Jump to content

Pojam Svetog Trojstva pre ovaploćenja Hristovog

Оцени ову тему


Препоручена порука

To je kao kada ti prilazi neki čovek, i prvo vidiš njegovu senku, pa po senci donosiš neki zaključak o njemu,

onda ga ugledaš ispred sebe,  pa onako kao iz daleka doneseš neki sud ili predrasudu o njemu, na osnovu jasnije slike,

i onda stavši ispred tebe, kroz pozdrav ili zagrljaj tj. život sa njim (u)poznaš ga ko je on.

 

Da je Bog Sveta Trojica tj. nepromenljivi  i večni Otac,

ulaskom u tvar pokazao je Njegov Božanstveni Logos, prisnije rečeno - Sin Božiji.

 

Gospod vam dolazi - to je beseda Starog Zaveta (Starog Zaveta za koji Sveti Apostoli i Sveti Oci kazu da je senka Hristova, senka Onoga što će doći), uz vrlo interesantnu himnu:

Svet, Svet, Svet je Gospod...

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Još na prvim stranicama Straozavetne Biblije, imamo od bogonadahnutog pisca vrlo interesantan opis predvečnog Saveta Božijeg.

,,Hajde da sazdamo čoveka po NAŠEM liku", i potom ,,Sazda Bog čoveka po SVOM liku."

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da li je svetu bio poznat pojam Svetog Trojstva pre ovaploćenja Hristovog?

Da li se troični Bog objavljivao na bilo koje načine?

 

Зависи шта подразумеваш подСветим Тројством. Света Тројица се није у потпуности открила пре оваплоћења, а може се прецизније рећи, није се потпуно открила пре силаска Светог Духа на апостоле. Тројични Бог се откривао у наговештајима кроз цели Стари Завет, од саме књиге Постања.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ima i u slovenskoj prehrišćanskoj religiji, glavni bogovi su: Svarog, Svrožić (Svarogov sin) i treći je Bog nebo (u smislu DUH) koji se naziva raznim imenima. Po Bogu neba od Svaroga na zemlji se javlja u vidu iskrice koja se zapalila u svetom drvetu Badnjak (simbolizuje prirodu), iskrica - Svarožić, koji je unet da zagreje naše domove, naše biće božijim blagoslovom. To se ognjište nije gasilo, i kad bi muška glava zasnivala svoj dom prenosila bi iskricu svetla božijeg te obrazovao svoje ognjište. Razdeljujući se nije se delio. Ostala je i ona ritualna pesmica - Božić, božić, Svarožić.

Medjutim, pitanje je bilo - Da li se troični Bog objavljivao na bilo koje načine? To nije bilo objavljivanje istinskog trojičnog Boga.

Svakako je Bog preko prehrišćanskih religija pripremao sve narode sveta za svoj dolazak, ne direktno,

ali pustivši ih (kako tvrdi i Sveto Pismo Božije) da idu svojim putevima. Ostali narodi nisu imali savez (direktnu vezu)

sa istinskim Bogom, ali iskrice Božijeg svetla su svakako delovale i na njih u meri koliko su mogli primiti

u cilju i njihove pripreme za vhod (ulazak) sveopšteg Čelovjekoljupca u ovaj svet.

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zayron: Pa tamo ni nema svađa oko vjere i nacije jer se o tom uošte ni ne priča. Priča se kakva je koja ribica i na šta se fata, na mrmka, na glistu, na kruh, hljeb ili angelbrot, na na lažni mamac itd. Evetualno o tom kako se koja peče i koja je ukusnija.

cloudking: "Ne postoje cuda... postoje samo stvari koje jos ne razumemo."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nesto sto je najblize hriscanskoj koncepciji trojicnog Boga je persijski Ahura Mazda za koga su verovali da je trojedini Bog gde je otac Ohramazd, sin Mitra i duh Burz. Ono sto jasno odvaja hriscansku i mitraisticku ontologiju je shvatanje bica. Kod mitraista i zlo ima bice, Ahura Mazdi je ravan Ahriman (sotona) koji nije otpao od Boga nego mu je ravan, bespocetan, vecan i u jednom neprekidnom rivalstvu sa njim. Ovakvi podatci nam samo govore da su ljudi i pre ovaplocenja Boga slutili da Bog da bi bio ontoloski zaokruzen mora biti trojican.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pravoslavnima je danas pojam Boga neodvojiv od Svete Trojiice i to puno stvari menja i otkriva u teologiji...

I posebno su mi zanimljive te faze Božijega otkrovenja. Dakle, starozavetni ljudi su mnogo manje toga znali,

šta su osećali to ne znam, no opet me zanima zašto sam ja bolji od njih pa danas znam celu istinu, ili hajde,

mnogo više Istine ? Tu se onda uvek možemo i vratiti na staro pitanje kako su Istinu Živeli oni koji nisu čuli

za Hristovu reč? Znam, moral je univerzalna božanska sila koju verujem svi nosimo ali opet, zašto je Istina tako

neravnomerno vremenski i prostorno raspoređena?

Ne verujem u reinkarnaciju ali bi se takva filozofija lepo uklopila u taj sistem nekoliko faza Božijih otkrovenja

pa da onda oni koji nisu imali prilike u starozavetnom dobu ispuniti svoje srce do kraja, imaju priliku to uraditi

danas, posle Hristove reči. Baš me ta tema buni.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Da li je svetu bio poznat pojam Svetog Trojstva pre ovaploćenja Hristovog?

Da li se troični Bog objavljivao na bilo koje načine?

 

 

Најпре је погрешно постављен наслов. Није исто рећи "Тројство" и "Тројица". "Тројство" подразумева нешто опште, недифинисано...

 

У Православљу се на првом месту ставља појам личности те самим тим ми говоримо о термину "Тројица".

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 

I posebno su mi zanimljive te faze Božijega otkrovenja.

,,Vidim ga, ali ne sada. Gledam ga, ali ne iz bliza." - iz Svetog Pisma Starog Zaveta.

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Dakle, starozavetni ljudi su mnogo manje toga znali, šta su osećali to ne znam,

no opet me zanima zašto sam ja bolji od njih pa danas znam celu istinu, ili hajde, mnogo više Istine?

25.jpg

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Извињавам се сада што упадам другим питањем, али поред овог, питах се још и који је симбол Тројичног Бога односно старог Хришћанства пре Христа била?

"Покаткад ми Бог даје тренутке савршеног мира. У тим тренуцима ја љубим и верујем да и мене љубе. У тим тренуцима ја сам формулисао своје Вјерују сасвим просто. Ево њега: "ја верујем да нема ништа љупкије,дубље,симпатичније и савршеније од Христа. Са суревњивом љубављу говорим себи: не само нема Њему слична,него и не може бити." Ја шта више изјављујем:када би ми неко могао доказати да је Христос ван истине,и када би збиља истина искључивала Христа, ја бих претпоставио да останем са Христом,а не са истином".

Достојевски

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pravoslavnima je danas pojam Boga neodvojiv od Svete Trojiice i to puno stvari menja i otkriva u teologiji...

I posebno su mi zanimljive te faze Božijega otkrovenja. Dakle, starozavetni ljudi su mnogo manje toga znali,

šta su osećali to ne znam, no opet me zanima zašto sam ja bolji od njih pa danas znam celu istinu, ili hajde,

mnogo više Istine ? Tu se onda uvek možemo i vratiti na staro pitanje kako su Istinu Živeli oni koji nisu čuli

za Hristovu reč? Znam, moral je univerzalna božanska sila koju verujem svi nosimo ali opet, zašto je Istina tako

neravnomerno vremenski i prostorno raspoređena?

Ne verujem u reinkarnaciju ali bi se takva filozofija lepo uklopila u taj sistem nekoliko faza Božijih otkrovenja

pa da onda oni koji nisu imali prilike u starozavetnom dobu ispuniti svoje srce do kraja, imaju priliku to uraditi

danas, posle Hristove reči. Baš me ta tema buni.

 

Мислим да мало превише истичеш значај знања. Хришћанство је вера откривења. Ми познајемо Бога, свако од нас појединачно, само онолико колико нам се Он открије. Узалуд нам све прочитане теолошке књиге, ако нам се Бог не открије. Ако читаш наше најобразованије светитеље, рецимо аву Јустина, можеш код њега наћи колико је често он сматрао себе незналицом пред неком неписменом баком која нема никакво теолошко знање. Стаљин, нпр је имао богословско образовање, као и неки српски комунисти, али они нису познали Бога, него су га одбацили.

 

Никада немој сметнути на уму да је Бог личност и да смо ми личности. Да је однос нас и Бога пре свега однос љубави, да су главне заповести Христове да волимо једни друге, и да волимо Бога. И због тога је реинкарнација потпуна бесмислица. Због тога ми чекамо васкрсење мртвих. Ако верујемо да ће мртви васкрснути, попут васкрслог Христа, нема места ренкаранацији. Наш Господ Христос је васкрсао, није се реинкарнирао.

 

Један од разлога зашто смо добили тако развијену теологију је чисто техничко питање, питање језика, и појмова. Треба у том правцу размишљати, јер наш језик је веома ограничен. Ако неко своје узвишено осећање покушаш да опишеш, можеш видети да често ниси у стању да то преточиш у речи. Појавом развијеног грчке филозофије, која је обогатила језик многим појмовима, који до тада нису постојали, појавила се могућност да се спознање Бога мало прецизније објасни.

 

Други разлог зашто нам се Бог открио као Света Тројица је стога што нам се тако открио у пракси. Послао нам је свог Сина Јединородног, а о Педестници и Духа Светога, да буде са нама до краја света и васкрсења мртвих.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...