Jump to content
  • Дејан
    Дејан

    Проблем са крајностима еволуционизма и креационизма

      Највећи проблем у бескрајној расправи између еволуциониста и креациониста јесте у томе што се и једни и други држе искључивих ставова. Упорни еволуционисти који су већином и атеисти виде у теорији еволуције како је они разумеју оправдање за одсуство Бога и еволуцију тумаче пре свега тако да рационално могу да објасне тајне живота и уопште постојања. С друге стране креационисти који иду у крајност већином то чине зато да би оправдали себи и другима своју веру у Бога и једно дословно (буквалистичко) тумачење Светог писма, што њихови противници еволуционисти исмевају. Тај непомирљиви сукоб не може никада да се оконча пре свега зато што све тајне живота и постојања не могу да се докажу научно, али исто тако што ни постојање Божије не може да се докаже методама емпиријске науке. 

    Мислим да је за нас православне хришћане веома важно да разумемо да повест о стварању Божијем које је описано у књизи Постања није научни трактат који треба стално поредити са научним теоријама ни у афирмативном ни у негативном смислу. Ми верујемо да је Бог створио све што постоји, све је привео у постојање својом вољом и све је створио да постоји вечно кроз Сина Његовог Јединородног. На известан начин процес стварања још није завршен иако је Бог све створио као добро. Потребно је било да човек као једино словесно биће изрази сагласност са Божијим планом и то је остварено у последња времена кроз Богочовека Исуса Христа у коме и кроз кога сва творевина бива сједињена и на крају времена биће у Христу предата самом Богу Оцу да буду сви једно у Христу (уп. Гал 3.28; 1Кор 15.28 итд). На крају времена, Бог ће (пре)саздати ново небо и земљу, све ће се променити. То је коначни циљ стварања света и пре свега човека кроз кога васцела твар улази у вечно постојање у Богу. 

    Проблем са крајностима еволуционизма и креационизма који набрајају аргументе и цитате јесте у томе да се рационално докучи начин како је Бог створио свет. Да ли јеврејски ЈОМ значи дан од 24 часа или неодређено дуг временски период потпуно је ирелевантно питање јер Бог све што хоће може да уради без икаквих временских ограничења. Уосталом он је у самом почетку створио небо и земљу, дакле, васцели невидљиви и видљиви свет. Извештај о стварању само говори о даљем обликовању видљивог света без улажења у детаље како се процес одвијао. За онога који гледа из ширег контекста на Божије стварање света није зато толико важно да ли је једна врста настала из друге или их је Бог одједном створио онакве какве јесу. И једно и друго је могуће, јер је Бог свемогућ. Оно што је суштински важно јесте да смо сви повезани и да се у нашим телима одвијају слични биохемијски процеси који показују да човек није неко надземаљско биће које је спуштено у свет, већ да смо суштински повезани са свим оним што постоји, и штавише да је по својим душевним својствима човек сродан и анђелима. Наравно, за онога који хоће да рационално све објасни и да докаже себи и другима или ригидни еволуционизам или буквалистички креационизам, овакав одговор није довољан. У томе је суштински проблем, јер човек жели по сваку цену да Бога смести у ограничене оквире свог разума, што није ништа друго него да сам овлада Богом, односно да сам постане Бог без Бога, што је суштина човековог пада. Отуда су ове недоумице последица падног стања човековог, јер човек је створен да живи у најнепосреднијој заједници са Богом, а не да га објективизује као неког другог кога треба испитати и протумачити. 

    Зато процеси еволуције које је наука донекле испитала и доказала нису суштински супротни нашој вери и учењу о Божијем стварању света јер ипак је на почетку Бог морао да све уведе у постојање. Ми смо сви саздани од оног материјала који је створен у самом почетку када су се формирала сазвежђа и галаксије. Бог није наново стварао оно што је настајало после и видимо врло конзистентну употребу глагола у јеврејском језику који указују на стварање (односно, обликовање) од онога што је већ створено. У том контексту могућност да је све ишло по неком чудесном Божијем софтверу (логосности) не само да није супротна нашој вери, већ штавише, утврђује нас у вери да све бива по Божијем предвечном благовољењу. Размишљајући у овим координатама ни најмање не доводимо у питање да је Бог све створио или улазимо у безбожну идеју да нешто може настати само од себе или механички мимо Божије воље да постане нешто друго. Овакво тумачење еволуције је дубоко погрешно, као што је с друге стране један буквалистички креационизам који негира динамику Божијег стварања и међусобну повезаност свега створеног у крајњем смислу засновано на негирању Божије свемоћи и одсуству вере у Бога, на један или други начин.

    Човек је врхунац Божијег стварања јер је човек једино словесно биће у универзуму и зато је сам Син Божији постао човек да би кроз њега све ушло у ипостасну (личну) заједницу са Богом. Зато је човек микрокозмос и биће које повезује видљиви и невидљиви свет. Чињеница да човек рекапитулира  све што је створено и са њим је непосредно повезан суштински је важна за нашу веру и разумевање домостроја спасења (оцелотворења) свега у Христу Исусу. Зато ово веровање треба да буде полазана тачка за свако размишљање не ову тему. Стварање света можемо зато разумети само из перспективе коначног циља и смисла зашто је Бог све створио, а то нам је открио сам оваплоћени Син Божији, Христос Богочовек. 

     

    Архимандрит Сава Јањић

     

    Извор

    Измењено од Дејан




    Повратне информације корисника

    Recommended Comments



    Проблем са појмом времена је у томе што, да бисмо дали матрицу времену, треба нам ''ентитет'' (честица, било шта) који се формулише без категорије времена.

    Зато савремени физичари трагају за ,,безвременим'' и ,,беспросторним'' конституентима. Не либе се да то тако назову.

    Зато је сада тренутак када теологија треба да ступи на сцену по овим научним питањима. Шта ви тражите људи моји, нешто што је безвремено и беспросторно? Као нека мајка која треба да објасни најважније основе, тако и теологија треба да објасни ове појмове.

    Све је изгледније да наука неће никада пронаћи одговор, тај коначни одговор, али може успети да унапреди технолошке могућности. Ко зна какве заврзламе и главоломке тек предстоје, у науци, а самим тиме и у теологији као нешто што треба да да правилна тумачења унутар саме теологије.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 6 часа, Ivan Marković рече

    Ovde se nisam dobro izrazio...stoga te i ne krivim što me nisi razumeo. Umesto "verovatnoća postojanja traženogvremenskog intervala", trebalo je " verovatnoća da bilo šta postoji u nekom traženom vremenskom intervalu ". Sad ovaj izraz je ekvivalentan izrazu "verovatnoća pada 4 pri jednom bacanju. U kom smislu? Pa u tom što traženi vremenski interval, obeležino ga sa 4, postoji bilo da je vereme konačno ili beskonačno. To je što se tiče postojanja. Sad, koja je verovatnoća nekog (bilo kog) događaja (procesa) takovog da neki entitet koji je konačan u vremenu počne svoje postojanje i završi ga u određenom, konačnom vremenskom intervalu? Dakle, postojanje ovog entiteta je događaj. Uzmimo za primer Cezarov život. On je živeo 101-44 godine pre Hrista. Zamenimo ukupan broj godina njegovog života sa n. To n jeste dakle vremenski interval njegovog života, odnosno vremenski interval u kome se dogodio njegov život. Sad, ako pretpostavimo da je vreme beskonačno, onda je ukupan broj mogućih vremenskih intervala u kojima je Cezar mogao živeti( a da pretpostavimo da je njegov život nasumičan događaj bez bilo kakve intervencije Boga) onda je Cezar mogao živeti u bilo kom vremenskom intervalu (podrazumeva se regionima prostorvremena pogodnim za život ) ovog univerzuma ili pak nekog drugog nama paralelnog univerzuma (u slučaju multiverzuma sa paralelnim, granajućim univerzumima i slično...) ili pak u nekom prethodnom univerzumu čijim je kolapsom nastao naš (dakle verzija multiverz. sa oscilatornim univerzumima). Koja je verovatnoća traženog događaja. Ako je vreme bneskonačno, ukupan broj postojećih vremenskih intervala je beskonačan, pa se postavlja pitanje koja verovatnoća zbivanja vremenskog intervala u kome se dogodio Cezarov život, pod pretpostavkom da je to nasumičan događaj i da se mogao dogoditi u bilo kom vremenskom intervalu beskonačnog vremena? Drugim rečima, ako interpretiramo beskonačno vreme kao kocku za igranje koja se sastoji od beskonačno mnogo strana obeleženih svim prirodnim brojevima, i pod pretpostavkom da vreme teče od prošlosti ka budućnosti (termodinamička strela vremena) a pretpostavimo da je vremenski interval u kome se dogodio Cezarov život (ili bilo koji događaj iz njegovog života, recimo prelazak Rubikona, Galski rat i slično) bude neko konačno n (jer Cezar nije besmrtan, bar nemamo dokaza da jeste), onda se suočavamo sa dobro nam poznatim izrazom   n/ א  . Pri tome, ako bismo ovu našu hiperkocku nekako zamislili tako da joj se broj strana povećava težeći beskonačnosti, imamo izraz n/m gde m->  ∞ , onda je granična vrednost ovog izraza 0, odnosno tražena verovatnoća teži nuli. U oba slučaja, pod pretpostavkom da je vreme beskonačno tražena verovatnoća ili ne postoji ili je njena vrednost praktično jednaka nuli (tj, teži nuli, odnosno iznosi neki broj koji je manji od bilo kog broja koji bi mi mogli da pstuliramo). Naravno, s obzirom na t da je termodinamička strela vremena usmerena u pravcu napred, odnosno vreme se odvija ka budućnosti, naša vremenska hiperkocka može biti bačena samo jedanput. Ukoliko se Cezarov život ne dogodi ( ili bilo koji događaj iz njegovog života) onda se kocka ne sme bacati dva puta u skaldu sa pravilom igre da svakom događaju pripada jedan i samo jedan vremenski interval (Drugi svetski rat je trajao n godina, vreme trajanja ovog događaja je n i ne može biti n +/*/-//). Dakle, ako je vreme beskonačno, ništa se ne dešava. Nema događaja. 

    Rekao bih da se opet svodi na isto... tj. da formula koju koristiš nije adekvatna za "verovatnoća zbivanja vremenskog intervala u kome se dogodio Cezarov život", već za "da li ću pogoditi vremenski interval u kojem se dogodio Cezarov život ako jednom bacim (ovu našu zamišljenu) kockicu".

    Zamisli da je vreme potpuno konačno ali da je broj intervala u kojem je Cezar mogao da živi ogroman. I sad je ogroman - 14 milijardi godina od Big Banga, te ako ovaj Cezarov interval uzmemo da je 100 godina, radi lakšeg računanja, po tvojoj formuli, "verovatnoća zbivanja vremenskog intervala u kome se dogodio Cezarov život" iznosi 100/14.000.000.000 tj. 1/140.000.000. Koliko je verovatno da ćeš na "kockici" sa 140.000.000 strana tj. brojeva dobiti broj "4" iz jednog bacanja? A morao bi da ga dobiješ, jer znamo da je Cezar živeo.

    Sad, radi misaonog eksperimenta, zamisli da je vreme potpuno konačno ali da je ukupan broj intervala mnogo puta veći od 14 milijardi godina. Isto tako bi verovatnoća da dobiješ pravi interval na kockici bila toliko mala da bi težila nuli.

    Uvek ćeš dobiti takve rezultate kada računaš verovatnoću za neki događaju "unazad", nakon što se događaj nasumično već desio. Potpuno je neverovatno da si se baš ti rodio od svih spermatozoida i jajnih ćelija tvojih roditelja, neverovatno je da su tvoji preci bili baš ovi ljudi koji su ti bili preci i da su se uopšte sreli, neverovatno je da si promešao dek karata za igranje i dobio baš taj redosled koji dobiješ (koji god da dobiješ)... sve to je potpuno neverovatno ako računaš verovatnoću "unazad". Zato se i ne računa tako.

    Čak i da strela vremena postoji i da jeste usmerena u pravcu napred, ne baca se kockica jednom, već se u svakom intervalu baca kockica da se vidi da li je sad nastupio Cezarov interval. U svakom od bacanja je šansa "beskonačno mala", ali ako je broj bacanja "beskonačno veliki", bar jednom moraš da dobiješ broj koji ti treba.

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 2 часа, Ivan Marković рече

    Ali ako je vreme beskonačno u prošlosti, onda je pre bilo kogvremenskog intervala t moralo proći beskonačno mnogo drugih intervala. Ali ako je njih bilo beskonačno mnogo, onda interval t nikada nije nastupio...pa tako ništa nije moglo da postoji jer pre bilo kog intervala t postoji beskonačno mnogo drugih koji moraju da proteknu,  e da bi uopšte ijedan interval t mogao da se odvija. Bilo koja stvar postoji u nekom vremenskom intervalu t. Ali ako ni jedan vremenski interval t ne može da nastupi zbog beskonačno mnogo prethodnih intervala, onda ne postoji ni jedna stvar...ništa, pa ni ja. A ja postojim. Dakle, vreme je konačno.

    Ako uzmemo bilo koji broj (recimo 5), pre njega ima beskonačno mnogo brojeva, onda brojanjem nikada nećemo stići do tog broja  jer ih pre njega ima beskonačno mnogo. Znači taj broj ne postoji tj. ne postoji ni jedan broj. Međutim broj 5 postoji znači skup brojeva je konačan jel da.

    Već vidim Nobela u Đžepu.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 6 часа, Ivan Marković рече

    Dobro, onda se izvinjavam. Mislio sam da imaš. Trebalo je da sve vreme imam u vidu da između tebe i onih neznalica i trolova iz udruženja Ateisti Srbije postoji bitna razlika.

    Ne bih da njih komentarišem, ali ja svakako ne tvrdim da je pouzdano ili izvesno da Bog ne postoji. Ne znam da li postoji ili ne postoji. Međutim, smatram da čak i ako dokažeš da je vreme konačno, nisi ništa bliže dokazu da Bog postoji.

     

    пре 6 часа, Ivan Marković рече

    Ovde nisi u pravu...ja svoje zaključke ne smatram genijalnim već banalnim. Inače, što se tiče ovih mojih tvrdnji, većina profesora na Odeljenju za Filozofiju  koji su sa istima bili upoznati nisu imali primedbi. Jedan jeste i to velike, a propratio ih je i sa odgovarajućim emotivnim izlivima...ne moram da ti objašnjavam koja je preferabilna verzija stvarnosti dotičnog...

    Mislim da je malo bitnije da ih izneseš pred statističare i fizičare, za pravi peer review ovog argumenta su oni možda i bitniji. Što se logike i filozofije tiče, nemam zamerke, osim što nisam baš siguran kako iz 14) sledi 15).

     

    Цитат

    moje je da svoje argumente iznesem, da mi drugi ukažu na eventualne greške da analiziramo iste i da vidimo da li su zaista greške. Ukoliko nisu (a moguće je da jesu), ostaju ili pristanak ili emotivno odbijanje...Ukoliko jesu grešeke, onda dobro. Ali to tek moramo da utvrdimo.

    Naravno.  S tim da osim "prihvatanja" i "emotivnog odbijanja" ostaje i "nesigurnost" kao i prirodni limiti logike i matematike.

    Moj stav je da su logika i matematika sjajni i nezaobilazni alati za naše razotkrivanje i opisivanje univerzuma ali nisu 100% pouzdani... jer govore o našim iskazima o stvarnosti, a ne direktno o stvarnosti. Na primer, u prirodi ne postoje paradoksi, oni postoje samo u našem razumevanju i opisivanju prirode.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 9 минута, Avocado рече

    Rekao bih da se opet svodi na isto... tj. da formula koju koristiš nije adekvatna za "verovatnoća zbivanja vremenskog intervala u kome se dogodio Cezarov život", već za "da li ću pogoditi vremenski interval u kojem se dogodio Cezarov život ako jednom bacim (ovu našu zamišljenu) kockicu".

    Zamisli da je vreme potpuno konačno ali da je broj intervala u kojem je Cezar mogao da živi ogroman. I sad je ogroman - 14 milijardi godina od Big Banga, te ako ovaj Cezarov interval uzmemo da je 100 godina, radi lakšeg računanja, po tvojoj formuli, "verovatnoća zbivanja vremenskog intervala u kome se dogodio Cezarov život" iznosi 100/14.000.000.000 tj. 1/140.000.000. Koliko je verovatno da ćeš na "kockici" sa 140.000.000 strana tj. brojeva dobiti broj "4" iz jednog bacanja? A morao bi da ga dobiješ, jer znamo da je Cezar živeo.

    Sad, radi misaonog eksperimenta, zamisli da je vreme potpuno konačno ali da je ukupan broj intervala mnogo puta veći od 14 milijardi godina. Isto tako bi verovatnoća da dobiješ pravi interval na kockici bila toliko mala da bi težila nuli.

    Uvek ćeš dobiti takve rezultate kada računaš verovatnoću za neki događaju "unazad", nakon što se događaj nasumično već desio. Potpuno je neverovatno da si se baš ti rodio od svih spermatozoida i jajnih ćelija tvojih roditelja, neverovatno je da su tvoji preci bili baš ovi ljudi koji su ti bili preci i da su se uopšte sreli, neverovatno je da si promešao dek karata za igranje i dobio baš taj redosled koji dobiješ (koji god da dobiješ)... sve to je potpuno neverovatno ako računaš verovatnoću "unazad". Zato se i ne računa tako.

    Čak i da strela vremena postoji i da jeste usmerena u pravcu napred, ne baca se kockica jednom, već se u svakom intervalu baca kockica da se vidi da li je sad nastupio Cezarov interval. U svakom od bacanja je šansa "beskonačno mala", ali ako je broj bacanja "beskonačno veliki", bar jednom moraš da dobiješ broj koji ti treba.

     

    Ok, mislim da se polako približavamo u nekim zaključcima, mada to tebi još nije očigledno. Detaljnije obrazloženje ću dati kasnije, možda sutra ili prekosutra, pa očekujem da budeš strpljiv kao i do sada, nećeš se razočarati, ako se i ne  složimo sasvim bar ćeš steći neke nove info, kao i ja od tebe po pitanju TE (sad moram da radim, na poslu sam a i sprema glupi državni ispit). Inače, daću ti neke nagoveštaje (trenutno nemam vremena za detaljna obrazloženja). U igru  će  da uleti modalna logika ( da li je iskaz "Cezar postoji" moguć ili nužan?) kao i veza između mogućih iskaza u modalnoj logici i mogućih događaja u teoriji verovatnoće. Upotrebiću mnogo veći nivo apstrakcije za događaj Cezarovog postojanja.Na posletku, uradiću mnogo veći nivo apstrakcije za vreme i uvesti ga u polje čiste matematike bez ikakvih odrednica "fizičko", "metafizičko", a onda ćemo razmotriti implikacije beskonačnosti i konačnosti vremena (topologija vremena kao prave, poluprave, duži, isprekidane linije, kruga i razgranate strukture drveta). Dakle, ovih dana ide detaljan odgovor. Do tada mi budi pozdravljen, kolega!

    • Волим 1

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 24 минута, VaSa110 рече

    Ako uzmemo bilo koji broj (recimo 5), pre njega ima beskonačno mnogo brojeva, onda brojanjem nikada nećemo stići do tog broja  jer ih pre njega ima beskonačno mnogo.

    Ne, stići ćemo do petice, jer je ona prirodni broj. Samo krenemo od nule pa počnemo 1,2,3,4,i bingo! eto ga pet!!!:ani_biggrin:

    пре 38 минута, VaSa110 рече

    Međutim broj 5 postoji znači skup brojeva je konačan jel da.

    Ne znači...znači da je skup prirodnih brojeva beskonačan u jednom pravcu.

     

    пре 39 минута, VaSa110 рече

    Već vidim Nobela u Đžepu

    Pa možda, ali ako prethodno naučiš da se piše džep, a ne Đžep...:ani_biggrin:

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 4 часа, Kratos рече

    Postoji.Recimo kada bi ona bila u stanju apsolutnog mirovanja a da se prostor oko nje kreće,bitno je da postoji neka promena,kretanje i tada vreme ulazi u igru.Pričati o vremenu bez kretanja je besmisleno.To i Ajnštajn govori al Nikolić ima neku svoju fiziku.:D

    Da. Al' šta ćemo sa samom kuglom? Sa referentnim sistemom u ili na kugli? Tamo ništa ne radi, sve stoji, nema svetlosti, nema informacija, jer nema zakona fizike (mislim, čudno je reći da je sve stalo, jer bi to značilo ili druge zakone fizike ili nepostojanje, ali hajde hipotetički). Vreme postoji samo za posmatrača izvan. Malo razmišljam naglas.

    Ali razumem šta hoćeš da kažeš, bez promene nema smisla govoriti o vremenu. Ali da li možemo baš izjednačiti vreme i promenu, jer neke promene su brže neke sporije (recimo životni procesi su sporiji na hladnoći i sl.), ali to ne znači da je vreme sporije, već je proces sporiji. Osim ako uvedemo pojam referentnog sistema, pa kažemo da posmatrajući iz našeg referentnog sistema taj proces je brži ili sporiji (u odnosu na naš časovnik), a kao posledica uticaja spolja (temperatura). Ali ako bi naš prostor vreme pretrpeo uticaj spolja (iz više dimenzije), mi ništa ne bismo primetili, jer sve merimo svojim časovnikom, koji je zajedno sa nama i sa prostor vremenom pretrpeo promenu. Razmišljam naglas :) 

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 41 минута, Avocado рече

    Ne bih da njih komentarišem, ali ja svakako ne tvrdim da je pouzdano ili izvesno da Bog ne postoji. Ne znam da li postoji ili ne postoji.

    To mu onda dođe nekakav agnosticizam...

     

    пре 42 минута, Avocado рече

    Međutim, smatram da čak i ako dokažeš da je vreme konačno, nisi ništa bliže dokazu da Bog postoji.

    Nije mi cilj da dokažem da Bog postoji već da pokažem da je vera u Njega sasvim racionalan i prihvatljiv izbor. I da je dosta plauzibilan. A posle zašto baš specifično u hrišćanskog Boga. Mada to ne na ovoj temi. Otom potom. Ovde samo pokušavam da dokažem da su prostornovremenski materijalni kontinuumi ne samo kontingentni, nego da su čak i nemogući sua sponte (tj. sami od sebe). Koliko ću u tome uspeti, videćemo...

     

    пре 48 минута, Avocado рече

    Mislim da je malo bitnije da ih izneseš pred statističare i fizičare, za pravi peer review ovog argumenta su oni možda i bitniji.

    Pa u komisiji za prijem na  doktorske je bio jedan matematičar (stručnak za logiku i kardinalnu aritmetiku prof.dr Kosta Došen, koji kao matematičar svakako dobro poznaje verovatnoću i statistiku) te filozof fizike dr Slobodan Perović) Nisu imali značajnije primedbe. Onaj koji je imao je filozof religije (!) i istoričar filozofije.

     

    пре 54 минута, Avocado рече

    Naravno.  S tim da osim "prihvatanja" i "emotivnog odbijanja" ostaje i "nesigurnost" kao i prirodni limiti logike i matematike.

    Moj stav je da su logika i matematika sjajni i nezaobilazni alati za naše razotkrivanje i opisivanje univerzuma ali nisu 100% pouzdani... jer govore o našim iskazima o stvarnosti, a ne direktno o stvarnosti. Na primer, u prirodi ne postoje paradoksi, oni postoje samo u našem razumevanju i opisivanju prirode.

    Da, ako imaš u vidu Gedelove teoreme onda da...međutim, utoliko gore za prirodne nauke. Biće reči i o tome. Naravno, nesigurnost je leagitiman stav, ali onda utoliko pre mora biti prisutan kod nauka koje ne operišu dokazima (matematika i logika), već samo argumentima, a to su sve ostale... (biće reči i o tome, posebno o Dijem-Kvajn tezi, Poperu, Lakatošu i Fajerabendu i razornim posledicama koje su oni ostavili po svaku izvesnost u pogledu mnogih nauka..

    Ok, za sve ostalo odgovori idu naknadno...čujemo se...

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 31 минута, Ivan Marković рече

    a onda ćemo razmotriti implikacije beskonačnosti i konačnosti vremena (topologija vremena kao prave, poluprave, duži, isprekidane linije, kruga i razgranate strukture drveta)

    Ово је јако занимљиво. Изгледа да је решење свега у геометрији.

    Имам једну ствар за размишљање. Претпоставимо бесконачне дужи. Нека буду и у трансцендентном смислу, апстрактном, како год.

    Е сада, замислите да ове дужи, спајањем образују круг. Одједном имамо нешто од бесконачног у нешто ограничено, тј. затворено.

    То је слично са отвореним или затвореним струнама у теорији струна. Али невезано са овом теоријом; нешто бесконачно у нечем затвореном, управо је карактеристика материје.

    Материју треба дефинисати тако што ћемо теологији дати примат, и уз помоћ тога разумети зашто постоје одређена ограничења у физици. ,,Идеје'' о материји (творевини) постоје превечно, по тумачењу Цркве, али сама творевина није превечна. Постоји конкретна разлика између једног и другог.

    Међутим, детаљи у том објашњењу толико су деликатни да изискују потребу за новим објашњењима који би допунили саму теологију. Потребно је то урадити врло опрезно, а знамо да је реч о нечему што су већина отаца Цркве избегавали да коментаришу - о логосима твари.

    Наиме, када логоси образују или утемеље конкретну твар, шта од тога, када је реч о физичком аспекту, припада творевини а шта превечној (теолошкој) категорији? Моје је мишљење да одговор на ово питање лежи једино у геометрији, у смислу да теологија може употребити геометријске термине за ту формулацију.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 1 минут, Milan Nikolic рече

    Ово је јако занимљиво. Изгледа да је решење свега у геометрији.

    Имам једну ствар за размишљање. Претпоставимо бесконачне дужи. Нека буду и у трансцендентном смислу, апстрактном, како год.

    Е сада, замислите да ове дужи, спајањем образују круг. Одједном имамо нешто од бесконачног у нешто ограничено, тј. затворено.

    То је слично са отвореним или затвореним струнама у теорији струна. Али невезано са овом теоријом; нешто бесконачно у нечем затвореном, управо је карактеристика материје.

    Материју треба дефинисати тако што ћемо теологији дати примат, и уз помоћ тога разумети зашто постоје одређена ограничења у физици. ,,Идеје'' о материји (творевини) постоје превечно, по тумачењу Цркве, али сама творевина није превечна. Постоји конкретна разлика између једног и другог.

    Међутим, детаљи у том објашњењу толико су деликатни да изискују потребу за новим објашњењима који би допунили саму теологију. Потребно је то урадити врло опрезно, а знамо да је реч о нечему што су већина отаца Цркве избегавали да коментаришу - о логосима твари.

    Наиме, када логоси образују или утемеље конкретну твар, шта од тога, када је реч о физичком аспекту, припада творевини а шта превечној (теолошкој) категорији? Моје је мишљење да одговор на ово питање лежи једино у геометрији, у смислу да теологија може употребити геометријске термине за ту формулацију.

    Biće vremena da o tome diskutujemo...sad moram da se odjavljujem.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 50 минута, Иван ♪♫ рече

    Al' šta ćemo sa samom kuglom?

    То питање је већ триста година актуелно у физици. Поставио га је Њутн и гласи, у односу на шта кофа с водом ротира у празном космосу?

    Знате да када заротирамо кофу с водом, та вода добија конкавни облик, удубљује се средина и тежиште прелази на саму површину зидова кофе. Или још јаснија слика, као када свемирска станица у Одисеји у свемиру ротира да би људи осећали гравитацију. Дакле, у односу на шта нешто ротира у празном космосу?

    То питање је било једно од најважнијих, и данас је важно, у физици. Одговор је да не постоји празан простор. Простор је ,,неизбежно испуњен'' дифузном енергијом, космолошком константом, итд.

    Јако је важно да разумемо просторвреме као нешто апсолутно у физици. Има ,,нешто'' што физичари желе разумети, објаснити, када је реч о самом појму времена, тј. просторвремена, али нико није нашао решење.

    Пошто постоје неке заблуде око Ајнштајнових теорија, најбоље је прочитати следеће од Брајана Грина:

    Bez obzira na naziv teorije (relativnosti), u njoj ne stoji da je sve relativno. Po specijalnoj teoriji relativnosti neke stvari su relativne: relativne su brzine, rastojanja u prostoru i proteklo vreme. Ali, tom teorijom zapravo se uvodi nov, i te kako apsolutan pojam: apsolutno prostorvreme. Za specijalnu teoriju relativnosti apsolutno prostorvreme apsolutno je kao što su apsolutni prostor i apsolutno vreme bili za Njutna
    – delimično zato Ajnštajn nije predložio naziv „teorija relativnosti“, niti mu je on bio drag. On i drugi fizičari predložili su naziv teorija invarijantnosti, ističući da je u srži te teorije nešto oko čega su svi saglasni, nešto što nije relativno. (Tkanje svemira, str. 53)

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 20 минута, Milan Nikolic рече

    Поставио га је Њутн и гласи, у односу на шта кофа с водом ротира у празном космосу?

    Ako rotira onda mora da postoji osa rotacije i to može biti bilo koja tačka u tom aposlutno praznom prostoru.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 28 минута, Milan Nikolic рече

    Поставио га је Њутн и гласи, у односу на шта кофа с водом ротира у празном космосу?

    I šta je zaključio?

     

    пре 4 минута, Kratos рече

    Ako rotira onda mora da postoji osa rotacije i to može biti bilo koja tačka u tom aposlutno praznom prostoru.

    Zavisi iz kog referentnog sistema posmatraš. Ako posmatraš sa strane, onda zaista vidiš da se rotira, ali u tom slučaju rotira u odnosu na tebe, i kvari se prva pretpostavka da je objekat u praznom svemiru. Ali ako posmatraš iz referentnog sistema samog objekta, onda ne postoji rotacija.

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима




    Please sign in to comment

    You will be able to leave a comment after signing in



    Пријави се одмах

×
×
  • Креирај ново...