Jump to content

Јереј Угрин Поповић

Оцени ову тему


Guest Alefshin

DA LI SE NAKON LITURGIJE ZADRZITE U PAROHIJSKOM DOMU RAZGOVARAJUCI MEDJUSOBNO   

13 члановâ је гласало

  1. 1. DA LI SE NAKON LITURGIJE ZADRZITE U PAROHIJSKOM DOMU RAZGOVARAJUCI MEDJUSOBNO

    • DA, pet minuta
      0
    • DA, deset minuta
      2
    • DA, sat i vise
      5
    • Kako kada
      2
    • NE, nikada
      4


Препоручена порука

  • Одговори 637
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

грех, одсуство светла, љубави, живота и тако то ...

Dobro... ali, kada bi morao da taj pojam definises samo jednom recju, drugim pojmom, ona/on bi glasila/io?

O.O. - U.

"Promasaj"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

грех, одсуство светла, љубави, живота и тако то ...

Dobro... ali, kada bi morao da taj pojam definises samo jednom recju, drugim pojmom, ona/on bi glasila/io?

O.O. - U.

"Promasaj"

Hm... da, ali pod promasajem se podrazumeva greh, u svojoj etimoloskoj definiciji, tako da za pojam mamon postoji jedan drugi pojam, pojasnjenje... Pokusajte ponovo, razmislite... koji to pojam najbolje oslikava ljudski pad?

O.O. - U.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

грех, одсуство светла, љубави, живота и тако то ...

Dobro... ali, kada bi morao da taj pojam definises samo jednom recju, drugim pojmom, ona/on bi glasila/io?

O.O. - U.

"Promasaj"

управо, или грех, грешка конкретније.

мени је све то исто ионако.

нажалост, испада да смо у старту можда убили дијалог о томе шта или ко је Мамон, иако некад божанство, али у суштини представа греха и огреховљености, одлучења од свега што је животно, позитивно и светло.

можда ће неко због тога бити ускраћен поимања и шта је то, или ко, ђаво илити демон, сотона.

да кренемо мало од почетка, а не од краја јел dada

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Ja sam nastavio u skladu svoje vizije, tako da, odgovor mozete pronaci pod temom -  Razgovori... gde sam razradio jedno tumacenje ovog pojma implementirajuci ga u realnost svakidasnjice a zato mi je i bilo bitno da razmislite sta taj pojam - mamon - sobom moze da predstavlja. Da, bili ste blizu i da, tacno ste odgovorili ali, ima tu i jos nesto vise... Dakle, odgovor je na - Razgovorima...

Bog vas blagoslovio - Ugrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

E, dobro je... Sada smo, pretresajuci tumacenje mamona, odgonetnuli na to zasto je etika pustila korene u teologiji Istoka iako je cisto Zapadna tvorevina. Naime, padom istocnih imperija, Zapad je zagospodario teologijom dok je Istok, manje-vise, prihvatio servirano u nemogucnosti bilo kojeg intelektualnog zamaha buduci da je bio opterecen materijalnim stradanjima. Tek pocetkom 20. veka, misao Istoka se budi da bi bila sasecena Oktobarskom revolucijom u Rusiji, ona ipak nastavlja (i to na Zapadu), da se budi, mada sa dosta poteskoca jer je zapadni nacin poimanja realnosti vec pustio duboke korene. Uz nadolazeci kapitalizam, kao i komunizam (i jedno i drugo jesu zapadne tendencije), covek se prepusta imperativu stomaka dok svoje duhovne potrebe zadovoljava pridrzavanjem ovim ili onim zahtevima morala... sto je najgore, ubedivsi sebe da je to dovoljno, potiskuje svaku misao koja trazi od njega nesto vise. Dakle, covek danasnjice se samoosudio da sledi, i da kopira... nikako da ucestvuje ili da vodi. Mamon, svojom perfidnom sintezom tempa i morala, napravio je od coveka stvorenje koje se povinuje onome sto mu se servira od strane relevantnih cinioca drustvenog poretka, bez volje ili zelje da se kriticki osvrne na okruzujucu realnost ili da da aktivno ucesce u buducnosti koja postoji i koju za njega kreiraju ali bez njega kao aktivnog cinioca. Plasimo se Zveri, antihristovog dolaska, ne shvatajuci da je on vec prisutan i da smo svojom mediokritetnoscu vec zigosani dok je sve ostalo samo potreba za impresijama ili samozavaravanjima da dok smo poslusni to nece vaziti za nas, dok svojim buntom protiv biometrijskog cipa mislimo da smo ispunili ocekivanja i dalje ne shavtajuci da Hristos zeli nas a ne slepe i anonimne fanove. One koji su ispunili sve sto se od njih trazilo... Mislite o tome.

Otvorenog uma-otvorenog srca, mir vam - Ugrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Dakle, mamon, uz logisticku podrsku tzv - ''imperativa stomaka'', uzrocnik je stresa i otudjenosti medju ljudima, sa obzirom da je cinioc otudjenja coveka od njega samoga; ostali su samo nuzni korak dalje. Ta svest o promasenosti boli i kao takva mora biti potisnuta sto dovodi do gotovo kucece privrzenosti odredjenim kodeksima ili idejama, pravilima... kojima se pokusava da se refundira nedostatak duhovne utemeljenosti. No, to smo vec elaborirali... ali, ono sto je najbitnije, ujedno i ono sto predstavlja resenje i nacin za prevazilazenje opisane a tuzne realnosti, kao i uvek, jeste Hristos (Put, Istina i Zivot), odnosno, Telo Njegovo, sto ce reci - Crkva; dakle - Liturgija! Medjutim, ne Liturgija kao Nedeljni spektakl, nesto cemu prisustvujemo ne uzimajuci aktivno ucesce, nalik pozoristu u koje idemo ali u kojem ne glumimo vec posmatramo i komentarisemo, kritikujemo... prebacujuci na taj nacin teziste interesovanja od sebe ka njima, cineci tako i podelu na ove i one, vas i nas, njihove i nase... Na ovom mestu se moramo vratiti pitanju odgovornosti, koja se iscrpljuje nasom odlukom da presecemo, da zaokrenemo nas zivotni hod, upravo - da se preumimo, odlukom da ucestvujemo, da jesmo bitni i nezamenljivi. Da ljubav nije puka emocija vec zivotni tok, dinamizam odnosa Ljubljenog i ljubljene, Zeniha i neveste, Hrista i nas... u jednom hodu i u jednom zagrljaju, mi ostvarujemo taj susret svetova i tu dijalektiku Nestvoreno-stvoreno, kojom spasavamo tvorevinu potvrdjujuci se kao njeni Prvosvestenici i kao takvi nezamenljivi i kao takvi sveti; jer to nije neka titula samolaskavosti vec nase naznacenje odgovornosti, sluzba na koju smo pozvani i kojom, preobrazavajuci sebe, preobrazavamo svet shvativsi da jeste bitno, da jesmo bitni i da - OD NAS ZAVISI! Mislite o tome...

Otvorenog uma-otvorenog srca, mir vam - Ugrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Хмм...можда је лицемерно дело јавно заступање одређених идеја у које не верујемо,а да тиме свесно желимо да кудимо или увредимо саговорника,који се тих идеја,тј. ставова не држи ? (тј. као ни ми,али само што то јавно признаје)

Нелицемерно дело не мора бити добро...већ је нелицемерно дело оно које је учињено транспарентно,јасно и недвосмислено,било оно добро или лоше. Лош човек не мора бити истовремено и лицемер,лицемерје је један виши степен злобе,јер онај који чини лицмерно дело жели да нам науди,тј. да нас повреди (било физички,било психички) а да он то наводно чини из доброте,из бриге,јер је тобоже,добра особа...

Када смо код злих људи- нелицемерно дело је када човек опљачка нечији стан,ухвате га,нађу необориве доказе и ухапсе га (то је наравно лоше дело,али није лицемерно; јер је то један нижи степен злобе). Лицемерно дело је нпр. када нас у тужним моментима теши онај који се нашем болу врло радује,али тај свој манијакални его храни тиме што он сматра да ће нас још више повредити тако што је "уз нас".

Тако да уз лицемерје,по мом мишљењу,иду обавезно лажи и обмане...

"Тешка је бура на мору,тежа је у души.

Али ни море ни душа не чисте се без буре."

  (Владика Николај Велимировић-"Касијана")

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Po mom mišljenju, licemerno je izražavati sebe (rečju ili delom) drugačijim nego što jesmo.

A pod 'drugačijim' mislim na 'boljim' (nazovi mudrijim, pobožnijim...).

Ako ne grešim, reč 'licemer' je na grčkom 'hipokritos' i označava - glumca.

Te tako i mi zaista možemo glumatati pred drugima da smo ... ovakvi-ili-onakvi,

ali time i drugima i sebi nanosimo štetu.

Odakle poriv u nama za tako nešto?

Gospod je ustima sv. Apostola Pavla poručio:

"Mi smo, dakle, poslanici za Hrista na taj način što Bog opominje preko nas.

Molimo u ime Hristovo: pomirite se s Bogom.

Onoga koji nije znao greha Bog je učinio grehom za nas, da mi u njemu postanemo pravednost Božija."

Eto, "Hristos nas je oslobodio za slobodu" (Gala. 5,1), i mi 'samo' treba da se pomirimo sa Bogom.

Da se pomirimo sa Njim i Njegovom voljom da smo ovakvi kakvi smo a ne drugačiji,

da smo iz Božije perspektive voljeni i prihvaćeni, da se ne moramo pretvarati već preobražavati...

Za 'pretvaranje' nam niko neće pomoći, a za preobražaj - Duh Sveti nam stoji na raspolaganju!

brat Toma

Приручник 'О Божанственој Литургији' светог Јована Златоустог - збирка одабраних светоотачких и савремених текстова, који објашњавају лепоту схватања и учествовања у Божанственој Литургији!
Цена 330,00 дин./ком. + ПТТ или +381 (0)63 839 6761

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sta je to, sto cini razliku, izmedju licemernog i nelicemernog dela, reci, poduhvata pa i ideje...

Mir Vam - Ugrin

искушење или чак пад у грех, за мој појам.

а наспрам тога добро дело.

и мислим да смо сви лицемери и латентне самоубице, а имамо очигледну шансу за супротно.

мислим да је управо искушење оно што проналази пукотину у свачијем размишљању и даје перспективу лицемерја у нама самима, пошто сам уверен да смо лицемери и латентне самоубице док год обитавамо у греху, који практично води у смрт.

лицемери смо зато што или оправдавамо себе као окречен гроб или гурамо друге у грех да не бисмо били сами, као чувена атеистичка - шта ћу у Рају, сви моји су у Паклу.

лицемери смо и зато што обитавамо увек на уснама, а не живимо оно што исповедамо. док год је паралелност у питању, а не практика, саживот са Господом, живот=Литургија (тек сам сад укапирао зашто стално то потенцирате оче).

практично је грех доказ нашег лицемерја.

ако не може да се појми поука у тренутку искушења, искушење ће се враћати док год не паднемо у грех, а онда то постаје дистанца учења и наук.

ако постоји жеља и воља за науком, наравно.

дакле, нелицемерје настаје онда кад смо пристали на Живот, или практично предајемо своју вољу Господу да делује кроз нас, а најочигледнији пример тога је свето причешће - чак и кад га узмемо у себе, ту није крај, већ само наставак.

онда схватимо да је Господ извор добрих дела у нама и од нас, а не ми сами.

зато је живот пут, а не циљ, као и опит, а не закључак.

док год је онда живот један флуид, постоји нада и шанса за опоравак и живот, јер нема границе и закључка, тек кад се постигне тај циљ, то јест заључак (е сад је то већ питање за Бога кад је тренутак нашег личног спасења), онда је претпостављам и крај живота - смрт, уснулост.

зато мислим да је врло тешко размишљати некоме ко обитава или чини грех, о нелицемерју. мислим да су то ретки тренутци у човеку.

да не испаднем непромишљен, свакако да нећу другом ускратити то задовољство да буде нелицемеран, јер моја вера не треба да броји туђе, већ моје.

шта мислите о овоме?

https://www.pouke.org/forum/index.php/topic,5679.msg156712.html#msg156712

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...