Jump to content

Преболевање и исцелење након јаке трауме


Препоручена порука

Постоје далеко ефикасније методе лечења посттрауматског стресног поремећаја које не остављају нежељене последице у односу на конвенционалне. У свету се већ примењују за третирање ПТСП код ратних ветерана, где се конвенционалне методе нису показале успешним.

The Treatment of Post-Traumatic Stress Disorder©

by

Dr Lorraine Da'Luz Vieira-Jones[1]

Introduction

            Post-traumatic Stress Disorder (PTSD) is a serious condition that does not readily yield to allopathic medical treatment. As a result many individuals live with the condition for months and in some cases, years. Some find it necessary to rely upon prescription drugs or to live with mental illness for the rest of their lives.[2]  Conventional medicine has attempted to deal with this condition for nearly a century, but, aside from an increased reliance on pharmaceutical products, has made little progress. There are, however, other more holistic (Holistic Healing Modalities - HHM) forms of treatment which have proved to be remarkably successful, one of which is acupuncture. Until quite recently few in-depth studies had been systematically carried out to test results achieved by acupuncture (the placement of filiform needles into specific areas of the body - namely acupuncture points [also known as acupoints] )in the treatment of  PTSD.[3] However some research has been carried out using acupressure (pressure using the index finger upon an acupoint) and breathing techniques known as Touch and Breathe (TAB) techniques with PTSD;[4] R. J. Callahan, D. S. Walther, F. P. Gallo and W. A. Tiller (see references).

            The author of this present paper, with over twenty years' experience as a practitioner, has found acupuncture to be highly effective in treating PTSD patients, ranging from military personnel to rape victims and abused children.

Military Personnel   

            In the mid-1990s in her clinic in England Dr. Jones worked closely with a Colonel in the British Army (who is currently Head of MI12). This officer was deeply concerned about a number of returning veterans of the 1991 Gulf War who were exhibiting symptoms of PTSD to such an extent that they were invalids in a military hospital and traditional western medicine appeared unable to restore these men to full and normal lives. The Colonel arranged for several of these men to be taken to Dr. Jones in Oxford for treatment. One soldier, to give an example, was in a tank regiment and had received a commendation for his actions in combat. Following military action he suffered from insomnia, could only rest in a lighted room, experienced severe eating disorders, and tachycardia - all symptoms which he had experienced for four years before being treated by Dr. Jones. After the first treatment the soldier slept all the way back to his military post, a distance of 120 miles. Reaching his quarters he slept for a further 48 hours. The one treatment enabled him to sleep normally in a dark room for the first time in four years; his eating habits returned to normal, he felt less anxiety, and his heart rate returned to normal. After the second treatment (a week later) all symptoms of PTSD vanished, including his nightmares. Follow up studies showed that this soldier, like others treated by Dr. Jones, had returned to a full and normal life, and was entirely free of PTSD symptoms.

            The symptoms experienced by these soldiers are common to PTSD patients who commonly report problems of muscle tension, tachycardia, hypersensitivity, insomnia, emotional instability, dietary problems, an inability to relax, nightmares, problems with intimacy and paranoia.

Non-military applications of acupuncture to PTSD

            Acupuncture is extremely effective in the treatment of persons who have been traumatized as a result of emotional and/or physical damage of some kind. Dr. Jones has successfully treated patients who have been traumatized by imprisonment, torture, kidnapping, hostage experiences, accidents, rape, and severe abuse.

            There is little doubt but that this aspect of traditional Chinese Medicine requires a series of controlled tests in which the practitioner is provided with a range of subjects, selected without her knowledge of any previous or existing medical, emotional, or other conditions and experiences which the individual may have. She can then diagnose and treat these individuals, keeping her own records so that they can later be compared with such earlier records and reports written by other specialists as may exist. Her experiences in treating patients for over 20 years clearly indicate that those treated will show a rapid improvement, without any reliance on prescription drugs, which can be sustained long-term.

         

            An important aspect of the opportunities afforded by these tests should be to observe and record, using scientific criteria, the changes that occur in the body during treatment. In other words, to find out what is it that's going on that brings about an improvement in the individual's condition. Treatments of these types can also be beneficial to a range of other conditions which may arise from military service. The treatments can be carried out in the field as well as in hospitals. They can produce rapid results, limit the time in which the individual requires prescription drugs, eventually eliminating, in most cases, the need for such drugs altogether, and return the individual to health. The treatments required can be taught to nurses and other practitioners without the need for extensive training.

http://www.drlorijones.com/16.html

„Ко прими на себе грехе света, постаће истински цар света.” Лао Це, пет векова пре Христа

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Сања и Анастасија,

Можда вас неће излечити од паничних напада, али верујем да би помогло у удаљавању те особе из ваше околине ако би га пријавили суду и ставили иза решетака.

Не зато што му нисте опростили или било шта слично него зато што том човеку није место на слободи, тај ће кад год има нову прилику опет исто урадити.

А с друге стране ако се срећете са тим човеком стално ће вас подсећати на немиле догађаје.

Треба га физички удаљити од себе.

Не разумем се баш у права, али мислим да такве ствари не застаревају. А претпостављам да се вештачењем лако може утврдити кривица. На тај начин би он плаћао за своја дела па и бес према њему не би био толико доминантан.

Свака част на храбрости да о томе причате.

8086.gif 1405_love.gif

Кад би више људи причало о томе, било би много лакше.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

samo da vam kazem da vas citam i da vas sve volim i da saosjecam sa svima vama...i izvinite ako nekog povrijedih,nisam bila upoznata sa situacijom,ali imala sam iskljucivo dobre namjere...post i pricesce,svakako da,ali u nekim slucajevima sigurno i psihoterapija i neki lekici,mada sam ja,opet,umjesto psihoterapeuta za nekog dobrog duhovnika...razgovor,u svakom slucaju,pogotovo danas kad niko nikog ne cuje...i ako mozete da oprostite tim zlostavljacima,jadnicima...oni su ustvari nesrecni,pomraceni...a vi ste svi mnogo jaki,i svaka cast........Pacifista,jedan savjet,nemoj molim te da se puno interesujes za psihologiju,ja sam to isto radila...nacitas se svasta i onda malo po malo samo na sebe nakacis nove simptome...a za negativne misli preporucujem knjigu-"ko nam namece prisilne misli",imas je na 'svetosavlje.org',biblioteka...kad covjek zna ko ga napada puno se lakse boriti...grlim sve prstgore

''govorim tiho i nosim psa sa sobom'' :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Хвала, Тавита.  :drugarstvo:

Код мене је то ишло обрнутим редоследом, прво сам имао проблеме, фрустрације, а онда сам читајући психологију, а и уз Божју помоћ много тога превазишао.

Битно ми је било  да знам да моји проблеми стварно постоје а да их нисам измислио, а кад сам читајући психолошку литературу нашао праве изворе проблема, смогао сам снаге да нешто од тога и превазиђем.

Постоји много непотпуних и површних психолошких теорија, али има и оних темељнијих. А неке одговоре само Бог може да да.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  Цитат

Хвала, Тавита.  :drugarstvo:

Код мене је то ишло обрнутим редоследом, прво сам имао проблеме, фрустрације, а онда сам читајући психологију, а и уз Божју помоћ много тога превазишао.
Битно ми је било  да знам да моји проблеми стварно постоје а да их нисам измислио, а кад сам читајући психолошку литературу нашао праве изворе проблема, смогао сам снаге да нешто од тога и превазиђем.

Постоји много непотпуних и површних психолошких теорија, али има и оних темељнијих. А неке одговоре само Бог може да да.
......e,bas mi je drago,pametno si ti to sve,vidim ja bla.gif.....a ja bi' nesto ovuda da savjetujem bla.gif

''govorim tiho i nosim psa sa sobom'' :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  Цитат

Изгледа да сам имала среће, јер ми је пре 5 година мој психијатар управо разговорима највише помогао, а лекови су били само "штаке" којима сам се помагала док нисам научила да "ходам" без њих.

I ja imam dobru doktorku, hvala Bogu. Čak mi je ostavila i broj telefona da je nazovem kad mi je teško, mada ja to nikada ne radim jer me sramota da je maltretiram telefonom. Živela moja doktorka! Hristos vaskrse

S njom pričam po 45 minuta i  nije od onih koji samo daju lekove i kraj priče. A bilo je brdo takvih psihijatara i kad sam već pomislila da su svi takvi, naleteh na nju. U Crkvi joj uvek zapalim sveću jer sam joj neizmerno zahvalna koliko je energije uložila da me "vrati u život." Inače, i ona je vernik pa je dosta toga prenela i na mene... :(

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 weeks later...
  Цитат

Pomaze Bog svima,

pre koji mesec citah malo vas forum, ali nocas sam se registrovala zbog ove teme.

Samo bih rekla, Izida, svaka ti cast!

Kod nas, necete cuti mnogo, volimo da cutimo izgleda mi, a neke od nas koje se bore kroz citav zivot sa svojim "demonima" znaju kako izgleda makar jedan poveci deo pakla.

Tuzno je kada si sam u svemu tome, kada ne mozes ni sa kim o tome pricati jer to je sramno, to je nesto intimno i mi sa tim ne znamo sta da cinimo, pa je bolje da ignorisemo, da idemo dalje.

Srecom ima dobrih 'inostranih' foruma na temu zlostavljanja, ali znate kako, mene ponekad boli, sto i dalje imam osecaj one iste prljavstine, sto sa ljudima iz crkve koji bi trebalo da mi budu najblizi ne mogu da pricam, ne samo o tome, nego o toliko drugih stvari, a opet toliko godina sam "tu".

Ponekad mi se cini da zivimo u oblacima da se svo zlo ovoga sveta desava tamo nekom i o tome pise crna hronika, a da mi zadrzavamo neku pristojnu distancu, kao da smo ne "ne od ovog sveta" u bukvalnom smislu te sintagme.

Skoro mi je bila potrebna "veza" za nesto, i za "divno cudo" "nidje veze", a kazu da se u nasoj zemlji Srbijici sve zavrsava preko veze. Kazu i da je svaka treca zena zlostavljana i znate sta, verujem im jer znam dosta zlostavljanih zena i dece, ali kad udjem u crkvu, odjednom neke druge naocare.

Ili potpuno roze pa im je zivot raj, naucna fantastika koja se sastoji samo u "raduj se" ili pakao koji se sastoji u onome "pokaj se", i svi su ili presrecni zbog svog "lakog" zivota ili gledaju u pod i tiho pricaju sa sve finim frazama nekada blagocestivim, a sada izlizanim.

A nikom nije lako, a vesto smo naucili da skrivamo svoje pravo ja, ili smo zaboravili da se pogledamo u ogledalo i zapitamo sta ima tu dole, tako blizu...

Mnogo pisem, samo htedoh reci, Gospod nek je u pomoci svima nama, mnogo je tuge u ovom svetu, svakom bih pozelela samo mir, nista vise.

Ako ne svedocimo sopstvenim zivotom, dzaba sve...

A prekinuti lanac nasilja, je nesto pakleno tesko, tu samo Bog moze pomoci, kao u ostalom i u svemu drugom.

Ma kako se "ponasale", zlostavljanim zenama mogu samo da skinem kapu, taj krst ne moze nositi svako, niti se daje svakom, ma koliko to cudno izgledalo. O njihovom svakodnevnom paklu, znaju samo one i Gospod.

sjajan post!

"Kakvi su da su, moji su" Džizs

Apokrifno jev. po Oglu

-taj njihov svijet će te ubiti

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 month later...

Silence, zlostavljanje u porodici je tema koja je zanemarena u nauci a u društvu se zataškava. Svakako zaslužuje da bude dotaknuta i pročešljana u ovakvom jednom kontekstu, svaka čast Izida! Jako su me dotakle riječi jedne od vas (nas), AfterSilence. Bojim se da su riječi (intelektualni, pa i filozofski odgovori) u opasnosti da budu doživljene kao olako nerazumijevanje nečijeg bola, jeftine racionalizacije... Ali tvoje PotonjeĆutanje treba da rodi riječ, ona treba da izađe i sa sobom odnese bol i smrt... I Ljubav je Riječ, slovesnost. Ljubav nam je zapovijeđena, a ona obuhvata sva ljudska bića, pa i nas, pa i mene - sva ljudska bića je od mene zaslužuju, pa i Ja... Ljudsko biće se uči ljubavi kroz doživljaj, zato su oni koji su doživjeli teška iskustva u djetinjstvu u ponajtežem položaju... Kako onda doći do LJubavi Božije, kako je prepoznati, kad su čovjeku krvnici domaći njegovi, kad su roditelji-mučitelji, kad te izda, povrijedi do najunutarnjije srži bića onaj koji ti je trebao zauvijek biti najbliži, s kojim imaš porod... Ali Ljubav Božija je tu, inače čovjek ne bi mogao disati, ne bi mogao preživjeti. Trebamo progledati za nju, vidjeti je u toliko toga oko nas, (recimo, i u virtuelnim prijateljima)... Znam, prepoznajem (malčice), sa-osjećam, ničeg se ne sjećam... Želim vam da dođete u to divno stanje. To je moguće. Prebol je moguć, zaborav je moguć. Oproštaj (za sve, uključujući i sebe) je moguć, i oslobađa, preporađa, osnažuje, vaskrsava! Najdublji bol se pretvori u najljepši cvijet. U najveću snagu. Najveću dobrotu. Ko se bori za nišče, ko čini najmanjoj braći - patnici. Tako i patnja dobija smisao, u svom prevazilaženju...
Ne zamjerite, htjela sam samo da vas  grouphug123.gif , ako ništa, riječju smiley.gif

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  Цитат

 Ljubav Božija je tu, inače čovjek ne bi mogao disati, ne bi mogao preživjeti. Trebamo progledati za nju, vidjeti je u toliko toga oko nas, (recimo, i u virtuelnim prijateljima)... Znam, prepoznajem (malčice), sa-osjećam, ničeg se ne sjećam... Želim vam da dođete u to divno stanje. To je moguće. Prebol je moguć, zaborav je moguć. Oproštaj (za sve, uključujući i sebe) je moguć, i oslobađa, preporađa, osnažuje, vaskrsava! Najdublji bol se pretvori u najljepši cvijet. U najveću snagu. Najveću dobrotu. Ko se bori za nišče, ko čini najmanjoj braći - patnici. Tako i patnja dobija smisao, u svom prevazilaženju...
Ne zamjerite, htjela sam samo da vas  grouphug123.gif , ako ništa, riječju smiley.gif
dobrodosla  grouphug123.gif

''govorim tiho i nosim psa sa sobom'' :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  Цитат
Mogu i jesam prešla preko toga. Ali mi se iznenada vrati sećanje bez moje volje. Neki miris me podseti na to, ili neka osoba na tu koja me zlostavljala i onda se rastužim. Inače, toj osobi sam oprostila ali i dalje imam panične napade i pijem antidepresive.

 

Draga Sanja, oprostila mozda jesi, ali je se jos uvijek bojis. To je tako tuzno... Vise nisi mala, bespomocna djevojcica. Ta mala djevojcica je sad zasticena, i sad joj je dobro, zapamti to, osjeti to iznutra... Znas onu molitvu Bogorodici ''i izbavi me od svih gorkih uspomena i poduhvata". Vjeruj i Bogorodica te moze osloboditi straha i ocajanja...

 

  Цитат
Nisam baš sigurna. Taj čovek mi je blizak rod i primorana sam da ga viđam...svaki put kad ga vidim, ja sam danima u depresiji, a kada ga ni ne čujem ni ne vidim- osećam se odlično!

 

Ne znam koliko si zaista primorana da ga vidjas - imas pravo na mir i ozdravljenje i izbjegavaj ga bez pardona sto je vise moguce, niko nema prava da to od tebe zahtijeva, a ako je moguce i skroz. Nisi ti to prevazisla, a kad prevazidjes, akobogda, i odvojis svoje JA od tog djecijeg ja, onda mozes da vjezbas hriscansko oprastanje na djelu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 6 months later...

Dobro vece svima.

Ja sam se tek nedavno registrovala jer nisam znala da na zru postoji forum, te da se na njemu raspravlja na ovu temu.

Nemojte mi zamjeriti sto se odmah ukljucujem, ali evo danas iscitah ovih prethodnih 32 strane i prilicno sam potresena ispovjestima nekih od sestara.jako tuzno i svaka im cast na hrabrosti, ne, da to iznesu javno, vec na borbi, istrajnosti i velikim srcem, jer oprostise neprijatelju svom. Od kada sam se krstila, odlazim u crkvu, postim, pricescujem se. Eto, trudim se da budem dobar covjek, dajem sve od sebe. Zbog nekolike smrti najblizih mojih i ja sam vec davno upala u depresiju i anksioznost. Necu veceras o tome. Sad imam jedno pitanje za vas-kako bi ste vi nekom objasnili otkud Sanji, Magdaleni sad panicni napadi i anksioznost. Zar one kao zrtve nisu zasluzile od Boga da im podari poslije svega mir, srecu i blagostanje, a ne jos i sa tim paklom da se bore, a napasniku njihovom kajanje, osjecaj krivice, anksioznost i depresiju? Voljela bih da mi odgovorite.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 10. 1. 2012. at 23:17, Vjera рече

Dobro vece svima.

Ja sam se tek nedavno registrovala jer nisam znala da na 1401 postoji forum, te da se na njemu raspravlja na ovu temu.

Nemojte mi zamjeriti sto se odmah ukljucujem, ali evo danas iscitah ovih prethodnih 32 strane i prilicno sam potresena ispovjestima nekih od sestara.jako tuzno i svaka im cast na hrabrosti, ne, da to iznesu javno, vec na borbi, istrajnosti i velikim srcem, jer oprostise neprijatelju svom. Od kada sam se krstila, odlazim u crkvu, postim, pricescujem se. Eto, trudim se da budem dobar covjek, dajem sve od sebe. Zbog nekolike smrti najblizih mojih i ja sam vec davno upala u depresiju i anksioznost. Necu veceras o tome. Sad imam jedno pitanje za vas-kako bi ste vi nekom objasnili otkud Sanji, Magdaleni sad panicni napadi i anksioznost. Zar one kao zrtve nisu zasluzile od Boga da im podari poslije svega mir, srecu i blagostanje, a ne jos i sa tim paklom da se bore, a napasniku njihovom kajanje, osjecaj krivice, anksioznost i depresiju? Voljela bih da mi odgovorite.

 

Dobrodosla!

Strah i anksioznost su prirodna reakcija na pretrpljenu traumu, i njihov krajnji uzrok jeste pretrpljeno (ljudsko) zlo (zloupotreba slobodne volje) a ne Bozija volja. Covjeku je moguce da prevazidje determinizam (recimo strah kao posljedicu) vjerom, aktivnim trazenjem toga, jer se i tu postuje slobodna volja, pa Bog to ne podaruje automatski. Covjek mora da otvori svoje bice za istocnik zivota, zdravlja, snage, Izvor Vode Zive, da se 'nasteli na tu frekvenciju'. A covjek kad prevazidje strah, bol i mrznju, (kao potpuno prirodne reakcije) i Bozijom miloscu iscijeli se, dobija izuzetnu snagu,mir i sposobnost za ljubav, postaje tim preobrazajem svog bica upravo zbog pretrpljene patnje izuzetno ljudsko bice, koje je u stanju da saosjeca i pomaze iscjeljivanju drugih. Tako sve na kraju postaje dobro.

Namjerno uopste ne pricam o odrazu svega ovog u vjecnosti.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 11. 1. 2012. at 8:28, Dijana S. рече

Dobrodosla!

Strah i anksioznost su prirodna reakcija na pretrpljenu traumu, i njihov krajnji uzrok jeste pretrpljeno (ljudsko) zlo (zloupotreba slobodne volje) a ne Bozija volja. Covjeku je moguce da prevazidje determinizam (recimo strah kao posljedicu) vjerom, aktivnim trazenjem toga, jer se i tu postuje slobodna volja, pa Bog to ne podaruje automatski. Covjek mora da otvori svoje bice za istocnik zivota, zdravlja, snage, Izvor Vode Zive, da se 'nasteli na tu frekvenciju'. A covjek kad prevazidje strah, bol i mrznju, (kao potpuno prirodne reakcije) i Bozijom miloscu iscijeli se, dobija izuzetnu snagu,mir i sposobnost za ljubav, postaje tim preobrazajem svog bica upravo zbog pretrpljene patnje izuzetno ljudsko bice, koje je u stanju da saosjeca i pomaze iscjeljivanju drugih. Tako sve na kraju postaje dobro.

Namjerno uopste ne pricam o odrazu svega ovog u vjecnosti.

likefaceeeeeeee ponestalo mi amincica :(

''govorim tiho i nosim psa sa sobom'' :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...