 

Kada me Bog blagoslovio sa krizom u životu koja me dovela svijesti nestala je i ta silna želja za zaradom, nestala je silna želja za nagradama i uspjehom. Samo sada nikako da se pokrenem. Što da radim? Imaju li kakve molitve? Imaju li kakve "upute" kako i koliko treba raditi. Pogotovo žena, majka sa malim djetetom. Što da radim, kako trebam doživljavati taj posao? Vrtić nismo dobili i kada radim dijete se mora igrati samo, a tek će dvije godine. Što kad budem imala dvoje ili daj Bože troje djece? Koliko trebam raditi? Kako doživljavati taj posao?

Vrh

   

 

sara

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 14, 2011 20:35 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30

Postovi: 2092

anki je napisao/la:

Imam veliki problem. Nemogu raditi. Nemogu se prisiliti da radim. Sve sam u životu krivo radila prije nego sam se osvijestila. I sada umjesto da završavam svoje poslove čitam forume, vjerske knjige, kršćanske stranice, duhovne priče... Čim sjednem za komp samo tražim neke vjerske teme iz kojih upijam znanje i osvješćujem se svaki dan sve više i više, ali nikako da se prihvatim posla, a mislim da je to isto grijeh. Prije sam bila teški radoholičar. Posao mi je uvijek bio opravdanje da budem neljubazna, da se udaljim od prijatelja, da ne brinem o stanu, sebi, mužu, djetetu, ja sam uvijek u gužvi, uvijek treba novaca, uvijek fali ovo fali ono, para nikad dosta. Uz to još i rasipnost pa pare kako dođu tako i pođu, ali lako ću ja zaraditi, samo malo više noćnih smjena i eto. 

Kada me Bog blagoslovio sa krizom u životu koja me dovela svijesti nestala je i ta silna želja za zaradom, nestala je silna želja za nagradama i uspjehom. Samo sada nikako da se pokrenem. Što da radim? Imaju li kakve molitve? Imaju li kakve "upute" kako i koliko treba raditi. Pogotovo žena, majka sa malim djetetom. Što da radim, kako trebam doživljavati taj posao? Vrtić nismo dobili i kada radim dijete se mora igrati samo, a tek će dvije godine. Što kad budem imala dvoje ili daj Bože troje djece? Koliko trebam raditi? Kako doživljavati taj posao?

Moram priznati da na ovo baš ne znam odgovoriti. Imam 30 godina staža. Od toga sam 4 godine putovala na posao iz podravskog sela u Zagreb, svaki dan. Ima dana kad mi je teško ići na posao i raditi po kući i u vrtu, ali se nisam nikada pitala je li mogu - znam da moram i gotovo.

Vrh

   

 

anki

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 14, 2011 21:07 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33

Postovi: 130

Lokacija: Velika Gorica

Problem je u tome što sam ja uistinu bila radoholičar, i sada sam nešto kao liječeni radoholičar, bojim se i najmanjeg posla da se opet ne vratim svojoj ovisnosti. Druga je to priča kad radiš za druge i kad nemaš izbora. Ali ja u svom poslu uživam, to je kao igra, mogla sam cijeli dan i cijelu noć raditi bez prestanka, posla uvijek ima i što više radim više i zaradim, ljudi čak plaćaju unaprijed. To te lako ponese, ajde samo da napravim još ovo pa još ovo i tako spojiš deset dana bez spavanja, pa nemaš vremena za dijete, pa nemaš vremena za muža, prijateljima samo pričaš o poslu, i kada ne radiš samo razmišljaš o poslu i jedva čekaš da kreneš raditi. Misliš da ti je muž sretan jer možete kupiti nešto skupo, dijete je sito i obučeno, svi moraju imati obzira što nemaš vremena za njih jer privređuješ itd. Sada znam da smo bili manje sebični, oholi i rasipni da nisam trebala toliko raditi, sada znam da nema opravdanje za zapostavljanje bližnjih i sada nemam više potrebe za ispunjanje nekakvih kratkotrajnih užitaka. Sve ono što mi je posao značio sve je nestalo. Moram naći "pravo" značenje posla. Što Isus želi da ja radim, koliko da radim, ne znam kako da objasnim. Čitala sam malo o Sv. Josipu, našla sam jednu molitvu koja daje dosta odgovora na moja pitanja. Samo meni i posao i dalje djeluje kao neki užitak i ne doživljavam ga kao pokoru ili teškoću. Teško se umorim od posla. Kako da se pronađem u ovoj molitvi?

Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe;

da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama;

da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.

Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen.

Vrh

   

 

anki

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 14, 2011 21:26 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33

Postovi: 130

Lokacija: Velika Gorica

Nije mi jasan ovaj dio "sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času", nekako mi to zvuči kao da nema granica, da moraš raditi i raditi koliko god možeš jer inače odgovaraš za svaki izgubljeni sat. Koliko treba raditi? Mislim na posao kojim zarađuješ novac, ne radove po kući, usluge prijateljima i sl.

Vrh

   

 

adrijana

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 14, 2011 21:27 

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03

Postovi: 2564

Na ovom linku http://hr.opusdei.org/art.php?p=34548 imašlijepa razmišljanja sv. Josemarie Escrive o tome (koji je smisao rada, kako dalje...) i molitve za dvije nakane:

Nakana A: za one koji traže posao

Nakana B: za one koji rade da dobro obavljaju svoj posao...

Kad sam to našla prije skoro 2 godine bila sam... impresionirana...

Zamišljeno je kao devetnica, da se svaki dan uzme po par misli i razmatra neko vrijeme o tome, jer pouke su duboke i vrijedi im se posvetiti.

Vrh

   

 

anki

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 14, 2011 21:39 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33

Postovi: 130

Lokacija: Velika Gorica

Hvala ti puno! Nisam nikada razmišljala o Isusu kao drvodjelji. Nemogu vjerovati, totalno sam živjela u neznanju, svaki dan spoznam nešto novo, što sam u biti trebala znati, ali nisam zbog totalnog nemara prema vjeri.

Vrh

   

 

anki

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 14, 2011 22:06 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33

Postovi: 130

Lokacija: Velika Gorica

Mislim znala sam da je bio drvodjelja, samo nisam razmišljala na način da je taj posao odrađivao 30 godina kao normalni radnik, valjda sam sad jasnija, nadam se

Vrh

   

 

alojzije

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 14, 2011 22:25 

Pridružen: Ned ožu 07, 2010 16:23

Postovi: 232

Lokacija: Brodsko Posavska županija

Pa neznam baš da je izgubljeno vrijeme ono koje si provela uz svoje dijete otranjujući ga , a pogotovo kad ih imaš više. Zašto bi plačala vrtić, zar nije bolje da ga ti otranjuješ ,nego da zarađuješ i plaćaš nekome drugom da radi tvoj posao.... 

anki je napisao/la:

Nije mi jasan ovaj dio "sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času", nekako mi to zvuči kao da nema granica, da moraš raditi i raditi koliko god možeš jer inače odgovaraš za svaki izgubljeni sat. Koliko treba raditi? Mislim na posao kojim zarađuješ novac, ne radove po kući, usluge prijateljima i sl.

_________________

Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Vrh

   

 

anki

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Čet ruj 15, 2011 07:43 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33

Postovi: 130

Lokacija: Velika Gorica

alojzije je napisao/la:

Pa neznam baš da je izgubljeno vrijeme ono koje si provela uz svoje dijete otranjujući ga , a pogotovo kad ih imaš više. Zašto bi plačala vrtić, zar nije bolje da ga ti otranjuješ ,nego da zarađuješ i plaćaš nekome drugom da radi tvoj posao.... 

anki je napisao/la:

Nije mi jasan ovaj dio "sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času", nekako mi to zvuči kao da nema granica, da moraš raditi i raditi koliko god možeš jer inače odgovaraš za svaki izgubljeni sat. Koliko treba raditi? Mislim na posao kojim zarađuješ novac, ne radove po kući, usluge prijateljima i sl.

Naravno da je, ali ja mogu svojim radom zaraditi puno više i puno brže nego drugi oko mene. Zato sam uvijek mislila da je moja dužnost da zarađujem. Samo isto je tako moja dužnost da budem i majka i žena i kućanica. Stvar je u tome što sam ja obrtnik i mogu birati koliko i kada ću raditi. Ne znam gdje da postavim granice. Koliko raditi, koliko biti sa djetetom. 

Kako bih objasnila. Kad si gladan jedeš dok se ne zasitiš, kad je nešto prljavo čistiš dok ne očistiš, kad spavaš, spavaš dok se ne probudiš odmoran, ali što kad radiš, a posao samo dolazi i dolazi i nikad kraja. Koliko sati dnevno bih trebala biti radnica, koliko majka, koliko kućanica, koliko žena?

Čim sam ja posustala sa poslom Bog je blagoslovio mog muža i dao mu šansu da on zaradi, znači nije baš da ćemo umrijeti od gladi ako ja manje radim. Samo ako ćemo razmišljati na način da li nam trebaju novci ili ne naći ćemo stotine razloga zbog koje nam treba više novaca, pa tako i više posla i onda opet nema kraja.

Ne želim raditi zbog novaca. Želim da taj rad isto bude na slavu Boga, samo i briga za obitelj isto mora biti na slavu Božju. Ne znam koliko vremena treba uložiti u jedno a koliko u drugo.

Vrh

   

 

goran

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Čet ruj 15, 2011 10:22 

Pridružen: Sri svi 04, 2011 14:26

Postovi: 73

Pozdrav anki

Koliko sam skužio tebi treba norma. 

Ok

Uzmi si da radiš 8 h dnevno pet dana u tjednu s pola sata do sat pauze. I neka ti unutar tog vremena forum i zabava i obitelj bude na drugom mjestu.

Ostatak vremena zaboravi na posao u potpunosti i neka ti obitelj bude na prvom mjestu i ako nađeš vremena za forum i ostalu zabavu super.

I mislim da onda možeš biti mirne savjesti jer tako radi većina ljudi. (ako si sam ne možeš odrediti normu, posudi od većine, ne valja izmišljati toplu vodu tamo gdje je već izmišljena)

I ako uspiješ u tome javi mi kako si uspjela, jer bih i ja to volio primjeniti  

Naime ja radim isto tako vrstu posla da uvijek ima posla. I znalo je biti i gužve da poludiš da se radilo od jutra do sutra. Čak sam i par puta pogazio svoju riječ pa sam radio i nedjeljom samo kako bi se sve stiglo napraviti, kako bi sve "bilo u redu".

A znali smo i par puta zakasniti s završetcima radova i opet nikome nije pala glava zbog toga. I dalje smo živi i dalje radimo. Tako da više nedjeljom ne radim kolika god gužva bila. Trudim se svesti posao na 8 h dnevno. I nekad uspijem, nekada ne.

By the way, i sada sam na poslu  

Pozdrav i puno sreće

P.S. Ako stvarno imaš toliko puno posla i ako se može zaraditi više, po principu što više radiš više para.

Ti onda radi 8 h, a ostatak vremena zaposli nekoga pa da posao ne trpi a nekoga ćeš i te kako usrećiti i biti će ti i te kako zahvalan.  

P.P.S. Ovo je onako ugrubo pošto se neznamo, Ne znam jesam li uopće pogodio u sridu problema.

Vrh

   

 

anki

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Čet ruj 15, 2011 11:02 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33

Postovi: 130

Lokacija: Velika Gorica

Ma super si to sročio. Ja sam isto stalno radila nedjeljom. Sada kada dobijem poruke nedjeljom gdje me mole da im radim ja kažem dignut ću se jako rano u ponedjeljak i onda napraviti. Često ispadne da uopće nije bilo toliko hitno nego su se ljudi navikli da mogu to tražiti pa traže. Isto kao i trgovine što rade nedjeljom, da ne rade ljudi bi jednostavno u subotu kupili i za nedjelju, ne bi niko umro od gladi.

Ne treba mi samo norma nego i poticaj, zašto raditi, kako da to bude zbog pravih razloga i na pravi način. Ali što se tiče satnice, da i ja se trudim da to bude 8 sati dnevno, samo kako mali nije u vrtiću onda se ti sati rasporede po danu, prije ručka, poslije ručka, kad mali spava itd. Stalno se pitam i da li sam dovoljno sa djetetom. Ne stižem sve napraviti u danu, nešto uvijek bude malo zakinuto. Ili stan, ili posao ili dijete ili muž. Nisam toliko produktivna, ne znam je li uopće moguće biti toliko produktivan. Ako moram nešto zakinuti što je najmanji grijeh? Također ova edukacija što je sada vršim vezano za vjeru. Toliko mi fali edukacije po tom pitanju da se bojim išta činiti dok prvo osnovne stvari ne usvojim. To mi isto oduzima puno vremena. Osim toga, znam da svi rade 8 sati dnevno i više. Ali da li je zato to ispravno? Pogotovo za majku malog djeteta, pa i tinejđera. Pa dobro znamo da danas djecu najviše odgaja tv, internet i ulica, upravo zbog toga što su roditelji prezaposleni.

Malo duži odgovor na P.S. ispričavam se unaprijed:

Kad bih imala ušteđevine da mogu nekoliko mjeseci plaćati nekoga onda bih dala oglas za posao. Ovako bi ta osoba u startu morala zaraditi svoju plaću inaće je ja ne bih mogla podmiriti. Nekoliko puta sam davala ljudima da se okušaju ali nije išlo, nisu imali potrebnog znanja da sami iznesu posao, nisu imali volje za učenjem. Nudila sam čak i da rade samo kao promotori, kad već ništa ne znaju odraditi onda nek nalaze posao, ali svi ljudi koji su pokušali nisu imali niti malo volje proučiti koju uslugu ja uopće nudim da uopće mogu reći ljudima što nudim. Što mi je čudno jer sam im rekla da čak i ako ne budu imali uspjeha da zarade plaću mogu uvijek računati u budućnosti da ću im dati proviziju od nađenog posla pa na taj način mogu zaraditi dodatnu lovu kad god im treba. Neki su se javljali da rade posao koji ja radim a nemaju nikakvog znanja, pa sam im rekla nek mi odrade dio posla u zamjenu za edukaciju. Nisu to htjeli ni čuti. Neki mi šalju CV i napišu ako želite da radim za vas kontaktirajte me da vam pošaljem svoj portfolio. Mislim, kako ću znati da li želim raditi s tobom ako mi nisi prvo poslao portfolio? Jednom sam platila jednom dečku kojeg su mi preporučili da napravi posao, napravio je takvo sr.... da sam ja još mjesec dana morala to popravljati. Napisala sam mu jasne upute što treba raditi, ali on je našao "lakši način", bez da me uopće pitao ili obavijestio da će na taj način raditi. Uglavnom imam samo loša iskustva. Da ne govorim da sam imala 20 firmi koje su mi bile stalni klijenti, a kad je došla kriza većina ih je nestala sa lica zemlja i sad sam opet kao na početku. Da nisu nestali posao bi spontano rastao pa tako i potreba za radnicima. Onda možda ne bi morali toliko spuštati cijene pa bi mogli i priuštiti nekog početnika kojeg treba prvo sve naučiti pa da onda postane vrijedan radnik.

Možda bi mi radnik bio poticaj, kad znam da moram još nekoga nahraniti, ne znam.

Vrh

   

 

goran

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Čet ruj 15, 2011 14:41 

Pridružen: Sri svi 04, 2011 14:26

Postovi: 73

Nemoj se previše opterećivati. Pogotovo ako imate financijsku konstrukciju takvu da možete podmiriti svoje obveze. Daruj se djetetu, ono nikada više neće imati 2 godine, a posla će uvijek biti. 

Nemoj me krivo shvatiti da nevalja raditi, ili da zanemariš posao. Ali posao treba nama služiti da živimo. A ne da mi živimo da bi radili.

I još jedna stvar.

Jedan dobar svećenik (malo postariji) je rekao kad si postavljamo pitanja tipa, da li dovoljno vremena provodim na poslu, da li dovoljno vremena provodim s djetetom, da li dovoljno vremena provodim s mužem, ........

TO JE BIT KRŠĆANSTVA

Ne može ti biti svejedno u životu i da postavljaš takva pitanja. To samo znači da ti je stalo do tvojih. I ta pitanja će uvijek biti prisutna u našem životu i nikada neće nestati, ne znam kako da radimo, ne znam koliko da provodimo vrijemena kod kuće.

To ja mislim da i Isus očekuje od nas.

Da se cijelo vrijeme preispitujemo (težimo biti savršeni kao što je Otac naš savršen).

Čini mi se da smo ovdje malo previše zaglibili u dijalogu oko konkretnog problema što možda nije primjereno forumu.  

Vrh

   

 

anki

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Čet ruj 15, 2011 14:49 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33

Postovi: 130

Lokacija: Velika Gorica

Baš čitam Teologiju tijela za početnike i razmišljam kako se slična stvar dogodila i ljudskom radu kao što se dogodila ljudskoj spolnosti. Čovjek je izgubio dostojanstvo. Pa koliko sam puta samo čula da netko kaže "To je posao, tu nema prijateljstva". Mnogi pristaju na svakakva poniženja na poslu samo da bi imali novac. Kao da je novac bog. Bog koji nam ne dopušta da idemo doma obitelji na vrijeme, koji nam ne dopušta da imamo prijatelje, da budemo ponizni jer ćemo biti pregaženi... Slava, uspjeh, karijera, sebičnost, užici... glavni su pokretači. Možda oni koji nemaju posao mogu reći da nije baš tako, ali dajte im šansu pa ćemo vidjeti hoće li i dalje isto tvrditi. Ako išta, doći će doma i svojoj djeci oholo govoriti "Moraš me slušati dok si pod mojim krovom! Ja te hranim i oblačim!".

Meni u ovom trenutku jednostavno fali knjiga "Teologija rada", je li ima što takvo?

Vrh

   

 

anki

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Čet ruj 15, 2011 14:55 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33

Postovi: 130

Lokacija: Velika Gorica

goran je napisao/la:

Nemoj se previše opterećivati. Pogotovo ako imate financijsku konstrukciju takvu da možete podmiriti svoje obveze. Daruj se djetetu, ono nikada više neće imati 2 godine, a posla će uvijek biti. 

Nemoj me krivo shvatiti da nevalja raditi, ili da zanemariš posao. Ali posao treba nama služiti da živimo. A ne da mi živimo da bi radili.

I još jedna stvar.

Jedan dobar svećenik (malo postariji) je rekao kad si postavljamo pitanja tipa, da li dovoljno vremena provodim na poslu, da li dovoljno vremena provodim s djetetom, da li dovoljno vremena provodim s mužem, ........

TO JE BIT KRŠĆANSTVA

Ne može ti biti svejedno u životu i da postavljaš takva pitanja. To samo znači da ti je stalo do tvojih. I ta pitanja će uvijek biti prisutna u našem životu i nikada neće nestati, ne znam kako da radimo, ne znam koliko da provodimo vrijemena kod kuće.

To ja mislim da i Isus očekuje od nas.

Da se cijelo vrijeme preispitujemo (težimo biti savršeni kao što je Otac naš savršen).

Čini mi se da smo ovdje malo previše zaglibili u dijalogu oko konkretnog problema što možda nije primjereno forumu.  

Ja nisam dovoljno pametna da sagledam cjelinu problema pa se zato vrtim oko pojedinih pitanja u nadi da ima netko pametniji tko zna koji je smisao rada i može mi dati odgovor koji će biti toliko jednostavan i jasan da će odgovoriti na sva moja pitanja. Na žalost Papa Ivan Pavao II je umro, pa on nemože. Za spolnost imamo primjer darivanja Isusova tijela Crkvi i Crkvu koja otvorena srca prima to tijelo. A kako objasniti posao, rad, odnose na poslu?

Vrh

   

 

adrijana

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Čet ruj 15, 2011 21:18 

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03

Postovi: 2564

anki je napisao/la:

Osim toga, znam da svi rade 8 sati dnevno i više. Ali da li je zato to ispravno? Pogotovo za majku malog djeteta, pa i tinejđera. Pa dobro znamo da danas djecu najviše odgaja tv, internet i ulica, upravo zbog toga što su roditelji prezaposleni.

Pa radno vrijeme od 8 sati je uvedeno kao nekakav prosjek da državna ekonomija ne stagnira, inače za majku malog djeteta je to katastrofalno. Zamislite posao u nekom uredu od 8 sati ujutro pa do 16,30, recimo u zimsko vrijeme kada se brzo mrači – tijekom dana majka praktički i ne vidi svoje dijete… Mnoge zemlje imaju zakone po kojima se dopušta maksimalna fleksibilnost u nekim zanimanjima (skraćenje radnog tjedna na 4 ili 3 dana i sl), Italija je imala (ili ima još uvijek, ne znam) zabranu noćnog rada za žene (feminističke udruge iz EU su čak vršile pritisak da se to ukine), a kod nas se izgleda baš i ne shvaća posebnost majčinskog poziva kad se ekonomskim pritiscima jednostavno tjera majku čim prije na posao… Nije to dobro ni za dijete ni za obitelj… A posljedično niti za društvo.

Ne znam, Anki, konkretno što je najbolje za tvoj slučaj, pišem generalno što mislim da se odnosi pomalo na sve…

Ako pitaš za neku literaturu, preporučila bih nešto što sam nedavno čitala, mada nije usko vezano uz posao, nego više za poimanje čovjeka u ovom našem neoliberalnom i tako malo kršćanskom društvu. Knjiga je „Sloboda i odgovornost“, a napisao je Josip Sabol, pa ako je nađete, preporučujem… Govori o tome zašto je naše društvo bolesno, kako potrošački duh zarobljuje čovjeka i kako ovaj ekonomski sustav odgaja ljude jedino za materijalizam („radi, zaradi, potroši…“) da bi on sam mogao opstati, a kad čovjek postane nesposoban za rad, društvo ga se jednostavno odriče. Nije kršćanski smatrati rad mjerilom svega (pa i iskorištavanja drugih), pa niti s druge strane doživljavati ga kao nekakvu kaznu, nego vrijednost rada proizlazi iz dostojanstva čovjeka i Božjeg poziva na sudjelovanje u Njegovom stvaralaštvu… O tome uglavnom govori…

Vrh

   

 

Prikaz prethodnih postova: Svi postovi1 dan7 dana2 tjedna1 mjesec3 mjeseci6 mjeseci1 godina Sortiraj po AutorVrijeme postaNaslov Uzlazno A-ŽSilazno Ž-A   Strana 1 od 2

 [ 26 post(ov)a ] Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Početna » Katolički odgovori Forum » Razgovori o vjerskim temama

Vrijeme na UTC + 01:00 sata

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 6 gostiju

Ne možeš započinjati nove teme.

Ne možeš odgovarati na postove.

Ne možeš uređivati svoje postove.

Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:  Idi na:   Označi forum  ------------------  Katolički odgovori Forum     Razgovori o vjerskim temama        Crkveni pokreti        Ljubav, brak, spolnost i obitelj        Teme vezane uz nekatolike        Zauzetost za opće dobro     Odgovori     Molitva, meditacija, zajedništvo        Životi svetaca        Preporuka filma, knjige ili glazbe     O stranici     

Pokreće p

Link to comment
Подели на овим сајтовима

adrijana je napisao/la:

anki je napisao/la:

Osim toga, znam da svi rade 8 sati dnevno i više. Ali da li je zato to ispravno? Pogotovo za majku malog djeteta, pa i tinejđera. Pa dobro znamo da danas djecu najviše odgaja tv, internet i ulica, upravo zbog toga što su roditelji prezaposleni.



Pa radno vrijeme od 8 sati je uvedeno kao nekakav prosjek da državna ekonomija ne stagnira, inače za majku malog djeteta je to katastrofalno. Zamislite posao u nekom uredu od 8 sati ujutro pa do 16,30, recimo u zimsko vrijeme kada se brzo mrači – tijekom dana majka praktički i ne vidi svoje dijete… Mnoge zemlje imaju zakone po kojima se dopušta maksimalna fleksibilnost u nekim zanimanjima (skraćenje radnog tjedna na 4 ili 3 dana i sl), Italija je imala (ili ima još uvijek, ne znam) zabranu noćnog rada za žene (feminističke udruge iz EU su čak vršile pritisak da se to ukine), a kod nas se izgleda baš i ne shvaća posebnost majčinskog poziva kad se ekonomskim pritiscima jednostavno tjera majku čim prije na posao… Nije to dobro ni za dijete ni za obitelj… A posljedično niti za društvo.

Ne znam, Anki, konkretno što je najbolje za tvoj slučaj, pišem generalno što mislim da se odnosi pomalo na sve…

Ako pitaš za neku literaturu, preporučila bih nešto što sam nedavno čitala, mada nije usko vezano uz posao, nego više za poimanje čovjeka u ovom našem neoliberalnom i tako malo kršćanskom društvu. Knjiga je „Sloboda i odgovornost“, a napisao je Josip Sabol, pa ako je nađete, preporučujem… Govori o tome zašto je naše društvo bolesno, kako potrošački duh zarobljuje čovjeka i kako ovaj ekonomski sustav odgaja ljude jedino za materijalizam („radi, zaradi, potroši…“) da bi on sam mogao opstati, a kad čovjek postane nesposoban za rad, društvo ga se jednostavno odriče. Nije kršćanski smatrati rad mjerilom svega (pa i iskorištavanja drugih), pa niti s druge strane doživljavati ga kao nekakvu kaznu, nego vrijednost rada proizlazi iz dostojanstva čovjeka i Božjeg poziva na sudjelovanje u Njegovom stvaralaštvu… O tome uglavnom govori…



To je super, pokušat ću pronaći tu knjigu, hvala.



Vrh

   

 

pelegrin

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Ned ruj 21, 2014 19:10 


Pridružen: Pon ruj 01, 2014 11:56
Postovi: 617
Lokacija: Pod križem

Posao - koliko (žena) treba raditi?

Ova stara i zapostavljena tema je uvijek svježa.

Koliko žene trebaju raditi svatko može zaključiti ako se okrene oko sebe i vidi što se događa u njegovoj obitelji, rodbini, susjedstvu, društvu.

Iskustvo iz moje obitelji:

Roditelji su radili. Mamu je kod kuće čekala druga smjena, hrpa poslova i nije imala puno vremena baviti se i sa mnom.
Išao sam u vrtić. Nije bilo loše tamo ali s mamom bi mi bilo puno ljepše.
Kroz cijelu osnovnu i srednju školu bio sam sam prije podne ako je nastava bila popodne.
Ljepše bi mi bilo s majkom učiti, igrati se i ručati. 
Sam učiti, jesti podgrijanu hranu i igrati se sam sa sobom i nije bilo neko iskustvo vrijedno pamćenja. 

Dok je sistem takakv kakav je, ne mogu ništa reći protiv zapošljavanja žena.
Npr. što bi bilo sa neudatom, rastavljenom ili ostavljenom ženom da nije zaposlena? Socijalni slučaj.

Radno vrijeme žena treba biti skraćeno jer je žena slabija od muškarca. Mi muški stvoreni smo da se trošimo i ne predstavlja nam poteškoću 
raditi po cijele dane.

Sistem krivo nasađen.
Trebala bi biti puna muška zaposlenost i pristojna plaća da muževi mogu uzdržavati brojnu obitelj. Ne kao dosad, žene rade, muški bez posla.

Ako neka žena ne želi raditi i odluči ostati kod kuće bilo kao majka ili neudata onda bi država trebala ženama osigurati pristojna primanja. 
Zato jer je žena. Žena je biološki vrednija od muškarca. Žene bi trebale biti zaštićene bolje nego lički medvjedi. 
Svako društvo sa ženama stoji ili pada. Hrvatska pada što se vidi po padu stanovništva.


Sada slijedi iz knjige:"Smrt zapada", izdavačka kuća Kapitol, iz 2003, autor Patrick J. Buchanan 
koji u drugom poglavlju sjajno obrazlaže zašto i kako su žene namamljene i odvučene iz obiteljskog gnijezda na posao.

strana 42-
...Pojavile su se i neke snažne pobočne sile u društvu s nakanom da američke žene zauvijek udalje od rodilišta.

A) Novo gospodarstvo. U poljodjelskom gospodarstvu dom je bio radno mjesto na kojemu su muž i žena zajedno radili i živjeli. U industrijskom 
gospodarstvu muž je odlazio od kuće na posao u tvornicu, a žena je ostajala kod kuće čuvati djecu. Poljodjelsko nam je gospodarstvo dalo 
široku obitelj, a industrijsko užu. U postindustrijskom društvu, pak, i muž i žena odlaze na posao. S djecom ne ostaje nitko. Uistinu se može
dogoditi da djece uopće ne bude. Profesor političkih znanosti na Swarthmoreu James Kurth piše ovako:

"Najveći pokret druge polovice devetnaestog stoljeća bio je odlazak muškaraca sa zemlje u tvornice... Najveći pokret druge polovice dvadesetoga
stoljeća bio je odlazak žena iz kuće u urede. ...Taj pokret odvaja djecu od roditelja i istodobno omogućuje ženi da se odvoji od muža. 
Cijepajući užu obitelj, on prouzročuje da društvo s užim obiteljima preraste u društvo bez obitelji"

Dok su tradicionalno muška radna mjesta, u tvornicama, rudnicima, na poljima i ribarskim brodovima, danas sve malobrojnija ili su se preselila
u prekomorske zemlje, umijeća i sposobnosti žena su sve poželjniji. U državnim institucijama, u obrazovanju i u raznim drugim profesijama 
ženama se otvaraju mogućnosti kakve njihove majke ni bake nisu mogle ni sanjati. Velike i male tvrtke nude sve bolje plaće i uvjete rada kako bi 
nadarene žene odvukle od kuće i držale ih podalje od rodilišta, gdje "od njih nema nikakve koristi za tvrtku".
U tome su vrlo uspješne. Deseci milijuna američkih žena rade rame uz rame s muškarcima. Više desetaka milijuna mladih žena sa sveučilišnom
diplomom odgodile su udaju, neke zauvijek. "Možeš imati sve!", čuje ta moderna žena - dijete i posao. Uz dostupne dadilje, zahvaljujući 
otvorenim granicama, uz jednake plaće za jednak posao, uz porodni dopust, jaslice, uz pomoć države i tvrtke, taj mamac nije laž. No, ne možeš
istodobno imati i čopor djece i držati korak sa snažnom konkurencijom na radnome mjestu.
Primorane birati, žene odabiru posao ili posao uz jednokratnu radost majčinstva. Globalno gospodarstvo djeluje ruku pod ruku s "novim 
gospodarstvom", preseljavajući proizvodne poslove iz zapadnih zemalja sa skupom radnom snagom u novoindustrijalizirane zemlje Azije i Južne
Amerike, s jeftinom radnom snagom. Budući da očevi sve manje zarađuju, u želji da obitelj uđe u srednji sloj i živi na razini bogatijeg susjeda,
i majka mora raditi. Tako se rađanje djece odgađa, ponekad zauvijek. Godine 1950. čak 88% majka s djecom mlađom od šest godina nije radilo.
Ostajale su kod kuće pa su uglavnom rađale više djece. Danas čak 64% majki s djecom mlađom od šest godina ima posao.
"Kako ćeš ih zadržati na zemlji nakon što su vidjeli Pariz?" govorilo se o vojnicima iz Drugog svjetskog rata nakon što su se vratili iz 
Europe. Jednako tako, kako ćeš ih vratiti u predgrađa, nakon što su vidjele Washington, netko bi se mogao zapitati, misleći na nadarene
odvjetnice, novinarke, specijaliste za odnose s javnošću i političke pomoćnice koje su iskusile velike igre u uzbudljivom gradu.
Novinarka lista Spectator Eleanor Mills prava je predstavnica svoga naraštaja kad kaže:"Činjenica je da se djevojke poput mene - tj. zdrave,
srčane žene srednjeg sloja u svojim dvadesetim godinama - jednostavno ne razmnožavaju". Zašto? Jer, piše ona "- dvije jedine brige moga naraštaja
su, nažalost, izgled i novac". Potom navodi riječi jedne od mnogih svojih suvremenica bez djece:

"Da imam dijete", zamišljeno kaže Jane, direktorica u jednoj reklamnoj tvrtki, "ne bih mogla raditi ni pola onoga što mi je već postalo 
navikom. Svake subote u deset ujutro, dok smo još u krevetu, suprug i ja se pogledamo i kažemo: "Hvala Bogu što ne moramo ustati u pet i brinuti 
se o kakvom derištu". Zaista nam je izvrsno i samima: tko zna bi li naš zajednički život funkcionirao kad bismo u tu jednadžbu pripustili još
jednu osobu".

"Bogati su drukčiji od nas", rekao je F. Scott Fitzgerald, na što je Hemingway uzvratio:"Jesu, imaju više novcca". No, bogati istodobno imaju
i manje djece. Primjenjujući Occamovu definiciju - najjednostavnije objašnjenje obično je i najbolje - najbolje objašnjenje za drastičan pad
nataliteta na Zapadu možda je upravo ono najjednostavnije. Kako su se američki siromasi uzdizali do srednjeg sloja, kako je srednji sloj postajao
imućan i kako su imućni postajali bogati, svaki je sloj prihvaćao način života onoga sloja u koji se uzdizao. Svaki je sloj počeo smanjivati broj
članova obitelji. Svi su počeli imati manje djece. Slijedi logičan zaključak: što je nacija ili država bogatija, to se manje djece rađa i to prije
počinje umirati. Društva su svoj život organizirala tako da omogućuju što je više moguće zadovoljstva, slobode i sreće svim svojim članovima,
ubrzavajući time trenutak svoga pokopa. Možda će sudbina Kinezima, muslimanima i narodima Južne Amerike njihove životne tegobe i bijedu u ovome
stoljeću nadoknaditi tako što će u slijedećem stoljeću zemlja pripadati njima. Uistinu, nije li nam rečeno:"Blago poniznima...oni će naslijediti
zemlju"?

nastavlja se


_________________
Naprijed za križem!



Vrh

   

 

pelegrin

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Pon ruj 22, 2014 15:11 


Pridružen: Pon ruj 01, 2014 11:56
Postovi: 617
Lokacija: Pod križem

Nastavak iz knjige:"Smrt zapada", izdavačka kuća Kapitol, iz 2003,autor Patrick J. Buchanan 

strana 44-47.

B) Kraj "obiteljske plaće". Tridesetih godina 19. stoljeća, uoči samog početka industrijske revolucije u Americi, philadelphijski je sindikat svoje
članove upozorio na prikrivene namjere tzv. "kormoranskog kapitala" ovim riječima:

"Oduprite se zapošljavanju naših žena svim svojim bićem i svojom snagom, jer će to biti naša propast. Moramo se boriti da plaća našega rada
bude dovoljna za život naših supruga, kćeri i sestara koje ostaju kod kuće. ...Kormoranski kapital nastojat će upregnuti svakog muškarca, ženu i
dijete; zato upregnimo svoje obitelji kako bismo se oduprli tome naumu".

Godine 1848., kad je objavljen Komunistički manifest Karla Marxa, radničke novine Ten Hour Advocate objavile su u uvodniku ovo: "Nadamo se da 
nije daleko dan kada će čovjek moći zarađivati dovoljno za svoju ženu i djecu i neće morati slati svoju ženu na mukotrpan rad u tvornici tekstila".
Ova vizija slobodnog američkog radništva bila je u sukobu s gledištem Marxa i njegova pokrovitelja i suradnika Friedricha Ebgelsa koji je u svom
djelu Podrijetlo obitelji, privatnog vlasništva i države napisao ovo: "Prvi uvjet za oslobođenje žene kao supruge jest taj da se sve žene zaposle,
a... to, pak zahtijeva ukidanje monogamne obitelji kao gospodarske jedinice društva". Nije li nevjerojatna slučajnost da se mišljenje globalnog
kapitalizma glede žena - kao jedinica za proizvodnju, oslobođenih muževa, domova i obitelji - s takvom točnošću podudarilo s mišljenjem utemeljitelja
globalnog komunizma?
Allan Carlson, također izdavač lista The Family in America, piše kako je u Americi, ne tako davno postojao konsenzus da poslodavci moraju očevima
obitelji isplaćivati "obiteljsku plaću", tj. plaću kakva će im omogućiti da dostojno uzdržavaju svoje obitelji, tako da im supruge i djeca ne moraju
odlaziti na posao. To se smatralo odlikom dobra društva.
Ta je zamisao temelj enciklike Rerum Novarum pape Leona XIII. iz 1891. U knjigama kao što je A Living Wage, katolički društveni kritičar otac
John Ryan podržao je tu zamisao i istaknuo potrebu ugradbe "morala" u ugovor o radu kako bi se zaštitilo dom i obitelj. "Država ima pravo i dužnost
obvezati poslodavce da radnicima isplaćuju plaće dostatne za život", napisao je otac Ryan. 
Ta je zamisao bila široko prihvaćena. Carlson napominje kako su se "razlike u plaćama" muškaraca i žena zapravo povećale poslije Drugog svjetskog
rata. Godine 1939. žene su zarađivale 59.3% plaće muškaraca. Godine 1966. taj se postotak smanjio na 53.6%. U kulturi četrdesetih i pedesetih godina, 
koja je imala dobru svijest, muška i ženska radna mjesta bila su odvojena. U novinama se je male oglase za "muška radna mjesta" objavljivalo odvojeno
od "ženskih radnih mjesta". Ženu se vrlo rijetko moglo naći na drugim radnim mjestima izvan poslova daktilografa, tajnice, medicinske sestre, učiteljice
ili prodavaćice. Carlson piše ovako:

"Ono što je promatrača iz godine 2000. u tom sustavu najviše zaprepaštavalo jest činjenica da su taj sustav prosječni ljudi dobro shvaćali i da 
ga je široka javnost podržavala. Ankete su pokazivale kako se velika većina Amerikanaca (85% ili još više), žena i muškaraca, suglašuju
da očevi obitelji zaslužuju plaću dostatnu za cijelu obitelj te da je plaća majka sekundarna ili dodatna. To se jednostavno smatralo pravednim".

Taj se sustav raspao šezdesetih godina, kad su feministice uspjele dodati spol na popis zabranjenih vrsta diskriminacije u Zakonu o građanskim
pravima iz 1964., što je napisan radi zaštite prava Amerikanaca afričkog podrijetla. Time je novoosnovana Komisija za jednake mogućnosti zapošljavanja
(Equal Employment Opportunity Commission - EEOC) pretvorena u utvrdu za borbu protiv obiteljske plaće. Novinski oglasi pod naslovom "Tražimo muškarce"
proglašeni su diskriminacijom i zabranjeni. Jednakost spolova zamijenila je "moralni ugovor o radu". Prava pojedinca postala su važnija od potreba
obitelji. Plaće žena naglo su povećane. S rastom broja žena u zanimanjima koja su dotada uvelike pripadala muškarcima - u medicini, pravu, prosvjeti, 
državnoj upravi, i poslovnom svijetu - obitelj se počela urušavati.
Između 1973. i 1996., kako piše dr. Carlson, "(realna) primanja muškaraca u dobi iznad 15 godina, za puno radno vrijeme, smanjila su se za 24%, s
37.000 na 30.000 dolara na godinu. Pod feminističkim parolama "jednaka plaća za jednak rad" i "jednaka plaća za sličan rad", žene su postale izravna
konkurencija muškarcima. Milijuni uspješnih žena uspjele su boljom učinkovitošću rada istisnuti muškarce. Plaće su im se stalno povećavale, a apsolutne
i relativne plaće oženjenih muškaraca počele su stagnirati ili se smanjivati. Pod pritiskom obiteljskih financijskih potreba, oženjeni su muškarci
počeli popuštati upornim zahtjevima svojih žena da se "ponovno zaposle". Mladi muškarci u dobi osamnaest do dvadesetpet godina našli su se u situaciji
da ne zarađuju dovoljno za osnivanje obitelji, oni koji su se tome nadali i o tome sanjali. Ostavši bez obveza očeva obitelji, mnogi su završili u 
problemima - čak u zatvorima.
Američke su djevojke otkrile da mogu same postići neovisnost. Ne trebaju se udavati, barem ne još. Sve je veći bio broj onih koje se nisu uopće 
udavale. Godine 1970. samo je 36% žena u dobi od dvadeset do dvadesetčetiri godine bilo udano. Godine 1995. čak 68% žena svrstavalo se u kategoriju
"neudanih". Postotak "neudanih" u dobi od dvadesetpet do dvadesetdevet godina povećan je s 10 na 35%. Mlada obitelj s više djece danas je ugrožena 
vrsta. Samo mladi bogataši mogu sebi priuštiti taj "stil života", a oni su nezainteresirani. U okolnostima kad je Demokratska stranka tako povezana s
feminizmom da se ne može ni usprotiviti pobačaju, a Republikanska očarana ideologijom oslobođenja i pod kontrolom velikog kapitala, zahtjevi bogova
tržišta za upošljavanjem sve većeg broja žena nadvladali su zapovijed Boga Stvoritelja, koja kaže:"Plodite se i množite i napunite zemlju".
Mnogi su konzervativci podlegli herezi "ekonomizma", preslikanog marksizma, po kojemu je čovjek ekonomsko biće, slobodna trgovina i slobodno tržište
put do mira, napretka i sreće, koji kaže, kada bismo samo postigli najniže moguće poreze i ukinuli porez na dobit, onda bi "raj" - Dow 36.000!" - bio
nadomak ruke. No, pedesetih godina, kad je porez na dobit za najbogatije bio iznad 90%, Amerika je prema svima moralnim i društvenim pokazateljima
bila bolja zemlja.
Reformirani radikal i obraćenik na kršćanstvo Orestes Brownson vidio je kako to idolopoklonstvo prema "zlatnome bogu" u Americi devetnaestoga stoljeća
dobiva sve više, rekavši:"Klanjanje zlatnome bogu postalo je religijom zemlje saske, a pravi nam Bog više nije uvijek u mislima. Izgubili smo vjeru u
plemenitost, ljepotu i pravdu. Nakon stotinu godina, jedan drugi obraćenik s propale materijalističke vjere, Whittaker Chambers, opet će nas upozoravati
ovim riječima:"Ekonomija nije središnji problem našega dobe, nego vjera"...

kraj.


_________________
Naprijed za križem!



Vrh

   

 

pelegrin

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 24, 2014 06:04 


Pridružen: Pon ruj 01, 2014 11:56
Postovi: 617
Lokacija: Pod križem

Iz knjige: Sretan je tko živi drukčije, vitamini protiv duha vremena
Autorica: Christa Meves
Izdavač: U pravi trenutak
Đakovo, 1997.

Christa Meves je njemačka psihologica za djecu i mladež.

Strana 34-36

...Bez majki ne ide

Da svjetlo dolazi s istoka, to je za sve astronomska, za mnoge religiozna, a za neke i politička (bila) istina. A sada se iznenada
pojavilo kao hitno potrebno psihološko i pedagoško saznanje, koje je zasljepljujućim bljeskom rasvijetlilo naš zapadni mrak. U pro-
teklim godinama ja sam u ovoj zemlji mahala malom ručnom svjetiljkom da bi se uvidjelo da je razorenje obitelji i relativiziranje 
majki jedan nemilosrdan, mučki, samoubilački program. A što se tim postiglo: na to se gledalo s prezirom, uključujući i one iz Mini-
starstva obitelji. Kako su se držali i drže se tamo kruto prema "jednakom odnosu prema muškima i ženskima", prema "karijeri sticanja
također i mladih žena, majki", prema njihovoj slobodi izbora", prema "autonomiji samoopredjeljenja" nas žena u svakoj životnoj situa-
ciji, prema uvećanju broja dječjih jaslica, dječjih boravaka i teta, prema ponašanju oca prema dojenčetu.

I sada dolazi odjednom upravo glavni tajnik iz SSSR-a, u kojem kolektivizirajuća, marksistička ideologija naše opsjene o jednakosti
ima uzor, i priznaje u svojoj knjizi "Perestrojka" da "mnogi problemi sovjetskih naroda u moralu, kulturi i proizvodnji"(!) nastali su
radi toga jer žene iscrpljene na radnom mjestu izvan kuće "nemaju vremena za odgoj djece". Obiteljske veze i odgovornosti bile su 
radi toga zanemarene. To je "posljedica protivna očekivanju". Zato se ženama treba omogućiti "da se vrate natrag ženskim životnim 
zadacima". Gorbačov završava to poglavlje sa izazovnim riječima:"Jedan od najhitnijih društvenih zadataka - i glavni zadatak u borbi 
protiv sveopćeg alkoholizma - je poboljšati dobrobit obitelji, i njezinoj ulozi u društvu dati više mjesta".

Možemo biti sigurni: ove sistemu protivne izjave, koje su dane usred Rusije, i javno najavljuju jednu građansku reformu, temelje se ne
na nekom nejasnom nagađanju Vrhovnog Sovjeta, nego na rezultatima promatranog znanstvenog iskustva triju generacija kolektivističkog
odgajanja bez majki; jer Sovjeti su "kolektivizirali" svoju djecu prije više od 60 godina! I mi stručnjaci na zapadu mogli smo po poje-
dinačnim slučajevima zacijelo često i već dugo doći do istih zaključaka. No, vladajući u Saveznoj Republici su tako jako/duboko
opsjednuti nerazumnim maštovitim idejama o potpunoj jednakosti muškarca i žene, da ne mogu prihvatiti istinu o potpuno različitim
životnim zadacima muškog i ženskog roda i lošim posljedicama zanemarivanja tih spoznaja, a koje su već i kod nas dovele do općeg sla-
bljenja mladog stanovništva u njihovom društvenom zdravlju i broju.

Svjetlo dolazi s istoka. Sovjeti imaju prednost u dokazu o negativnim posljedicama otklanjanja majki, kroz veliko/dugo vremensko
razdoblje. Prema Gorbačovu četrdeset milijuna Rusa su alkoholičari!

Stanje je napeto: ili ćemo u ovoj zemlji pod teretom dokaza odvažiti se k neželjenom okretu, ili ćemo ostati uz naše lažne "znanstvene"
smetlare pri samoubilačkom programu. Jer biti ili ne biti, to je u ovom slučaju pitanje i za nas...

Kraj


_________________
Naprijed za križem!



Vrh

   

 

enigmus

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri ruj 24, 2014 08:13 


Pridružen: Pet srp 25, 2014 20:38
Postovi: 81

Problem je u općoj neimaštini, i većina današnjih obitelji je prisiljena na to da rade i muž i žena, po cijele dane jer se jedino tako mogu pokrpati od prvog do prvog. To je i glavni uzrok "bijele kuge", kako je lijepo Pelegrin napisao u citatu.

Skandinavske zemlje se protiv bijele kuge bore visokim primanjima, i u Skandinaviji se lijepo i pristojno, pa čak i uz malu dozu luksuza može živjeti od jedne plaće. Žene koje rade i imaju djecu imaju veliku zaštitu, od kraćeg radnog vremena, većeg godišnjeg, bolovanja koja nisu pravo samo na papiru, porodinjeg dopusta koji pokriva svu plaću za cijelo vrijeme trajanja itd. Dakako, i država uz tako visoka primanja građana može uzeti i puno više poreza, pa financirati usluge građanima, čak i porodinji dopust za očeve. No za takav sustav mora postojati konsenzus poslodavaca koji će isplaćivati visoka primanja, države koja će na to poticati, te naposljetku svijest građana koji će znati da velike količine novaca koji plaćaju za porez koji plaćaju opet za njihovo dobro.

Dakle nije svako postindustrijsko društvo bolesno. Bolesno je ovo naše, dokle god su primanja niska, i gdje se dio primanja plaća na crno. Moja supruga i ja se u Hrvatskoj ne usuđujemo imati dijete, iako bi oboje jako željeli. Nadamo se skorom preseljenju u Skandinaviju. I to želim što većem broju ljudi, sve dok se konačno dnevna politika ne usmjeri na ove teme, pa možda sljedećoj generaciji bude bolje. Toliko 



Vrh

   

 

Giovi

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Ned ruj 28, 2014 21:52 

Administrator
Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1378

Enigmus, ako oboje jako želite dijete, onda ćete sigurno pronaći načina da se ohrabrite i otvorite životu. 
Bolja financijska situacija ne određuje vaš život, već samo može pomoći lagodnijem životu, uostalom najmanje djece općenito imaju baš imućniji, a ne manje imućni. Ne mislim bogati i siromašni, jer biti bogat je nešto drugo od biti imućan. Bogatstvo je imati djecu, a i djeci je bogatstvo imati braću i sestre.
Malodušno, bez vjere se ne može ništa u životu postići, nameću nam se strahovi i konformizam, a nasuprot toga isplati se ohrabriti za novi život.



Vrh

   

 

pelegrin

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Ned stu 16, 2014 16:16 


Pridružen: Pon ruj 01, 2014 11:56
Postovi: 617
Lokacija: Pod križem


Dijagram je iz dopunskog sveska medicinske enciklopedije. Izdanje JLZ, Zagreb, 1974.

Pod krinkom obrazovanja, zaposlenja i blagostanja pokvariti žene. Tako se u kratkim crtama može opisati ovaj bezbožni dijagram.

- bezbožno obrazovanje i kvarenje u školama u mješovitim razredima (pismenost)
- iščupati žene iz obiteljskog gnijezda i namamiti ih na loše plaćen (rad u privredi i službama)
- hedonizam (uživanje rezultata suvremene civilizacije-naglasak je na uživanju, ne na skromnosti)
- odbacivanje materinstva (djeca "teret")
- seksualna revolucija, pobačaji, kontracepcija ("oslobođenje žene")
- eugenika, kad se mali broj imućne djece smatra boljim od većeg broja siromašne djece (kvalitet umjesto kvantiteta)

Mogla bi se dodati još jedna strelica ispod NISKOG FERTILITETA, a to je NESTANAK HRVATA.
Kome je to u interesu? -velikosrbima.


_________________
Naprijed za križem!



Vrh

   

 

zdrave

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Pon stu 17, 2014 20:47 


Pridružen: Čet lip 12, 2008 18:03
Postovi: 345

Iz Bezićeve knjige "Kršćansko savršenstvo".
RAD I RADIŠNOST
...............
Bilo da se čovjek nalazi u društvu, bilo da živi sam, kako smo vidjeli, on svoje vrijeme mora ispuniti radom. Jalova osama ubija, a stvaralačka izgrađuje i obogaćuje. Društveno koristan rad opravdava našu pripadnost društvu. Rad je stvaranje vrednota korisnih i samom radniku i cijeloj zajednici. Neradnik i lijenčina je ne samo parazit i štetočina u odnosu na drugoga, on je dušmanin svoje vlastite osobe, svoje duhovne i tjelesne kondicije. Rad je golema osobna, moralna, kulturna i ekonomska vrijednost, a radišnost kršćanska krepost. Pomoću rada čovjek gospodari sobom i prirodom.
Rad je također i religiozna vrednota. Posebno kršćanin mora znati cijeniti vrijednost rada. Po njemu je čovjek sustvaratelj i suradnik Božji u djelu stvaranja svijeta. Samo zato je Stvoritelj osmi dan "počinuo" da bi čovjek mogao sam nastaviti započeto djelo Božje. Jedino svojim radom čovjek može osigurati svoj opstanak na ovoj planeti. 
Teologija rada nas uči daje svaki posao dobar i koristan, svaki je drag nazaretskom Radniku. Ako ga obavlja iz nadnaravnih motiva i ako ga vrši marljivo, solidno i s ljubavlju, u svakom se poslu kršćanin može posvetiti. Nad svakim ostalim poslom ima prednost duhovni rad na izgradnji vlastite ličnosti, na poboljšanju moralnog stanja čovječanstva i na širenju kraljevstva Božjega . .
*(Duhovni rad uvijek uključuje i tjelesne napore. Čovjek radi dušom i tijelo).
.
Svaki rad, osobito zajednički, traži umnu inteligenciju, tjelesnu snagu, tehničku vještinu i međuljudsku suradnju. Pored starih radnih vrlina (marljivost, disciplina, urednost, točnost, stručnost) danas se razvijaju i nove radne odlike: solidarnost, socijalnost, ekipnost, informiranost, komunikativnost, suradnja i sl. .
U duhovnom se životu često znade pojaviti neka napetost između rada i molitve. Oni koji rado mole nevoljko se posvećuju vanjskom radu, a strastveni radnici misle da je molitva gubljenje vremena. Molioci u radu vide rastresenost, a aktivisti u molitvi pasivnost. To su predrasude nastale zbog sklonosti pojedinaca. Duhovni život zahtijeva obe dimenzije: akciju i kontemplaciju. 
Kako je Božja riječ postala tijelom, tako se i riječ molitve mora utjeloviti djelom. Ora et labora! Za savršenstvo je potrebno oboje: interiorizacija u molitvi i axteriorizacija u akciji. Molitva hrani apostolat, a ovaj stavlja Boga u svaki svoj čin. Kršćanin uvijek ostaje potpuni čovjek, koji u svom životu mora zaposliti sve svoje moći: um i čuvstva (u molitvi), ali i svoju volju (u radu). Nije se dosta moliti, za Boga treba i raditi.

Kako u svemu, i u radu se može pogriješiti. To se događa: 
a) ako je rad motiviran sebično, 
b) ako se obavlja loše, nesolidno i nemarno, 
c) ako se radi pretjerano bez potrebnog počinka, 
d) ako u radu ne postoji razuman red.
.............
DNEVNI RED
.....................
Svakom razumnom biću je svojstven i potreban red. "Sapientis est ordi-nare", reče sv. Toma. Na poseban način je red svojstven i koristan onome, koji teži za savršenstvom. Svaki naime nered isključuje savršenost. Ni običan dnevni život nije moguć bez nekog reda, a pogotovo ne duhovni. Na sasvim poseban način pak traži red zajednički život, poimence redovnički (riječ "redovnik-ca", a isto tako i "redenik", dolazi od korijena "red"!). Redovništvo bez reda je besmisao. Red u životu stvara red u duši i obratno.
Stoga među glavna pomagala duhovnog napretka spada i dnevni red. Red je razumna organizacija vremena, snaga i sredstava za rad. On treba da sadrži posebni i detaljni raspored svih dužnosti, pobožnosti i poslova tokom dana. Dakle, on je točna, puna i pametna raspodjela vremena u jednom danu. Može nam biti određen po starješinama, pravilima ili kućnom redu (zavodi, škole, sjemeništa, samostani i si.) i tada je to službeni dnevni red, koji nas obvezuje u savjesti. Ako ga sami sebi propisuju lica koja nisu vezana zajedničkim životom, imamo privatni dnevni red. Kombinirani dnevni red je raspodjela slobodnog vremena sa strane osoba koje već imaju propisan službeni dnevni red.

Dnevni red nam pomaže da bolje iskoristimo svoje vrijeme. Ekonomija vremena spada u osnovnu životnu mudrost. Kaže se "vrijeme je novac". No tom usporedbom je zapravo potcijenjena prava vrijednost vremena. Kršćani znadu: vrijeme je nebo. Ovim zemaljskim vremenom stičemo vječnost. Neplanskim radom i neurednim životom upropašćujemo i svoje zemaljske kapitale. Neurednjak uludo troši i svoje vrijeme i svoje snage. Zaboravlja i propušta dužnosti, nezna kada što treba obaviti, doživljuje neprijatna iznenađenja, u isti čas mu padaju različiti poslovi, te ne dovršava ni jednoga kako treba, oklijeva u radu i stalno ga prati osjećaj nezadovoljstva i krivnje. Naprotiv, držeći se dnevnoga reda, možemo na vrijeme i dobro posvršiti sve svoje poslove, radimo mirno, odlučno i bez nervoze. Raspoložuje nas ugodni osjećaj izvršene dužnosti.
Dnevni red je odličan lijek protiv dosade, ljenčarenja i grijeha. U slične nevolje upadaju svi oni koji ne znaju unaprijed rasporediti svoje slobodno vrijeme. Već od starine je poznata istina: tko ne zna sam sebi naći posla naći će mu ga đavao. Stoga treba planski i mudro iskoristiti svaki čas svoga - nikada više ponovljivog - života. "Fugit irreparabile tempus", pisalo je na starinskim urama.


_________________
"Zaista, zaista, kažem vam: 
ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje sâmo;
ako li umre, donosi obilat rod".(Iv 12,24)



Vrh

   

 

Ignisardent

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Uto stu 18, 2014 17:21 


Pridružen: Čet lip 05, 2014 18:44
Postovi: 544

pelegrin je napisao/la:

Mogla bi se dodati još jedna strelica ispod NISKOG FERTILITETA, a to je NESTANAK HRVATA.
Kome je to u interesu? -velikosrbima.[/color]



Pelegrine, i Srbi će nestati isto kao i mi, imaju isti problem. Samo što oni misle da će od njihovog nestanka imati koristi "Šiptari".


_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."



Vrh

   

 

Giovi

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Sri sij 06, 2016 23:48 

Administrator
Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1378

enigmus » Sri ruj 24, 2014 08:13 je napisao/la:

Nadamo se skorom preseljenju u Skandinaviju. I to želim što većem broju ljudi, sve dok se konačno dnevna politika ne usmjeri na ove teme, pa možda sljedećoj generaciji bude bolje.


Ja ne bi želio nikome da ide u Skandinaviju (ili Njemačku i sl.) ako baš ne mora, zapravo ni tamo više djece nemaju "domaći", bez obzira koliko povoljna bila ekonomska situacija i prava rodilja, već imigranti. Jasno je da glavni uzrok niskog nataliteta nije neimaština.
Ne vidim niti jednu prednost tih zemalja (osim novaca odnosno materijalizma) u odnosu na Hrvatsku. Naprotiv, zbog duhovne praznine je život tamo češće usmjeren materijalizmu i hedonizmu, i u takvom društvu teško je kvalitetno odgajati djecu.
U Hrvatskoj nemamo tako loše uvijete što se tiče porodiljnih naknada i poticaja za više djece, a borit ćemo se za još bolju natalitetnu politiku. Potrebna je samo velikodušnost i odluka davati se za svoju djecu nasuprot konformizmu.
Koliko žena onda treba raditi? Moje iskustvo je da dok su djeca mala oba roditelja, a posebno majka, treba iskoristiti to vrijeme da bude s njima što više, jer baš to je ono najvažnije što se može priuštiti djetetu. Novac i komfor ne mogu nadoknaditi obitelj.



Vrh

   

 

enigmus

 Naslov: Re: Posao - koliko (žena) treba raditi?

Postano: Uto sij 12, 2016 00:43 


Pridružen: Pet srp 25, 2014 20:38
Postovi: 81

Skandinaviju isto trese bijela kuga, ali je situacija daleko bolja od Hrvatske. Namjerno cu preskociti Svedsku koja je puna imigranata, pa je prosjek i vise nego dobar, dat cu podatak za Dansku u kojoj nema toliko imigranata - prirodni prirast je izmedju 0,6 i 1,9 zadnjih 10 godina. U tom periodu je u Hrvatskoj u debelom minusu. Ekonomska situacija ipak radi svoje.



Vrh

   

 

Prikaz prethodnih postova: Svi postovi1 dan7 dana2 tjedna1 mjesec3 mjeseci6 mjeseci1 godina Sortiraj po AutorVrijeme postaNaslov Uzlazno A-ŽSilazno Ž-A   Strana 2 od 2
 [ 26 post(ov)a ] Idi na stranu Prethodni  1, 2


Početna » Katolički odgovori Forum » Razgovori o vjerskim temama

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju

www.katolicki.info

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Postavio sam ovaj razgovor kao uvod u temu, koja može biti i malo šira:

npr. Božja zapovjed plodite se i množite i zemlju napučite i koje su posljedice neispunjavanja ovoga?

Da li je razlog manjeg nataliteta i između ostaloga i to što su žene prezaposlene ili smo svi postali previše sebični?

Da li je uredu imati samo jedno ili dvoje djece i tako dalje...?

E mene zanima iskustva onih koji imaju više djece...dali čovjek prvo izađe iz sebičnosti pa ima više djece ili mu se dogodi da ima više djece pa shvati koliko je sebičan?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Postavio sam ovaj razgovor kao uvod u temu, koja može biti i malo šira:

npr. Božja zapovjed plodite se i množite i zemlju napučite i koje su posljedice neispunjavanja ovoga?

Da li je razlog manjeg nataliteta i između ostaloga i to što su žene prezaposlene ili smo svi postali previše sebični?

Da li je uredu imati samo jedno ili dvoje djece i tako dalje...?

E mene zanima iskustva onih koji imaju više djece...dali čovjek prvo izađe iz sebičnosti pa ima više djece ili mu se dogodi da ima više djece pa shvati koliko je sebičan?

 

Plodite se i mnozite tesko da se moze shvatiti kao zapovjed, bice prije da je savjet...narocito nema veze s time da dvoje treba da imaju sto vise djece, i da je prema tome zapovjed nekakva vrsta pritiska. 

 

Razlog manjeg nataliteta je sto ljudi kasnije stupaju u bracne odnose, sto zbog boljeg kvaliteta zivota, sto zbog odluke da studiraju ili se bave nekim poslom koji oduzima dosta vremena, ili prosto nisu optereceni nikakvim drustvenim pritiscima i zele malo da se opuste u zivotu dok su mladji. 

 

Imati dvoje ili jedno, apsolutno je uredu. Mada sustina je zapravo u standardu zivljenja. I dan danas siromasna drustva u kome i dalje vlada los standard zivota, te slaba zdravstvena njega te velik procenat smrtnosti imaju najvece stope nataliteta. Jednog dana ako se i tamo poboljsa zdravstvena njega i poveca kvaltet zivota, sa plaente ce zauvijek nestati navika radjanja sestoro i vise djece. 

  • Волим 1

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jako dug uvod u potpuno drugačiju temu.

 

Radoholizam nije nužno sebičnost, već prosto još jedan psihološki problem. Radoholik koji je sada potpuno opsednut verskim temama do mere da ne može da funkcioniše nije izašao iz problema, zamenio je jedan problem drugim.

 

U Hrvatskoj zaposlene žene imaju više dece, postoji za to zvanična statistika.

 

paradoks_zpsjpf2fhnf.jpg

Lilies that fester smell far worse than weeds.

Shakespeare

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jako dug uvod u potpuno drugačiju temu.

 

Radoholizam nije nužno sebičnost, već prosto još jedan psihološki problem. Radoholik koji je sada potpuno opsednut verskim temama do mere da ne može da funkcioniše nije izašao iz problema, zamenio je jedan problem drugim.

 

U Hrvatskoj zaposlene žene imaju više dece, postoji za to zvanična statistika.

Upravu si za temu.

Zašto je u Hr. bolja statistika, da li zbog boljeg ekonomskih uvjeta i rodiljnih naknada?

Što je po tebi bolje za ženu, da je doma sa djecom ili da radi?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Što je po tebi bolje za ženu, da je doma sa djecom ili da radi?

A što ne može i da radi i da bude doma s decom?Ti sumnjaš u sposobnosti žena?To je bre Bog dao i da radi i po kući i na poslu i sa decom i na kraju dana i sa mužem. :ani_biggrin:

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

zene treba maksimalno izrabljivati!

Naročito feministkinje jer one imaju želju da se dokažu kako mogu sve kao i muškarci.Pa ako već to hoće ja ne bi tu ništa diro.Ona nek radi i izdržava mene i decu a ja ću da budem dobra domaćica. :))  :))

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Eeee duskane sta su ti predrasude...feministkinje su zene kod kojih nema musko zenskih poslova, dakle sve na ravne casti :)

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Eeee duskane sta su ti predrasude...feministkinje su zene kod kojih nema musko zenskih poslova, dakle sve na ravne casti :)

 Odmah bi te tero da cepaš drva,utovaruješ ugalj i nosiš džakove dok ja spremam musaku za ručak. :smeh1:

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Naročito feministkinje jer one imaju želju da se dokažu kako mogu sve kao i muškarci.Pa ako već to hoće ja ne bi tu ništa diro.Ona nek radi i izdržava mene i decu a ja ću da budem dobra domaćica. :))  :))

mislio sam na to da ih treba natrpati obavezama, obavezno vise neg mogu ispuniti, inace kad ih savata ludorija prvo ce tebi na glavu da se penju i da dave, zene su to, sve zavisi sta im pustis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 Odmah bi te tero da cepaš drva,utovaruješ ugalj i nosiš džakove dok ja spremam musaku za ručak. :smeh1:

Sto bi tero, ona bi se sama hvatala sekire. Isto kao sto se redovno prijavljuju za posao rudara i radnika na gradjevini. Kakvi muski i zenski poslovi, to ne postoji.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sto bi tero, ona bi se sama hvatala sekire. Isto kao sto se redovno prijavljuju za posao rudara i radnika na gradjevini. Kakvi muski i zenski poslovi, to ne postoji.

Sti radio nekad na građevini?Gde si ti tamo vido ženu majke ti?

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...