Jump to content

Умемо ли да исијавамо радост, животност, љубав, да бисмо пренели наш доживљај Господа...


Препоручена порука

Не знам,што сте се сви сад ухватили тога и извадили из контекста...

Ја овде причам о томе да је живот у Србији тежак,да материјална ситуација таква да ти једва дозвољова да преживиш...и у тим околностима заиста је тешко наћи утеху...

 

Е сад ми дај пример из вашег атеистичког погледа и схватања,ко је тај што је био срећан,а живот му ништа није дао,било ко,а да није верујући?

Ovoje jedna od onih lepih prica :)

Priča o Abduli Neva Rajkovic, December 21, 2012.

Abdula.jpg

Bio jednom jedan siromah, koji se zvao Abdula. Nije posedovao ništa osim jednog starog ćebeta koje ga je zimi štitilo od hladnoće, a leti od sunca. Živeo je preko puta palate Velikog vezira, i živeo od milostinje koju bi mu prolaznici udelili. I pored svog siromaštva uvek je bio nasmejan i lepo raspoložen. Svaku milostinju je primao sa velikom zahvalnošću i nije se obazirao na poglede pune nipodaštavanja, koje bi mu poneki prolaznik uputio. Tako je provodio svoje dane u radosti, pesmi i igri, uveseljavajući prolaznike.

Veliki vezir ga je često gledao sa balkona svoje palate. Uvek je bio mrgudan i nezadovoljan, i pitao se šta sa tim prosjakom nije u redu kad je, uprkos svojoj bedi i bez obzira da li je hladna zima ili vrelo leto, uvek tako dobro raspoložen.

arabic_art_93_by_oboudi2001d.jpg

Jednog dana ga je pozvao u svoju palatu i upitao ga: „Abdula, kako je moguće da si uvek tako dobro raspoložen?“ Ti nemaš ništa osim tog ćebeta koje se raspada. Ne znaš ni da li ćeš imati dovoljno hrane za dan koji dolazi. Ja imam sve bogatstvo: najbolje konje, pune sanduke dragog kamenja, zlato, harem pun najlepših žena, palatu i odane podanike. Ne moram da se brinem ni zbog čega, a opet sam svakog dana neraspoložen i ničemu se ne radujem. U čemu je tvoja tajna?

Abdula ga pogleda sa osmehom i reče: „Gospodaru, svakog jutra kada se probudim, ja postavim sebi jedno pitanje: Abdula, šta danas želiš? Patnju, jad i bedu ili osećaj sreće i blaženstvo? Šta ćeš da izabereš danas? I tako svakog dana  ja biram da budem srećan i da se osećam blaženo. To je moj izbor, gospodaru. To je moj život.“

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Dijelim misljenje onih koji su za to da bismo trebali obracati vise paznju na pozitivne stvari u nasoj vjeri a mislim da je to vracanje korijenu svega ,a to je ljubav.Ja cim pocnem da razmisljam "sta valja/sta ne valja",da pratim odredjene crkvene dogme prozete sa elementima nekih narodnih paganskih vjerovanja koje nisu u skladu sa Pravoslavljem ali su ostale  nasem mentalitetu kojem pripadaju i svestenici koji sve to tumace na svoj nacin,pa tako u jednoj crkvi svestenik kaze da se "valja" ici na groblje "izmedju Vaskrsa" a u drugoj da niposto ne valja.I to je ono sto po meni nekako udaljava vjernike od institucije Crkve.Zato sto je vjera opterecena time sta se smije,sta ne smije,sta bismo trebali a sta ne...a malo ko obraca paznju na ono sto je pozitivno,na prave vrijednosti.Jer njegujuci to pozitivno ono ce da raste jos vise.Ne kazem da treba svoje mane da guramo pod tepih nego sam zato da ih niposto ne treba pokazivati pred ovim oholim svijetom koji ne oprasta nijednu slabu tacku.Mane valja lijeciti pred Gospodom ,truditi se,biti strpljiv sa sobom i uvijek i stalno vapiti i moliti sa Bozijom pomoci jer mi sami svoj temperament ne mozemo mijenjati,ali sa Njim je nekako lakse i svoj karakter prilagoditi situacijama i sredini kako je najbolje za nas.

I lupi mi šamar onaj najjači, kad počnem da kukam nad životom i kad počnem da žalim sebe. Pokaži mi ono što imam,pokaži mi one koji to nemaju.Ne tražim ništa ,samo me podsjeti da dišem, i podsjeti me da ima i onih, ,koji ne dišu više..




 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Drago mi je da se taj koncept probudio u tebi Sara.

Vidi jos jedno moje zapazanje ... tice se drveta Zivota i drveta Poznanja..

Uce nas recimo da su adam i eva bili skolarci u osnovnoj skoli pa su pogresili i onda su ovde na zemlji zavrsili fakultet poznanja dobra i zla....

Meni je to nejasno jer po meni treba jesti samo sa drveta Zivota i niceg drugog. Da bi se to manifestovalo na najsjajniji nacin to su ona licna iskustva prema Bogu koje delimo sa svima a ipak je samo nasa intima orginalnost i neponovljivost licnosti.

Sta ce meni plod sa drveta poznanja ako imam drvo Zivota.

ako sam razumela, kažeš da se kroz Život stiče sva mudrost. 

Što više puštamo da Hristos živi u nama ,kao što apostol kaže (ne živim više ja nego živi Hristos u meni)

to ćemo imati više i poznanja,

biće nam jasniji smisao svega

ili ukratko ne moramo da mudrujemo,treba da se volimo i sve će nam se samo kasti :)

i ja cenim da je tako :)

I can't go back to yesterday because I was a different person then.  Alice in Wonderland

Link to comment
Подели на овим сајтовима

smisao mudrovanja vidim u tome što ima previše onih koji su pogrešno naučeni ,

ako neko želi da bude hrišćanin a nabasao je na pogrešnog učitelja ( to može da bude sekta,knjiga,pa i pop ili vernik)

potrebno je da mu neko objasni gde greši

I can't go back to yesterday because I was a different person then.  Alice in Wonderland

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nasa stalna duznost mora da bude da ni na casak ne pomislimo da posedujemo bilo kakvu vrlinu. Naprotiv, brizljivo ispitujuci svojstvo vrline, treba da razmotrimo da li je stvarno imamo. Tada cemo bez sumnje doci do zakljucka da te vrline u nama i nema. Neprestano ispituj i obelezja strasti, pa ces shvatiti da si ih pun. Nalazeci se u bolesti, mi ih ne mozemo raspoznati, bilo zbog nemoci nase, ili zbog toga sto se gresna navika u nama duboko ukorenila.

 

http://slavoslovije.wordpress.com/2008/11/15/pouka-xxvi-o-rasudivanju/

Спознај своју грешност у гордости и нетрпељивости, и смири се под јаку руку Божију, не кривећи никога осим себе. Тада ћеш видети помоћ Божију: како те Бог умирује и код оних који ти се супротстављају ствара наклонст срца према теби.Треба се прво очистити, а онда чистити,себе умудрити,а онда умудривати,постати светлост,а потом просветљивати,приближити себе Богу,па приводити,осветити, а онда освећивати.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nasa stalna duznost mora da bude da ni na casak ne pomislimo da posedujemo bilo kakvu vrlinu. Naprotiv, brizljivo ispitujuci svojstvo vrline, treba da razmotrimo da li je stvarno imamo. Tada cemo bez sumnje doci do zakljucka da te vrline u nama i nema. Neprestano ispituj i obelezja strasti, pa ces shvatiti da si ih pun. Nalazeci se u bolesti, mi ih ne mozemo raspoznati, bilo zbog nemoci nase, ili zbog toga sto se gresna navika u nama duboko ukorenila.

 

http://slavoslovije.wordpress.com/2008/11/15/pouka-xxvi-o-rasudivanju/

i da kažemo svi u glas, mi hrišćani smo sve sami kreteni,ne radimo ništa pametno! ali pozivamo i sve ostale da nam se pridruže u našem grešnom i bezvrlinskom stilu života,jer to je jedini put do spasenja! ? 4chsmu1 :D

 

ne poseduje niko vrlinu, znamo da je Gospod izvor svega što je dobro,

mi možemo samo da dopustimo da se kroz nas projavi Ta Dobrota,ili ne

zato nema razloga da se gordimo,jer znamo da bez Gospoda ne umemo da uradimo ništa dobro

 

ali mi je logično da se mane uklanjaju forsiranjem vrlina,

 

ni apostoli nisu išli po svetu i prepričavali svoje grehove krijući vrline,zar ne?

mi treba da se ugledamo na Hrista,

da drugi vide da je Bog u nama,

da javljamo radosnu vest

a kako ćemo to,ako zauvek budemo isticali svoje mane i krili vrline u strahu da se ne pogordimo?

 

i šta ima da se gordi čovek koji zna da je ništa?

I can't go back to yesterday because I was a different person then.  Alice in Wonderland

Link to comment
Подели на овим сајтовима

sad sam pročitala rečenicu starca Pajsija,gde kaže za sebe da je najgori od svih,

ali mi ga uporno hvalimo :)

on nije svestan svoje vrline, ali drugi oko njega jesu, i hvale ga i to nas raduje

I can't go back to yesterday because I was a different person then.  Alice in Wonderland

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Saro svidja mi se, ova tvoja razmisljanja isti identicni nam je cilj.

Savrsenstvo pravoslavlja je javljanje blage vesti.

Toliko lepog ima u nasoj veri da kad bi pricali samo lepo imali bi materijala za citavu vecnost pa se nadam jednom danu kad cemo svi poceti tako da zivimo.

Svi cujemo Boga isto, ono sto je istinski lepo u Bogu ,da ako neko ne prizna to ,onda je on zaista pohulio na Duha Svetoga.

Zivot Crkve u smislu kanona treba prepustiti svestenstvu i imati poslusanje.

Ali Zivot zivoga Boga u nama ne treba prepustiti nikome.

Stvaraoc je u nama ili cemo da stvaramo ili nas nece biti.

  • Волим 1

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Како онај који ништа може поседовати врлине, тачније бити њих свестан; ништа сам а када бих остао без врлина био бих још више ништа... :)

 

Sestra mi je pričala (pošto se ne sećam) da sam kao mali rekao: "I ništa je nešto, jer ima ime." :) Mislim da prosto nisam mogao da prihvatim sam pojam ništavila, nepostojanja, te sam ga okarakterisao kao "nešto". :D

A sam Hristos je rekao: "Ko ne primi Carstva kao ovo dete, neće ući u njega."

Slažem se da treba što manje da se opterećujemo bedom, patnjom i mukama, da se fokusiramo na to da uvek izvučemo sve najbolje iz najgoreg. Dakle, hodimo bezazleno, ali ne raspojasano. Svaki dan imamo izbor, kao i onaj siromah Abdula iz pričice iznad. Sad, nekome je teže, nekome lakše, ali suština postoji: "Simple is always better."

Ja recimo volim da kažem za sebe da sam optimistični pesimista (ukoliko tako nešto postoji), da sam optimista iz inata... Bukvalno, kada neko kuka da neće izaći na dobro, mene stimuliše da guram napred. Dakle, meni nije problem drugi, meni sam ja problem  4chsmu1

"Gledajući ljude sažali mu se, jer bejahu smeteni i rasejani kao ovce bez pastira."
(Mat. 9, 36)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Posto smo skontali da je Zvonko zgresio u tome sto je zaradio pare u americi, gde mi ostali gresimo? Je l ima vajde da se to ustanovi. 

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

...грешили смо, грешимо и грешићемо до краја....

....али је битно да ослушкујемо, да радимо на себи, да чујемо другог, прихватимо.....

...често маштамо о великим подвизима, а само треба бити човек....да у лику ближњег видимо Господа....у нашим срцима, умовима и поступцима треба да живи Господ.....основна ствар је да победимо грех а то можемо једино са Господом.....не треба да осуђујемо,ропћемо, већ да се захваљујемо Господу за сваки проживљени дан, да се смиримо и да приметимо људе око себе....када покажемо спремност да то задобијемо, Господ ће нам помоћи....и добићемо више....

''Старајте се да имате љубав. Иштите свакодневно од Бога љубав. Заједно са љубављу долази сво богатство добара и врлина. Волите, да бисте били вољени од других.''
(Св.Нектарије Егински)

ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надам да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...