Шта је тачно веровао св. Григорије Ниски, везано за апокатастазу, пакао...?

[carjunaka]

Обично се каже да је веровао у апокатастазу. Но, да ли исто као Ориген? Како је тачно веровао?

Наиђох на један цитат, по коме се чини да верује у вечност пакла:

"For I know a cleansing fire which Christ came to send upon the earth, Luke 12:49 and He Himself is anagogically called a Fire. This Fire takes away whatsoever is material and of evil habit; and this He desires to kindle with all speed, for He longs for speed in doing us good, since He gives us even coals of fire to help us. I know also a fire which is not cleansing, but avenging; either that fire of Sodom Genesis 19:24which He pours down on all sinners, mingled with brimstone and storms, or that which is prepared for the Devil and his Angels Matthew 25:41 or that which proceeds from the face of the Lord, and shall burn up his enemies round about; and one even more fearful still than these, the unquenchable fire which is ranged with the worm that dies not but is eternal for the wicked. For all these belong to the destroying power; though some may prefer even in this place to take a more merciful view of this fire, worthily of Him That chastises." - Oration 40, 36

http://www.newadvent.org/fathers/310240.htm

„...А постоји и огањ још ужаснији од ових, који делује скупа са неуморним црвом и није угасив, него вечан за зле".

[Bokisd]

Mislim da je Origenova apokastaza vezana za pocetak sveta i vremena, tj. da je kraj svega vracanje u stanje stvari koje su bile i na pocetku, gde je Origen imao bas cudne stavove o pocetku stvar koje su osudjene od crkve (ima ovde nesto o tome)

https://pouke.org/forum/index.php?/topic/55721-pakao-–-ne-samo-da-postoji-–-nego-je-i-vječan-“aionion”/&

Sto se tice Niskog, ovde deluje da je pisao o vecnosti vatre, ali kome je namenjena i kako i zbog cega ? Kaze da je vatra pripremljena i za djavola i njegove angele (Origen je koliko znam predvidjao i spasenje djavola). I, za ovo sto navodis,....vecan i za zle.... ako je vec pomenuo vecne kazne za djavola i njegove andjele,.... ko su onda ovi,....zli... kao pojam i realnost. Valdja se odnosi na zle ljude.

Ali, opet, gledam sta je pisao Niski u svojoj Velikoj Katiheza i uvodno objasnjenje od prof.dr.sc. Marijana Mandaca (jeste malo dugo ali je i jako zanimljivo ) :

ESHATOLOGIJA    O p ć e n i t e    n a p o m e ne
 

Grgur pripada malobrojnim Očima svoga vremena koji su ozbiljnije razmišljali o posljednjim pitanjima.1 O njima, kako se zna, i Biblija govori razmjerno rijetko. Nisenac se stoga pokazuje dosta smionim kada se upušta u takva razmatranja. Držao je da je  kršćanska kateheza bez obrade i toga gradiva nepotpuna.

Niije teško uočiti da je i Grgurova misao na tom području nesigurna i, mjerena kasnijom teologijom, dosta netočna. Grguru se tapkanje mora oprostiti jer je njegov rad zaista pionirski. Postavio je pitanja koja će se tek u idućim stoljećima riješiti u Crkvi. Grgur je bio svjestan da su konačna »dobra« takve »naravi« te čovjek nema mogućnosti »da ih opiše«. Isto vrijedi i za »bijedni grešnički život« poslije ovoga života. »Ne može se usporediti s nikakvom zemaljskom sjetilnom bolju«. Sredstva se mučenja u drugome vijeku ponekada, doduše, »oslovljavaju ovdašnjim nazivima«, ali tko ih pobliže promatra vidi da »razlika« između prekogrobne »vatre« i »crva« te onoga što na ovoj zemlji nazivamo tim nazivima »ipak nije malena«.2

Ljudi se, po Grguru, poslije smrti dijele u dvije različite skupine. Na jednoj su strani krštenici koji su živjeli u skladu s krštenjem. Oni postižu blaženstvo. Za života su se »očistili«. »U ovome ih je životu vodilo krsno očišćenje«. Stoga se »vraćaju načinu života koji im je srodan«. Sjedinjuju se s Čistim. Tako se oslobađaju »trpnje«, a u tome se i »sastoji blaženstvo«. Prema tome, »onima koji su ljagu zloće oprali« u krsnoj vodi i čitav život ostali vjerni krsnoj milosti, u drugome im svijetu »ne treba drugi oblik čišćenja«. Za takve Grgur tvrdi da im »nije potreban ni trenutak očišćenja«.3

Drukčija je sudbina nekrštenih i vjernika koji su kroz život griješili. Njihov je udes poslije smrti jednak. Krštenici su, dakako, mogli »krepošću iscijeliti« grijehe načinjene poslije krsta,4 ali nisu posegnuli za tim spasonosnim sredstvom. Zato se nekrštenima i grešnim kršćanima »izlječenje prenosi u život poslije ovoga«.5 Grgur to često ponavlja. Ali ne naznačuje kamo odlaze takvi ljudi. Tek kaže da »oni koji su otvrdnuli u strastima«, a nisu se ni krstili ni »kroz pokajanje« segnuli za »popravkom«, poslije smrti »dospijevaju kamo spadaju«.6 Valja primijetiti da Grgiur tu još ne misli na čistilište. U vremenu koje se proteže od smrti pa do općega suda i početka čistilišta grešnici žive u iščekivanju. Sliče uhapšeniku koji u tamnici čeka sud, osudu i izvršenje kazne. Po Grguru, prije čistilišta zbiva se Opće uskrsnuće i Posljednji sud. Opće je uskrsnuće, kako već dijelom naznačismo, posljedica nutarnjih zakona ljudske naravi. Događa se nutarnjom nužnošću. Ponovno sastavljanje i preustrojen je čovjekove tjelesnosti dogodit će se »bilo da je narav primila krsnu milost ili ostala bez dijela u kršnome otajstvu«. Narav »mora krenuti putem uskrsnuća« jer je »na to sile vlastiti zakoni što ih je u nju postavio njezin Graditelj«.7

Grgur u Velikoj katehezi spominje Posljednji sud i shvaća ga kao čin Božjega milosrđa. Bog tada, doduše, određuje kazne koje su u skladu s grešnošću života, ali ni sud ni kazne nemaju osvetničkog obilježja. Kazne će izliječiti čovjeka. Očistiti će njegove nedostatke i grijehe. Po njima će se čovjek popraviti i postati boljim. Moći će se vratiti Bogu. Grgur piše da je Posljednji sud »liječenje dušnih ozljeda«. Sud je »zapravo ozdravljenje«. Bog sudi »da bi svoje vlastito djelo vratio u iskonsku milost«.8 Mane što su se nagomilale na dušu Bog »u trenutku suda odsijeca«. On je tada »Liječnik bolesnih«.9 Kazne se izvršavaju poslije suda. To je vrijeme čistilišta.

Nisenac, kao rijetko koji onodobni Otac, pomno raspreda o čistilištu. Ono mu se ukazuje bitnim za povijest spasenja. Uvjet je sveopće apokatastaze. Budući da je Bog sama čistoća, ne može mu se približiti tko nije posve čist. Sredstvo konačnoga očišćenja jest vatra koja posjeduje čistilačku moć. Čišćenje kroz vatru traje »duga stoljeća«. 10 Muke u čistilištu nisu lagane. Grgur veli da »strah od plaćanja nevoljama« može biti dostatan poticaj da se u ovome životu živi čestito i tako umakne osudi na »vatru očišćenja«.11

Vidimo, dakle, da po Grgurovu poimanju »sve što se po uskrsnuću iznova vraća u bitak, ne stječe isti život«. Krštenici koji su očuvali preporodnu milost žive blaženo. Nekršteni i grešni kršćani najprije čekaju Opće uskrsnuće i Posljednji sud da bi počeli izvršavati kaznu. Grgur veli da »postoji velika razlika između onih koji su se očistili i onih koji se još moraju očistiti«.12 Zanimljivo je da se uopće nije pitao za sudbinu ljudi koji su živjeli čestito, iako se nisu krstili, jer to nisu mogli budući da do njih nije doprla spasenjska riječ Evanđelja. Nisenac je ipak u svakom slučaju na kraju veliki optimist. Smatrao je, doduše, da su kazne za grešnike i nekrštene u prekogrobnome životu dugotrajne i teške te je kudikamo razboritije već u ovome životu živjeti kreposno pa smjesta poslije smrti unići u blaženstvo, ali je predviđao da će se na koncu »zajedno naći koji su za vrijeme čišćenja kažnjeni s onima kojima nije bio potrebit ni trenutak očišćenja».13

 

Izuzuteno teska i komplikovana tema...( ako gledamo na misao Niskog o ovom pitanju...)

[Bokisd]

dupli...