Jump to content

Model za primer i razmišljanje

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 1 сат, Тројкаш рече

Ћириличару, ништа од наведеног није тачно, осим критике немачког корпоративизма. Маршалов план је био стручни механизам за поробљивање немачког народа и потпуну окупацију Немачке, након што је народ у огромном броју изгладњен на смрт.
Некоме се може и не мора допасти да живи у сељачкој држави. Сувишно је истицати Недића и Љотића као неуспешне у примени нечега налик средњем систему. У време окупације, Недићева влада је успевала да уради онолико колико је то заиста било могуће. Тек по ослобођењу би било реално да се оствари она социјална правда, о којој сви толико говоре. Наравно, нама још увек траје окупација и ми управо због ситуације у којој смо морамо тражити модел социјалне политике по мери србског човека, радника.
Да се разумемо, индустрија је потребна, и то оне врсте у којима би се исказали многобројни таленти наших људи из свих струка, нарочито из области војне технике и такозваног IT сектора. Не треба површно доживљавати средњи систем горе наведен, о коме говори Свети Николај.
Оно што је толико честа појава и данас међу нама, јесте популизам у изношењу разноразних страних модела, међу којима готово нема оних који заиста представљаји систем са националним карактером који би био независан од унутрашњих либерално-економских утицаја (тајкуна као чинилаца) и без притисака од страних банкарских организација. Чудно је да се и међу нама православним хришћанима, тек мали број окреће социјалној политици која је макар слична оној у средњем систему...

Marsalov plan, bio ili ne bio orudje porobljavanja, je uzdugao nhemacku privredu. To je jedino bitno, jer govorimo o ekonomskom sistemu, a ne geopolitici.

Nekome se takodje moze i ne morq dopasti da zivi u liberalnoj ili socijal-demokratskoj drzavi takodje - ali cinjenice ostaju iste. Slobodno trziste, uz razumne regulacije i socijalne i zdravstvene programe je sistem koji daje dovoljno slibode kapitalu da napravi profit, kao i dovoljno sigurnosti za obicnog covjeka - a da se pritom te dvije vrijednosti, sloboda i sigurnost, me ponistavaju nego cak i dopunjuju. Dokaz - pogledati zdrave privrede sa zdravom razmjerom ovo dvoje ( Njemacka, Japan, Skandinavija, Kanada... ). Seljacka drzava, odnosno socijalisticka ili zadruzna drzava, je arhaican model koji ima prvenstveni ciljsigurnosti seljaka ( a ostale klase ko sisa, nebitne su jer ne prave hranu ) i ne stvara bogatatvo potrebno za razvoj. Tu su Ljotic i Nedic itekako relevantni jer ih Nijemci nisu sputavali uopste u ekonomskoj politici ( fuckalo im se sta ce Srbi raditi, samo dok nisu komunjare ) te su naznake njihove ekonomske politike i rezultati bitni. A njih nema.

Dalje, sta ako bih ti rekao da smo vec pokusali takav zadrugarski sistem, samo modifikovan za industriju? To je jugoslovensko cuveno samoupravljanje gdje su radnici kao kolektiv ( citaj kinovija ili zadruga ) bili vlasnici preduzeca. Ta politika je direktni potomak ideja srpskih socijalista, pocevsi sa Svetozarem Markovicem, koja je kroz Jugoslaviju implementirana. I sistem nije radio, iako je bio skrojen po tom apstraktnom modelu "naseg covjeka" ( samo sto je to ovdje bio radnik u fabrici, a ne srpski seljak ). No, ako se vratimo u period kraljevine Srbije kada su vladalinRadikali, takodje programski socijalisti, vidjece se stagnacija drustva i dalje na seljackoj etapi jer Radikali su forsirali slicne mjere zarad glasova. Dakle, probali smo sve varijante zadrugarstva osim fasistickog koje bi u ekonomski model usadjivalo moralne vrijednosti koje nisu univerzalne.

IT sektor nam se razvija jer je uredjen od starta cistim kapitalistickim modelom ( ali ne korporativistickim ) koji forsira mala i srednja preduzeca sa velikom slobodom ( uglavnom jer su nam na vlasti dinosaurusi koji jos nisu prokljuvili kako ova sokocala rade ). Industrija nam je propala jer je bila ionako napravljena na nerealnim osnovama, odrzavana stranim kreditima - a stitila je radnika ko polarnog medvjeda. Takodje pretpostavljam da nisi upoznat sa strukturom srpskog sistema, koji je mjesavina trzisnog i socijalnog i na papiru je veoma dobar. Problem predstavljaju ljudi, Srbi, koji su korumpirani, kratkovidi, liheni da ciste i zadnje ostatke socijalizma i reformisu trzisne elemente u skladu sa vremenom. A takvi su Srbi bili u zadnjih 100, 200 i vise godina. Dovoljno je procitati piscevpoput Nusica ili Domanovica ili Disovu pjesmu "Nasi dani" i vidjeti da je tako zaista. Krojiti model ekonomskog uredjenja po zamisljenom ideologizovanom "srpskom seljaku" stoga pravi dvije greske - taj srpski seljak je samo ideal, nije stvaran, i drugo, kroji se prema covjeku koji je pun falinki i zeli da druge ukalupi u svoj apstraktni model koji ce propasti zbog vec navedenog ( pokusali smo kao Jugoslavija - nije islo, a hriscanske vrijednosti nemaju veze sa tim jer se one ne ticu efikasne ekonomije, nego moralnog pojedinca ).

Socijalna politika kao primarni fokus privrede je knjiska definicija "puta do pakla poplocanog dobrim namjerama". Takav model ekonomije nije efikasan, ne proizvodi bogatstvo i blagostanje, zadrzava ljude siromasnima i za kraj - pokusali smo to i nije radilo. Razliku nece uciniti jesu li taj model sprovodili ateisticki komunisti ili hrisxanski vjernici.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Не постоји никаква ефикасност у економији, а позитивној према народу а не интересним групама, без морала и хришћанских принципа. У зависности од погледа на живот и свет и становишта националног или анационалног, таква ће бити и економска политика. И да, наравно да је важно ко спроводи било какав модел економске политике. Противуречан си јер кажеш да је наш човек корумпиран и да му никакви модели не помажу док је такав, а модел средњег система ти изгледа застарео, архаичан и немогућ.

Као што рекох, сви ти модели либерални и „слободнотржишни", пречесто се и од стране овдашњих родољуба, представљају добрим, што није истина.

Мера нашег човека није апстрактна и представља појам хришћанског морала и милосрђа. Не ради се о мерењу духа данас живећих Срба!

Уосталом, прави и праведни модел економске политике може се умногоме извести и из искуства данашњих сељака и привредника, не од оних лажно представљених модела „слободнотржишне" политике. Понављам, упитајмо обичне раднике тих наведених земаља јесу ли им економски системи праведни, имају ли социјалног мира и правде. Не може се казати да је нешто успешно, што доноси неки новац и капитал а истовремено кида важне везе у животу народном и доноси велику несрећу по многим питањима. Смисао економске политике мора бити такав да донесе срећу матичном народу, зато је важан национални карактер.

Домаћински однос са ма којим новцем и ма каквом имовином, мора произвести мир и социјалну сигурност. Либерални, ненационални, „слободнотржишни" модели, осиромашују народ, а управо су Немачка и Шведска једни од правих показатеља (земље о којима се говоре хвалоспеви када је у питању капитал). Питајмо Немце и Швеђане...

 

 

 

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Цитат

Industrija nam je propala jer je bila ionako napravljena na nerealnim osnovama, odrzavana stranim kreditima - a stitila je radnika ko polarnog medvjeda. 

 Jugoslavija se od 1982. godine nije više zaduživala zbog stabilizacionog programa sa MMF-om i vratila je deo duga (čini mi se negde oko 4 mlrd. $), tako da je 1990. godine njen spoljni dug bio manji od 30 % BDP.

Međutim, da vidimo "napredne" kapitalističke zemlje i njihov spoljni dug:

external-debt-percentage-of-gdp.png.9904005268f35d6e027db3cd1da35191.png

 

 

 

 

 

 

 

A evo kako stoji stvar sa ukupnim zaduživanjem i njegovom strukturom:

17362635_10210879174874328_2752878890014564941_n.jpg.230a9dbfddb76be02ac051d8c495a3ec.jpg

 

 

 

 

 

 

I posle kažu samoupravljanje živelo na tuđ račun, aham, khm, khm...

εργασία (грч. ергасија) - рад, занимање, посао. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da li je komšija kriv što nam je crkla krava?

 
 

Mr%C5%A1ava+krava.jpg


Nedavno sam napisao članak u kojem sam iznio tezu da je ekonomija bivše Jugoslavije zavisila od inostranih kredita, a zavisila je na taj način što je za održavanje vrlo specifične strukture proizvdnje u Jugoslaviji bilo potrebno neprestano zaduživanje kod stranih kreditora. Članak je naišao na različite reakcije, od ovacija do pljuvanja. U toj šarolikoj publici, čini mi se, bilo je i nekih koji nisu u potpunsti razumjeli tezu tog mog teksta. Naravno, ne pripisujem to nerazumijevanje nekoj nesposobnosti publike da razumije tezu. Prije će biti da je to zbog pomalo apstraktnog načina na koji je ona argumentovana. Zato ću pokušati tu tezu ispričati u obliku analogije iz svakodnevnog života. 

Zamislite sljedeću situaciju. Imate kravu. Kravu pomuzete i 20 litara mlijeka koje ste dobili prodate za 20 evra. Za 4 evra kupite hranu za sebe, a svih ostalih 16 evra potrošite da nahranite kravu. Ali pošto 16 evra nije sasvim dovoljno da se krava pravilno nahrani, još 4 evra pozajmite od komšije da biste je nahranili kako treba. Vaš ukupni dug komšiji je samo 4 evra ili 20% od vaše ukupne poroizvodnje, prava sića u odnosu na vašu ukupnu proizvodnju, mislite. Sljedećeg dana vaš komšija odbija da vam dalje pozajmljuje 4 evra. Vi, 20 evra koje ste zaradili od prodaje mlijeka toga dana, podijelite tako što za 16 kupite hranu za kravu, a za 4 evra kupite hranu za sebe. 

Pošto ste kravu slabo nahranili ovaj put, ona vam sljedeći dan da manje mlijeka--16 litara. Tih 16 litara prodate za 16 evra. Sada već uviđate da morate da smanjite vlasitu potrošnju da biste kravu bolje nahranili. Na svoju hranu ovaj put potrošite samo 2 evra, a ostalih 14 potrošite na hranu za kravu. Ali, ovo znači da ste kravu danas nahranili još manje nego prethodnog dana, kada ste kupili hrane za 16 evra. 

Sljedeći dan vam krava uslijed slabe ishrane da još manje mlijeka--samo 10 litara. Sada već uviđate da je situacija alarmantna. Sada na svoju hranu trošite samo 1 evro, a na kravinu hranu ostalih 9 evra koje ste zaradili prodajom 10 litara mlijeka. Ovo je manje nego pola količine hrane potrebne kravi da normalno živi. 

Uslijed slabe ishrane, krava sada više ne daje mlijeko i vi ste primorani da je prodate komšiji i postanete njegov najamni radnik kako biste se prehranili. Sa sjetom se sjećate vremena kad ste imali vlastitu kravu i sebi kupovali hranu kakvu ste željeli. Kunete komšiju koji vas je ekonomski uništio jer je odbio da vam pozajmljuje pišljivih 4 evra dnevno. Smatrate da je to sve bio dio njegovog plana da vas učini svojim kmetom. 

Ali, da li je komšija kriv ili vaša loša procjena vlastitih ekonomskih potencijala? Da ste, recimo, umjesto krave odlučili da posjedujete kozu, koja proizvodi 5 litara mlijeka a troši hrane u vrijednosti od 2 evra, mogli ste da ostvarite profit od 3 evra bez ikakvog pozajmljivanja. Taj profit biste onda mogli upotrijebiti da kupite hranu za sebe. Jeste da je to malo skromnije od 4 evra, koliko ste imali kad ste posjedovali kravu dok vam je komšija pozajmljivao novac za stočnu hranu, ali ovaj ekonomski model sa kozom je dugoročno održiv, a onaj sa kravom nije bio održiv bez komšijine finansijske pomoći. 

U ovoj priči ekonomski model sa kravom je analogija za ekonomiju bivše Jugoslavije koja je bila održiva samo dok je uvoz jednog dijela repromaterijala finansiran spoljnim zaduživanjem. Struktura te ekonomije je bila takva da sama ta ekonomije nije proizvodila dovoljno sredstava da bi samu sebe održala u životu. U tom slušaju je nebitno što je 80% ukupnih potreba te ekonomije za samoregeneriranjem zadovoljeno domaćom proizvodnjom. Ako onih preostalih 20% ne dođe izvana u obliku novih kredita, stabilnost ekonomije će biti narušena i to započinje silaznu spiralu događaja koja vodi do kraha ukupne ekonomske strukture ako se prije toga ne izvrše neke bitne promjene. 

Osamdesetih godina prošlog vijeka, odmah poslije Titove smrti i odmah pošto je priliv stranih kredita presušio, naša "krava" je počela davati sve manje mlijeka. 1989 ona je već prilično izgladnjela i posustaje. Tadašnji premijer, Ante Marković, predlaže da se započne proces planskog klanja "krave" i da se umjesto nje kupi "koza". To je bio pedlog restruktuiranja ekonomije kojim bi se neprofitabilna preduzeća zatvorila, a radna snaga postepeno preusmjerila u produktivnije sektore. Nažalost, taj prijedlog nije prošao kod političkog vrha zemlje tako da smo odlučili čekati da "krava" crkne dok smo se mi devedesetih prepirali i tukli oko toga ko je kriv što je ona gladna. 

Poenta ove priče je da je sjeme propasti Jugoslovenske ekonomije posijano davno prije 1990. To sjeme je bilo u činjenici da struktura ekonomije nije bila usklađena sa produktivnošću te ekonomije. Muzli smo kravu koju nam je komšija dohranjivao, umjesto da smo sami hranili svoju kozu. Nismo htjeli vjerovati da nam krava lipsava, pa smo ostali skoro i bez koze. Sada krivimo komšiju što nam je krava crkla i sanjarimo o "dobrim starim veremnima" umjesto da se potrudimo da nam se isto ne desi i sa ovom kozom koju sad imamo.

Линк

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Radovan Rajšić prećutkuje podatke i činjenice koje ne idu u prilog njegovih teza.

Prosečna stopa rasta BDP-a SFR Jugoslavije tokom restriktivnih 80-tih i pored svih problema bila je 0.8 %. To je jako slabo ali to je ipak rast. Prema tome, njegova alegorija sa kravom koja sve više mršavi čak ni na tom slikovitom nivou ne drži vodu. Japan je imao stope rasta realnog BDP-a između 1993. i 1999. svega 0.7 %, a u poslednjih sedam godina mizernih 0,2 %. Pri tom je Japan dužan koliko 5 svojih BDP-a, a Jugoslavija u ono vreme svega trećinu svog ukupnog društvenog proizvoda. Međutim, nikada se ne čuje da je Japan krava koja crkava. Jednostavno živimo u dobu koje je u ekonomskom fijasku, pa se na uspehe socijalizma mora bacati drvlje i kamanje kako bi se opravdala sadašnja katastrofa i besperspektivnost novih država na tlu ex-YU. 

Dalje, SFR Jugoslavija se od 1983. godine nije više zaduživala. I počela je da vraća dug, a na drugoj strani rastao je izvoz (po stopi od 2,3 %) i to upravo zahvaljujući prerađivačkoj industriji. To je podatak koji uvek, ali uvek, prećute svi desničarski kritičari uključujući tu i libertarijance. 1983. godine neto zaduženje SFRJ je bilo 18,274 mlrd $. Otplatom taj dug se smanjio na 14,739 mlrd $ u 1990. godini. Naravno da je to izazvalo velike probleme u unutrašnjoj potrošnji i opadanje standarda stanovništva (koji je i pored tog opadanja bio mnogo viši nego danas) ali je netačno da je to vodilo u nekakav zastrašujući kolaps. Šta reći na ovo danas što imamo? Ovo danas je pakao.

εργασία (грч. ергасија) - рад, занимање, посао. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 часа, Тројкаш рече

Не постоји никаква ефикасност у економији, а позитивној према народу а не интересним групама, без морала и хришћанских принципа. У зависности од погледа на живот и свет и становишта националног или анационалног, таква ће бити и економска политика.

Kakve, tj. koje hriscanske principe u predlazes za efikasnost u ekonomiji? 

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

„Настављајући на земљи служење Христа, Који је Себе поистоветио управо са унесрећенима, Црква свагда ступа у заштиту немоћних и слабих. Она због тога позива друштво на праведну поделу производа рада, при чему ће богати подржавати сиромашнога, здрави болеснога, а способни за рад – престарелог. Духовно благостање и самоочување друштва могући су само у оном случају ако се обезбеђење живота, здравља и минималног благостања свих грађана сматра безусловним приоритетом приликом расподеле материјалних добара …“ став је Руске Православне Цркве.

 

Све принципе изливене у један основни: брига према ближњем.

Потребно је одбацити мисао да је новац сам по себи циљ- економија је добра у оној мери у којој човеку представља средство тежње ка остварењу виших, натчулних циљева, а не циљ сам по себи.

У до сада опробаним либералним економским моделима, нема ничег суштински доброг.

Да бих надаље био јаснији, конкретне мере:

Промена општег стања свести о раду, његовом значају и улози, као и учвршћивање националних вредности и осећаја припадности нацији, са посебним освртом на одуховљење становништва и заштиту радника свих делатности и струка као носилаца стваралачке снаге нације.

 

Јачање друштвене свести о социјалној правди, која не може бити остварена без национализма као везивног ткива и темеља одбране државе, која пак представља средство помоћу коjeг се нација самоуређује и штити, и средину у којој се социјална правда треба остварити.

 

Успостављање таквог економског поретка који би био туђ и принципу слободног тржишта, али и командно-планском начину који онемогућава приватну иницијативу. Принцип мешовите привреде пружа довољно и подједнако слободе појединцима за „фер утакмицу“, али и држави да реагује ако дође до угрожавања виталних интереса нације.

 

Ефикасно обрачунавање са свима онима који су имовинску корист стекли на незаконит или неморалан начин. Уз одузимање имовине, спровести и дугорочну забрану пословања односним лицима.

Формирање посебног социјалног фонда од новчаних средстава и имовине који ће бити заплењени од оних који су их стекли на нелегалан или неморалан начин. Такав фонд биће сасвим довољан за подршку свим привредним гранама, као и за спровођење нужних социјалних мера у друштву.

 

Развијати делатности радничких синдиката, као и друге облике струковног удруживања. Cтицати искуство из њиховог функционисања и међусобних односа, како би се према указаним потребама лакше прецизирали задаци и делокруг струковних организација које повезују делатност синдиката и удружења послодаваца, односно пољопривредних задруга и других сличних облика кооперације.

Успостављање савременог облика древног принципа Средњег система, у коме осим приватне и државне својине, значајно место има и колективна. Струковне организације, као битни чиниоци будуће србске државе, имаће значајну имовину која представља колективну својину свих чланова струковне организације. Имовинска средства и новчани фонд организације могу користити сви њени чланови у циљу остварења нужних потреба, личних и породичних.

Имовина и фонд струковних организација обнављају се и увећевају пре свега путем чланарине (чија висина треба бити сразмерна приходима чланова). За управнике фонда могу бити одређиване искључиво личности које ће имати посебан сертификат (плакету) који додељује (и одузима) лично Владар, и то за подвиг или морално узвишено дело, које може бити јемство некористољубивости.

Повећати трговинску размену са земљама некадашњег Трећег света, јер једино мерило трговине треба да буде рентабилност домаће привреде, а никако „интеграције“ или штетни споразуми.

 

Обустављање продаје природних добара, као и војних и других институција од значаја.

 

....о пољопривреди рецимо, изнећу конкретна моја размишљања идући пут.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 часа, Тројкаш рече

Не постоји никаква ефикасност у економији, а позитивној према народу а не интересним групама, без морала и хришћанских принципа. У зависности од погледа на живот и свет и становишта националног или анационалног, таква ће бити и економска политика. И да, наравно да је важно ко спроводи било какав модел економске политике. Противуречан си јер кажеш да је наш човек корумпиран и да му никакви модели не помажу док је такав, а модел средњег система ти изгледа застарео, архаичан и немогућ.

Као што рекох, сви ти модели либерални и „слободнотржишни", пречесто се и од стране овдашњих родољуба, представљају добрим, што није истина.

Мера нашег човека није апстрактна и представља појам хришћанског морала и милосрђа. Не ради се о мерењу духа данас живећих Срба!

Уосталом, прави и праведни модел економске политике може се умногоме извести и из искуства данашњих сељака и привредника, не од оних лажно представљених модела „слободнотржишне" политике. Понављам, упитајмо обичне раднике тих наведених земаља јесу ли им економски системи праведни, имају ли социјалног мира и правде. Не може се казати да је нешто успешно, што доноси неки новац и капитал а истовремено кида важне везе у животу народном и доноси велику несрећу по многим питањима. Смисао економске политике мора бити такав да донесе срећу матичном народу, зато је важан национални карактер.

Домаћински однос са ма којим новцем и ма каквом имовином, мора произвести мир и социјалну сигурност. Либерални, ненационални, „слободнотржишни" модели, осиромашују народ, а управо су Немачка и Шведска једни од правих показатеља (земље о којима се говоре хвалоспеви када је у питању капитал). Питајмо Немце и Швеђане...

 

 

 

 

 

Brate, ako moze samo da me citiras kad odgovoris. Ovako umalo da propustim ti odgovor.

Grijesis prvo da nema efikasnosti u ekonomiji. Sustina ekonomije je efikasnost, i to upravo u smislu da se ostvari profit i da se poboljsa zivot svih. Ti posmatras liberalnu ekonomiju ( ironicno ) marksisticki gdje si protiv podsticaja za maksimizacijom profita, ignorisuci zadnjih 100 godina evropskog iskustva sa socijalizmom i komunizmom. Sve su te socijalisticke privrede propale. A da tu nije bitno je li u pitanju ateisticki ili hriscanski kadar - evo ti primjera Venecuele kao zemlje katolika koja grca pod svojim suludim sistemom. Sa druge strane imas veliki broj primjera uspjesnih trzisnih privreda koje se ne baziraju ni na kakvoj religiji ( iako se to moze veberovski osporavati, cemu sam itekako otvoren ), ili cak uspjesne liberalne privrede nehruscanskih zemalja poput Japana, Juzne Koreje, Tajvana i Singapura - tzv. Azijskih tigrova. Dakle netacno ti je i da se uspjesna pricreda za srecno drustvo mora zasnivati na hriscanstvu.

Sto se tice radnika - njima je najbolje da malo rade i budu plaxeni. Poslodavcima je najbolje kada radnici puno rade za male pare. Tako je svuda u svijetu jer svaki covjek zeli ono sto je njemu u interesu. Samo skolovani intelektualci mogu predlagati sisteme koji ignorisu ovu zivotnu istinu :D A konkretno, radnici u razvijenim zemljama nisu zadovoljni ako pitas Francuza ili ruralnog Engleza ili Amera, ali ako pitas Nijemca, Danca i sl. zadovoljni su. A to jer te zemlje imaju dobar balans slobode i sigurnosti, dok se ta ravnoteza poremetila u UK i SAD ( a u Francuskoj nece da se odreknu svojih enormnih socijslnih prava jer su navikli da budu bubrezi u loju, dok im privreda stagnira zbog toga ). Lijepo je biti jednak, ali to se moze samo u siromastvu kako nam je SSSR dokazao. Bolje je biti nejednak, ali ne biti siromasan, nego biti jednak i siromasan ( sto su opcihe izmedju kapitalizma i socijalizma kojeg zagovaras ).

Dalje, ne vidim kako sam kontradiktoran. Srednje rjesenje o kom govoris nibe nimalo srednje, nego je socijalizam koji smo vec isprobali. Njemacka je srednji sistem, bukvalno. Ali pokazuhe se da je i on preskup za svoje nacionalne granice, pa mora izvoziti u dtuge zemlje i tako biti zavisan od nametanja svojih proizvoda drugima ( sto podstice na blagi njemacki imperijalizam unutar EU ), a sve to jer je drzavni aparat toliko veliki i skup jer daje toliko beneficija koje kostaju. Dakle, cak i srednje rjesenje je otvoreno za preispitivanje.

I za kraj - postoji i nacionalni liberalizam, koji je jako malo zastupljen u svijetu i koji je meni licno, makar na prvi pogled, najbolja varijanta.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 часа, εργασία рече

 Jugoslavija se od 1982. godine nije više zaduživala zbog stabilizacionog programa sa MMF-om i vratila je deo duga (čini mi se negde oko 4 mlrd. $), tako da je 1990. godine njen spoljni dug bio manji od 30 % BDP.

Međutim, da vidimo "napredne" kapitalističke zemlje i njihov spoljni dug:

external-debt-percentage-of-gdp.png.9904005268f35d6e027db3cd1da35191.png

 

 

 

 

 

 

 

A evo kako stoji stvar sa ukupnim zaduživanjem i njegovom strukturom:

17362635_10210879174874328_2752878890014564941_n.jpg.230a9dbfddb76be02ac051d8c495a3ec.jpg

 

 

 

 

 

 

I posle kažu samoupravljanje živelo na tuđ račun, aham, khm, khm...

Do 1982., a sta bi prije toga? Strane pare. A kad je nastala kriza? Osamdesetih kada je kapaljka presusila. Uostalom, ako je SFRJ bila super sa samoupravnim socijalizmom, zasto joj je trebao sporazum o ekonomskoj stabilizaciji ( koji se zakljucuje kao pomoc ako ti prijeti nestabilnost u ekonimiji ). Khm khm :P

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 6 минута, Ћириличар рече

Do 1982., a sta bi prije toga? Strane pare. A kad je nastala kriza? Osamdesetih kada je kapaljka presusila. Uostalom, ako je SFRJ bila super sa samoupravnim socijalizmom, zasto joj je trebao sporazum o ekonomskoj stabilizaciji ( koji se zakljucuje kao pomoc ako ti prijeti nestabilnost u ekonimiji ). Khm khm :P

Pre toga dug je bio manji. Kulminirao je 1981. godine sa 21,096 mlrd. $ što je svega 30 % tadašnjeg BDP-a. Velika Britanija danas ima 314 % spoljni dug mereno njihovim realnim BDP-om. Ili recimo uzmimo Švajcarsku sa njenih 265 %. Pucaš samom sebi u nogu. Inače, sam Radovan Rajšić započinje svoju avanturu sa tekstom na Katalaksiji sa 1960. godinom. Pogledaj koliko su to bile male cifre spoljnog duga za Jugoslaviju. Za to vreme kapitalističkim državama rastu dugovi u enormnim razmerama. 

εργασία (грч. ергасија) - рад, занимање, посао. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, εργασία рече

Radovan Rajšić prećutkuje podatke i činjenice koje ne idu u prilog njegovih teza.

Prosečna stopa rasta BDP-a SFR Jugoslavije tokom restriktivnih 80-tih i pored svih problema bila je 0.8 %. To je jako slabo ali to je ipak rast. Prema tome, njegova alegorija sa kravom koja sve više mršavi čak ni na tom slikovitom nivou ne drži vodu. Japan je imao stope rasta realnog BDP-a između 1993. i 1999. svega 0.7 %, a u poslednjih sedam godina mizernih 0,2 %. Pri tom je Japan dužan koliko 5 svojih BDP-a, a Jugoslavija u ono vreme svega trećinu svog ukupnog društvenog proizvoda. Međutim, nikada se ne čuje da je Japan krava koja crkava. Jednostavno živimo u dobu koje je u ekonomskom fijasku, pa se na uspehe socijalizma mora bacati drvlje i kamanje kako bi se opravdala sadašnja katastrofa i besperspektivnost novih država na tlu ex-YU. 

Dalje, SFR Jugoslavija se od 1983. godine nije više zaduživala. I počela je da vraća dug, a na drugoj strani rastao je izvoz (po stopi od 2,3 %) i to upravo zahvaljujući prerađivačkoj industriji. To je podatak koji uvek, ali uvek, prećute svi desničarski kritičari uključujući tu i libertarijance. 1983. godine neto zaduženje SFRJ je bilo 18,274 mlrd $. Otplatom taj dug se smanjio na 14,739 mlrd $ u 1990. godini. Naravno da je to izazvalo velike probleme u unutrašnjoj potrošnji i opadanje standarda stanovništva (koji je i pored tog opadanja bio mnogo viši nego danas) ali je netačno da je to vodilo u nekakav zastrašujući kolaps. Šta reći na ovo danas što imamo? Ovo danas je pakao.

Buraz, nije bitan rast BDP nego da li je on realan. Japan je imao drugaciju strukturu od Jugoslavije. Rast japanskog BDP je zasnovan na proizvodnji od svojih para, a jugoslovenski od zaduzivanja pa poslija skidanja kajmaka od tih kredita jos neko vrijeme dok su efekti trajali.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 минута, εργασία рече

Pre toga dug je bio manji. Kulminirao je 1981. godine sa 21,096 mlrd. $ što je svega 30 % tadašnjeg BDP-a. Velika Britanija danas ima 314 % spoljni dug mereno njihovim realnim BDP-om. Ili recimo uzmimo Švajcarsku sa njenih 265 %. Pucaš samom sebi u nogu. Inače, sam Radovan Rajšić započinje svoju avanturu sa tekstom na Katalaksiji sa 1960. godinom. Pogledaj koliko su to bile male cifre spoljnog duga za Jugoslaviju. Za to vreme kapitalističkim državama rastu dugovi u enormnim razmerama. 

Ne pucam. Oni svoje mogu otplatiti. Jugoslavija bez reforme nije mogla, jer je struktura njene ekonomije bila trula - a UK i Svajcarske zdrava. Bacas brojke a ne gledas sta te brojke znace za pojedinacnu zemlju. Engleska je gigant naspram Jugoslavije, a Svajcarska je radikalno drugacibe strukturirana. Uporedjujes neuporedivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 5 минута, Ћириличар рече

Buraz, nije bitan rast BDP nego da li je on realan. Japan je imao drugaciju strukturu od Jugoslavije. Rast japanskog BDP je zasnovan na proizvodnji od svojih para, a jugoslovenski od zaduzivanja pa poslija skidanja kajmaka od tih kredita jos neko vrijeme dok su efekti trajali.

Naravno, da sam podatke izneo merenim realnim BDP-om. Skoro nikada se ne služim nominalnim veličinama. A što se tiče rasta Japanskog BDP-a lepo piše koliki je bio spoljni dug. Ajde sad nemoj i ti da veruješ da je zemlja ravna ploča.

εργασία (грч. ергасија) - рад, занимање, посао. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 минута, Ћириличар рече

Ne pucam. Oni svoje mogu otplatiti. Jugoslavija bez reforme nije mogla, jer je struktura njene ekonomije bila trula - a UK i Svajcarske zdrava. Bacas brojke a ne gledas sta te brojke znace za pojedinacnu zemlju. Engleska je gigant naspram Jugoslavije, a Svajcarska je radikalno drugacibe strukturirana. Uporedjujes neuporedivo.

Pa kako nije mogla da otplati kada je 1990. godinu dočekala sa manjim dugom nego što je bio 1981. !?!?

εργασία (грч. ергасија) - рад, занимање, посао. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 28 минута, Тројкаш рече

Све принципе изливене у један основни: брига према ближњем.

Sjajno, samo sto ne mozes nikoga primorati da brine o bliznjem.

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...