Jump to content

Ватикан и холокауст

Оцени ову тему


Препоручена порука

Hoće li kanonika Lončara  proglasiti svetim?

Neće, nisam čuo ništa takvog, u toku je međutim beatifikacija tog koji je kanonika Lončara

Paveliću posalao s takvom tom porukom, nadbiskupa i kardinala zagrebačkog Alojzija Stepinca.

Možda je najviše radi toga Stepinac na tom suđenju izjavio da mu je njegova savjest mirna i čista!

Po meni je ta Stepinčeva izjava upravo taj krajugaoni kamen na kome on pada i razbija se.

Odakle mu pravo da kaže da mu je savest mirna i čista.

Pa to nisu rekli ni oni koji su ceo život proveli u šumi i nisu imali odgovrnost ni za jednog šumskog mrava a Stepinac koji je imao takav položaj ni pet ni šest nego mirna mu savest.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 417
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

c) Katolički dnevnik Hrvatski glas donio je 24. kolovoza 1941. sljedeću vijest: „Po pokretnom prijekom sudu u Zagrebu osuđen je dana 22. kolovoza 1941. kanonik dr. Pavao Lončar radi uvrede državnog poglavara i radi protudržavne i protuustaške promičbe na kazan (ne znači to kazan, kotao već presudu, kaznu - stara hrvatska riječ, slična je češka riječ - kázeň) smrti strijeljanjem. Na prijedlog ministra pravosuđa i bogoštovlja, uslijed molbe za pomilovanje, obnašao je državni poglavar Poglavnik dosuđenu kazan smrti pretvoriti u kazan teške tamnice u trajanju od 20 godina.“ Začudo, katolički dnevnik Hrvatski glas za šest je dana prestao izlaziti. Istina, odlukom konzorcija od 30. kolovoza 1941. godine. Gosp. Gabelica neka istraži druge odluke.

Još nešto vam je tu promaklo a to vrlo VAŽNO! Naravno da su se "uzmotali" katolički prelati i biskupi až do Vatikana da spase kanoniku Lončaru  goli život što se desilo jer su na neki način ipak Pavelića uspjeli "ucijeniti" nečim, izgleda najvjerovatnije ovim što je stradalo pri toj "trgovini" a to je sloboda riječi i mišljenja, velika i teška cijena,

"prodali ili mjenjali" su najuticajnije katoličke novine za Lončarov život,

stavljena im bila brnjica na usta "da ne laju protiv Pavelića":

Začudo, katolički dnevnik Hrvatski glas za šest je dana prestao izlaziti.

Istina, odlukom konzorcija od 30. kolovoza 1941.

Inače je s tim Pavelić stavio vrlo jasno do znanja kako misli nadalje postupati s neposlušnim katoličkim klerom, on koji se nije ustručavao nogom zašlapnut ni na kanonika! A s tim također i poslao takvu indirektnu ali jasnu poruku i Papi Piu XII da gleda svog posla i ne mješa mu se ni slučajno u situaciju u Hrvatskoj jer ne mora to završit s Lončarom. On može bit tek prvi u redu i s tim to ne mora završit!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Hoće li kanonika Lončara  proglasiti svetim?

Neće, nisam čuo ništa takvog, u toku je međutim beatifikacija tog koji je kanonika Lončara

Paveliću posalao s takvom tom porukom, nadbiskupa i kardinala zagrebačkog Alojzija Stepinca.

Možda je najviše radi toga Stepinac na tom suđenju izjavio da mu je njegova savjest mirna i čista!

Po meni je ta Stepinčeva izjava upravo taj krajugaoni kamen na kome on pada i razbija se.

Odakle mu pravo da kaže da mu je savest mirna i čista.

Pa to nisu rekli ni oni koji su ceo život proveli u šumi i nisu imali odgovrnost ni za jednog šumskog mrava a Stepinac koji je imao takav položaj ni pet ni šest nego mirna mu savest.

A radi čega ga ti kriviš? Jel protestovao? Jeste a to odmah i vrlo burno!

A u tom tekstu što ga se spremam objaviti bude i mnogo takvih daljih stvari!

Shvati da je on bio nadbiskupom a pogledaj da i oni svi u Zagrebu su s Pavelićem

hodali ko na oštrici noža, vidiš šta im je proveo već odmah na početku da ih "izdresira"!

On nije nikakvim Rambom da uzme mitraljez i strelja oko sebe kud prije i po kom stigne!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Moram priznati da tek po dolasku na ovaj Forum ŽRU sam se počeo ozbiljnije bavit "Stepinčevim slučajem" a to izričito zbog toga jer je svaki drugi dan ovdje postavljena neka tema u vezi s tim. Ali kako skupljam sve više i više materijala odjednom odasvud na površinu isplivavaju i mnogobrojni materijali i dokumenti koji nedvosmisleno govore u prilog Stepincu a za koje nisam ni znao ni imao pojma da postoje. Pa ću izgleda imati i ja sam šta raditi s preispitivanjem svoje slike o njemu.

Inače na ovu epizodu o kanoniku Lončaru sam naišao upravo iz čeških izvora koje je napisao jedan češki Srbin stalno nastanjen u Češkoj, dr Rajko Doleček a da je on nije naveo ni ja čak za to ne bih možda tako brzo saznao!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tajna uputa protivna službenoj politici? [uredi]

U svojoj knjizi o Alojziju Stepincu Aleksa Benigar navodi, da je Stepinac već 1941. poslao svom svećenstvu potajne upute, koje su u proturječju s onim što je u službenim uputama bilo iznošeno. U tim uputama on upućuje svećenike da u ovom vremenu "ludila i divljaštva" postupaju suprotno javnim uputama i pravilima, po kojima treba detaljno provjeravati motive i znanje svakog tko želi prijeći u katoličanstvo:

  »Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijene. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoje.« (Benigar, str. 395)

Benigar ne navodi točan datum te upute. Jure Krišto prenosi od Benigara bez komentara (Krišto 3, str. 189), ali u svojoj knjizi dokumenata o odnosima Katoličke crkve i NDH (Krišto 2) taj dokument ne navodi, jer mu original nije poznat. Tu uputu spominje i Matković, str.127-128. (Također su i neki su Židovi izražavali spremnost da se pokrste kako bi izbjegli smrt. To nije pomagalo, osim kod pojedinaca koji su nekom posebnom vezom zadobili milost, jer holokaust je provođen na rasnoj, a ne vjerskoj osnovi. Vidi članak Holokaust u NDH.)

Ova uputa je u izričitom sukobu s javnom crkvenom politikom, iznesenom u nizu dokumenta. Mišljeno nje tim bilo da se to priječi normalnom postupku i proceduri prelaska odraslih ljudi u katoličku Crkve a ne to da katolička Crkva te nasilne prelaze opravdava! moja primjedba i objašnjenje.Državno tajništvo Vatikana protumačilo katoličku praksu glede pristupanja Katoličkoj crkvi u dopisu od 25. siječnja 1942., upućenom Jugoslavenskom poslanstvu pri Svetoj Stolici. U dopisu se se odgovara na primjedbu emigranske jugoslavenske vlade o prisilnom prijelazu pravoslavnih u katoličanstvo. Zbog činjenice, da je Hrvatski katolički episkopat osnovao Odbor za pitanje prijelaza (na svojoj plenarnoj sjednici 17.–19. studenoga 1941.), izgledalo je, da Katolička crkva u prisili sudjeluje. Jugoslavensko poslanstvo poslalo je dopis 14. siječnja 1942., u kojem poziva »da se spasi život i zaštiti savjest tih nesretnika« (pri tome, diplomatski, ne optužuje Katoličku crkvu da je sudjelovala u prisili, koju provode vlasti NDH). Krišto komentira da »jugoslavenski diplomat ohrabruje crkvenu hijerarhiju u Hrvatskoj i drugdje da spašava progonjene pravoslavce, ali da to čini skrovito. (…) jugoslavenski predstavnik, čini se, moli da se pravoslavci prime u Katoličku crkvu te tako spase.« (Krišto, 3, str. 239) Dakle upravo ono, što je po Benigaru Stepinac na svoju ruku već učinio.

   Vatikan odgovara:»Prema načelima katoličkog učenja obraćenje mora biti plod ne vanjske sile, nego unutarnjeg osvjedočenja o istinama koje naučava Katolička Crkva. (…) Činjenica da najedanput velik broj hrvatskih otpadnika traži da bude primljen u krilo Katoličke crkve, nužno živo zaokuplja Hrvatski episkopat, koji je po naravi stvari pozvan braniti i štititi katoličke probitke u Hrvatskoj. Daleko od toga da službeno zauzme stajalište o tome, bilo izričito bilo implicitno, episkopat je smatrao svojom dužnošću izričito podsjetiti onoga, na koga to spada, da se povratak odpadnika ima obaviti potpuno slobodno i da u isto vrijeme potvrdi da je isključivo crkveni autoritet nadležan davati naredbe i upute o obraćenjima. Ako je odmah bio uspostavljen biskupski odbor s mandatom da raspravlja i odlučuje sve što se tiče te stvari, to je učinjeno baš zbog toga da se osigura kako bi prijelazi bili, u skladu s načelima katoličkog učenja, plod uvjerenja, a a ne prisile. Sveta Stolica sa svoje strane nije zanemarila preporučiti i inzsistirati na točnom pridržavanju kanonskih propisa i uputa izdanih o tom predmetu.« (Hrvatski prijevod u Krišto, 2, dokument br. 119, str. 145. Original na francuskom u Krišto, 3, str. 239)

Krišto komentira da je Sveta stolica ovime »zapravo dala do znanje (…) da Crkva ne želi raditi skrovito na spašavanju ljudi, osim to prilike ne zahtijevaju.« (Krišto 3, str. 240) Po tome slijedi da je status dokumenta kojeg Benigar navodi upitan.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Crkva inzistira na svojim načelima o pristupu [uredi]

Crkvi to stvara osobite i složene probleme. Ona ne želi odustati od svojih pravila za prijelaz na katoličku vjeru, i ne želi prihvatiti državno miješanje u crkvenu nadležnost. U tom je smislu tijekom 1941 i Sveta Stolica slala upute. U svibnju 1941. Nadbiskupska kancelariju u Zagrebu šalje svećenstvu okružnicu, u kojoj upozorava da u tome treba postupati strogo po načelima katoličke crkve.

   »Pristup u katoličku Crkvu može se dopustiti samo onim osobama, za koje postoji osvjedočenje, da to žele učiniti iskreno i s uvjerenjem o istinitosti naše svete vjere i o njenoj potrebi za spas duše.« Treba odbijati one »koji bi u Crkvu htjeli ući bez ispravnih motiva tražeći u njoj samo zaštitu svojih materijalnih interesa i egoističkih ciljeva«. (Krišto 2, dokument 16, str. 40–41)

U praksi, župnicima u krajevima s većim brojem pravoslavnih bilo je nemoguće svakog posebno provjeravati i zahtijevati od biskupa dozvolu. Šibenski biskup dr. fra Jeronim Mileta u jednoj uputi od 13. lipnja 1941. ipak inzistira da tako treba činiti.

   »Katolička je crkva osuđivala kad se je svojedobno u drugim prilikama provodio prozelitizam sa strane pravoslavaca na štetu katolika pa treba da je sada u sadašnjim prilikama dosljedna i da se drži svojih stalnih načela.« (Krišto 2, dokument br. 42, str. 59) »Veliki dio ovih pitaju ulazak u katoličku Crkvu jer natjerani silom ili strahom ne zastalno iz uvjerenja.« (Krišto 2, dokument br. 47, str. 63) Kasnije je Mileta u svojim uputama svećenicima donekle ublažio svoj stav, pa dozvolio da se primi i više prelaznika skupa, ali ne "in massa", te uz naknadnu obavijest biskupskom ordinarijatu. (Detaljno o tome: Krišto 3, str. 203–214)

Katolički biskupi opirali su se miješanju države u vjerska pitanja, te ustaškim pritiscima za nasilno pokatoličavanje pravoslavaca. (Detaljni prikaz u: Krišto 2001, str. 169-244.) Jure Krišto u svojim knjigama dokumentima dokazuje neopravdanosti zaključaka srpskih povjesničara, kao što je Vladimir Dedijer, da je »najviša crkvena vlast u takozvanoj NDH poduprla ustašku namjeru, da se terorom likvidira pravoslavlje u Hrvatskoj« (iz Dedijerove knjige Vatikan i Jasenovac. Dokumenti, Beograd: Rad, 1987). Ivan Gabelica sa svojim tezama blizak je Dedijeru što se tiče interpretacije činjenica, dakako sa oprečnim vrednovanjem. Neki su svećenici sudjelovali u progonima, pa i pogromima, a hijerarhija Katoličke crkve izražavala je oprezno zadovoljstvo mogućnošću da se mnogi "otpadnici" vrate u krilo Crkve, ali pritom je očuvala distancu i dignitet u situaciji kada nije bilo dobrog, nego samo manje loših rješenja.

Strategija ustaških vlasti glede vjerskih prijelaza razjašnjena je u povjerljivom dopisu Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja katoličkim biskupskim ordinarijatima od 14. srpnja 1941.. Prvo se konstatira, da se pravoslavnima ni u kojem slučaju neće dopustiti prelaz u grkokatoličku crkvu. Zatim se navodi:

   »Intencije su hrvatske Vlade, da se u katoličku crkvu ne primaju pravoslavni popovi, učitelji, zatim uopće inteligencija i napokon bogati sloj trggovaca, obrtnika i seljaka radi kasnijih eventualnih odredaba s obzirom na njih, da se ne bi izvrgavala neugodnostima vjera i ugled katolicizma.« Takve se osobe mogu primiti u katolicizam samo izuzetno, i uz dozvolu Ministarstva. »Niže i siromašno pravoslavno pučanstvo dopušteno je primati uz prethodnu pouku u katoličkim istinama.« (Krišto 2, dokument br. 61, str. 75)

Nadbiskupski ordinarijat Zagreb odgovara na taj dopis 16. srpnja.

   Uvodno konstatira: »Svatko razumije opravdanu brigu Nezavisne Države Hrvatske, da se zaštiti od onih elemenata, koji bi se eventualnim vjerozakonskim prelazom želili uvući u hrvatski narodni organizam te u istom eventualno destruktivno djelovati.« Nakon toga ljubazno ali odlučno odbija državno »presizanje u kompetenciju Crkve«. Iako uvažava potrebu za oprezom, Crkva načelne zabrane ne može prihvatiti. »Krist je naime zato došao na svijet, da spasi sve ljude da ih dovede do spoznaje istine. (…) Milost Božja djeluje nevidljivo u dušama ljudi, a tko može reći, da se mnogima baš pod teškim danima sadašnjice neće otvoriti oči za spoznaju istine. Svima dakle pravoslavnim inteligentima iu svakom slučaju zatvoriti put za polučenje istine ne samo da ne bi bilo oportuno nego bi bilo očito u protimbi s Božanskom misijom Crkve Kristove.« (Krišto, 2, dokument br. 62, str. 75–76)

U rezoluciji Hrvatske biskupske konferencije od 20. studenoga 1941. ponovljeno je ono, što Crkva od početka zastupa: »U Katoličku crkvu mogu se primiti samo oni, koji bez svake sile, potpuno slobodnom voljom prelaze iz unutarnjeg uvjerenja o istinitosti katoličke vjere i koji su u cjelosti udovoljili crkvenim propisima.« Biskupi su se odlučno usprotivili mješanju države u vjerske prijelaze. Spominju i osuđuju praksu da državni i ustaški dužnosnici imenuju "misionare" koji bi imali provoditi "konverzacije" grkoistočnjaka na katoličku vjeru. Zamjerali su i što se ruše pravoslavne crkve i osudili druga "zločinstva i ispade" koji se događaju.

Poruka završava apelom na poglavnika osobno, uz pretpostavku da su se pogromi dogodili bez njegovog znanja: »Nitko ne može poricati, da su se dogodila strašna nasilja i okrutnosti, jer ste vi, Poglavniče, sami javno osudili nasilja raznih nazovi-ustaša, štoviše dali ih i strijeljati zbog izvršenih zločina. Zaslužuje svako priznanje Vaša odlučnost, da u zemlji vlada pravda i red.« (Krišto 1998, knjiga II,str. 118) Većina povjesničara slaže se da su biskupi (i sam Stepinac, koji u svojim predstavkama često piše na sličan način) bili svjesni da se masovni progoni bez odobrenja samog Pavelića ne bi mogli događati, ali su kao politički realisti nastojali na njega utjecati, dajući mu mogućnost da odgovornost prebaci na niže razine (što se i dogodilo tijekom 1942, kada je politika prema Srbima ublažena i smijenjen Eugen (Dido) Kvaternik. Vidi članak Srbi u NDH).

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Erve Lorier

Ubice u Bozje ime

U hercegovini ce reka Neretva danima nositi toliko srpskih leseva da

ce ih biti zakacenih na svaku stenu,dok ce drugi ploviti na uscu

reke,po Jadranskom moru.

U Sisku su ustase zivog odrale jednog srpskog industrijalca,Milosa

Teslica,dobro poznatog u celom kraju po svojoj dobroti i izdasnoj

gostoljubivosti.Njegov djelat zvao se Faget.Fotografija koju ovde

prilazemo prikazuje ga okruzenim svojim ustasama i kako u ruci drzi

srce koje je iscupao svojoj zrtvi.

Usred noci 28 aprila 1941,nekoliko stotina ustasa opkolilo je sela

Gudovac,Tuke,Brezovac,Klokocevac i Bolac,u srezu Bjelovar.Uhapsili su

250 seljana,medju kojima su bili pop Bozin i ucitelj Stevan

Ivankovic.

Zene su jecale jer su shvatile zasto je stanovnistvu naredjeno da

uzme lopate i pijuke.Pod ustaskom pratnjom njihova kolona je lagano

izisla iz sela i zaustavila se pred jednim poljem.

-Kopajte sebi grob!

Nemoc,pomirenost sa sudbinom tih nesrecnika bili su takvi da su

poslusali.

Tada su im zicom vezali ruke na ledjima,a zatim ih gurnuli i zive

sahranili u dubokoj jami koju su morali sami da iskpaju.

Koliko kod da su bili svirepi,Nemci nisu bez uzbudjenja primili vest

o ovom zlocinu.Jedna komisija,koju su oni odredili,izvrsila je

ekshumaciju i fotografisala leseve.Njen zapisnik se nalazi medju

dokumentima Rajha pod naslovom"Ustaschenwerk bei Bielovar"

(Delo ustasa kod Bjelovara)

Iste noci,kod Vukovara,na obali Dunava,druge ustase su zaklale jos

180 Srba i bacila njihove leseve u reku.

Neka citalac oprosti za suvocu i strogost ovog izvestaja o zlocinima,

shvatajuci da je ovo dugo nabrajanje ustaskih zverstava,pre

svega,dokumenat za istoriju.

Evo nas sada u gradu Dvor na Uni.Ustase ti imaju za komandanta

katolickog svestenika Antu Djurica,koji opsluzuju opstinu Divusa.Od

prvog dana,to svesteno lice uzima na sebe upravljanje srezom,prima

zakletve drzavnih sluzbenika,regrutuje bande mucitelja i daje im

upustva u pogledu nasilnog preobracanja pravoslavnih Srba u

Katolicizam i likvidiranje onih koji bi to odbili.

U tom mestu on je naredio hapsenje gradjana Vasa Mrkobrada,sekretara

opstine,Mladena Durmana,blagajnika PTT-a,Bogdana Smoljanovica,sefa

uprave suma i voda i jos pet drugih osoba.Svi su umrli u najgorim

mukama,posto su im predhodno polomljene ruke i noge.

Zabelezeno je svedocenje jednog stanovnika sreza Dvor na Uni o

ponasanju svestenika Durica:

"Pre nego sto sam napustio taj kraj,svi cinovnici i svi ucitelji

primili su od Djurica naredjenje da predaju molbu za prevodjenje u

katolicanstvo,ili da daju ostavku.Kada su predali zahtev,diskretno im

je stavljeno do znanja da imaju jos i da savetuju Srbima da ucine kao

oni.Isto tako,sve glave porodice bile su prinudjene da podnesu

molbu u smislu preobracanja njihovih porodica."

Posto su ovakvi podvizi morali biti nagradjeni,Duric je iz ruku Ante

Pavelica primio "Krst za zasluge".

Imam ovu knjigu .Ovaj francuz je najrealnije sto je mogao opisao ustaske zlocine.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Imam ovu knjigu .Ovaj francuz je najrealnije sto je mogao opisao ustaske zlocine.

Niko ne osporava da je bilo katoličkih svećenika pa čak i biskupa koji su bili otvorenim privrženicima ustaške ideologije i potporovali ustašku vlast za vrijeme NDH u svemu što je ona htjela i naredila. Gdje si pročitao da ja to osporavam?

Ovdje je riječ o tome što je katolička Crkva oficijalno učiniti mogla i što je zaista učinila čim je imala PRVU priliku za to!

Već u julu 1941 godine a to ih je skoro stalo glave i kanonika Lončara i ostalih možda da su nastavili dalje tim putem!

Uostalom kad je taj "Francuz" toliko objektivan i realan što nije naveo barem onda tu jedinu stvar u prilog katoličkoj Crkvi ako njegovo djelo smatraš istorijskim a njega ozbiljnim nezauzetim objektivnim istoričarem? On ako za taj događaj nije znao onda nije dobro infiormovanim ni esejistom ni istoričarem, ako je znao onda nije istoričarem već samo esejistom.

Jer istoričarem ne može biti netko ko je u stanju prećutati samo i jednu tako važnu ključnu stvar. Takav zaista ne može biti nikakvim istoričarem jer bi uvijek visila nad njim sumnja i upitnik da kad je mogao prećutati tu jednu stvar mogao je onda namjerno prećutati i sve druge koje bi recimo govorile u prilog katoličkoj Crkvi. Ili pisati čak po narudžbi ili nečijem diktatu,

za pare ili pod prisilom kao na primjer "komunistički istoričari" u Rusiji tačnije SSSR pod Staljinom i u svim sličnim komunističkim zemljama i diktaturama! Esejista si može dozvoliti pisati o čemu hoće i kako hoće pa i preskakati ili ispuštati i prećutkivati neke dogođaja, istoričar međutim to ne smije niti može!

Zato što nije istoričar već piše onako kako to on vidi a ne kako je to stvarno bilo, dakle subjektivno ga možemo nazvati esejistom ali ne i istoričarem. Za par dana ja postavim tekst pravog ISTORIČARA pa će vam biti i postati jasna razlika između esejiste i ISTORIČARA!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 month later...

PISMO DR PRVOSLAVA GRIZOGONA STEPINCU

U Zemunu, 8.2.1942.

Dr Prvoslav GRIZOGONO

"Punih 10 mjeseci kako se po Hrvatskoj na najzvjerskiji nacin Srbi ubijaju i unistavaju se milijarde njihova imetka, a :cheesy: stida i gnjeva oblijeva lice svakog postenog Hrvata."

"Pokolj Srba poceo je prvih dana jadne Nezavisne Drzave Hrvatske (Gospic, Glina, Gudovac, Bosanska Krajina, itd) i traje bez prekidanja i ovih dana.

Nije sva strahota u samom ubijanju. Ona je u ubijanju svega od reda: staraca, zena i djece, i to u ubijanju uz strahovito divljacko mucenje."

"Uzas ovih nedjela zaprepastio je i Nijemce i Talijane. Oni su fotografirali ogroman broj slucajeva ovih uzasnih pokolja. Nijemci govore da su Hrvati ovo radili i za vrijeme tridesetogodisnjeg rata i da je od toga doba postala u Njemackoj izreka: Sacuvaj nas, Boze, kuge, gladi i Hrvata. Srijemski Nijemci preziru nas radi toga i postupaju sa Srbima covjecno. Talijani su fotografirali posudu od 3,5 kilograma srpskih ociju, te jednog Hrvata okicenog s ogrlicom, od nanizanih srpskih ociju i jednoga koji je dosao u Dubrovnik opasan sa dva derdana srpskih jezika."

"U jasenovackom logoru i danas se muce i propadaju hiljade Srba..."

"U povijesti Evrope nije bilo ovakvih slucajeva. Mora se poci u Aziju u doba Tamerlana i Dzingis kana ili u Afriku, u crnacke drzave njihovih krvolocnih vlada, da se naide na slicne slucajeve. Sa ovim je hrvatsko ime osramoceno na vjekove. Nista nas ne moze potpuno oprati."

"Zasto ja ovo pisem Vama, kada niste politicka licnost i ne mozete za ovo snositi odgovornost? Evo zasto: u svima ovim besprimjernim divljackim zlocinstvima koji su vise no bezbozni, sudjelovala je i nasa katolicka crkva. Veliki broj svecenika, klerika, fratara i organizovane katolicke mladezi sudjelovali su u svemu ovome; katolicki svecenici postali su logornici i tabornici ustaski, te su kao takovi naredivali i odobravali ta strasna mucenja i klanja krstenog svijeta. Cak je i jedan katolicki svecenik zaklao jednog pravoslavnog svecenika. Oni to nisu smjeli ciniti bez dozvole svojih biskupa, a ako su cinili bez nje, onda su morali gubiti sluzbu i doci pred sud. Buduci da se to nije dogodilo, znaci da su biskupi dali svoju dozvolu."

И данас, кад дође до последњег боја,

Неозарен старог ореола сјајем,

Ја ћу дати живот, отаџбино моја,

Знајући шта дајем и зашто га дајем.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 months later...

Мени већи проблем чини неспремност хрватског епископата суочит се

и с мрачнијим странама хрватске прошлости и поставити им се лицем у лице па да су не знам какве

и које биле. Ја вам кажем да то сигурно није "курс Ватикана". Имам утисак да је Бенедикт XVI већ

неколико пута слао Бозанића и остале с врло тачним инструкцијама шта и како имају учинити и рећи

ВАМА СРБИМА, СРБСКОМ НАРОДУ И СРБСКОЈ ЦРКВИ али га они никада нису у томе послушали нити хоће!

@Zyron: Pohvalan stav. Da li postoji kakav dokument za ovu tvrdnju da je papa naložio hrvatskom kleru da u ovom kontekstu govori srpskom narodu i srpskoj crkvi? I da li je u Katoličkoj crkvi moguće takvo šta kao neposlušnost "Hristovom vikaru na Zemlji"?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Hoće li kanonika Lončara  proglasiti svetim?

Neće, nisam čuo ništa takvog, u toku je međutim beatifikacija tog koji je kanonika Lončara

Paveliću posalao s takvom tom porukom, nadbiskupa i kardinala zagrebačkog Alojzija Stepinca.

Možda je najviše radi toga Stepinac na tom suđenju izjavio da mu je njegova savjest mirna i čista!

Po meni je ta Stepinčeva izjava upravo taj krajugaoni kamen na kome on pada i razbija se.

Odakle mu pravo da kaže da mu je savest mirna i čista.

Pa to nisu rekli ni oni koji su ceo život proveli u šumi i nisu imali odgovrnost ni za jednog šumskog mrava a Stepinac koji je imao takav položaj ni pet ni šest nego mirna mu savest.

A radi čega ga ti kriviš? Jel protestovao? Jeste a to odmah i vrlo burno!

A u tom tekstu što ga se spremam objaviti bude i mnogo takvih daljih stvari!

Shvati da je on bio nadbiskupom a pogledaj da i oni svi u Zagrebu su s Pavelićem

hodali ko na oštrici noža, vidiš šta im je proveo već odmah na početku da ih "izdresira"!

On nije nikakvim Rambom da uzme mitraljez i strelja oko sebe kud prije i po kom stigne!

Za početag akrivim jer je rekao jednu rečenicu nesvojtvenu Hrišćanima, savest mi je mirna.

Ipak mislim da se ovde više krive oni koji su ga uzdigli na pijedestal velikog branioca Srba i drugih ne Hrvata u NDH.

Kako je krenulo ,kad ga budu proglasili svetim pisaće u kalendaru sveti Alojz Stepinac zaštitnik svih Srba i slikaće ga zajedno sa svetim Savom na ikonama

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Hoće li kanonika Lončara  proglasiti svetim?

Neće, nisam čuo ništa takvog, u toku je međutim beatifikacija tog koji je kanonika Lončara

Paveliću posalao s takvom tom porukom, nadbiskupa i kardinala zagrebačkog Alojzija Stepinca.

Možda je najviše radi toga Stepinac na tom suđenju izjavio da mu je njegova savjest mirna i čista!

Po meni je ta Stepinčeva izjava upravo taj krajugaoni kamen na kome on pada i razbija se.

Odakle mu pravo da kaže da mu je savest mirna i čista.

Pa to nisu rekli ni oni koji su ceo život proveli u šumi i nisu imali odgovrnost ni za jednog šumskog mrava a Stepinac koji je imao takav položaj ni pet ni šest nego mirna mu savest.

A radi čega ga ti kriviš? Jel protestovao? Jeste a to odmah i vrlo burno!

A u tom tekstu što ga se spremam objaviti bude i mnogo takvih daljih stvari!

Shvati da je on bio nadbiskupom a pogledaj da i oni svi u Zagrebu su s Pavelićem

hodali ko na oštrici noža, vidiš šta im je proveo već odmah na početku da ih "izdresira"!

On nije nikakvim Rambom da uzme mitraljez i strelja oko sebe kud prije i po kom stigne!

Za početag akrivim jer je rekao jednu rečenicu nesvojtvenu Hrišćanima, savest mi je mirna.

Ipak mislim da se ovde više krive oni koji su ga uzdigli na pijedestal velikog branioca Srba i drugih ne Hrvata u NDH.

Kako je krenulo ,kad ga budu proglasili svetim pisaće u kalendaru sveti Alojz Stepinac zaštitnik svih Srba i slikaće ga zajedno sa svetim Savom na ikonama

To nije ništa prema tome što vam spremaju ti "istiniti pravoslavci" True Orthodox Church. Ti su proglasili Germogena svetim i velikomučenikom, pa ako je Germogen svet, Pavelić je onda najvećiim širiteljem "istinitog pravoslavlja" u istoriji Balkana uopšte! On ga je u Zagreb i pozvao, Germogena, i naredio postavit za patrijarha tkzv. HPC,  dakle balkanski knez Rostislav!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Мени већи проблем чини неспремност хрватског епископата суочит се

и с мрачнијим странама хрватске прошлости и поставити им се лицем у лице па да су не знам какве

и које биле. Ја вам кажем да то сигурно није "курс Ватикана". Имам утисак да је Бенедикт XVI већ

неколико пута слао Бозанића и остале с врло тачним инструкцијама шта и како имају учинити и рећи

ВАМА СРБИМА, СРБСКОМ НАРОДУ И СРБСКОЈ ЦРКВИ али га они никада нису у томе послушали нити хоће!

@Zyron: Pohvalan stav. Da li postoji kakav dokument za ovu tvrdnju da je papa naložio hrvatskom kleru da u ovom kontekstu govori srpskom narodu i srpskoj crkvi? I da li je u Katoličkoj crkvi moguće takvo šta kao neposlušnost "Hristovom vikaru na Zemlji"?

Papa Benedikt XVI je sam lično tim primjerom i dokazom, 2006 godine se klečeći kajao i izvinuo u Aušvicu ispred njemačkog naroda za nedjela koja su počinili Njemci za vrijeme 2ww, za sam taj rat a naročito za koncentracione logore. Inače hrvatski i poljski narod u katoličkoj Crkvi imaju visoko cjenjeno i zaslužno mjesto kao branitelji kršćanstva pred Turcima - "Antemurale Christianitatis" predziđe kršćanstva, (Sigetska bitka, bitka kod Siska i po Bečom itd), to su današnjim rječnikom VIP kod katolika i ni Papama nije baš jednostavno nešto im naređivati.

Antemurale Christianitatis

Antemurale Christianitatis (Latin for the Bulwark of Christianity) was a country defending frontiers of Christian Europe from the Ottoman Empire.

Pope Leo X called Croatia the Antemurale Christianitatis in 1519, given that Croatian soldiers made significant contributions to the struggle against the Turks. The advancement of Ottoman Empire in Europe was stopped on Croatian soil, which could be in this sense regarded as a historical gate of European civilization. Nevertheless the Muslim Ottoman civilization conquered part of Croatia from the 15th to the 19th century and some Croats converted to Islam.

For its centuries-long stance against the Muslim advances, the Polish–Lithuanian Commonwealth would gain the name of Antemurale Christianitatis.[1] In 1683, the Battle of Vienna marked the final turning point in a 250-year struggle between the forces of Christian Europe and the Islamic Ottoman Empire. Wespazjan Kochowski in his Psalmodia polska (The Polish Psalmody, 1695) tells about the special role of Poland in the world (antemurale christianitatis – the bulwark of Christianity) and the superiority of Polish political system (złota wolność – the golden liberty).

[edit]

http://en.wikipedia.org/wiki/Antemurale_Christianitatis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

nedjela počinjena Njemcima

Само мали коментар у вези језика, да не буде забуне - "недела почињена Немцима" у Српском језику значи "недела која је (неко други) починио над Немцима". У Хрватском то значи "недела која су починили Немци (над другима)" и то је хтео Зајрон овде да каже.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

nedjela počinjena Njemcima

Само мали коментар у вези језика, да не буде забуне - "недела почињена Немцима" у Српском језику значи "недела која је (неко други) починио над Немцима". У Хрватском то значи "недела која су починили Немци (над другима)" и то је хтео Зајрон овде да каже.

OK, stavio sam tamo: za nedjela koja su počinili Njemci da bude jasnije, inače je to instrumental kim, čim i sasvim je to ispravno mislim i u srpskom jeziku. "Razbojnik uhvaćen na djelu policajcima." I u srspkom je to ispravno samo se ne znam zašto upotrebljava ta teškopadnija i rogobatnija forma, "Razbojnik je uhvaćen na djelu od strane policajaca". Vrlo slabo se koristite mogućnostima i prednostima sistema deklinacija, padeža, inklinujete k bugarskom bezpadežnom govoru. Na pitanje Kim ta nedjela bila počinjena? se odgovara ispravno: Njemcima ta nedjela bila počinjena. To je instrumental. A na pitanje Komu ta nedjela bila počinjena ? odgovara se ispravno: Židovima ta nedjela bila počinjena. A to je dativ.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...