Jump to content

Јереј Угрин Поповић

Оцени ову тему


Guest Alefshin

DA LI SE NAKON LITURGIJE ZADRZITE U PAROHIJSKOM DOMU RAZGOVARAJUCI MEDJUSOBNO   

13 члановâ је гласало

  1. 1. DA LI SE NAKON LITURGIJE ZADRZITE U PAROHIJSKOM DOMU RAZGOVARAJUCI MEDJUSOBNO

    • DA, pet minuta
      0
    • DA, deset minuta
      2
    • DA, sat i vise
      5
    • Kako kada
      2
    • NE, nikada
      4


Препоручена порука

  • Одговори 637
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Evo mog predloga..., mislim da ovaj tekst  treba da se zove bas po Vasim recima " Od vas zavisi ", jer zaista na nama je da odaberemo da li cemo biti sinovi ili robovi, da li zelimo sargarepu ili ruku.

НЕ МОГУ И НЕЋУ КУЋИ ПОСЛЕ ЛИТУРГИЈЕ! ВИ? ОД НАС ЗАВИСИ!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mozda je kao odgovor najlakse da sa vama podelim svoja razmisljanja, jucerasnja a mislim da cu ostati u temi.  Muci me vec neko vreme a juce sam to i napisala. Verbalizacija.

Kada pozelis da ubijes nema potrebe da se latis oruzja, samo reci rec. Plitku, ogranicenu, smrtonosnu rec. Tako se osecam, kao ubica i to onaj najgore vrste, iz nehata. Povredila sam... nisam smela...mislila sam da sam shvatila, da znam, da necu pogresiti, ali... Kada bi bar cula zamerku! Rec, bilo sta! Tisina... Jaz nepremostivi. Kako boli tisina! Tisina koju je izazvalo moje nemislje, slepilo, zakucanost!!! Kako boli kada izneveris. Blago bludnom sinu, raskucio, vratio se... A ja!? Nema ni suza, nisu ni one dovoljne da pokazu kajanje... presusile, a kajem se, govorila bih, ali glas se ne cuje, sve poznato-presusilo, malo je, nedovoljno.

Sta sad!?

Nema nazad, niti hocu. Goran cesto govori idemo, idemo dalje. Slusaj muza, idemo dalje, idem dalje, to je jedina poznata staze. Dalje, sa svescu kao ranom, sa saznanjem kao novom etapom, stepenicom. Da bude jos "cudnije" dan sam pocela sa Apostolom Markom 16. - 17, 18... Jovanom Lestvicnikom " Vera dobija i ono na sta se, inace, ne sme nadati, sto nam potvrdjuje npr. blagorazumni razbojnik na krstu " - misao koja mi je na desktopu, od dana kada sam je videla na klapklap...

Kao predlog dajem misao iz Starecnika " Vidim brata svog-Vidim Boga svog" jer traziti Boga sa visine a ne videti ga u liku brata odvodi, udaljuje... "Lakse" bi bilo kada bi postojao nekakav "zakon" kako da speremo savest, sve je lakse od suocavanja, svesti o ogranicenosti a nasusnoj potrebi da se na istu ne pristane... kao na tesno odelo...

Жив ми Господ мој

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Kada prestane moranje onda pocinje praksa jer izrazava nase htenje i onda vise nista nije tesko, nije ni lako vise, jednostavno, te kategorije, tesko-lako; dobro-lose; prestaju da postoje, gube na znacenju posto su vase a odnos sa Bogom onda definise celokupnu vasu realnost kao Liturgijsku, izdizuci je tim nacinom nad kategorizacijama i sablonima, otvarajuci je jednoj novoj dimenziji sada i ovde ali jos uvek ne i tamo, mada vec sada u iskustvu jer zivimo u predukusu ostvarujuci se Evharistijski te potvrdjujemo reci ap. Pavla - sada vidimo kao u ogledalu, u zagonetci a onda cemo videti onako kako jeste, licem k licu. E, taj predukus daje smisao nasim zivotima posto vec imamo svoj identitet u buducnosti, u Eshatonu, u Hristu a izrazavajuci ga ovde radoscu spoznaje i praksom Liturgije. A, onda, vise nista nije tesko, kao sto vec napisah i zaista sve nam je slobodno i zivimo onako kako nam je na korist jer to je nase, intimno i zeljeno; to je vera izrazena poverenjem, utemeljena nadom i zivljena ljubavlju - prema sebi, bliznjima, Bogu i Hristos tada jeste po sredi nas a svako nase delo dobija na smislu posto se shvata kao sluzba kojom se definisemo, vremenom izrazavamo, za Vecnost pripremamo... Maran ata! Mislite o tome.

Otvorenog srca-otvorenog uma, mir vam - Ugrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Covek, ljubav svoju, koju ima prema Gospodu, izrazava kroz ljubav koju ima prema drugom coveku i zato je nemoguce voleti Boga a mrzeti coveka posto je to jedno sa drugim povezano, zapravo jedno izrazava/pokazuje drugo u svojoj neraskidivosti. Zato, izmedju ostalog, jeste i napisano da ljubimo bliznje svoje kao sami sebe posto je to princip, nesto od cega se pocinje i cime se uci. Uci, da se prihvata i da se istrazuje. Tako da, kada prihvatimo sebe i prestanemo da ljubimo ideju o sebi, ono sto bi mogli ili trebali biti; e, tek onda, cemo to isto moci i prema drugome ostvariti i drugoga zaista voleti, onakvog kakav on jeste a onako kako nas sam Bog voli, odnosno prihvata, tom ljubavlju postujuci apsolutno nasu slobodu i nas izbor kakvi cemo biti. Sa druge strane, na tom introspektivnom dvigu, covek, trazeci sebe, zapravo trazi i pronalazi Boga u sebi, osvescuje Lik Boziji u sebi po kojem je i sazdan a samim tim postaje u mogucnosti da taj Isti i u drugome prepozna i zatim, izrazavajuci postovanje prema ikoni, zapravo izrazava postovanje prema Prvoliku; dakle, isto kao sto i u Crkvi, postujuci i celivajuci ikone, mi u sustini to cinimo da bi to postovanje izrazili, ne toj materiji vec, njenom prvoliku, svetitelju kojeg to parce materije izobrazava. To je taj princip. Mislite o tome.

Otvorenog uma-otvorenog srca, mir vam - Ugrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости
Guest nikolastojanoviccuprija

Ne uceci sebe da ljude volimo i postramo ih kao ikone Naseg Stvoritelja osudicemo sami sebe na zivot u matrixu u samsari u nistavilo u kome necemo spoznati ni sebe ni drugog a kamoli BOGA ! Ne otvarajuci srce za ljude postavljamo blindirana vrata Svetom Duhu da nesputano blagodatno ispunjava duse nase !!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

NE MOGU KUCI POSLE LITURGIJE - jeste naziv kampanje koju smo upravo zapoceli, zato sto jeste bitno i zato sto od nas zavisi. Svako ko je slusao moje predavanje mogao je videti koliko seze ova problematika u sve segmente naseg verskog zivota i koliko je vernik invalidiran kada ne moze sa svojom Pricasnom Zajednicom da razresi probleme koji ga tiste. Dajte, molim vas, pa na tome pociva ideja Pravoslavnog zajednicarenja a izrazena Liturgijskim usklikom - Ljubimo jedni druge da bismo jednodusno ispovedali. A, Ljubav, kao i ispovedanje, jeste delo, delo zajednice, afirmacija individue na nivo licnosti. To su osnovne stvari egzistencijalnog Pravoslavlja koje, ako se ne zivi, ne moze se ni ispovedati a, ako se ne ispoveda, ne moze se ni siriti posto vera nije demagogija kojom drugog ubedjujete da Bog postoji vec nacin zivota kojim upucujete druge da sami pronadju i ostvare odnos sa Bogom. Dakle, erhu ke ide, koje je opet, ne moguce mimo agapa, ne moguce ako nakon Liturgije odete kuci. Crkva jeste vasa, mi svestenici ne drzimo monopol nad njom niti ste vi tu zbog nas vec smo mi tu zbog vas a svi mi ka Hristu i Hristos ka nama; e, to je ideja zajednicarenja, koja ce uvek biti na nivou ideje sve do onog momenta dokle ne shvatite da Crkva - to ste vi i, da od vas zavisi, da li cete, ili ne cete, nakon Liturgije kuci. Mislite o tome. Kapiraj-kopiraj i siri dalje.

Otvorenog uma-otvorenog srca, mir vam - Ugrin

P.S. Svi oni koji zele da podrze ovu, vise nego li bitnu, akciju neka umesto do sadasnjeg potpisa postave krilaticu kampanje kao potpis ili neka svaki svoj post zavrsavaju pomenutom krilaticom kampanje, dakle - NE MOGU KUCI POSLE LITURGIJE... jer je veoma bitno i jer - OD NAS ZAVISI!

Bog vas blagoslovio...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

U kontekstu kampanje otvoreno je i glasanje, zapravo anketa, tako da vas molim da svojim ucescem pomognete sticanju znanja o praktikovanju ili ne praktikovanju posleliturgijskog sabranja. Anketa se nalazi na podforumu Licnosti. Vi ste na potezu... hvala vam.

Otvorenog uma-otvorenog srca, mir vam - Ugrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...