Archan631 Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 Ajde, da ne širimo. Ukratko: jeste bitno. A za "Eli, eli lama azavtani" mislim da postoji konsenzus, o tome šta to znači, pa nije bitno šta ja mislim. Koliko shvatam, tu Isus citira psalam, koji počinje tim rečima. A psalam otvara filozofsko pitanje, zašto Bog ostavlja Izrael, zar je Zavet prestao da važi; zatim nagoveštava da su neprijatelji blizu, čim se Bog udalji i na kraju završava slavljenjem Boga, anticipirajući božju pomoć. Isus upravo podseća na kriznu situaciju u kojoj se Izrael istorijski nalazi, zbog okupatora koji preti, a moguće i na duhovnu krizu, zbog odmetništva jevreja od Boga, odbacivanjem Isusa itd. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Bokisd Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 10 часа, Tumaralo. рече пре 22 часа, Archan631 рече Zar onda Isus nije Bog? Jeste al u kontekstu ovoga to nije bitno. Moze Isus i da bude Bog i da bude prorok Isa. Poruka je ista. Da ne širimo, al kako ti gledaš na ono kada kaže "Bože, zašto si me ostavio?" - mislim, ako je on sam Bog.. Pa, ako gledamo kontekst Tumaralo, kako moze da je isto,... Isus jeste Bog i da bude prorok Isa, ....kada proroci pricaju i prorokuju o Bogu, .... dok je Isus onaj o kome proroci prorokuju ..(). Ako gledamo da je Isus ovaploceni Bog i da je postao Bogocovek, znaci on u svojoj Licnosti spaja i Boziju i covecansku prirodu i kroz Pismo se moze videti da Isus u odredjenim dogadjajima i situacijama projavljuje Boziju prirodu (cinjenje cuda ) ili covecansku kroz ovu pricu pred svoju golgotu gde kao covek koji je podlozan slabostima i strahu od smrti kaze,.... Boze, zasto si me ostavio ?... znaci Isus u ovom slucaju projavljuje i pokazuje svoju covecansku prirodu koju je uzeo i primio u svoju Licnost kao Bogocovek. Sto se tice duse, pogledaj sv.Atanasije govori o dusi kao samopokretnoj u odnosu na telo ..... dusa pokrece telo i nije pokrenuta od nicega drugog,... znaci u tom smislu je samopokretna (u odnosu na telo). Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tumaralo. Написано Март 3, 2019 Аутор Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 46 минута, Archan631 рече Ajde, da ne širimo. Ukratko: jeste bitno. A za "Eli, eli lama azavtani" mislim da postoji konsenzus, o tome šta to znači, pa nije bitno šta ja mislim. Koliko shvatam, tu Isus citira psalam, koji počinje tim rečima. A psalam otvara filozofsko pitanje, zašto Bog ostavlja Izrael, zar je Zavet prestao da važi; zatim nagoveštava da su neprijatelji blizu, čim se Bog udalji i na kraju završava slavljenjem Boga, anticipirajući božju pomoć. Isus upravo podseća na kriznu situaciju u kojoj se Izrael istorijski nalazi, zbog okupatora koji preti, a moguće i na duhovnu krizu, zbog odmetništva jevreja od Boga, odbacivanjem Isusa itd. Ma otkud. To je vrhunac Isusove patnje. Ćutanje Boga. Potpuna napuštenost. Nakon toga je umro na krstu. Iz toga se vidi da je Isus odvojen od Boga Oca, iako su jedno po ipostasi (mist'ka, ba). Ја не могу ништа чинити сам од себе; Како чујем онако судим, и суд је мој праведан; јер не тражим вољу своју но вољу Оца који ме је послао. Jovan 5, 30 А Исус им рече: Кад подигнете Сина Човјечијега, онда ћете дознати да Ја јесам, и да ништа сам од себе не чиним; него како ме научи Отац мој онако говорим. Jovan 8, 28. A ovo je Isus Hristos, Sin Božiji. Šta je sa nama? Naša duša je tek nemoćna. Tek ona nije samosvojna. To je navelo blaženog Avgustina da negira bilo kakvu slobodu volje kod čoveka. Učio je da je čovek u potpunosti izgubio slobodnu volju usled Pada. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Задње Време Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 Највише забуне у томе како функционишу душа и мозак уноси филозофија својим не разумевањем духа, и душе, као и места ума у сему томе, Да почнемо од духа који нам је дат од Бога: његов посао је да организује рад тела и он је спона између Бога оца који живи у вечности и Сина који живиу времену, Син је ум Божији, Значи дух користи ДНК да обави све хемијске процесе који су потребни да би се нешто урадило, Рецимо хоћемо да почешемо уво, У ћелији се деси око две милијарде додира Између ДНК и РНК у секунди. и то све мора да иде својим током, ништа преко реда иначе се добијају неисправани протеини. Дакле свих тих две милијарде додира у секунди мора да буде по строго утврђеном реду. Е сад то исто треба да се уради и у осталих двадесетак милијарди ћелија које је неопходно покренути да бу се почешало уво. Дух живи једним делом у вечности па може да стигне све то да обави, неки би рекли квантни компјутинг, Мозак то не може да контролише јер су то брзине за које је брзина светлости преспора за комуникацију. Значи то не реди мозак. Ако се поквати неки ген у ДНК спирали онда дух не мође исправно да одради потребну радњу, и то ће се одразити на функционисање тела и мозга, тикови, отежан говор, отеђан ход, неконтолисани покрети,и разне друге аномалије, Мозак има своју улогу у функционисању тела кроз производњу одређених хормона и других једињења која су неопходна за правилан рад органа и ћелија тела. Када је мозак оштећен то ствара духу проблеме и он покушава то да заобиће на неки начин користећи се другим деловима који делимично могу да замене оштећени део, али то са собом повлачи и нежељене ефекте који се могу манифестовато поред осталог и као поремећаји личности. А где смо ми ту: ми смо ум и наш посао је осмишљавање живота, расуђивање, одлучивање, и за наш дух наша воља је закон, Ако ми у уму помислимо да попијемо кафу дух ће покренути механизме живота да до тога и дође. ако ми у уму изнеда помислимо; јао заборавио сам новчаник, нема ништа од кафе. Где је ту душа; душа је колективна свест свих наших ћелија. Ћелије на себи имају рецепторе за материје које су им потребне, и како им шта затзреба оне траже да се то обезбеди и мозак реагује тако што се појављују мисли које нас наговарају да нешто поједемо или попијемо, Узмимо на пример пушача: његове ћелије су развиле рецепторе за никотин, И кад у крви нема довољно никотина оне сигнализирају мозгу да нема никотина, Мозак ствара мисли које нас наговарају да запалимо и ми на крају и запалимо цигару. Када човек реши да престане да пуши његове ћелије и даље траже никотин, његова душа тражи задовољство, Али за наш дух је воља нас као ума претежнија од воље наше душе. И ако ми својом вољом јасно ставимо духу до знања да од цигаре нема ништа и душа ће морати да се смири, Јер да би се појавиле мисли у нашем мозгу морају да се у ћелијама одиграју одеређени хемијски процеси које регулише дух, а дух поштујући нашу вољу неће издати наређење ДНК спирали и хемије неће бити, па неће бити ни мисли које нас наговарају да запалимо, па неће бити ни апстиненцијалне кризе. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tumaralo. Написано Март 3, 2019 Аутор Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 2 минута, Bokisd рече Ako gledamo da je Isus ovaploceni Bog i da je postao Bogocovek, znaci on u svojoj Licnosti spaja i Boziju i covecansku prirodu i kroz Pismo se moze videti da Isus u odredjenim dogadjajima i situacijama projavljuje Boziju prirodu (cinjenje cuda ) ili covecansku kroz ovu pricu pred svoju golgotu gde kao covek koji je podlozan slabostima i strahu od smrti kaze,.... Boze, zasto si me ostavio ?... znaci Isus u ovom slucaju projavljuje i pokazuje svoju covecansku prirodu koju je uzeo i primio u svoju Licnost kao Bogocovek. To je problematično. Isus bi u tom slučaju bio prevarant ili licemeran. "Pravi se" da nije Bog da bi privoleo ljude ...služi se trikovima. Čas je Bog a čas je čovek? Neozbiljno. пре 4 минута, Bokisd рече Sto se tice duse, pogledaj sv.Atanasije govori o dusi kao samopokretnoj u odnosu na telo ..... dusa pokrece telo i nije pokrenuta od nicega drugog,... znaci u tom smislu je samopokretna (u odnosu na telo). Upravo dovodimo u pitanje sv. Atanasijev stav o tome. Ok u odnosu na telo, nije samopokretna sama po sebi. Ali upitno je i to, da li je samopokretna u odnosu na telo. Šta je kod ludila koje je izazvano telesnim putem? (hemija, mehaničko oštećenje mozga, genetika...) Avgustin je učio da se telo, inicijalno sluga, odmetnulo te postalo gospodar duše usled Pada. Inače, Avgustin je učio da je čovek u potpunosti izgubio slobodnu volju nakon Pada. Na Avgustinov zahtev, Crkva je osudila Pelagija kao jeretika. Danas, svesno ili nesvesno, većina verujućih ispoveda Pelagijevu jeres. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Bokisd Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 2 минута, Tumaralo. рече Ma otkud. To je vrhunac Isusove patnje. Ćutanje Boga. Potpuna napuštenost. Nakon toga je umro na krstu. Iz toga se vidi da je Isus odvojen od Boga Oca, iako su jedno po ipostasi (mist'ka, ba). Ја не могу ништа чинити сам од себе; Како чујем онако судим, и суд је мој праведан; јер не тражим вољу своју но вољу Оца који ме је послао. Jovan 5, 30 А Исус им рече: Кад подигнете Сина Човјечијега, онда ћете дознати да Ја јесам, и да ништа сам од себе не чиним; него како ме научи Отац мој онако говорим. Jovan 8, 28. A ovo je Isus Hristos, Sin Božiji. Šta je sa nama? Naša duša je tek nemoćna. Tek ona nije samosvojna. To je navelo blaženog Avgustina da negira bilo kakvu slobodu volje kod čoveka. Učio je da je čovek u potpunosti izgubio slobodnu volju usled Pada. Uf, pa nije Avgustin pricao i negirao slobodu volje kod coveka, Pelagijanizam je prenaglasio slobodnu volju na usrb Bozije blagodati, dok je Avgustin pricao o ucescu i neophodnosti slobodne volje i Bozije milosti koje ucestvuju zajedno u spasenju coveka. Ovo gore je sve to, kako si rekao, pojam o tkz.ispraznjenju Boga u odnosu na svoju covecnost, kada kao da na neki nacin suspenduje svoju Bozansku prirodu, naglasavajuci svoju covecansku prirodu,..... jer, Isus nije bio Buda, nego je bio mladenac u pelenama koga je dojila njegova Majka i koji je rastao u znanju i na kraju je tek u svojim tridesetim godinama poceo svoju misiju kao Bogocovek. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Bokisd Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 16 минута, Tumaralo. рече пре 24 минута, Bokisd рече Ako gledamo da je Isus ovaploceni Bog i da je postao Bogocovek, znaci on u svojoj Licnosti spaja i Boziju i covecansku prirodu i kroz Pismo se moze videti da Isus u odredjenim dogadjajima i situacijama projavljuje Boziju prirodu (cinjenje cuda ) ili covecansku kroz ovu pricu pred svoju golgotu gde kao covek koji je podlozan slabostima i strahu od smrti kaze,.... Boze, zasto si me ostavio ?... znaci Isus u ovom slucaju projavljuje i pokazuje svoju covecansku prirodu koju je uzeo i primio u svoju Licnost kao Bogocovek. To je problematično. Isus bi u tom slučaju bio prevarant ili licemeran. "Pravi se" da nije Bog da bi privoleo ljude ...služi se trikovima. Čas je Bog a čas je čovek? Neozbiljno. Pa, ako gledamo dogadjaje koji su se desavali u vreme njegove propovedi koji su zapisani u Jevandjeljima i kasnije kroz propoved apostola kroz poslanice i malo kasnije kroz predanje Crkve, .... Isus nije cinio i delao tako da nekog prevari, nego upravo suprotno , sigurno je sa razlogom i dubljim smislom cinio takve stvari, da bi ljudi mogli da vide i prepoznaju njegovo ovaplocenje, ... odozgo kao Boga i odozdo kao coveka slicnog nama,.... coveka slabog i ranjivog i podloznog smrti i truleznosti koji je potrebao neku visnju i bozansku interervenciju kako bi se pobedila smrt i propadanje,.... sve je to u svojoj licnosti Bogocoveka Isus pokazao svetu i svet je vremenom i poverovao u njega i kao Boga i kao coveka slicnog nama,.... zbog toga i Isus cini takve projave svoga Bozanstva i covecanstva,.... (i deluje, da je delovalo...) Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tumaralo. Написано Март 3, 2019 Аутор Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 7 минута, Bokisd рече Uf, pa nije Avgustin pricao i negirao slobodu volje kod coveka, Pelagijanizam je prenaglasio slobodnu volju na usrb Bozije blagodati, dok je Avgustin pricao o ucescu i neophodnosti slobodne volje i Bozije milosti koje ucestvuju zajedno u spasenju coveka. Mislim da je kasnije, Avgustin u potpunosti negirao slobodnu volju. Later, in response to Pelagius, Augustine said that the sin of pride consists in assuming that "we are the ones who choose God or that God chooses us (in his foreknowledge) because of something worthy in us", and argued that it is God's grace that causes the individual act of faith . A zaista, kada pogledamo u sebe, iskreno, vidimo da je naša vera plod blagodati. Ako ne mogu da verujem sam od sebe, šta onda mogu? Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Bokisd Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 39 минута, Tumaralo. рече пре 47 минута, Bokisd рече Sto se tice duse, pogledaj sv.Atanasije govori o dusi kao samopokretnoj u odnosu na telo ..... dusa pokrece telo i nije pokrenuta od nicega drugog,... znaci u tom smislu je samopokretna (u odnosu na telo). Upravo dovodimo u pitanje sv. Atanasijev stav o tome. Ok u odnosu na telo, nije samopokretna sama po sebi. Ali upitno je i to, da li je samopokretna u odnosu na telo. Šta je kod ludila koje je izazvano telesnim putem? (hemija, mehaničko oštećenje mozga, genetika...) Avgustin je učio da se telo, inicijalno sluga, odmetnulo te postalo gospodar duše usled Pada. Inače, Avgustin je učio da je čovek u potpunosti izgubio slobodnu volju nakon Pada. Na Avgustinov zahtev, Crkva je osudila Pelagija kao jeretika. Danas, svesno ili nesvesno, većina verujućih ispoveda Pelagijevu jeres. Pa, recimo, ako je u normal i deafult modu dusa samopokretna u odnosu na telo, recimo kao kada telo spava i covekova psiha i duh (dusa) su i dalje pokretni, onda mozemo da pretpostavimo da kada je covek budan, duh i dusa takodje mogu jos vise da deluju na telo. Uf, mislim da nije bas tako crno - belo kod Avgustina,.,... ako gledamo iz te perspektive jeste, telo je postalo gospodar duse jer se covek podvrgao strastima tela koje posle Pada imaju veliki uticaj na nasu dusu i duhovno stanje, ali, opet covek moze da pobedi svoje strasti uz pomoc Bozije milosti i blagodati i covek i dusa i duh mogu ponovo da zadobiju svoju slobodu u odnosu na telo tj. strasti (kao i pre Pada).... mislim da je to misao Avgustina (kao i svih drugih svetih otaca crkve)... Pelagijanizam kao jeres preglanasavanja nase slobodne volje u spasenju , na ustrb Bozije milosti je osudjena, .... sad, da li je danas svesno (manje moguce) ili nesvesno (vise moguce) ponovo na delu Pelagijanizam, ne znam, mozda, svi se mi vrlo cesto uzdamo vise u sebe nego u Boziju pomovc i milost.... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Bokisd Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 30 минута, Tumaralo. рече пре 40 минута, Bokisd рече Uf, pa nije Avgustin pricao i negirao slobodu volje kod coveka, Pelagijanizam je prenaglasio slobodnu volju na usrb Bozije blagodati, dok je Avgustin pricao o ucescu i neophodnosti slobodne volje i Bozije milosti koje ucestvuju zajedno u spasenju coveka. Mislim da je kasnije, Avgustin u potpunosti negirao slobodnu volju. Later, in response to Pelagius, Augustine said that the sin of pride consists in assuming that "we are the ones who choose God or that God chooses us (in his foreknowledge) because of something worthy in us", and argued that it is God's grace that causes the individual act of faith . A zaista, kada pogledamo u sebe, iskreno, vidimo da je naša vera plod blagodati. Ako ne mogu da verujem sam od sebe, šta onda mogu? Pa, Tumaralo, .... koliko vidim ovde Avgustin ne negira slobodnu volju,... je i mi smo ti (oni) koji odabiramo Boziju (stranu)... to je nasa slobodna volja,.... ovo drugo se tice Bozijeg predznanja o svemu, koje ne ukida i nasu slobodnu volju i pristanak na veru. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tumaralo. Написано Март 3, 2019 Аутор Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 4 минута, Bokisd рече Pa, Tumaralo, .... koliko vidim ovde Avgustin ne negira slobodnu volju,... je i mi smo ti (oni) koji odabiramo Boziju (stranu)... to je nasa slobodna volja,.... ovo drugo se tice Bozijeg predznanja o svemu, koje ne ukida i nasu slobodnu volju i pristanak na veru. Da li mogu da "izaberem Boziju stranu" a da budem nevernik? Na šta bi to ličilo... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Bokisd Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 20 минута, Tumaralo. рече Da li mogu da "izaberem Boziju stranu" a da budem nevernik? Na šta bi to ličilo... Nije bas po defaultu.... Upravo o tome pricamo Tumaralo, ... imamo i mi sami slobodu i uticaja na nas izbor... eto, mislim, i ateisti citaju i informisani su o Bogu i Pismu i i hriscanima i Bozijim stvarima u svetu , pa, mogu da izaberu sta i kako, mnogi i izabiraju Boziju stranu i njegova milost je sa njima...itd... Citao sam odavno ovaj tekst o.Serafima Rouza o sv.Avgustinu (koliko se secam meni je bio okey, procitacu ponovo, sad nemam vremena) bas o pitanju slobodne volje i blagodati u spasenju coveka : https://www.scribd.com/doc/310423425/avgustin-pdf Благовесник and Tumaralo. је реаговао/ла на ово 1 1 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tumaralo. Написано Март 3, 2019 Аутор Пријави Подели Написано Март 3, 2019 @Bokisd Hvala, procitaću. Bokisd је реаговао/ла на ово 1 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Bokisd Написано Март 3, 2019 Пријави Подели Написано Март 3, 2019 пре 2 часа, Задње Време рече Узмимо на пример пушача: његове ћелије су развиле рецепторе за никотин, И кад у крви нема довољно никотина оне сигнализирају мозгу да нема никотина, Мозак ствара мисли које нас наговарају да запалимо и ми на крају и запалимо цигару. Када човек реши да престане да пуши његове ћелије и даље траже никотин, његова душа тражи задовољство, Али за наш дух је воља нас као ума претежнија од воље наше душе. И ако ми својом вољом јасно ставимо духу до знања да од цигаре нема ништа и душа ће морати да се смири, Јер да би се појавиле мисли у нашем мозгу морају да се у ћелијама одиграју одеређени хемијски процеси које регулише дух, а дух поштујући нашу вољу неће издати наређење ДНК спирали и хемије неће бити, па неће бити ни мисли које нас наговарају да запалимо, па неће бити ни апстиненцијалне кризе. E, brate Vremenski () , ovo mi je zanimljivo ,.... da ako u krvi nema dovoljno nikotina i signalizira se mozgu da nema vise nikotina i mozak stvara misli koje nas nagovaraju da zapalimo i mi na kraju zapalimo cigaru,.... ali, ako resimo da ne zapalimo i prestanemo da pusimo,... onda odakle idu misli i signaliziraju mozgu.... da ne zelimo da pusimo,,..... sigurno nisu takve pobude i misli i zelje od krvi i tela,... nego od nekog drugog objekta koji nije telo, jer telo trazi nikotin i stvara u mozgu misli o pusenju,... a, taj drugi objekat koji nije telo i koji nije materijalan i vidljiv nasim ocima , moze da bude nasa dusa ili duh koji i vode nas um i volju i misli ka tome da ne zapalimo cigaru.... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Задње Време Написано Март 4, 2019 Пријави Подели Написано Март 4, 2019 пре 7 часа, Bokisd рече a, taj drugi objekat koji nije telo i koji nije materijalan i vidljiv nasim ocima , moze da bude nasa dusa ili duh koji i vode nas um i volju i misli ka tome da ne zapalimo cigaru.... Ми као браћа Христова смо исто што и Христос у Богу, иначе не би имало смисла да смо ми нешто друго а браћа смо., А Христос је Ум Божији: Логос осим као Реч може да се преведе и као УМ. А Павле каже да смо ми уди тела Христова. Па ако је Христос Ум Божији онда смо ми умови његовог ума, или ћелије његовог ума. Павле није могао да каже ћелије јер свест о ћелијама тада није ни постојала, зато он каже уди. Ум треба да господари над телом,над душом, и зато је нама дата слободна воља. Брак лепо показује тај однос душе и ума па је у том браку ум муж и господар а душа је женски принцип у нама. Стога је у нашем земаљском браку муж постављен изнад жене јер он представља ум. Наш земаљски брак је слика нашег унутрашњег брака између ума и душе, Па у браку видимо да су жене свађалице и траже да све буде по њиховом и ми попуштамо. тако и душа стално тражи од ума разна задовољства па ми као ум попуштамо јер не знамо да јасно изразимо своју вољу која нам је дата да би могли да владамо над својом душом, У души се рађа нови живот па је размножавање и рађање припало женама, Јер кад дође пубертет мења се хемија у нашем телу јер је време за размножавање, Наше мисли постају окренуте ка сексу и тражењу партнера. Шминкање, лицкање, модерна гардероба, фенси мобилни телефон, паре за провод, дрога, алкохол: све у служби завођења, само што је незгода да дух који је у нама ради по навици, па после времена шепурења остају лоше навике Које не знамо да искоренимо јер нико нас није научио како се влада вољом. Када је ум поткован Св. Писмом онда он зауставља душу од неморала у тој игри шепурења, а ако ум није поткован и не мари за морал онда је у игри шепурења све дозвољено и душа нас на свашта наведе. ( тако је Ева навела Адама да загризе јабуку, Ева је душа а Адам је ум) А лоше навике се нагомилавају. Бог је поставио нас као умове да будемо господари телу и да бринемо о његовом исправном функционисању. Ми треба да хранимо тело: али не, ми уживамо у храни, па се накупе сувишни килограми, пијемо колу зато што је то у тренду и служи у игри шепурења, уместо дапијемо воду која је телу неопходна за здрав рад свих органа. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука