Jump to content

Хајка на Станковића: "Шљаме, иди у Србију"

Оцени ову тему


Снежана

Препоручена порука

HAJKA na Stankovića: "Šljame, idi u Srbiju"

Autor: mondo.rs MONDO/Agencije

Hrvatska radio-televizija (HRT) saopštenjem se ogradila od svog voditelja Aleksandra Stankovića koji je u emisiji "Nedeljom u dva" više puta oružane sukobe na tlu Hrvatske početkom 1990-ih godina, nazvao "građanskim ratom".

 
aleksandar stankovićFoto: Printscreen/YouTube

 

Nakon kultne emisije "Nedeljom u dva" u kojoj je Stanković više puta rat nazvao "građanskim", hrvatski učesnici ratova tražili su njegovu smenu na HRT-u, a ubrzo nakon toga od njegove izjave ogradila se upravo i njegova matična kuća čime je podržana velika hajka desničara na novinara.

Umesto da Stankovića zaštiti od napada, HRT se pridružio progonu što je osudilo Društvo novinara Hrvatske.

Nakon što je Stanković u poslednjoj emisiji "Nedeljom u dva" veterana odbrane Vukovara Mišića, Srbina koji je branio Vukovar, pitao šta je to što mu smeta u izjavi da se u Hrvatskoj vodio gađanski rat, a potom, prenosi portal Index, u skladu sa novinarskom profesijom postavio i nekoliko dodatnih pitanja u kojima je ponudio protivargumente za tvrdnje sagovornika, na njega je usledila masovna hajka desničarskih medija i tzv. braniteljskih udruženja.

Oni su se pitali kako se Stanković uopšte usudio da pita i sugeriše da se u Hrvatskoj devedesetih godina vodio i građanski rat.

U Stankovićevom pravcu, piše Index, sručila se ogromna količina mržnje i po nacionalnoj osnovi, prozvali su ga "lošim Srbinom", u eteru Vinkovačke TV - koja se preko Agencije za elektronske medije finansira javnim novcem.

Stankovića su u toj hajci nazvali i "šljamom", "genocidnim provokatorom", a nije izostala ni poruka da zajedno sa "Pupovcem ode u Srbiju".

Osim toga, traženo je Stanković odmah dobije otkaz na HRT-u.

Umesto da Stankovića zaštiti, HRT se pridružio progonu, podseća ovaj medij koji smatra da bi u takvoj situaciji jedna normalna medijska kuća stala javno u zaštitu svog novinara.

HRT se, međutim, navodi Index, odlučio za drugačiji potez - pa je i u centralnom Dnevniku pročitano saopštenje kojim su se ogradili od Stankovića.

Napadi na voditelja zbog Srba (VIDEO)

"Krvožedna nacionalistička rulja tražila je Stankovićevu glavu, a HRT je odlučio da je u toj situaciji najbolje pripremiti za nju veliku tacnu i pridruži se linču na Stankovića. Ljudski i profesionalno, reč je o novom dnu HRT-a", navodi portal.

Dodaje da ono što su kao objašnjenje ponudili u svom saopštenju pokazuje da HRT nije samo odlučio da žrtvuje Stankovića na "oltaru domovine", nego i pluralizam mišljenja i slobodu govora u Hrvatskoj, temeljne demokratske vrednosti koje bi jedna javna televizija trebalo da utelotvori i brani, a ne, kako kažu, guši.

U saopštenju HRT se, inače, citira deklaracija o tom ratu u kojoj stoji da je "na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dela srpskoga naroda u Hrvatskoj" i ističe da su "temeljne vrednosti Domovinskoga rata jednoglasno prihvaćene od celoga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske".

U poslednjoj emisiji Nedeljom u 2, emitovanoj 19. novembra, naime, gost je bio Predrag Mišić Peđa, Srbin koji je branio Vukovar, koji se u emisiji prisećao tih ratnih dana.

On je, kako navode veterani, komentarisao aktualne događaje i status hrvatskih branitelja u društvu i u nekoliko navrata je, kako se navodi, negirao Stankovićevu tezu da se u Hrvatskoj vodio građanski rat na čemu je voditelj insistirao, a što oni smatraju skandalozni

 

http://mondo.rs/a1059232/Info/Ex-Yu/Aleksandar-Stankovic-Nedeljom-u-dva-na-udaru-desnicara-i-HRT-ga-se-odrekao.html

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Korifej Feral Tribunea - Viktor Ivančić

 

 

Antigrađanski rat

Vodstvo Hrvatske radiotelevizije saopćenjem se ogradilo od svoga novinara Aleksandra Stankovića, jer je ovaj u emisiji „Nedjeljom u dva“, kako se navodi, „u više navrata Domovinski rat doveo u vezu s ‘građanskim ratom’“, te se na taj način ogriješio o „Deklaraciju o Domovinskom ratu Hrvatskoga sabora“, koju uprava HRT-a smatra svetim dokumentom, važnim barem onoliko koliko je važan Ustav RH.

Saopćenje je, kako to već ide, uslijedilo nakon što je Stankovića javno prozvala – tražeći da ga se ukloni iz programa – jedna od više stotina aktivnih organizacija ratnih veterana („Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi“), s istom optužbom i pozivanjem na isti sveti akt. Uprava HRT-a u svom je javnom obraćanju citirala fragmente iz „Deklaracije o Domovinskom ratu Hrvatskoga sabora“ koji upućuju na to da se spomenuti rat nikako ne može smatrati „građanskim“, a zatim naglasila:

„Hrvatska radiotelevizija ističe i da su svi novinari i zaposlenici javnoga medijskog servisa obavezni objektivno i nepristrano raditi te poštivati pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske, a tako i one koji se odnose na Domovinski rat i stvaranje današnje slobodne, suverene i demokratske Republike Hrvatske.“

Gdje je u to vrijeme bio Joseph Goebbels?

Formalno pod zemljom, u vidu praha, a faktički u mislima rukovoditelja Hrvatske radiotelevizije, mada ga nisu zazivali imenom. Zbog toga – zbog te nevidljive nazočnosti ministra propagande Trećeg Reicha – oni su i bili u stanju sročiti jednu od najvažnijih javnih objava o hrvatskoj demokratskoj stvarnosti uopće.

Zašto je ta objava važna?

Zato jer se njome prvi put formalizira pitanje nacionalžurnalizma. Dosad, nacionalžurnalizam je u Hrvatskoj bio prešutno općeprihvaćen, iliti neslužbeno obavezan, a sada je konačno s nadležnoga mjesta precizirana i striktno naglašena njegova neizbježnost. Nacionalžurnalizam je svečano autan, može se reći, javnim je putem dano do znanja da više ne postoje razlozi za prikrivanje njegovih osobina i namjera.

Što je to uopće nacionalžurnalizam?

Prema zapažanju jednoga njemačkog filozofa, to je ona vrsta novinarstva koja je posvećena zbijanju nacije kao „kolektiva zajedničkog slušanja“ (odnosno zajedničkog čitanja i gledanja), čiji je dakle cilj da u jedinstvu sraste „ono što se skupa informira i uzbuđuje“. Uloga je nacionalžurnalizma, prema tvrdnji tog filozofa, da neprestano „proizvodi ujedinjujuće histerije i integrirajuće panike“ i na taj način udahnjuje život naciji kao „vibrirajućem medijskom tijelu“.

Kako se to manifestira u hrvatskim prilikama?

Tako što, za razliku od stanja stvari u nekim drugim zemljama, pa i onoj u kojoj živi i radi spomenuti filozof, nacionalžurnalizam ne obuhvata tek jednu granu ili struju novinarstva, već gotovo sve što postoji i djeluje na medijskoj sceni. U Hrvatskoj je obavljena sveobuhvatna nacionalizacija profesije, pa se može govoriti i o „domovinskom novinarstvu“ kao jedinoj prihvatljivoj žurnalističkoj vokaciji.

Što bi točno bilo „domovinsko novinarstvo“?

Točno ono što je propisano u završnome poglavlju saopćenja uprave Hrvatske radiotelevizije, a što su, kako se naglašava, „svi novinari obavezni poštivati“. U praksi to znači kako više nije dovoljno da nacionalizam i gorljivo domoljublje pripadaju tek slobodnome novinarevom uvjerenju – ukoliko je ovaj domoljub i nacionalist – nego nastupaju kao dio zanatskoga normativa, bivaju usvojeni kao obvezujući profesionalni standardi.

Drugim riječima?

Novinar radi „po zanatu“ samo ako je informacija koju donosi ispravno domoljubno intonirana. Ukoliko on, u pokušaju da nas informira, preskoči odgovor na poneko od famoznih ključnih pitanja – tko? što? kada? gdje? zašto? kako? – to će mu još i biti oprošteno, no neće mu se gledati kroz prste izostavi li u svom radu jasan patriotski pečat.

Što onda čini Aleksandar Stanković kada u svojoj emisiji, razgovarajući s gostom, sugerira kako je tzv. Domovinski rat (kojeg ćemo odsad radi mentalne higijene stavljati u navodnike) sadržavao i elemente građanskoga rata?

Stanković iznosi stav koji nije dopušten, k tome i stav koji je prema svim raspoloživim činjenicama nesumnjivo točan, ali time – eto paradoksa – na svoj način potvrđuje da nije u pravu.

Zbog čega?

Zbog toga jer je očigledno da su se Hrvati u „Domovinskom ratu“, osim protiv agresora, borili i protiv prava na slobodno izražavanje mišljenja, osobito kad se ta mišljenja tiču samoga „Domovinskog rata“. U tom se smislu zaista ne može reći da je „Domovinski rat“ bio građanski, nego onakav kakav je u javnoj predaji i danas: antigrađanski.

S kakvim se namjerama može voditi antigrađanski rat?

S namjerama gaženja elementarnih građanskih prava i sloboda, kao što i sama riječ kaže, s tim da su ti ideali ukrašeni zvučnim liberalno-slobodarskim kovanicama. Ako je, prema oficijelnim tumačenjima, ishod „Domovinskog rata“ nešto što se naziva „slobodnom Hrvatskom“, znači da je „slobodna Hrvatska“ ona u kojoj se ne smije slobodno govoriti i misliti, to jest da je „slobodna Hrvatska“ neslobodna zemlja.

Što onda predstavlja obznana vodstva javne televizije da su novinari dužni „poštivati pozitivne zakonske propise“ koji se odnose (ne samo na „Domovinski rat“, nego i) na „stvaranje današnje slobodne, suverene i demokratske Republike Hrvatske“?

Republika Hrvatska je, ponovimo, „slobodna“ zato jer se u njoj ne smije slobodno govoriti, „suverena“ zato jer joj sudbinu kroje velike međunarodne sile, a „demokratska“ zbog tristo trideset tisuća opačina od kojih je najmanja ona da se komesarijat javnoga medijskog servisa ograđuje od novinara koji svjedoči istinu. Hrvatska je, ukratko, zemlja gdje su u službenoj upotrebi pridjevi koji obilježavaju negaciju svoga nominalnog značenja. U kombinaciji s imenicama oni tvore veličanstvene oksimorone. Jedan od onih s utrostručenom snagom je „slobodna, suverena i demokratska Republika Hrvatska“.

Što bi u toj zemlji značilo imati poštenoga premijera, sposobnu vladu ili pametnu predsjednicu?

Nemojmo takvim zlobnim opaskama skretati s teme. Uzmimo radije primjer „Deklaracije o Domovinskom ratu“ koja sadrži službenu i obvezujuću istinu o „Domovinskom ratu“, a ta istina je suprotna onome što se uistinu zbivalo. U tom aktu, recimo, stoji da je Hrvatska vodila isključivo oslobodilački rat, iako se zna da je ona izvršila vojnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

Kako to možemo razumjeti?

Tako što je jedna od posebnosti antigrađanskog rata i da ljudi ginu za vladavinu kontradikcija.

Zašto onda uprava HRT-a u svome saopćenju naglašava da su novinari dužni raditi „objektivno“ i u isto vrijeme „poštivati pozitivne zakonske propise“, misleći na „Deklaraciju o Domovinskom ratu“?

„Deklaracija o Domovinskom ratu“, najprije, nije nikakav „pozitivni zakonski propis“. Taj dokument nema normativnu, već biblijsku snagu, što će reći da se u svjetovnome duhu ima uvažavati kao Sveto pismo. Ostalo je jasno: uz poštivanje „Deklaracije o Domovinskom ratu“, „objektivno informiranje“ je oksimoron nad oksimoronima.

Ne priziva li to sjećanje na novinarku Dunju Ujević koja je početkom devedesetih tvrdila da je dužnost novinara lagati ukoliko to koristi domovini?

Priziva, uz napomenu da to nije bio njezin subjektivni iskaz, nego programsko načelo. Kada novinar „objektivno informira“ tako što širi dezinformacije, onda je to savršeno usklađeno s oksimoronskom prirodom same Republike Hrvatske, koja je, rekli smo, „slobodna, suverena i demokratska“.

Što dakle ostaje činiti novinaru Aleksandru Stankoviću?

Želi li se držati tradicionalno shvaćenoga novinarstva, može biti miran. Uzimajući u obzir trendove koje smo ovdje šturo skicirali, jedva da postoji veća pohvala profesionalnosti od one kada se uprava medija za koji radiš ogradi od tvoga posla. Jedino što je iz iskustva vlastite kože mogao naučiti je da su sve službene hrvatske bajke sadržane u onoj koja nosi naslov „Carevo novo ruho“.

A ostalima?

Pred svakim od kolega s HRT-a stoji izbor, ovisno o njegovoj spremnosti da poštuje „pozitivne zakonske propise“, odnosno da poduzme takav zanatski napor kojim će pronaći idiota u sebi. Jer nacionalžurnalistički pamflet vodstva javne televizije ne ostavlja dvojbe: ima li namjeru „objektivno“ raditi i dolično opsluživati vladajući oksimoron, novinar je obavezan biti moron.

Peščanik.net, 24.11.2017.

http://pescanik.net/antigradjanski-rat/

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 Nemam problema i nisam ih nikad imao zbog imena i prezimena.  Srbi i Hrvati me podjednako zivciraju u svojoj gluposti i zao mi je sto su dosla neka opaka vremena da nam 20 godina nakon   rata   dominiraju ratne teme, da je (opet) cirilica tema. . .

 

2013.

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 11 часа, Благовесник рече

 Nemam problema i nisam ih nikad imao zbog imena i prezimena.  Srbi i Hrvati me podjednako zivciraju u svojoj gluposti i zao mi je sto su dosla neka opaka vremena da nam 20 godina nakon   rata   dominiraju ratne teme, da je (opet) cirilica tema. . .

 

2013.

Мани се те жидовско-косовско-дебеовско-србоћетњићко-комуњистићко-фашистићко-агресорске пропаганде!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Još jedan dokaz kolko je zapravo rvacko društvo bolesno....

  • Свиђа ми се 1

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, Кратос рече

Još jedan dokaz kolko je zapravo rvacko društvo bolesno....

Da to jeste. ako si mislio i na ovakve članove "bolesnog rvackog društva" onda to zaista bez sumnje jeste:

http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/2643195/7-nepoznatih-prica-o-drugom-svetskom-ratu-cudo-u-ndh-srbin-a-ustasa

https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=429:srbi-u-ustaama-i-politikom-vrhu-ndh-nije-ba-sve-bilo-crno-bijelo&catid=40:the-community&Itemid=68

https://www.bastabalkana.com/2015/09/srpski-ustaski-generali-u-ndh-nezavisnoj-drzavi-hrvatskoj/

Ovaj dr Savo Besarovic je poslije rata osudjen na smrt vješanjem a njegove posljednje riječi bili usklik: Živio poglavnik! Živjela NDH!

http://krugovaldomovina.info/i-srbi-mnogi-za-poglavnika-spremni-bili-zivjeli/

Zato se danas u hrvatskoj štampi objavljuju ovakvi naslovi i članci:

http://hu-benedikt.hr/?p=39192

A jedan od najvecih osporovatelja masovnih zločina u Jasenovcu nije nikakav Hrvat a ni ustaša vec ko?

Odgovor je ovdje:

https://tinyurl.com/yb89kvxo

https://tinyurl.com/ybdbej9q

Što bi rekli Česi, nije bolest kao bolest! Není nemoc jako nemoc!

http://zdravi.doktorka.cz/neni-nemoc-jako-nemoc/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovdje više nego igdje važi da istina nije crno-bijela! To bi se pisalo o bolesnim balkanskim društvima, tako bi to onda bilo bar faktički tačnije!

https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=429:srbi-u-ustaama-i-politikom-vrhu-ndh-nije-ba-sve-bilo-crno-bijelo&catid=40:the-community&Itemid=68

I više nego igdje važi ovo: Doktore, prvo izliječi sam sebe!

https://bs.wikipedia.org/wiki/Cura_te_ipsum

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, ВостаниСербие рече

Давно је речено да је Потурица гори од Турчина.

И то је често била лаж која је служила да се прикрије да су Срби више мрзели потурчењаке него праве Турке.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Zayron рече

Ovdje više nego igdje važi da istina nije crno-bijela! To bi se pisalo o bolesnim balkanskim društvima, tako bi to onda bilo bar faktički tačnije!

https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=429:srbi-u-ustaama-i-politikom-vrhu-ndh-nije-ba-sve-bilo-crno-bijelo&catid=40:the-community&Itemid=68

I više nego igdje važi ovo: Doktore, prvo izliječi sam sebe!

https://bs.wikipedia.org/wiki/Cura_te_ipsum

За овакве текстове, батинама би требало "излечити" и оне који их пишу, и оне који их шире. :ljut:

Какав безобразлук и каква бездушност.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Gradjanski rat bi bio kad bi više stranki političkih, nacionalnih ili kakvih god usilovali o vlast nad jednim istim jedinstvenim teritorijem i u organima jedne te iste skupštine, istog parlamenta i služili se pri tom oružjem iz istih izvora i istom vojskom policijom koje bi sve bile u stanju "raskola" zbog toga. Problem sa SFRJ je taj što je ta faza pravog gradjanskom rata potrajala vrlo kratko, sukob zaista jeste započeo kao gradjanski rat ali se za par mjeseci, tj. po povlačenju JNA iz Slovenije vec zvrtnul u medjurepublički a kad neka skupina stanovništva ne usiluje više o mjesto u toj  istoj skupštini i parlamentu  i u istom političkom sistemu vec se bori za svoj drugačiji tretman i odredjenu teritoriju želi izdvojiti iz tog sistema a eventualno je pripojiti k nekom drugom teritoriju, recimo ne usiluje samo za to da predsjednik Republike postane u Hrvatskoj Srbin iz Knina ili u Srbiji Albanac sa KiM, ne ide im o to, vec o nešto drugo, o izolaciju, secesiju, aneksiju i sl. a pogotovu ako se tu umiješaju i druge Republike koje imaju drugačiji nazor na granice, tu više ne može biti govora o nikakvom gradjanskom ratu, pošto je SFRJ bila federacija ravnopravnih Republika, nije bila unitarna država vec složena iz 6 Republika i 2 autonomne pokrajine a svaka ta Republika je prema Ustavu iz 1974. činila osnovnu jedinicu, dakle radilo se o medjurepubličkom ratu a ne gradjanskom. Gradjanski ratovi se vode samo na istom teritoriju i u cilju osvajanja vlasti u istom državnom sistemu a čim se radi o izolacijama, secesijama, aneksijama, teritorijalno-političkim ili planovima na sjedinjenje s nekim drugim ili proširenje nekog drugog na uštrb smanjenja nečije teritorije to vec nisu i ne mogu biti gradjanski ratovi.  U Španiji kad bi izbio rat zbog Katalonije takodjer to ne bi bio gradjanski rat. Gradjanski rat bi bio kad bi katalonska vojska i policija opsadili Madrid i natjerali kralja da abdikuje a potom se uhvatili vlasti nad cijelom Španijom i postavili tamo nekog svog katalonskog diktatora, novog generala Franka i sl. a teritorij Španije i granice pri tom svemu ostale netaknute i nepromjenjene, to bi onda bio gradjanski rat. Čim se radi o promjeni teritorije to gradjanski rat više nije. Pošto su Ustavom od 1974. godina osnovne političko-teritorijalne jedinice bile Republike tako se svi ti pojmovi: sesceija, aneksija itd. izvode i odvijaju od njih. Dakle rat u SFRJ je bio prvo gradjanski, vrlo kratku dobu potom medjurepublički rat i na kraju medjudržavni sukob po medjunarodnom priznanju Republika Slovenije, Hrvatske i BiH kao država. Pravi gradjanski ratovi su bili onaj u carskoj Rusiji 1917. kad su obe strane usilovale o vlast na cijelom njenom teritoriju i caristička i boljševička a države i dobrovoljci koji su im pomagali npr. Masakirovsko Československo sa československim legijama (pomagali caristima) ili komunistički dobrovoljci iz raznih evropskih zemalja (pomagali boljševicima) su im pomagale kako bi tu vlast ostvarili ili sačuvali na cijelom teritoriju jer to im je bio cilj a ne neko prekrajanje granica, da bi se recimo odvojio Sibir od ostatka zemlje i sl. Slični takvi ratovi u pravom smislu riječi gradjanski  su bili Španski gradjanski rat izmedju frankista i komunista ili buržoaska revolucija u Francuskoj, nije se radilo o tome da Bretagna npr. pripadne Engleskoj ili južna Francuska Španiji. Gradjanski rat u USA pokazuje takodjer znake toga da to nije bio čisto gradjanski vec secesionistički rat, Konfederacija se dopisivala s Vatikanom u želji da ih Vatikan prizna, no, tadašnji papa im je na to odgovorio samo kurtoaznim frazama, o nikakvom priznanju nije moglo biti riječ. Nisam poznavaoc tada važeceg Ustava SAD da bih mogao reci da li je taj rat bio čisto gradjanski rat koji nije imao za cilj promjenu vanjskih granica SAD a dosta toga zaista ukazuje da je bio secesionistički, no, opet je tu odlučujuca definicija prava pojedinih tih država i način njihovog konstituisanja u zajedničke Sjedinjene Američke Države, u slučaju da je medjunarodna javnost priznala Konfederaciju za samostalnu državu (što se nije desilo) onda bi moglo biti riječi o tome da to nije bio gradjanski rat vec secesionistički koji je započeo kao gradjanski.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 18 часа, Дидим рече

За овакве текстове, батинама би требало "излечити" и оне који их пишу, и оне који их шире. :ljut:

Какав безобразлук и каква бездушност.

O kakvoj to bezdušnosti i bezobrazluku prřičaš? O onom onakvom kakav je demonstrirao Šešelj u Hagu pred sudijom, prema njiegovoj sopstvenoj izjavi kad mu je objašnjavao kako u Hrvatskoj više nikakvih pravih Hrvata nema jer su svi oni pobjegli pred Turcima u Madjarsku, Austriju ili Češku (madjarski, gradišcanski, slovački i moravski Hrvati) a na njihovo mjesto u tako ostavljena i napuštena sela došli Srbi bilo katolički bilo pokatoličeni koji su si umislili da su Hrvati i danas sebe smatraju Hrvatima i sa njima su bili svi ti ratovi i stradanja Srba, dakle od Srba samih i u 2ww i sada devedesetih. Ne znam šta si je tada mislio i pomisliti mogao taj sudija o Srbima i o njemu i o svemu tome, a ako vec nekom hoceš zabranit i nekog izbatinati za širenje bilo kakvih ideja i tekstova počni odmah od dr Vojislava Šešelja! Jesam li ja kriv zato što je bilo Srba u ustašama, zato što je jedan od najvecih osporavatelja Jasenovca Srbin, zato što se Srbi odbijaju izjasnit kao Srbi i zato što Šešelj hoda po svijetu i svuda priča kako Srbi (navodni Hrvati) poubijaše Srbe?

https://www.youtube.com/watch?v=ELI5hFXgwDA

Reagovao sam na Kratosa a s pravom! Svuda u drugima vidi bolest samo ne u sebi samome! Meni su svi Sloveni isti i svi jednako bolesni ili zdravi!

I ne vadi mi riječi iz konteksta, kontekst je odgovor Kratosu da prvo počisti pred svojim pragom i izliječi sam sebe pa tek onda krene liječit druge!

Njemu je bolesno i problematično što se rat ne nazove gradjanskim a nije mu bolesno i problematično kako se Srbi odredjuju prema samima sebi?

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Разумем људе (Србе) који су одлучили да се сврстају на страну хрватске војске у рату, али оволику дозу комплекса не памтим.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Фотографија корисника Dragan Vukobratovic

  • Свиђа ми се 1

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 20 часа, Zayron рече

Da to jeste. ako si mislio i na ovakve članove "bolesnog rvackog društva" onda to zaista bez sumnje jeste:

http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/2643195/7-nepoznatih-prica-o-drugom-svetskom-ratu-cudo-u-ndh-srbin-a-ustasa

https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=429:srbi-u-ustaama-i-politikom-vrhu-ndh-nije-ba-sve-bilo-crno-bijelo&catid=40:the-community&Itemid=68

https://www.bastabalkana.com/2015/09/srpski-ustaski-generali-u-ndh-nezavisnoj-drzavi-hrvatskoj/

Ovaj dr Savo Besarovic je poslije rata osudjen na smrt vješanjem a njegove posljednje riječi bili usklik: Živio poglavnik! Živjela NDH!

http://krugovaldomovina.info/i-srbi-mnogi-za-poglavnika-spremni-bili-zivjeli/

Zato se danas u hrvatskoj štampi objavljuju ovakvi naslovi i članci:

http://hu-benedikt.hr/?p=39192

A jedan od najvecih osporovatelja masovnih zločina u Jasenovcu nije nikakav Hrvat a ni ustaša vec ko?

Odgovor je ovdje:

https://tinyurl.com/yb89kvxo

https://tinyurl.com/ybdbej9q

Što bi rekli Česi, nije bolest kao bolest! Není nemoc jako nemoc!

http://zdravi.doktorka.cz/neni-nemoc-jako-nemoc/

Otkrio si toplu vodu,najgore ustaše su bili pokatoličeni Srbi zato mi u Srbiji i kažem da nema gorih Srba od krvata....

  • Свиђа ми се 1

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...