Jump to content

Напади панике и анксиозности


Препоручена порука

  Imam jedno pitanje... kako se izboriti sa depresijom, ako mu životne situacije to ne dozvoljavaju? Često se pitam dal je život to ili sam ja isuviše emotivna osoba? Mnogo puta padnem u bedak al kako da gledam kroz život pozitivno kad mi se u životu nižu nesreće...jedna za drugom.

Pozabavi se svojim vrlinama i talantima,pricaj ono sto je u tebi,pricaj ono sto ti se prica u mraku, ne boj se sebe, jer uvek mozes da objasnis nekome i dva ili tri puta ako te ne shvate iz prvog.

 

Nemoj da gubis sebe jer i mi sve to sto ti delis, dozivljavamo i u svojim zivotima. Ne boj se sebe, ti si sama sebi jedini spas.:))

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pozabavi se svojim vrlinama i talantima,pricaj ono sto je u tebi,pricaj ono sto ti se prica u mraku, ne boj se sebe, jer uvek mozes da objasnis nekome i dva ili tri puta ako te ne shvate iz prvog.

 

Nemoj da gubis sebe jer i mi sve to sto ti delis, dozivljavamo i u svojim zivotima. Ne boj se sebe, ti si sama sebi jedini spas. :))

 Idem ja trnovitim putem i ne bojim se ja za sebe, bojim se za ljude oko sebe. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Imam jedno pitanje... kako se izboriti sa depresijom, ako mu životne situacije to ne dozvoljavaju? Često se pitam dal je život to ili sam ja isuviše emotivna osoba? Mnogo puta padnem u bedak al kako da gledam kroz život pozitivno kad mi se u životu nižu nesreće...jedna za drugom.

Ne znam, ali znam sigurno da je svaka nada bolja od očaja.

Život je promenljiv, čas dobro, čas loše, i to je nešto što je prosto tako. Ali to ne znači da zbog onog lošeg treba da se razočaramo i odbacimo i ono dobro. Život je lep. Ne treba da kapituliramo pred nevoljama, već da se trudimo za sebe i svoje bližnje. Zašto bismo predavali bitku koja nije izgubljena. Podigni pogled i udahni punim plućima - jer možeš, jer zaslužuješ to! To je tvoj život. Šta god da je bilo, život ide dalje. Ako je prošlost bila ružna, ne mora i sadašnjost. Prirodna je tuga, samo ne treba preterivati. Eto tako, tugujmo svoje tuge, i radujmo svoje radosti, i podelimo s nekim, koliko god da je, a naročito ako je preteško.

Teško je, znam

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nedavno sam  bila kod jednog psihijatra po lekarso uverenje...  :D

I samo sto sam usla,nije me ni pogledao...odmah mi je dao uverenje...A bas sam htela nesto da mu kazem...nesto tipa-Doktore,ja mislim da imam depresiju...   Ne znam sta mu je bilo ...Sutradan ja na semaforu cekam da mi se upali zeleno svetlo...sestra mi kaze...neki cikica ti mase...ja pogledam levo ...on se smeje i mase  ...Mahnula sam i ja njemu... Posle sam ga stalno vidjala...Stalno mi je mahao i ja sam mu uvek mahala... 

:351780:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Човек увек треба да се теши чињеницом да има и горих, тежих случајева, ситуација итд...

Моћ је у нама самима.

Какве су ти мисли, такав ти је и живот.

 

п. с. Неутешна сестро, пусти да време учини своје, ништа не бива преко ноћи. За почетак, уживај у малим радостима, у малим победама.

:pivo::bighug::mazenje:

Радуј се, Нектарије, велики Архијереју Божји!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Па види вамо, слажем се донекле са тобом, али нису сви спремни да саслушају и нису сви спремни да прихвате твоју муку/читај "негативну енергију" људи у задње време генерално су се како здрави, тако болесни или са мањим, већим проблемима затворили у себе само из тог разлога што сам горе напоменула.. Тако да човек дође некад у ситуацију и да не прича о својим проблемима само из разлога типа  да не буде сажаљеван, погрешно схваћен или већ унапред му се стави до знање да не прича о "лошим стварима".. итд

Ne nisam ni mislila da bilo ko narocito ne ljudi kojima je vec tesko psihicki da se otvara kako mu ko naidje.Ne mozete ni caskati sa svakim covekom a kamo li je svako spreman da vas saslusa.To sa prijateljima i ljudima koji vas vole u najboljem slucaju i to ne uvek.

Vise sam mislila ovako na internetu,sedne covek napise olaksa sebi a ko je zainteresovan i kad je raspolozen procita sazna nesto novo malo vidi kroz sta drugi prolaze pa ako pozeli i da pokaze saosecanje neko i tako.

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Vise sam mislila ovako na internetu

Ма ни то није баш тако лако и једноставно, ја на почетку када сам дошла на форум, била сам јако отворена поготово о неким мојим личним проблемима (кроз чега све сам пролазила и пролазим даље) и одмах сам била на једну тему тако "ућуткана" да ме је човек ладно прозвао да са својом причом тражим пажњу, бла, бла што ме је толико било изиритирало и да будем искрена било ме је стид што сам уопште и почела тј. што сам превише искрена па сам хтела ето да олакшам душу, али и на интернету дођеш до људи који не желе да те саслушају...од тад на даље држим се подаље причам онде где могу или углавно тражим људе који су донекле прошли или пролазе неким мојим путем.

Слушај, гледај, ћути ако желиш живети у миру!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ма ни то није баш тако лако и једноставно, ја на почетку када сам дошла на форум, била сам јако отворена поготово о неким мојим личним проблемима (кроз чега све сам пролазила и пролазим даље) и одмах сам била на једну тему тако "ућуткана" да ме је човек ладно прозвао да са својом причом тражим пажњу, бла, бла што ме је толико било изиритирало и да будем искрена било ме је стид што сам уопште и почела тј. што сам превише искрена па сам хтела ето да олакшам душу, али и на интернету дођеш до људи који не желе да те саслушају...од тад на даље држим се подаље причам онде где могу или углавно тражим људе који су донекле прошли или пролазе неким мојим путем.

Ma jel ga neko terao da cita?!Svasta!Imas pravo da pises sta god zelis a ako neko ima problem s time to nije tvoj problem.

Dobro mislim da je ipak vazno samo ispratiti na kojoj temi to covek radi i to je sve.Ovo i jeste forum za razgovor kome se nesvidja nek iskljuci kompjuter.

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svi koji imaju takve probleme mislim da je jako korisno da sto vise mogu pricaju o tome

Ali sa osobama koje imaju takve probleme ili su se resili istih. Jednostavno onaj koji nije osetio anksioznost i panicne nema pojma kroz sta onaj drugi covek prolazi...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

И ја имам огроман проблем са анксионзношћу и паничним нападима. Већ дуги низ година. Живот ми је често пакао. Нарочито је то било раније. Сада се већ смирилио. Временом се смирује. Али сам и радио на себи. И тако, тешко је. То је тешко разумети. Веома то спутава у животу, јер се просто осећаш веома лоше, организам ти се поремети начисто у тим моментима. Проживљаваш пакао и телеси и душевни. Раније ми је телесно било страшније, али кажем сад се мало смирило. Али није како треба. Тешко је то носити. Тешко је трпети. Смори се човек и не зна шта ће. А људи то тешко могу да схвате. Чак и кад се труде (а не труде се) тешко им је да схвате, јер како сад то нешто што је мени као добар дан теби није. Па онда идеш на посао, па још неке тако ствари, па ето тако, није лако.

Није стално страшно, смири се то временом, али и букне часком. И тако...

Jaoo, brate, razumem te skroz. Ja sam se smirila bila par meseci sad sve opet krenulo, dodje mi da vristim. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da li vam pomaze molitva u tim situacijama? Na koji nacin vam se projavljuju panicni napadi?

"Ја сам сакупљач необичних ствари. Нека други сакупљају значке и марке. Ја сакупљам дане, часове и тренутке. " - Мирослав Антић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ali sa osobama koje imaju takve probleme ili su se resili istih. Jednostavno onaj koji nije osetio anksioznost i panicne nema pojma kroz sta onaj drugi covek prolazi...

Evo jednog dela gde zena psihijatar po prvi put ima priliku, da se upozna sa metodom humanisticke psihoterapije. Pre toga je bila jako autorativna prema ljudima kojima je bila potrebna njena usluga.

 

Još kao student Stanfordskog sveučilišta ušla sam u malu grupu doktora i psihologa koji su sudjelovali u predavanju Carla Rogersa – pionira humanističke psihoterapije.    Zatim je Rogers počeo govoriti: “Prije početka svake seanse, ja zastanem za trenutak, da se sjetim, da sam ja – također čovjek. Ne postoji ništa što se može dogoditi čovjeku, što ja, budući da sam također čovjek, ne mogu podijeliti s njim; nema tog straha koji ne mogu razumijeti; nema patnje, na koju mogu biti neosjetljiv – to je založeno u mojoj ljudskoj prirodi. Bez obzira koliko je duboka trauma tog čovjeka – toga se preda mnom ne treba stidjeti. Ja sam također bespomoćan pred licem traume. I to mi je dovoljno. Što god da je taj čovjek preživio – ne mora s tim ostati sam. I poslije toga počinje iscjeljenje.”

 

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da li vam pomaze molitva u tim situacijama? Na koji nacin vam se projavljuju panicni napadi?

Pomaze i to, kao da su usao u rudnik dijamanata ako gledamo materijalisticki primer.

 

Ne odustaj od molitve u tim trenucima, je bila moja deviza. Radije bi umro nego u tim momentima prekinuo molitvu.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...