Dragi

Mnogi narodi su posle velikih potresa u svojoj istoriji morali sebe nanovo da izmisle ili barem novo da definišu. Lep primer su Japanci, koji su krajem 19. veka i početkom dvadesetoga bukvalno na sebi sve novo izmislili (te i njihov džudo i karate su iz 1900 odnosno 1920) - japanska istorija daleko da je romantična kao što nam se prikazuje danas. Kad pogledamo stare fotografije iz 19. veka, ma koji crni Japan, malena Srbija bila je sto puta lepša. A u drugom svetskom ratu Japanci su još jeli ljude, zarobljenike itd. Mogu da razumem šok, kada su 1905. potukli Ruse tamo u Koreji... mali, garavi primitivci da pobede jednu evropsku velesilu i kulturu! Ali danas je Japan drugačiji. Ili Kina. Isto tako. Kina danas nije Kina ona u 1900. Ili Jevreji, dan danas stvaraju svoj jezik, i slave kada imaju jednu novu reč. Stari narod a ni svoj jezik nema. Ili Sjedinjene Američke Države, ili eto Hrvati... A svi, kao, imaju vekovnu ako ne i hiljadugodišnju historiju. I imaju je, ali u novoj interpretaciji. --- Da li je vreme da i mi Srbi sebe nanovo izmislimo, ili nanovo definišemo, novo pronađemo, ovo za 21. vek? I nismo li istok zapadu i zapad istoku? Ovo možemo da prevedemo dalje na Evropu i Aziju, dakle Evropa Aziji i Azija Evropi? Od Atlantika pa i Amerike, preko Rusije, Sibira i Persije, sve do Kine. Marko Polo po jednom predanju beše rodom iz Korčule. A prvi, koji je posetio Mongole, beše Đovani Plano Karpini (Giovanni da Pian del Carpine), barski nadbiskup, kada su u Kotoru naši Rimokatolici oterali papine poslanike, govoreći "ko je papa, kralj Uroš je naš papa!" (Quid est papa!? Dominus noster rex, Urosius est nobis papa!). Ili da nije bilo Save Lukića-Vladislavića Raguzinskog, Srbina iz Hercegovine (Gacko), koji bi u Carigradu oktupio onog malog afričkog roba Hanibala Avraama i poklonio ga ruskom caru Petru Velikome, ne bi bilo ni Puškina, praunuka istoga toga Hanibala Avraama, a bez Puškina ne bi bilo ni modernog ruskog jezika. A tek jadan Kraljević Marko, koji golim rukama gradi crkvu pokajnicu zbog one garave Arapkinje, ili crnkinje, koju je prevario da je voli kako bi stekao slobodu te bi je zatim ubio. Znači, tu smo negde, Evropa, barem severna Afrika, Azija do Kine... Mislim da imamo dosta materijala za našu kulturu. Emerik (srpski za Amerigo, tj. Amerika) ima svoje kauboje; no, mi Srbi imamo Put svile, mnogo više zanimljivije od kauboja i Indijanaca, zar ne.

Koliko se Rusi muče... kao i mi u 1990-ima. Kako je Emeriku (Amerika je srpski Emerik) onda uspevalo, barem do Avganistana, odakle se skoro povukao? Psihologija? Ruska supersila u 1990-ima, kada smo mi ratovali:

Audioslave, isto Rage Against The Machine, samo drugi pevač:

"Ekseri u moje ruke, od moga stvoritelja. Ti si mi dao život, sad mi pokaži da živim." Pravoslavac. Nažalost, obesio se...

win 11 je sr.... Sad u utorak mi se bio pokvario moj stari HP sa win 7 iz 2012. Kupio sam novi, sa win 11. Bezveze.

Za depresivce

Aérospatiale SA 330 Puma odnosno AS 332/532 Super Puma. Da nismo imali komunizam, Puma odn. Super Puma bi nam bio vojni helikopter transporter i ne ruski Mil Mi-8/17. Mada ja sam danas više za Mil Mi-17. https://en.wikipedia.org/wiki/Aérospatiale_SA_330_Puma https://en.wikipedia.org/wiki/Eurocopter_AS332_Super_Puma Navodno je domaći helikopter VNH-90 bazirao na francuskom Super Puma:

naci za naci: (VIDEO) UKRAJINOM GRME 'ČAVOGLAVE'! 'Za bitku spremni': Njihova nova obrada Thompsonova hita sve oduševila - Dnevno.hr WWW.DNEVNO.HR Na ukrajinskom radiju “ROKS” sa sjedištem u Kijevu, u eteru je premijerno puštena pjesma Солдати з України (Ukrajinski vojnici) koja je originalan prepjev pjesme Bojna Čavoglave... Vide se i bataljon Azov, desni sektor itd.

Bili pravi ili fejk naci nije bitno, bore se za Ukrajinu. Pametnome dovoljno.

Da li znate da su Albanci ustvari slab narod? Italijani ih smatraju polu-Italijanima. I zaista, čim odu u Italiju, Albanci postaju Italijani. Zašto se mi onda plašimo Albanaca? Zato što nam je bilo zabranjeno da se njih branimo. I još uvek nam se zabranjuje. Ovo je u nas stvorilo to neko inferiorno osećanje u odnosu na Albance, što npr. Italijani, Grci ili Turci uopšte nemaju prema Albancima, dok se mi opet osećamo superiorni u odnosu na njih.

Jesmo mi Srbi mutanti za zapad. Naš narodni koncept je sasvim divergentan (različit, odstupajući) sa nacionalnim konceptom zapadnih naroda. Mi imamo taj neki plemenski karakter, kao da smo svi jedna velika rodbina, jedno veliko pleme; istovremenom odbijamo rasizam i nacionalnu isključivost koje je tipično za zapadne narode kada ispovedaju svoje rodoljublje. Taj njihov "nacizam" je za nas greota, zar ne... I opet, mi smo Srbi, i (inače dosta rasistički) Česi ili Poljaci ovde u Austriji se čude kako mi još u petoj generaciji možemo da budemo Srbi. Mislim, gde vodi zapadni koncept naroda vidimo kod ustaša i crnogorskih duPljana.... duPljani, na primer, bili su sve velikosrpski nacionalisti, srpski fašisti, i vidimo baš lepo gde ih je odveo fašizam! I sa Rusima se razlikujemo, jer oni imaju koncept teritorije - Rusi su ustvari istočno-slovenska verzije Jugoslovena. Rusi nastaju od Rus, dakle od zemlje, teritorije. Nije ni čudo što su često davali prednost Bugarima, koji su takođe nastali kao prvi, srednjevekovni Jugosloveni ("ujedinjena sedam slovenskih plemena pod bugarskim nacionalnim imenom i državnom idejom"). U Ruse država je sveta, dok je kod nas teritorija, država, uvek predmet kritike, i gajimo ambivalentan odnos prema njoj - mi insistiramo na državu (pošto je potrebna), ali najbolje da je nemamo. Dobro, slobodan čovek ima svoju (slobodnu) domovinu, ali nema državu; države su od sveta, i uvek promenljive, prolazne, podređene svetskim silama Možda jesmo malo kao Turci, i to bez nekakvog turskog gena koji su nam izmišljavali Hrvati. I Turci su jako do ekstremno rodoljubivi, ali istovremenom otvoreni i primaju svakoga u svoju naciju.

Posle bataljona Azov dolazi bataljon Aidar na red Aidar Battalion - Wikipedia EN.WIKIPEDIA.ORG I oni su nacoši. Imaju se navodno i ruski dobrovoljci, koji se bore za Ukrajinu; njihov pozdrav je desna šaka uvis. Freedom of Russia Legion - Wikipedia EN.WIKIPEDIA.ORG

Devojka, majka i starica Zimski vukovi

Da, zato što je depresija lični pakao. Depresija nije prosto tuga, nego i strah, beznađe, maloverje, neverje, sumnja, sve ovo zajedno i vuče u provaliju. I ovo svako doživaljava individualno. Možda je depresija i bolest blagostanja, jer raj, ipak, nije od ovoga sveta. I to nas kida, cepa. Želimo raj, ali raja nema. Želimo Boga.. ali gde je Bog...? A bez Boga je najteže. Bez Boga nema života, pa i da sve imamo na ovome svetu, i silu, zdravlje, slavu, lepotu, bogatstvo, sve bi ovo domah dali, samo da Boga imamo. Ali Boga nema. sotona je bio anđeo ljubavi, ali je izgubio Boga; sada ruši sebe i sve sa sobom.

Gostoprimstvo u Evropi: Tamno plavo uvek ponude gostima jelo, plavetno često, ružičastvo ponekad, crveno skoro nikad.

Šta se tiče ćirilice, da se vratimo na ovu temu: Jeste da je ćirilica naše glavno pismo; te iako zvuči paradoksno, i meni smetaju latinski naslovi svuda po Srbiji. Ja koristim latinicu pošto živim na zapadu, u dijaspori; sa njom živim, na nju sam se navikao da mi je najzad lakše sa njom. No ovo sam ja, dijaspora, "helenistički Jevrejin", ne "Judejac" u matici, u Srbiji. Nije da imam plan kako bi ja možda vratio "srpsku" ćirilicu u Srbiju, ali ovo sigurno ne bi uradio sa zabranom "srpske" latinice.

Hrvati su ovako prevarili i mnoge Srbe oko jezika, i da govorimo hrvatski jezik, a ono je ustvari srpski - jedini Sloveni, koji još imaju štokavsko narečje, jesu lužički Srbi!! - svi ostali Sloveni su čokavci, čakavci (Česi, Slovaci, ako se sad ne varam i Poljaci), kajkavci i jakavci (Slovenci, Rusi i sa njima Ukrajinci). Ovo je činjenica, i ovim razbijate svaki hrvatski argument da štokavica jeste izvorno hrvatsko a da nije srpsko - jer ako nije srpsko, odakle štokavica onda Srbima u Lužici?! I hajde da vidimo kako su govorili Srbi u srednjem veku, par primera: "U ime Oca i Sina i Svetago Duha amin! Az rab Božji Matej, a odmijelom Ninoslav, ban bosanski veliki, kle se knezu Dubrovačkomu Žan Dandolu i vsej općine Dubrovačkoj. Takom sam se kletviju klel, kakom se je ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobitak, tako kako su u bana Kulina hodili, bez vse habe i zlijedi. A ja kudije oblada, tudije si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zlijedi. A se pisah, imenom Desoe, gramatig bana Ninoslava, veliega bosanskoga, tako vijerno kako-re u prvih. A se jeste: ako vijeruje Srbljin Vlaha, da se pri predije knezem; ako vijeruje Vlah Srbljina, da se pri predije banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Bože-re ti daj zdravie." Bosanski ban Ninoslav, oko 1233 - "Priziraje blagovoljenje sviditelja i mnogo porabotanje o baštine i vlastela i ljudje Dubrovačci i našijem praroditeljem i nama vele mnogo, i hote odsele porabotati sa Božjem hotijenjem. Zato mi, gospodin Ban Stefan, i moji sinove i unučje i dokoli sime moje bude, do vijeka vjekoma, dasmo i darovasmo u baštinu i u plemenito ljudem Dubrovačkijem, a našijem drazijem prijateljem: Vas Rat i Ston i Prevlaku, i otoke koji su okolo Rata, i sa svijem što se nahodi unutra, i gore i polja, dubrave, lijes, trave, vode, sela, i vse što je od Prevlake do Lojišta; i sudcbo i globe i krvi u miru, da budu njih' volju, da imaju i drže i da čine vsu svoju volju i hotijenje kako od svoje baštine - do vijeka vjekoma. I da su voljni zidati zadi i tornje - gdi im je hotijenje. I prekopati Prevlaku od mora do mora i napravljati - na svoju volju i hotijenje. I jošte se obetuje gospodin Ban Stefan, sebe i svoje sjeme: Ako se sluči nekoje vrijeme, ili gospodin ili vlastelin ili graždanin ili ljudje, koji bi pakostili Ratu ili Prevlaci - da pomože koliko može naša jakost. A zato mi općina, i ljudje grada Dubrovnika, vse dobro općeno gospodinu Banu Stefanu, i njegovem sinovem i simenu njegovu do vijeka od muške glave i do zgorenja svijeta, dajemo za Prevlaku i za Ston pet cat perpera - do zgorenja svijeta. I jošte se obetuje općina Dubrovačka: Ako u nekoje vrijeme pride gospodin Ban Stefan u Dubrovnik, ili njegovi sinovi ili njegovo sjeme muške glave, da mu damo polače zidane prebivati dokole im je stati, bez nijednog najma - do zgorenja svijeta. I jošte se obetuje općina Dubrovacka: Da ne primamo u Prevlaku i u Ston i u Rat i u onzi otoke ke smo uzeli od gospodina Bana Stefana, njegova vlastelina ki bude njemu nevjeran i njegovem sinovem i njegovu sjemenovi - do zgorenja svijeta. A ja, gospodin Ban Stefan, zaklinju se za mene i za mojeh sinova i za moje sjeme po muškom koljenu do zgorenja svijeta - sve to tvrdo imati i držati i ne potvoriti - do zgorenja svijeta. Zato, stavlju ja, gospodin Ban Stefan, svoju zlatu pečat, da je vjerovano - svaki da znajet i vidi istinu. A tomuj su četiri povelje jednako: Dvije latinsci i dvi srpsci - a sve su pečaćene zlatijemi pečati. Dvije sta povelje u gospodina Bana Stefana, a dvije povelje u Dubrovnici. A to je pisano pod gradom, pod Srebr'nikom." Stefan Kotromanić, 1333 - "Zli jeretici trkleti babunije, naricajuši se lažni krestijane i rugajšeje se naši pravje vjeri, izumajuše ot kniga svjataja slovesa i prjevrašajuše na zlovjerije otlučajuši se ot svetije i pravovjernije crkve i rugajuši se svetomu i častnomu krstu i svetim ikonama rugajuše se i ne klajuše se ima da budut prokleti." Plevljanski sinodik, 14. vek - "Milostiju Božijeju, gospodin Srbljem despot Đurđ, daje v svedenije vsem, kako pridoše k gospodstvu mi ot vladuštago grada Dubrovnika, kneza, vlastela i vse općine počteni vlastele i dobri naši prijatelje, knez Nikša Tamarić i knez Andruško Bobaljević, i o sem vspomenuše molebne gospodstvu mi za srebrnički zakon koji su imali za svetopočivšago gospodina i roditelja mi, despota Stefana, i gospodstva mi, kad primih Srebrnicu, što im je bilo odnimilo, i učinilo gospodstvo mi drugi zakon, da im gospodstvo mi učini zakon koji su i pređe imali: Temže ljubve radi teh i prijateljstva ježe k gospodstvu mi blagovoli gospodstvo mi prosimo je tem isplniti. I u tom im učini milost gospodstvo mi, koji su zakon imali pređe za svetopočivšago gospodina i roditelja mi, despota Stefana, i u gospodstva mi, tozi zakon da imaju i napred u gospodstva mi i sinova gospodstva mi, Grgura, i Stepana i Lazara. I za kupovanije srebra i trgovanije po zemlji gospodstva mi, osven Smedereva, i iznositi svobodno u Dubrovnik, za tozi koji su zakon imali pređe za svetopočivšago gospodina i roditelja mi, gospodina Stefana, i u gospodstva mi, tozi zakon da imaju i napred u gospodstva mi i sinova gospodstva mi, Grgura, i Stepana i Lazara. I za carine po zemlji gospodstva mi, gde nesu bile carine pređe za svetopočivšago gospodina i roditelja mi, despota Stefana, i za gospodstva mi, tuzi da nesu ni sada u gospodstva mi i sinova gospodstva mi. I sija zapisaše se i utvrdiše se v leto 6954, krug Slncu 10, i Lune 19, indiktion 9, meseca septevrija 17, u Smederevu. I sijemu zapisaniju milostnici: velički čelnik Mihalj, i čelnik riznički Paskoje i logofet Bogdan. Milostiju Božijeju, gospodin Srbljem despot Đurđ." Đurađ Branković, 1445 --- Teško razumemo, danas sedamsto, osamsto godina posle, zar ne. Ali pazimo: Nemci ne razumeju svoj srednjevekovni nemački, niti Englezi svoj srednjevekovni engleski, niti Francuzi svoj srednjevekovni francuski, niti Grci svoj srednjevekovni grčki. Za Italijane sada ne znam, ipak važi jedan Dante Alighieri (Božanstvena komedija, 14. vek) za oca modernog italijanskog jezika. To nam je jezik. Srpski jezik. Ne treba nama ni ruski ni crkvenoslovenski.

NIN-ova nagrada baš mnogo vredi... I nije čudo da gubimo, ako su nam oni učenjaci, intelektualna elita. Te i da jeste hrvatska latinica, zar mi moramo da priznamo? Da li iko neko, ko prisvaja naše, priznaje da je to naše ono što prisvaja? Dokle ćemo da gubimo i da se tešimo da smo ipak mi u pravu? Poraz je poraz, gubitak je gubitak, svejedno mi bili u pravu ili ne. Latinica nam je potrebna, zato što je ona danas internacionalno pismo. Engleski jezik i latinično pismo danas su koina, lingua franka, međunarodni jezik i pismo. I ukoliko želimo carstvo zemaljsko - a ovo, molim, želimo! - mi moramo da budemo deo sveta, a ovim i da se vladamo međunarodnog jezika i pisma. No u srednjem veku, u doba Nemanjića, morali smo da znamo grčki i latinski jezik, inače nismo bili u stanju da komuniciramo sa narodima, što je ipak bilo od osnovne potrebe za nacionalni i državni opstanak. Danas i u Kini svuda vidimo latinicu zajedno sa kineskim pismom, isto u Japanu, u Izraelu itd. Zato što je κοινὴ: https://en.wikipedia.org/wiki/Koine_Greek No, naša latinica - da li je ona hrvatska? Ne, nije. Ona nam možda dolazi iz tadašnje Hrvatske u sastavu Carske Austrije, ali je razvijena kao jugoslovenska, dakle srpsko-hrvatska latinica. Prva kodifikacija je takozvana "gajica", od Ljudevita Gaja (Nemac Ludwig Gay), koji je preuzeo češku latinicu i njezina slova c, s, z, č, š, ž. Isti taj Gaj je i srpski jezik odredio za hrvatski književni jezik, što i sam potvrđuje i priznaje, sa ciljem da se stvori zajednički jezik Srba i Hrvata. Hrvati ako ovo danas agresivno negiraju, onomad u ono vreme, pak, sami su priznavali da je srpski jezik. Sledeću kodifikaciju, time i dovršava srpsku i hrvatsku latinicu, obavlja Đuro Daničić, Srbin, onaj, koji je preveo i Stari zavet na srpski. Daničić je tom prilikom uveo i slovo Đ i đ, koja neki Hrvati danas odbijaju kao srpska slova. Daničić je hteo i neka druga slova (đ, ļ, ń, ģ), ali ovim nije uspeo. https://en.wikipedia.org/wiki/D_with_stroke Ali ovim konačno dobijamo današnju srpsko-hrvatsku latinicu: Naravno da smo i pre Gaja i Daničića pisali latinicom. Ćirlicia je možda pismo pravoslavnih Srba, ali nisu svi Srbi bili Pravoslavci. Rimokatolički Srbi psiali su uvek latinicom. I molim, ona poznata formula da su svi Pravoslavci Srbi a Rimokatolici da su Hrvati je nastala na bečkom dvoru, sa ciljem da se podeli i oslabi jedna svetosavska Srbija i Jugoslavija. I ovde važi: Nemojmo da služimo tuđim interesima, da radimo za nacionalne i političke programe drugih naroda. Znam da su Hrvati ekstremno agresivni u njihovom propagiranju da je sve njihovo. Ali to ne sme da nas pobedi! A dosta smo o ovom pitanju ranjeni te nam se mnogo šta, što je naše, ogadilo, jer nismo bili u stanju da odbranimo te smo prepustili Hrvatima i drugima. Ali ovo je naša slabost, naš poraz. I na tome ne smemo da ostanemo. --- Dakle, da ponovimo: Nije hrvatska latinica, nego je jugoslovenska ili srpsko-hrvatska latinica. I ako je danas možda hrvatska, onda je jednako i srpska latinica. I ako je preuzeta, onda je preuzeta od češke latinice. Najmanje su je smislili Hrvati, nego Nemac Gay i Srbin Daničić.

Pusti radio da svira..