Jump to content

ДУАЛНО ОБРАЗОВАЊЕ: ИЗДАЈА УМА


Препоручена порука

Могли би прво да запосле људе са дипломама и да повећају (а не смањују) плате у одређеним секторима. Да би се добило квалитетно образовање мора се и уложити у њега, а не да радници долазе невољно на посао и у кредитима до гуше.

Да би се уложило у образовање, мора прво да оживи привреда. Паре не падају с неба и не постоји перперуум мобиле.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Могли би прво да запосле људе са дипломама и да повећају (а не смањују) плате у одређеним секторима. Да би се добило квалитетно образовање мора се и уложити у њега, а не да радници долазе невољно на посао и у кредитима до гуше.

 

Plate povecava poslodavac i zaposljava. Drzva ne zaposljva.

To kad drzva zaposljaava i kontrolise plate zove se komunizam.

 

Postoji nesto sto bi trebalo da se uradi da se ljudi zaposle, ali niko od vaas nije spreman na takve reforme, a politicari jos manje.

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Како то извести у овој констелацији ствари?

 

Kao i hongkong.

Neoliberalizmom. Koji u Srbiji, iako naasi intelektualci to pricaju, ne postoji.

A moze i klasicnim liberalizmom.. ako imaju herca..

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kao i hongkong.

Neoliberalizmom. Koji u Srbiji, iako naasi intelektualci to pricaju, ne postoji.

A moze i klasicnim liberalizmom.. ako imaju herca..

Pa neoliberalizam je na snazi od  2000 pa nista ne uradismo.Doduse uspesno smo unistili domace firme.I to je nesto.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Класични да, неолиберални не.

Неолиберални, као што се да приметити на планетарном нивоу, нема механизме за превенцију монопола.

 

Пуста машта ради свашта.

Можемо само да се ухватимо за уши и да играмо док нам елиту чине гице из брлога.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa neoliberalizam je na snazi od  2000 pa nista ne uradismo.Doduse uspesno smo unistili domace firme.I to je nesto.

 

Kao sto rekoh, slagali te "intelektulci" neoliberalizam nije na snazi u Srbiji to je najveca laz i glupost koja se siri ovom nacijom.

 

Класични да, неолиберални не.

Неолиберални, као што се да приметити на планетарном нивоу, нема механизме за превенцију монопола.

 

neoliberalni nigde na svetu ne postoji vise danas...(bliski su hong kong, Estonija, Chile, Singapur)

U svetu danas vldaju Kronizam, Kejnesianisam.. a neoliberalni kapitalizam - skoro nigde.. nesto malo u kini.... i to je to.

Monopol imas tamo gde se drzava umesa regulacijama i porezima.

evo ti primer zasto neoliberalni ne postoji

1. Neoliberalni kaptializam se zalaaze z konkuretnost u bankarskom sistemu (To ne postojI)

2. Neoliberalni kapitalizam se zalaze za fiksnu stopu stampe novca (to ne postoji)

3. neoliberalni je protiv monopola centralnih banaka (to ne postoji, regulisano je od strne drzave)

 

 

Sto se srbije tice, ona nema ni slobodno trziste.. njeno trziste je uzasno puno regulisano...

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Znaci kad bi uveli to u Srbiju taj neoliberalizam, i dalje bi na snazi ostalo ono "ovo nigde nema, samo u Srbiji" :D

 

HAHHAHAHHAH DA! :D

  • Волим 1

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kao sto rekoh, slagali te "intelektulci" neoliberalizam nije na snazi u Srbiji to je najveca laz i glupost koja se siri ovom nacijom.

 

neoliberalni nigde na svetu ne postoji vise danas...(bliski su hong kong, Estonija, Chile, Singapur)

U svetu danas vldaju Kronizam, Kejnesianisam.. a neoliberalni kapitalizam - skoro nigde.. nesto malo u kini.... i to je to.

Monopol imas tamo gde se drzava umesa regulacijama i porezima.

evo ti primer zasto neoliberalni ne postoji

1. Neoliberalni kaptializam se zalaaze z konkuretnost u bankarskom sistemu (To ne postojI)

2. Neoliberalni kapitalizam se zalaze za fiksnu stopu stampe novca (to ne postoji)

3. neoliberalni je protiv monopola centralnih banaka (to ne postoji, regulisano je od strne drzave)

 

 

Sto se srbije tice, ona nema ni slobodno trziste.. njeno trziste je uzasno puno regulisano...

1.Postoji.Koliko imas samo banaka na trzistu.

2.Sta to znacii?Da samo odredjena kolicina novca moze da se stampa?

3.Centralne banke nisu na trzistu tako da ne mogu da budu monopolisti.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1.Postoji.Koliko imas samo banaka na trzistu.

Uzmi to ovako.. imas jednog pekara i 100 prodavnica peciva, medjutim samo jedan pekaar pece peciva.. ovih sto prodaju njegova peciva. To nije slobodno trziste....

To ti je situacija sa bankama... centralna banka je pekar, ostale banke su samo prodavci njegovih peciva...

2.Sta to znacii?Da samo odredjena kolicina novca moze da se stampa?

 

 

lepo, fiksn stopa stampaanja novca. Naprimer 1 % i uvek dostampavas 1 % novca, a danas ti centralne rade tako sto dostampaju koliko im se cefne..

 

 

3.Centralne banke nisu na trzistu tako da ne mogu da budu monopolisti.

 

 

Trziste banaka je zapravo trziste novca i finasijskih usluga. Centralne banke kontrolisu novac i finasijske usluge. Ostale banke samo rade ono sto im centralnaa banka dozvoli po kamatnim stopama koje onaa odredjuje sa kolicinom novca koje ona odredjuje.

uporedi sa jednim, centrlanim pekarom koji svim prodavnicamaa prodaje svoje pekarske proizvode pa oni dalje distribuiraju...

Ni on nije na trzistu.. jer je on van trzista, monopolista je. Kada imas monopolistu - nemas trziste.

 

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Znaci ti se zalazes da svako moze da stampa novca koliko hoce a sa druge strane se zalazes da stampanje tog novca bude ograniceno nekom fiksnom kolicinom?Ko ce da propoise tu stopu?

I cekaj sad recimo imas 1000 odstampanih dinara.Ja ostvarim profit od 500 din.A ti si propisao 1%(10 dinara).Sta je sa mojim profitom onda?Sta ako ja ocu da podignem pare a ti mi kazes ne moze jer sam ja mnogo neoliberalan i za ovu sezonu moz da dobijes samo 1 %? :0222_shocked:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

На тржишту се тражи сигурност и поузданост. Свако би имао права да издаје новац, али људи не би прихватили да користе било шта, већ само оне који су поуздани, имају покриће, дају гаранције, држе реч итд.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Znaci ti se zalazes da svako moze da stampa novca koliko hoce a sa druge strane se zalazes da stampanje tog novca bude ograniceno nekom fiksnom kolicinom?Ko ce da propoise tu stopu?

I cekaj sad recimo imas 1000 odstampanih dinara.Ja ostvarim profit od 500 din.A ti si propisao 1%(10 dinara).Sta je sa mojim profitom onda?Sta ako ja ocu da podignem pare a ti mi kazes ne moze jer sam ja mnogo neoliberalan i za ovu sezonu moz da dobijes samo 1 %? :0222_shocked:

 

ne, ja se zalazem da svako stampa SVOJU valutu koliko hoce.

A za to stampanje se zalazu neoliberali.

Ja sam klasicni liberal...

ne ne razumes ti ocigledno kako to funkcionise... ako 'oces mogu da ti objasnim ali nema svrhe ukoliko ces da postavljas cinicna pitanja...

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 11 months later...
 Dejan Ilić: Izdaja uma
 
Filozofski-fakultet-u-Beogradu-fotografi

Filozofski fakultet u Beogradu, fotografije čitalaca, Rade Vilimonović

Količina laži i gluposti koje su stale u samo jednu izjavu predsednika Privredne komore Srbije nimalo ne čudi. Kao što ne čudi ni patos sa kojim on te laži i gluposti izgovara. Od 2012, laž i glupost, kao i patos, postali su mera javnih nastupa zvaničnika u Srbiji. Ali, ne budimo lenji. Pozabavimo se i ovim izlivom besmisla u javni prostor.

Dakle, predsednik Privredne komore Srbije Marko Čadež nam je 09.02.2016. saopštio da je „bitka za dualno obrazovanje“ – „bitka našeg života“. A onda je to i objasnio: „Izuzetno je važno da Srbija uvede ovaj model, kako bi spremala mlade za evropsko tržište rada koje broji pola miliona ljudi“. Da ne bude zabune, još jednom Čadež: „Evropsko tržište broji oko 500.000 ljudi i ne smemo da izgubimo ovu bitku.“

Hajde da probamo to da protumačimo. Po Čadežu, pred Srbijom stoji presudna bitka i ona je mora dobiti. Po svemu sudeći, s one strane linije fronta nalazi se evropsko tržište rada. Brojna snaga borbenih jedinica tog tržišta kreće se oko, izričit je Čadež, „500.000“, dakle slovima „pola miliona“ ljudi. Čitalac će se prevariti ako pomisli da ćemo sad insistirati na podatku o „pola miliona“.

Nebitna je ta omaška. Tržište rada samo u Srbiji broji dva i po miliona ljudi. Stanovništvo Evrope broji pola milijarde ljudi, pa bismo mogli pomisliti da je Čadež u stvari hteo da kaže petsto miliona ljudi. Ali, i to bi bio pogrešan podatak, jer nije svih petsto miliona radno sposobno i ne računa se na tržištu rada. Pa tako u stvari ne znamo na šta je Čadež uopšte mislio, ako je išta mislio. Kao što nije jasno ni šta su imali u glavi oni koji su njegovu izjavu preneli.

Odnos brojeva na tržištu rada u Evropi izgleda tako da samo u Španiji ima nezaposlenih gotovo onoliko koliko ljudi živi u Srbiji. U Francuskoj opet ima više nezaposlenih nego što je ukupno ljudi na srpskom tržištu rada. Spremati mlade u Srbiji za evropsko tržište rada zaista bi imalo smisla kada bi ono brojalo petsto hiljada ljudi. Pošto nije tako, „bitka našeg života“ u koju poziva Čadež savršeno je besmislena.

Baš kao što je besmisleno i oruđe sa kojim Srbija treba u tu bitku da uđe – dualno obrazovanje. „Ukoliko sad ne krenemo da radimo na tome“, podiže paniku Čadež, „biće teško da razvijamo privredu i da rastemo“. E sad, kakva je veze između evropskog tržišta rada, na koje bi, tako se barem čini, Čadež da pošalje ovdašnje mlade, sa razvojem i rastom domaće privrede, sasvim je nejasno.

Dakle, s jedne strane, po Čadežu, dualno obrazovanje potrebno je Srbiji da bi njena mladež bila konkurentna na evropskom tržištu rada. S druge strane, dualno obrazovanje je neophodan, a reklo bi se, pošto je reč o „bitki života“, da Čadež misli i dovoljan uslov za razvoj i rast domaće privrede. Naravno, i jedno i drugo je netačno.

Čadež će ipak ponuditi jedan argument u prilog ovim svojim pedagoško-ekonomskim potencijalno katastrofičnim vizijama. On kaže da je u zemljama u kojima postoji dualno obrazovanje nezaposlenost mladih manja nego u zemljama koje takvo obrazovanje nemaju. Misli tu, naravno, na Austriju i Nemačku.[1] To što je rekao jeste, međutim, uzoran primer za pogrešno zaključivanje. Nemačka i Austrija i inače imaju manje nezaposlenih od drugih evropskih država, pa je stoga logično da imaju i manji postotak nezaposlenih mladih osoba nego druge zemlje. Da li to ima veze sa dualnim obrazovanjem, moralo bi se posebno ispitati.

Ima, naravno, zemalja koje takođe imaju nizak procenat nezaposlenih mladih osoba, a nemaju dualno obrazovanje. Sjedinjene Države, na primer, imaju manji procenat nezaposlenih mladih osoba od Austrije. Nezaposlenost se u Sjedinjenim Državama „distribuira“ prema nekim drugim karakteristikama, a ne prema dobi osoba. S druge strane, Francuska, koja ima neki sistem dualnog obrazovanja, ima i dvostruko veći postotak nezaposlenih mladih osoba od Austrije, a trostruko veći od Nemačke.

No, vratimo se osnovnim tezama. Čadež kaže da će dualno obrazovanje mlade iz Srbije učiniti konkurentnim na evropskom tržištu rada. On takođe kaže da će dualno obrazovanje podići domaću privredu. Ni jedno ni drugo, recimo to opet, nije tačno. Prva teza nije tačna iz očiglednih razloga koji su inherentni dualnom obrazovanju. Da bi se sprovelo dualno obrazovanje, moraju se sklopiti ugovori između ovdašnjih škola i ovdašnjih privrednih organizacija. Drugim rečima, dualno obrazovanje prilagođava se, po samoj svojoj prirodi, potrebama domaćeg, a ne evropskog tržišta rada.

Mimo toga, već desetak godina je primetan trend da se mladi u Evropi (misli se na Evropsku uniju) zapošljavaju na privremenim poslovima ili poslovima koji nemaju puno radno vreme. I jedno i drugo podrazumeva ili česte promene posla ili potrebu da se radi više poslova istovremeno. I jedno i drugo su dakle okolnosti koje idu direktno protiv svrhe kojoj treba da služi dualno obrazovanje. To praktično znači da evropsko tržište rada postavlja pred mlade uslove koje dualno obrazovanje ne može da ispuni.

Druga teza je još pogubnija. Reći da je za propast domaće privrede odgovorno obrazovanje, i onda tome dodati da je ono odgovorno upravo zato što nema „dualnu“ prirodu – ordinarna je laž. Prvo, Srbija u osamdesetim godinama 20. veka jeste imala dualno (tada se to zvalo usmereno) obrazovanje, ali ne samo što je u devedesetima propala privreda, propala je i država koja je takvo obrazovanje uvela u škole.

Nadalje, kriviti neadekvatno obrazovane ljude za propast domaće privrede jeste direktno oslobađanje od odgovornosti upravo onih koji su domaću privredu, kao i državu, uništili. Srpska privreda, to svi znamo, propada zato što političari na vlasti odbijaju da naprave stabilno okruženje za rad i sticanje zarade. Izostanak vladavine prava i pravne države, a ne izostanak dualnog obrazovanja, jeste razlog za propast domaće privrede. Zagovornici dualnog obrazovanja upravo su ključni akteri koji u Srbiji ne dozvoljavaju uspostavljanje pravne države zasnovane na vladavini prava, i umesto toga uporno instaliraju i održavaju klijentelističke odnose.

Konačno, u zemlji čija je privreda razorena naprosto nema uslova za dualno obrazovanje. Jer, sa kim škole da prave ugovore o dualnom obrazovanju i slanju učenika na praksu, ako ne postoje privredne organizacije kojima su potrebni radnici. Laž je da ljudi u Srbiji ne rade jer nisu adekvatno obrazovani. Najveći broj ljudi u Srbiji ne radi naprosto zato što u razorenoj privredi za njih nema posla. A to ne može pasti na teret škola, nego ide na teret političara, koji sada izgovor za svoje loše učinke traže u dualnom obrazovanju.

Tako predsednik Privredne komore kao papagaj ponavlja gluposti koje o dualnom obrazovanju izgovara predsednik vlade. Sva je prilika da predsednik vlade, na usta predsednika Komore, u stvari hoće da pozove strane firme u Srbiju i ponudi im da se njihovi novi radnici obučavaju o trošku države. Pored notornih subvencija stranim kompanijama, to bi bio novi korak u ponižavanju građana (u ovom konkretnom slučaju – mladih) Srbije. Staviti obrazovni sistem u Srbiji u službu kompanija koje odluče da ovde posluju jer će uživati privilegije koje drugde ne mogu dobiti – to može pasti na pamet samo osvedočenim patriotama koji su svoje rodoljublje kalili u zločinačkim devedesetima.

Peščanik.net, 10.02.2016.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...