Vijesti, video-reportaže, članci, komentari i informacije iz KC, Rima i Vatikana

[Zayron]

 

http://www.ior.va/

 

Hm, moram vam se odmah bez mučenja priznat kao bivši bankar na deviznim depozitima NBJ da će ovo biti knjigovodstveno terno, financijski megahit. Mislim da će ova stranica po čitanosti nadmašit sve vatikanske web stranice uključujuči i papin Twiter nalog. Bude to zanimljivo čitanie: "Roční účetní závěrka s finančnim rebalansom" potpisana pontifikom osobno.

[Zayron]

Evo i prvog knjigovodstvenog izvještaja IOR-a (“Istituto per le Opere di Religione” - IOR) ili prevedeno na kolokvijalni jezik - Vatikanske banke  na internetu. Ovi podaci su bili dostupni i prije u redovnim godišnjim biltenima AIF ali ne i ovako na internetu a na posebnom sajtu za to namjenjenom..

http://www.ior.va/Portals/0/Content/Media/Documents/August2013_IOR_Fact%20Sheet_English.pdf

 

 

 

1 Figures for full-year 2012 according to IAS
2 Figures for full-year 2011 according to IAS

 

Istituto per le Opere di Religione • Cortile Sisto V • 00120 Vatican City • Vatican City State
Regulated by the Autorità di Informazione Finanziaria (AIF)

[Zayron]

Budućnost je čovječanstva u smjernomu suživotu različitosti – jedna je od ključnih misli iz Papina govora, održanoga 28. studenog, sudionicima opće skupštine Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog. Sveti je Otac, među ostalim, napomenuo da nije moguće misliti na bratstvo ‘iz laboratorija’, te je snažno istaknuo da vjersku slobodu valja štititi u svim njezinim dimenzijama.

Foto: Vatican Radio

U svijetu koji je na neki način – kako je rekao Papa – „postao manji“, sve je važniji dijalog i prijateljstvo među ljudima različitih religija. Papa je Franjo krenuo od te tvrdnje i održao vrlo izražajan govor o međureligijskom dijalogu. Riječ je o stvarnosti i izazovu – rekao je – koji poziva našu kršćansku savjest, i koji utječe na konkretan život lokalnih Crkvi, župâ, i vrlo brojnih vjernika. Uostalom – ustvrdio je Papa sa žaljenjem – u svijetu ne nedostaje sredinâ u kojima je suživot težak.

Često se na političke ili gospodarske razloge nadovežu kulturne i vjerske razlike, oslanjajući se i na nerazumijevanja i pogrješke iz prošlosti; a sve to može prouzročiti nepovjerenje i strah – istaknuo je Sveti Otac te dodao – Samo je jedan put kojim se može taj strah pobijediti, a to je put dijaloga, susreta obilježenoga prijateljstvom i poštovanjem.

Voditi dijalog ne znači odustati od vlastitoga identiteta kada se ide u susret drugomu, a ni popustiti kompromisima u vezi s vjerom i kršćanskim moralom – primijetio je Papa. Upravo se iz tog razloga međureligijski dijalog i evangelizacija ne isključuju, nego se uzajamno podupiru. Ništa ne namećemo, ne rabimo nikakvu podmuklu strategiju kako bismo privukli vjernike, nego radosno i jednostavno svjedočimo ono u što vjerujemo i ono što jesmo. Doista, u susretu na kojemu bi svatko stavljao na stranu ono u što vjeruje, i pretvarao se da odustaje od onoga što mu je najdraže, zacijelo ne bi bilo istinskoga odnosa. U tom bi se slučaju moglo govoriti o lažnom bratstvu – primijetio je Sveti Otac.

Istodobno se, – dodao je Papa – kao kršćani imamo potruditi da svladamo strah, uvijek spremni učiniti prvi korak, ne gubeći hrabrost pred teškoćama i nerazumijevanjima. Kada je međureligijski dijalog konstruktivan, on služi i za nadvladavanje straha od raznih vjerskih tradicija i od vjerske dimenzije kao takve, što je sve veća pojava u društvima koja su više sekularizirana. Na religiju se gleda kao na nešto suvišno, ili čak opasno; a od kršćana se katkada očekuje da u obavljanju svojega zanimanja odustanu od vlastitih vjerskih i moralnih uvjerenja – napomenuo je papa Franjo.

Primijetivši potom da je rašireno mišljenje prema kojemu je suživot moguć samo ako se zataji vlastita vjerska pripadnost, i ako se susrećemo na nekoj vrsti neutralnoga prostora, Papa je upitao kako bi bilo moguće uspostaviti prave odnose, i izgraditi društvo koje bi bilo pravi zajednički dom, kad bi se nametalo da se na stranu stavi ono što svatko smatra intimnim dijelom svojega postojanja?

Nije moguće misliti na bratstvo ‘iz laboratorija’ – napomenuo je Papa. Naravno, potrebno je da se sve događa u poštovanju tuđih uvjerenja, pa i onih koji ne vjeruju, ali moramo imati hrabrosti i strpljenja za odlazak u susret jedni drugima, zbog onoga što jesmo. Budućnost je u smjernomu suživotu različitosti, a ne u homologaciji s jednim jedinim, teoretski neutralnim, mišljenjem. Stoga postaje prijeko potrebno priznavanje temeljnoga prava vjerske slobode, u svim njezinim dimenzijama – istaknuo je na kraju papa Franjo.

Radio Vatikan

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-sve-je-vazniji-dijalog-i-prijateljstvo-medu-ljudima-razlicitih-religija/

Papa Franjo Benediktu: ‘Sretan Božić, moli za mene’,

Benedikt: ‘Uvijek, uvijek, uvijek’

dalje na :

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-franjo-benediktu-sretan-bozic-moli-za-mene-benedikt-uvijek-uvijek-uvijek/

[Zayron]

5.4.2014 

Papinska čestitka novom sirijsko-pravoslavnom patrijarhu

Vatikan. 

Za sve hrišćane je važno odavati svjedočanstvo ljubavi i zajedništva, koje nas spaja, piše papa novom sirijsko-pravoslavnom patrijarhu Antiohije i cijelog Istoka, Ignaciju Efremu II.

Sveti Otac ga uvjerava o svojoj molitvi za to kako bi bio "neumornim graditeljem mira i pravednosti" i služio "dobru cijelog bliskog istoka u njegovoj sadašnjoj teškoj situaciji" - stoji u papinskoj poruci sirijsko-pravoslavnom Patrijarhu, koji je bio 31.3. 2014. izabran na čelo antiohijskog Patrijarhata. Papa Francis zahvaljuje Bogu za bratstvo spajajući Katoličku Crkvu s tom istočnom Crkvom  i s nadom se moli za dalji razvoj odnosa i produbljivanju dijaloga.

 

[Zayron]

 

Catholicos Mar Dinkha IV. susreo se s papom Franjom

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=48870

Udienza a Sua Santità Mar Dinkha IV, Catholicos Patriarca della Chiesa Assira d’Oriente, 02.10.2014

http://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2014/10/02/0696/01547.html

[Zayron]

Deutsche Welle http://www.dw.de

Crkva: 'Franja. Papa među vukovima'

http://www.dw.de/franja-papa-me%C4%91u-vukovima/a-18005498?maca=ser-TB_ser_telegraf-10705-html-cb

[Zayron]

'Moramo moliti za papu Franu da ga ne slome pritisci unutar Vatikana'

 

Takav se sukob konzervativaca i progresista u Katoličkoj crkvi ne pamti od vremena pape Pavla VI. koji je odlučio provjetriti vatikanske kićene dvorane: odvažni papa Frane načinio je samo jedan, naoko nimalo skandalozan potez, omogućio je crkvenim ocima da kažu što misle, pa izvješća i rezultate glasanja predstavio zainteresiranoj - i ne samo katoličkoj - javnosti. Nenavikao na toliku količinu ‘slobode’ birokratski aparat je pao u afan pa zavrištao – papa želi podijeliti Crkvu. Svi kojima je na srcu istina i čisti odnosi kao melem su primili Franine riječi:

-Pustite da vas Bog iznenadi, otvorite vrata Duhu!

Najjednostavnije rečeno, papa želi dokinuti praksu crkvenog aparata da problematična, intrigantna i skandaljiva pitanja gura pod tapet. Što se Vatikanu, ne jednom, opako razbilo o glavu.

Premali broj glasova
Papa je na dnevni red Izvanredne sinode uključio i pitanja koja su realnost svakodnevnog života suvremenih katolika; razvod i ponovni brak, nevjenčano supružništvo, homoseksualnost. Sve redom fenomene s kojima se susreću današnji kršćani i traže odgovor od Crkve.

I premda u Sinodskom izvješću ova poglavlja nisu prošla zbog premalog broja glasova papa je zainteresiranima dao temu kojom će se baviti do slijedeće godine i redovito sazvane Sinode s istom temom. Naime, glasalo se u subotu navečer, poglavlje po poglavlje, a za izglasavanje je bila potrebna kvalificirana većina, dakle od 183 glasova sinodskih otaca većina je iznosila 123 glasa. S malom većinom od 125 glasova prošlo je poglavlje o građanskim brakovima i faktičkim parovima u kojem, među ostalim, stoji kako Sinoda potiče na pastoralni dijalog s parovima u građanskim brakovima.

Rješenje se nije našlo (tek 104 glasa) za poglavlje o pričesti razvedenih, pa ponovno oženjenih kršćana, nego je proslijeđeno na daljnje razmatranje. Poglavlju u kojem se upozoravalo kako nema analogije između istospolnih zajednica i raznospolnih brakova, ali i ukazivalo kako se osobe s homoseksulanim sklonostima moraju prihvaćati s poštovanjem i bez diskiminacije nedostajalo je tek pet glasova za prolaz.

A velika većina odobrila je poruku prema kojoj je ‘bračna ljubav, jedina i nerazrješiva, koja odolijeva unatoč mnogim poteškoćama ljudske ograničenosti, jedno od najljepših čuda.’

Moramo najprije čuti
Premda papa donosi zadnju riječ, ali podrazumijeva se da će voditi računa o stavu sinodskih otaca, a fra Bono Zvonimir Šagi, kapucinski teolog zaključuje:

- Dijalog je pomak na bolje! Slični skupovi nemaju smisla ako se zna unaprijed što se može i što se ne smije govoriti. Papa želi da se iz razgovora, pa i žestokih rasprava, iskristaliziraju stavovi, što je logično. Još je Ivan XXIII. upozoravao: ‘Moramo najprije čuti!’ Crkva doista mora biti milosrdna majka, što je poruka pontifikata pape Frane uz ustrajno traženje milosti i mira. Nažalost, prilikom ove Sinode mediji su iskrivljavali stavove koji su se ondje pojavljivali, ne praveći razliku između podržavanja nečega što je grijeh i razumijevanja za grešnike – zaključuje fra Bono, te poziva:

-Moramo moliti za papu Franu da ga ne slome pritisci. Važno je prepoznati njegova nastojanja da se Crkva ne svede na birokraciju, na urede u koje nemaju pristupa ni obični svećenici, a kamoli laici, kao i na poticanje crkvenog siromaštva i jednostavnosti. To je pravi Kristov put.

 

Damir Šarac

 

Napast neprijateljske krutosti

U završnom govoru na Sinodi o obitelji papa Frane je govoreći o napetostima, naglasio kako bi bio zabrinut i tužan da ih nije bilo, da se rasprava pretvorila u potpuno slaganje svih ili u lažni mir. Ovoreno je govorio o napastima koje su se pojavljivale ‘na zajedničkom putu’.
-Na prvom mjestu je „napast neprijateljske krutosti, odnosno želja zatvoriti se u napisano, a ne dopustiti Bogu – Bogu iznenađenja – da nas iznenadi; zatvoriti se u zakon, sigurnost onoga što znamo, a ne onoga što još uvijek imamo naučiti i dostići...

 

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/ova-sinoda-bila-je-u-napastima-tradicionalizma-liberalizma-ali-na-koncu-smo-dozivjeli-jedinstvo/

http://www.sibenik.in/hrvatska/moramo-moliti-za-papu-franu-da-ga-ne-slome-pritisci-unutar-vatikana/29723.html

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/261390/Default.aspx

[Zayron]

Ova sinoda bila je u napastima ‘tradicionalizma’ i ‘liberalizma’, ali na koncu smo doživjeli jedinstvo

 

Papa je u govoru sudionicima Sinode o obitelji progovorio o napastima tijekom nje. Biskupi su ga na koncu ispratili žarkim pljeskom koji je trajao nekoliko minuta.

 

 

„Mirno mogu reći kako smo – u duhu kolegijalnosti i sinodalnosti – doista doživjeli iskustvo „Sinode“, put jedinstva, „zajedničko putovanje“, koje je – poput svakog putovanja – imalo brža razdoblja, kao da se htjelo pobijediti vrijeme i što prije doći do cilja; zatim teška razdoblja, kao da se htjelo reći dosta, te razdoblja entuzijazma i žara.“

Ovim je riječima papa Franjo započeo svoj govor sudionicima Izvanredne Sinode o obitelji, ali i ukratko opisao njezin tijek ispunjen trenutcima utjehe, ali i obeshrabrenosti i napetosti, čemu smo i sami bili svjesni, prateći događanja u Rimu.

Papa je otvoreno progovorio o napastima koje su se pojavljivale na zajedničkom putu. Na prvom mjestu tu je „napast neprijateljske krutosti, odnosno želja zatvoriti se u napisano, a ne dopustiti Bogu – Bogu iznenađenja – da nas iznenadi; zatvoriti se u zakon, sigurnost onoga što znamo, a ne onoga što još uvijek imamo naučiti i dostići. Još od Isusova vremena, ovo je napast revnitelja, skrupuloznih, obzirnih i – danas – takozvanih „tradicionalista“, a čak i intelektualista“, rekao je Papa.

Potom, „napast destruktivne dobrohotnosti, koja u ime lažnog milosrđa povija rane bez prethodnog liječenja; koja govori o simptomima, a ne uzrocima i korijenima. Napast je to „dobrohotnih“, zabrinutih i takozvanih „progresivaca i liberala“, pojasnio je Papa.

Također, postoji i „napast pretvaranja kamenja u kruh kako bi se prekinuo dugi, bolan i težak post (Usp. Lk 4, 1-4), i također pretvaranje kruha u kamen i gađanje grešnika, ranjenih i bolesnih (Usp. Iv 8, 7), odnosno njegovo pretvaranje u „terete nepodnosive“ (Usp. Lk 11, 46).

Kako bi udovoljila narodu, Crkva se, rekao je Papa, vrlo često nalazi u „napasti silaska s križa“, a ne „vršenja volje Očeve“ tj. „podlijeganja duhu vremena umjesto da ga očisti i podlegne Duhu Božjemu“.

Na kraju, javlja se i „napast zanemarivanja „Pologa vjere“ (Depositum fidei)“, kada sebe smatramo njegovim vlasnikom i gospodarom, a ne slugom. S druge pak strane, pojavljuje se i „napast zanemarivanja stvarnosti korištenjem iscrpno sitničavog i izglađujućeg jezika kako bi se reklo mnogo, a zapravo reklo ništa!“, kazao je Sveti Otac, te naglasio kako se Crkva pred napastima ne smije bojati ili obeshrabiriti, podsjetivši na Kristove riječi: „nije učenik veći od Učitelja“.

Govoreći o napetostima, papa je naglasio kako bi bio zabrinut i tužan da ih nije bilo ili da se rasprava pretvorila u potpuno slaganje svih ili u lažni mir.

„S radošću i zahvalnošću sam gledao i slušao govore i odgovore pune vjere, pastoralnog i doktrinarnog žara, mudrosti, iskrenosti, hrabrosti i parezije. Osjetio sam kako je pred očima dobro Crkve, obitelji, bez dovođenja u pitanje temeljnih istina sakramenta ženidbe: nerazrješivosti, jednosti, vjernosti i plodnosti ili otvorenosti životu. (Kan. 1055, 1056; GS 48)“, rekao je papa Franjo, te radosno naglasio kako se upravo po ovoj Sinodi očitovalo što je Crkva:

„To je Crkva, vinograd Gospodnji, Majka i Učiteljica, koja se ne boji zasukati rukave i zaviti ljudi rane uljem i vinom (Usp. Lk 10, 25-37); koja ne gleda čovječanstvo iz staklene utvrde kako bi ga sudila ili dijelila ljude. To je Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Crkva koju čine grešnici potrebni Njegovog milosrđa. Ovo je Crkva, prava zaručnica Kristova, koja želi biti vjerna svom Zaručniku i svom nauku. To je Crkva koja se ne boji jesti i piti s bludnicama i javnim grešnicima (Usp. Lk 15), Crkva koja ima širom otvorena vrata za potrebne i pokajnike, a ne samo pravedne ili one koji sebe smatraju savršenima. To je Crkva koja se ne srami svojeg palog brata i ne pravi se da ga ne vidi, već se naprotiv osjeća sudionicom i dužnom podići ga i ohrabriti na put, te ga prati prema konačnom susretu sa svojim Zaručnikom, u Nebeskom Jeruzalemu“, rekao je Sveti Otac.

Papa se dotaknuo i različitih komentatora koji su „zamišljali kako će vidjeti Crkvu u svađi u kojoj je jedna strana protiv druge, sumnjajući u Duha Svetoga, pravoga pokretača i jamca jedinstva i sklada u Crkvi“, te istaknuo kako je upravo „Duh Sveti tijekom povijesti uvijek, po svojim Slugama, vodio lađu čak i kada je more bilo protivno i uzburkano, a sluge nevjerne i grešne“.

„Bilo je neophodno proživljavati sve to sa smirenošću i unutarnjim mirom jer se Sinoda događa cum Petro i sub Petro, a prisutnost Pape svima je jamstvo“, dodao je papa Franjo, te progovorio i o ulozi i zadaći pape da jamči jedinstvo Crkve i podsjeća pastire kako je njihova prva zadaća pasti stado koje im je Gospodin povjerio, te „prihvaćati – s očinskom ljubavi i milosrđem, bez straha – odlutale ovčice.“

Papa Franjo podsjetio je i na riječi svoga predšasnika, pape Benedikta XVI., koji je u svibnju 2010. govorio o istinskom smislu pastirske vlasti u Crkvi po kojoj „Krist pase svoje stado: On je taj koji to stado vodi, štiti, ispravlja, jer ga duboko ljubi“, a pastiri Crkve, prema riječima pape emeritusa, pozvani su na „bezgraničnu ljubav, poput one Dobrog Pastira, punog radosti, otvorena svima, pozorna prema onima blizu i brižnom prema onima daleko (usp. sv. Augustin, Govor 340, 1; Govor 46, 15), tankoćutna prema najslabijima, najmanjima, jednostavnijima, grešnicima, kako bi očitovao beskrajno Božje milosrđe umirujućim riječima nade (usp. isti, Pismo 95, 1).“

Na kraju, papa Franjo je ponovio kako je „Crkva Kristova Zaručnica, a svi biskupi u zajedništvu sa Petrovim nasljednikom imaju zadaću čuvati ju i služiti, ne kao gospodari već kao sluge“, te kako pred svima stoji godina u kojoj će izložene ideje, uz pomoć Duha Svetoga, dozrijevati kako bi se našla konkretna rješenja za tolike poteškoće i izazove pred kojima se obitelji danas nalaze.

Nakon što je Papa završio govor uslijedio je žarki pljesak prisutnih biskupa koji je trajao nekoliko minuta, kako se moglo čuti na večerašnjoj konferenciji za medije u Vatikanu.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/ova-sinoda-bila-je-u-napastima-tradicionalizma-liberalizma-ali-na-koncu-smo-dozivjeli-jedinstvo/

[Zayron]

Vatikan otvorio tuševe za beskućnike sa mogućnošću brijanja i šišanja po potrebi.

To smo takodjer i mi nudili beskućnicima u Pragu u toj organizaciji gdje sam radio.

Vatican opens showers for homeless. Barbers will also be available

[Zayron]

The 10th century monk was also a theologian, musician, astronomer and mathematician.

The Pope will appoint a new Doctor of the Church. It is the 10th century Armenian monk

Gregory of Narek. He was a poet, philosopher and theologian. http://en.wikipedia.org/wiki/Gregory_of_Narek

Gregory of Narek, an Armenian, appointed Doctor of the Church

[Zayron]

Pope Francis and Vladimir Putin discuss Ukraine and Middle East during meeting

He told the president that both sides in Ukraine must be committed to dialogue and peace.

[Zayron]

Pope to Russian Orthodox Church: Let us pray, so that everything can get accomplished

[Ромејац]

Catholic Patriarch of Babylon Offers Resignation -- Reunion of the "Church of the East" Under Rome

 

 

(Baghdad) Patriarch Raphael Louis I. Sako of Babylon, the head of the Chaldean Catholic Church in Union with Rome has freely  offered his resignation to clear the way for the reunification of the three faiths, which are part of the  East Syriac tradition of the ancient Church of the East.

The ecclesiastical hierarchies of all three churches should be set to zero to allow the unions and the provision of a new common patriarch. The old Church of the East dates back to the early Christian evangelization east of the Tigris. The Church of the East brought the first news of Jesus Christ to Persia, India and as far as China.

 Jean-Simon Sulaka was appointed in 1553 as the first Chaldean Patriarch united with Rome. Since the Western powers intervened militarily in Mesopotamia, today's Iraq, the Church has suffered a seemingly unstoppable  bloodletting. The stronger the military intervention of the West, the more untenable was the position of the Christians in their homeland. They were persecuted, decimated, scattered and whoever was able  emigrated.

Assyrian Church of the East Primarily a Diaspora Church

The same fate was experienced by the other two confessions. The Assyrian Church of the East now lives almost only in their thriving communities in the US, Western Europe and Oceania. Because of the persecution of the Assyrians by Muslim Kurds and Arabs, and the massacre of Simele in which several thousand Assyrians were killed, the Assyrian Catholicos of the Patriarchate of the mountains has lived since 1940 in exile in the United States. This Oriental Orthodox Church is currently in a transitional phase, as Catholicos Dinkha IV. Khanania died last March and the decision on the succession has been postponed until September. The Church is considering the relocation of the Patriarchate from Chicago to Iraq specifically to Erbil in Kurdistan.

1964 Elimination of the Assyrian Christians in Iraq

 

Because of the exile situation of Patriarch   the Assyrian Church of the East split in 1964, the Iraqi part which has since then been called Ancient Assyrian Church of the East. Because of flight and emigration it also   now has diaspora communities in the West and other countries of the Middle East. The Catholicos of the Assyrian Christians in Iraq since 1970 is  Patriarch Addai II. with headquarters in Baghdad.

The proposal of Patriarch Raphael Louis I. Sako looks to a union of a canonically independent Church, but united with Rome. His proposal establishes the Patriarch especially with the common threat of Christians in Iraq. There were doubts whether the migrated Christians will return to Iraq again because the situation is unclear. Above all, one does not know how it with the Islamic state would continue (IS), which is a declared mortal enemy of the Christians in the Middle East.

Common "Church of the East" in Full Communion with Rome

The name of the new church would simply read "Church of the East".  With regard to the recognition of the Pope in Rome, it refers to the 1994 signed agreement of Louis Raphael I. Sako  by Pope John Paul II. and Catholicos Dinkha IV. common Christological declaration that the Assyrian Church of the East and the Catholic Church confess the same faith in Jesus Christ. It was also noted that the ancient Christological controversies were largely due to misunderstandings.

Since 2013   talks were being  held at the initiative of Patriarch Raphael Louis I. Sako which were welcomed by the late Catholicos Dinkha IV.

 

http://eponymousflower.blogspot.com/2015/06/catholic-patriarch-of-babylon-offers.html

[kopitar]

http://www.bitno.net/vijesti/govore-li-kardinali-marx-kasper-i-schonborn-protiv-nauka-crkve/

[Zayron]

Papa Francis naimenovao novog direktora Vatikanske

opservatorije ameriřkog jezuitu Guy Consolmagno-a.

http://www.bitno.net/vijesti/astronom-isusovac-guy-consolmagno-znanost-i-vjera-susrecu-se-barem-u-jednoj-tocki-a-to-je-ljudsko-bice/

http://www.catholicnews.com/services/englishnews/2015/pope-names-us-jesuit-to-head-vatican-observatory.cfm

http://vaticanobservatory.org/about-us/personnel-and-research/73-personnel-and-research/brother-guy/325-brother-guy

http://sk.radiovaticana.va/news/2015/09/18/nov%C3%BDm_riadite%C4%BEom_vatik%C3%A1nskeho_observat%C3%B3ria_americk%C3%BD_jezuita_/1172690