Jump to content

Ispravna perspektiva, ili ne?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Recimo, ode neki covek kod popa i kaze: "Oce, meni nista nije dobro, non stop sam nervozan, ne mogu lepo sa ljudima da pricam, ne mogu da zaspim, izgubio sam apetit, izmedju mene i zene odnosi hladni.. Sta da radim?"
I on njemu lepo kaze: "Ti si nesrecan zato sto nemas odnos sa Bogom. Pocni da zivis pravoslavno, da se pricescujes, ispovedas, molis, probaj pomalo i da postis, pa ce ti se vratiti radost i spokoj. Sa Bogom i u Bogu je tvoj mir."

E sad, sve je to okej i super, rekao bi da je dobar savet, ali znam da je Patrijarh Pavle, jednom prilikom citirajuci nekog svetitelja, rekao da postoje tri stupnja u veri. A to su: rob (zivi po zakonu jer se plasi kazne svog gospodara), najamnik (zivi po zapovestima jer ocekuje svoju platu) i sin (zivi po zapovestima iz ciste ljubavi prema Bogu).
Mi bi trebali da budemo sinovi boziji. Verujem da Bog ocekuje od nas da se prema njemu tako ophodimo, sa takvom nekakvom toplinom. A ova druga dva stupnja, cine mi se licemernim.
To je kao kad bi ja sad otisao u crkvu, ispostio recimo sedam dana, pricestio se, ispovedio, nikog ne bi vredjao, cak bi i krenuo da se bavim smirenoumljem, pa bi istrpeo i razne uvrede, naravno, sve kako pise u duhovnoj literaturi. I onda posle nekog vremena rekao "Pa ovo je totalno bezveze, sto ja nisam srecan? Eno vidi onaj tamo kocka se, pije, pusi sta sve ne radi a eto, raspolozeniji od mene."
Naravno, ne mora to za takav kratak period, covek moze dugo da se bavi verom pa onda mu sve dosadi jer eto, nije srecan.

Ako je to vec tako, zar covek moze da bira "e, od sutra sam Sin boziji" i da se presalta iz jednog stupnja u drugi? :) To je opet zavrzlama kojoj nema kraja -- "nisam radostan jer sam najamnnik, daj da budem sin pa cu da budem radostan." Kako god okrenuli, coveku fali nesto.

Inace, ovo mi je palo napamet citajuci https://svetosavlje.org/pouke-bozanstvene-ljubavi/60/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 5 минута, srema рече

Inace, ovo mi je palo napamet citajuci

Надам се да те није превише заболело. Оно горе што си навео, нису три различита, пута већ три ступња једнога истога пута. Само свети су достигли трећи ступањ. А ако хоћеш да будеш радостан, у овоме веку, то можеш само у паузама између батина. Значи, више батина више радости. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 11 минута, елТорнеро рече

Надам се да те није превише заболело. Оно горе што си навео, нису три различита, пута већ три ступња једнога истога пута. Само свети су достигли трећи ступањ. А ако хоћеш да будеш радостан, у овоме веку, то можеш само у паузама између батина. Значи, више батина више радости. 

Pa ja nemam nesto batina. Sve ravno nekako, dosadno.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A ti zamoli zenu malo da te sFun_bat, pa je posle vodi na veceru da joj se zahvalis i eto dinamike  :smeh1:;) 

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 49 минута, srema рече

Sve ravno nekako, dosadno.

Досада настаје из жеље да се живи лагодно, да се угађа себи. На два начина се излази из ње, тражењем забаве, или трпљењем муке. А теби и мени се не трпи.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 18 минута, srema рече

tek sam 18 napunio polako sa zenidbom :) mozda da napravim neku glupost pa mama da me izbije

Nemoj da zbunjujes onda posten svet sa pominjanjem zene u uvodnom postu :) 

Elem uzivaj bre u zivotu i ne trazi mu manu kad vidis da ti je dobro :coolio:

 

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa to uzivo moze da naidje na slab odziv , al ovo je internet moz' da kukas do mile volje, ko ce da ti zabrani :D 

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

pa ne znam sta da kazem... glavno pitanje je sto se ja pravoslavljem bavim da bi bio srecan, jel, jer kao sto je rekao Starac Porfirije: "Hristos je radost."

ali kad vidim neke tako moje vrsnjake oni mi sto put zadovoljnije izgledaju od mene, a nije sad da zive u nekim uslovima ne znam ni ja sta, cak naprotiv, mogao bi reci za sebe da sam ziveo pod staklenim zvonom... nema to veze, ali cisto da spomenem

pa sam mislio, mozda ja to pogresno gledam, da nije malo licemerno gledati na veru kao "ako budem postovao zapovesti bicu srecan", valjda ljubav manje gleda na sebe a vise na tudju volju (u ovom slucaju Boziju?) :D mada okej, dok se stigne dotle...

ili je mozda caka u tome da se ne obracamo bogu kao neko ko je pun vrline, nego skruseno, sa pokajnickim raspolozenjem -- a ne ono, imam vrline, sto ti meni ne das darove?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...