Хрватски новинар Домагој Маргетић шокирао Хрватску

[Данче*]

Gadi mi se moja Hrvatska, ruke su joj krvave do lakata od ubijanja Srba!

 

Hrvatski novinar-istraživač i bivši političar Domagoj Margetić, povodom proslave 20. godišnjice operacije Oluje uputio je otvoreno pismo “pobednicima” u kojem im je poručio samo jednu reč – FUJ!

 

Pismo Domagoja Margetića prenosimo u celosti i na originalnom jeziku na kom je napisano (unapred se izvinjavamo svima, ali zbog autentičnosti pisma nismo ga prevodili na srpski):

“A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo?

Pobjednici slave pobjede. A slobodni ljudi su jednostavno – slobodni. Slobodnima ne trebaju ni pobjede niti pobjednici, ne trebaju im masovne pompozne, bahate proslave tuđe nesreće. Ne razumiju pobjednici taj stav kontra njihove pobjede. Jer pobjednici su nekako, po definiciji, taoci svojih pobjeda. Ili su pobjednici – ili nisu ništa. Zato ta potreba veličanja njihovih pobjeda. Jer ako im uzmeš tu njihovu „pobjedu“, ne ostaje im više ništa. I nisu više ništa, ako nisu pobjednici. A slobodnima ne trebaju pobjede da bi bili nešto, ne treba im ta iskompleksiranost pobjedonosnim sindromom. Dok gledam te njihove perverzne pripreme za slavljenje još jednog od tolikih, nebrojenih, balkanskih pobjedničkih mitova, prisjetio sam se jedne moje kolumne iz 2010. godine: „Diferencijacija pameti – Odričem se Hrvatske!“.

A u ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu. Kao što mi žele nametnuti svoju pobjedu. Kao što mi žele nametnuti, žele mi narediti zahvalnost što su nas „oslobodili“. Kakva ultimativna glupost! Tko uopće koga može ičega ili ikoga osloboditi?! Ne razumiju pobjednici da nas nisu „oslobodili“, nego su nas raspametili, razbaštinili ono malo ljudskosti koja nam je bila preostala, razbaštinili su nas one tri vrijednosti kroz koje smo odrastali i odgajani – sloboda, bratstvo i jedinstvo. Nije mi jasno kako ti naši suvremeni pobjednici misle da eto smiju paušalno to vrijednosti proglašavati jugonostalgičarskim floskulama! Jer kakve su tek floskule njihove priče o pobjedama, o oslobođenju, o nekakvoj nacionalnoj i apsurdnoj državnoj slobodi, kako nama tek neprihvatljivo zvuče te njihove floskule o domovinskom ratu, o svemu tome na čemu oni inzistiraju da im tko zna kako budemo zahvalni.

 

A ja, ovako slobodan, i oslobođen od svega, jednostavno ne razumijem na čemu i kome to bih trebao biti zahvalan. Nemaju što za jesti, nemaju čime školovati djecu, rade za crkavicu kojom ne mogu platiti niti osnovne mjesečne troškove života, rade a ne primaju plaću, oduzimaju im domove, blokirani su, nezaposleni, ali slave ratove! Još uvijek ih je moguće manipulirati i natjerati da mašu zastavama, da se kunu u grbove, da slave ratove za tamo nekakve „nacionalne interese“. Podilaziti tom njihovom kolektivnom ludilu za mene bi bila izdaja tog mojeg disidentstva kao osobnog životnog opredjeljenja, kao mojeg izbjeglištva savijesti pred njihovom pobjedničkom histerijom. Zamislite rulju koja slavi tamo nekakav „dan zahvalnosti“, a da pritom kao hipnotizirani nisu u stanju razmisliti na čemu to imaju biti zahvalni?

Na čemu biti zahvalan u zemlji u kojoj su ratni zločinci – heroji; u kojoj su ustaški kapelani – sveci; u kojoj su pljačkaši i ratni profiteri – ugledni tajkuni i biznismeni. Zar da demonstracijom ludog naroda pokazujemo koliko smo zahvalni ratnoprofiterskoj eliti što nas je opljačkala i otela nam sve, a mi još pjevamo, mašemo zastavama i plješćemo onima koji su nam to učinili? A ljuti ih kada im kažem – lud narod. No, ne vidim kako bih drugačije sam sebi mogao racionalizirati i argumentirati to njihovo ponašanje.

Oni su nas kao „oslobodili“, a žele mi uskratiti slobodu da kažem što mislim o tom njihovom „oslobođenju“, o toj njihovoj pobjedi. Ako vi imate pravo slaviti, imam vam pravo i moralnu obvezu reći – za mene ta vaša pobjeda, za mene Oluja, i proslava te vaše „pobjede“ i rata nije ništa drugo nego proslava ratnih zločina i ratnog profiterstva. I ništa više. Želite nam zabraniti da i nakon dvadeset godina stvari nazovemo pravim imenom. Zločine zločinima! Pljačku pljačkom! Želite nas kolektivno, prisilom na šutnju, u ovim dvadeset godina pretvoriti u svoje suučesnike u tom ratnom zločinu, pljački, kriminalu i ratnom profiterstvu.

Priznanje te vaše pobjede, za mene bi bio jedini konačni poraz.

Jer ako je to što vi ovih dana slavite – sloboda, onda ću glasno vikati – J**** SLOBODU! J**** SLOBODU! Ali vama ne dopire do mozga, niti nakon svih ovih godina, da sloboda i pobjeda nemaju baš puno toga zajedničkog. I upravo ta suštinska suprotstavljenost pobjede i slobode, ta sukobljenost slobode sa svakom pobjedom i svakim pobjednikom, otkriva o kakvom se ovdje ludilu radi. To je ta točka diferencijacije na kojoj se razilazimo – razlika između pobjednika i slobodnih. Vama toliko nejasna i neprimjetna. Vaša se pobjeda toliko razlikuje od moje slobode, upravo po tome što ćete vi zauvijek ostati zarobljenici svojih pobjeda. U jednom ste doduše, u pravu. Ta vaša pobjeda ima ime. Štoviše, više imena. Ta vaša pobjeda ima upravo onoliko imena – koliko je pobijenih i protjeranih u ime te vaše pobjede. Gadi mi se to vaše krvavo slavlje. Neka slave oni koji su na krvi, leševima i ruševinama profitirali. A vi koji im na paradama mašete zastavama i euforično kičete iz svojih gladnih usta, obični ste suučesnici tog njihovog gotovo neprekinutog krvavog, lešinarskog pohoda.

Ne pišem ovo da bih išta promijenio. Svjestan sam da je to nemoguće. Ali u vremenu dominantnih luđaka, možemo se barem distancirati i diferencirati od gomile koja im skandira.

Zato si uzimam lobodu javno reći – Oluja je zločin u kojem su jednu pobijeni, drugi protjerani, treći popljačkani. A vi mi sad pokušajte racionalno objasniti što se tu točno ima slaviti?

A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo? Protjerali ste organizirano oko 380 tisuća građana ove zemlje i to nazivate pobjedom? I nisu li te militantne proslave vaših pobjeda upravo jasna poruka onima koje ste protjerali da im slučajno ne padne na pamet vraćati se, da za njih ovdje više nema mjesta, da ovo nije njihova zemlja? Jer tko bi se normalan vratio u zemlju u kojoj je dan tog etničkog čišćenja državni praznik?

A tko ste vi, bijedo, da govorite i određujete što je čija zemlja, i što je kome domovina? Fuj!

Svojim ratnim pobjedama pokušavate nadomjestiti umrlu savijest, ako ste je ikada imali. Samo onima bez savijesti može biti tako lako pobjeđivati. I samo onima bez savijesti može biti tako lako slaviti takve pobjede i pobjednike.

Gadi mi se i ova država, i ovo društvo, i ova masa. Ne mogu vam dovoljno uopće uprizoriti koliko vas iskreno prezirem ovako kolektivno lude. Negdje u podsvijesti očito vam je jasno da ne postoji kolektivna sloboda, pa ste možda zato pobjegli u svoje kolektivno ludilo i proglasili ga slobodom, poput onih luđaka zatvorenih po ludnicama koji se proglase isusima, i tko zna kakvim povijesnim, stvarnim ili izmišljenim likovima.

Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom. Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj! Vi ćete ionako nastaviti uživati u svojem ludilu, jer kao i svakom luđaku, vama samima sa sobom, tako ludima je baš savršeno dobro. Bez obzira što vas pljačkaju, bez obzira što nemate za život.

Samo, eto, ostaju žrtve te vaše pobjede. Žrtve kojima još uvijek nismo rekli obično, ljudsko, od srca – oprosti. Žrtve kojima ne dopuštamo niti da budu obilježena imena, jer se bojite ako negdje ispišemo imena tih žrtava ta će vaša pobjeda dobiti taj krvavi, lešinarski, prljavi identitet ratnog zločina. I ma koliko bježali od toga, vašu će pobjedu tada proganjati imena kojima ste ispisali taj svoj pobjednički pohod.

Zato za kraj samo mogu reći Oprosti, molim te – svakoj žrtvi tih pobjeda, ako su pobjeđivane i u moje ime. Oprosti. I moje je krivnje puno u tome. Jer kao mnogi, možda, nisam učinio dovoljno da pružim otpor toj njihovoj pobjedi. Oprosti. I samo se mogu bez riječi nakloniti onima koje ste pobijedili.

Nemate pojma koliko ste nas porazili tom svojom pobjedom”, napisao je Margetić.

(Telegraf.rs, foto: Kurir)

http://www.intermagazin.rs/hrvatski-novinar-domagoj-margetic-sokirao-hrvatsku-gadi-mi-se-moja-hrvatska-ruke-su-joj-krvave-do-lakata-od-ubijanja-srba/

[Џуманџи]

Hvala.

[Драгана Милошевић]

Nismo skroz propali, ima nade...

[nana]

Nismo skroz propali, ima nade...

:.mislise. ...

[Драгана Милошевић]

Nije propala ljudskost medju rajom.

I njih vlast mnogo ne pita, kao i kod nas.

[Deja Vu]

Domaci izdajnik za Hrvate. 

[Zayron]

:.mislise. ...

 

Šta je tu čudno, ja sam bio u JNA sa mladencem iz Hrvatske koji se zvao Slobodan Milošević,

bio odtamo odakle je moja baba, iz Moslavine, Srbin ali govorio kajkavski a kako vidim nije jedini,

Ja sam bio s tim mladjim, taj je 68 ili 70 godišnte, ovog starijeg

sa tog registra ne znam ali zovu se oba isto - Slobodan Milošević.

Danas tek slučajno ugledao taj registar pa gledao šta se sve tamo može naći.

http://postimg.org/image/9nyl8vcsz/

https://registar.branitelji.hr/app/index.html

[Manolis]

Daj Bože da posle ovog ne dobije batine (ponovo).

 

http://www.vecernji.hr/crna-kronika/poznati-novinar-domagoj-margetic-pretucen-u-zagrebu-955282

[nana]

Šta je tu čudno,............

 ja sam bio u JNA sa mladencem iz Hrvatske koji se zvao Slobodan Milošević,

bio odtamo odakle je moja baba, iz Moslavine, Srbin ali govorio kajkavski a kako vidim nije jedini,

:.mislise.

http://www.pressonline.rs/info/politika/2709/gusitelji.html

[Zayron]

:.mislise.

http://www.pressonline.rs/info/politika/2709/gusitelji.html

 

Jučer me je cijelu noć davio nekakav individuum na FB koji nije mogao shvatit da se dojave od grupa šalju automatski na email, da mu ih ne šaljem ja i da s tim nemam ništa zajedničko i da ako ne želi da ih prima svaki put kad se nešto novo pojavi na grupi treba da ih isključi ili da se iz te grupe isčlani. Tako to važi i za tebe, što ne želiš čitati slobodno preskoči, nemoj se osjećat uopšte obaveznom ili da ti bude nekako neprijatno zbog mene što ne čitaš moje postove, ja se neću uvrijedit.

 

8086.gif

[nana]

Jučer me je cijelu noć davio nekakav individuum na FB koji nije mogao shvatit da se dojave od grupa šalju automatski na email, da mu ih ne šaljem ja i da s tim nemam ništa zajedničko i da ako ne želi da ih prima svaki put kad se nešto novo pojavi na grupi treba da ih isključi ili da se iz te grupe isčlani. 

 

 

ooooh, potpuno razumem.... mukica od tih raznih nekakvih individuuma. Evo večeras i kod mene,... jedan znani a ničim izazvani  individuum citira moju , sasvim drugom upućenu, poruku i na to nažgrapa nekakav nebulozan komentar a zatim u sledećoj još i elegantno  posavetuje daaaa... je l te : 

 

Zayron, on 05 Aug 2015 - 00:13, каже:  

"Tako to važi i za tebe, što ne želiš čitati slobodno preskoči, nemoj se osjećat uopšte obaveznom ili da ti bude nekako neprijatno zbog mene što ne čitaš moje postove, ja se neću uvrijedit."

:0203_cool:

[Zayron]

 

ooooh, potpuno razumem.... mukica od tih raznih nekakvih individuuma. Evo večeras i kod mene,... jedan znani a ničim izazvani  individuum citira moju , sasvim drugom upućenu, poruku i na to nažgrapa nekakav nebulozan komentar a zatim u sledećoj još i elegantno  posavetuje daaaa... je l te : 

 

Zayron, on 05 Aug 2015 - 00:13, каже:  

"Tako to važi i za tebe, što ne želiš čitati slobodno preskoči, nemoj se osjećat uopšte obaveznom ili da ti bude nekako neprijatno zbog mene što ne čitaš moje postove, ja se neću uvrijedit."

:0203_cool:

 

 

Šta hoćeš reći s tim, da si ja to sve izmišljam? A za to baš imam svjedoka, par godina poslije vojske sam otišao svojima u Moslavinu u posjetu i tamo sam sa rodjakom, baš tom što je Čehinja, pokazivao sam vam ju na toj tewmi sa slikama, imam je na FB friend listi, pronašao tog momka Slobodana Miloševića i ona vam to može posvjedočiti jer me tamo lično vozila svojim autom, neka zabit bila jedva smo ga našli. On je tada studirao u Zagrebu, upisao nekakav prehrambeno-terhnološki fax ili hemiju, ne sjećam se više tačno šta. A pitao sam ga odmah kad smo se našli u JNA u kasarni odakle je jer je govorio kao moja baba pa mu bilo drago da tamo imam rodbinu i tako smo se sprijateljili. Njemu bilo zanimljivo da ja znam dosta o tim krajevima pa mu bilo valjda bilo kao da priča sa zemljakom. Bilo nas je tamo odasvud, inžinjerijska kasarna u Skoplju.

[nana]

Šta hoćeš reći s tim,................................................. ?

 

 ništa više od onog što je već  na #9..... i dosta je sad, ajd prođi me se čoveče winter

[florenntina]

Daj Boze i nama i Hrvatima jos ovakvih slobodnih i normalnih novinara koji se ne plase da stanu ispred mase usijanih glava i javno se usprotive slavljenju i velicanju bilo kakvih losih dela i koji ih zdravorazumski zigosu kao zlo protiv koga se treba boriti. To je jedini nacin i jedini put za normalan i zdrav razvoj nacije, sve ostalo su manipulacije koje se skupo placaju. 

[Православни Србин]

Људи као што је овај новинар су мањина у Хрватској и међу хрватским народом. Већина Хрвата јуче је славила ,дан победе". Патријарх рече синоћ да су нам они браћа. Не знам баш какав је то брат који те мрзи, стално насрће на тебе и опет се изнова спрема да ти нанесе зло, чим му се укаже прилика.

 

По крви нам јесу браћа, али по Вери, Цркви и духу, како рече Патријарх- не знам да ли су. Ипак се мени чини да управо по духу нису наша браћа, иако по крви јесу.

 

Отуда толика мржња која ни дан-данас не избија из њих...