Jump to content

Dnevnik iz srca pisan


Препоручена порука

  • 3 weeks later...

HODOČAŠĆE SVETOM SAVI

 

Evo u kakvom mraku ostaje svet
kad se ugasi sveta vatra!
Po hlebu hvata se budj, hvata se led
po putevima punim blata.

U ovom mraku, mnoze se omce i kuke,
svinjska kuga i medj ljude se siri.
U ovom mraku stavljaju na muke
i seku onog koji bracu miri.

Sve sto je krvlju kupljeno, glavom placeno,
u ovom mraku gubi cenu.
Sto dignete glavu, skoncace, premlaceno.
i izgorece, u katranu i senu.

Umesto da sabira, u casu
kada ni bogovi ne opstaju sami,
ono sto se, vekovima rasipano, ne rasu,
rasuce se u ovoj zimi i tami.

Pa oko cega braca da se skupe?
Oko svece? U sveci nema fitilja!
Oko lonca? U loncu nema supe!
A osim supe
nemamo drugog razloga ni cilja!

U ovom mraku mnoze se oni sto mogu
da kupe sve, a ne mogu nista da stvore.
U ovom mraku ribljih ruku i nogu
bice dobro ako ne bude gore.

Iz ovog mraka, sto trune i truje,
ne cuje se poziv oslobodioca.
Odakle ce se cuti, ako se ne cuje
sa krsta, s tocka, s Kosova, i s koca?

U ovom mraku,
iz ovog surduka,
ne vidi se dalje
od hleba i luka!

U ovom mraku, crveneci se, duvaju
vetrovi iznad otrovnih reka.
Odojcad uce, iz majke, iz majcinog mleka,
da osim smrti nema drugog leka.
Brate, koji si izmirio bracu, sine, koji si podigao oca,
oce, ciji pepeo sinovi rasuse!
Doneo si nam seme vina, seme zita,
al nema ko u zemlju da ga baci!
Napisao si, al nema ko da cita,
znak u kome se sabiraju znaci!
Kamen temeljac dao si nam u sake,
al ne digosmo bedem nasuprot sili!
Na Tvom smo grobu ostavili stake,
al ne stigosmo, kud smo naumili!
Paljeni opet i gonjeni hajkama brzim
trazimo zaklon pod nadstresnicom Tvojom!
Ne dopusti da s groba Tvog otpuzimo
na kolenima, vezanim kozom i cojom!

Ako Ti neces, ko ce nas povesti,
zakopane s rovcima i krompirima,
putnice koji si bosim nogama dospeo
tamo dokle se ne dopire na krilima?
Ladjo s koje se vidi Jerusalim!

Pute kojim se vraca bludni sin,
ratnik iz rata,
s robije robijas!

Caso vina,
hlebe,
sveto slovo!
Sljivo kraj izvora!

Ulje maslinovo,
koje nas hranis, i koje nam sijas!
Cuvaj nas, svetioce, koji odjekujes
od zvona i klepala koji traze spas!
Kad ces nas cuti, ako nas ne cujes
danas, kad nemamo ni jezika, ni glasa?


 Ljubomir Simovic

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Konačno kući. Ispitni rok je pri kraju, položio četri ispita, čekam rezulate petog i time očistio prolećni semestar.  Dobio sam tablet i pronašao android aplikaciju tapatalk ali na njoj mogu samo da čitam šta se piše i da aminujem postove. Kad hoću da napišem nešto aplikacija kaže: ne mogu da se povežem sa serverom obrati se administraciji servera .Uh!  :0222_shocked:  Kako bih pisao al neće!!!  0703_read   :0222_shocked:  :0222_shocked:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Bez obzira koliko je istina ruzna i neprijatna za oci, uvek gledam u nju, jer samo je ona stabilna i cvrsta osnova za svako drugo promisljanje. Ne moze se graditi licnost na lazima, nego na istini, jer istina je najcvrsti kamen temeljac."

 

Koleginica Jovana.

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...
  • 1 month later...

Христос васкресе браћо моја! Ето. Већ дуго нисам писао. Куцам.Обришем. Куцам. Обришем. Некако себи делујем да се понављам, да исписивајући своје  мишљење само повећавам узалудну расправу и ако већ дуго знам одговор. Дошао је и васкрс. Време нових почетака, победа на изглед немогућег. Ништавнос сопствености превелика је да би се описала речима. Знам срж својих грехова, она је у мени, бежим од ње али ме она стално прати не дозвољавајући ми да дишем. Покушавам да потиснем себе али се некако увек вратим, као да хватам ваздух после дављења, и ако је то добровољно дављење, тај ваздух је потребнији. Христос је победио смрт, а ја не могу себе. Стојим на линији. На танкој жици живота. Са обе стране су амбиси. Само са једне стране, први амбиси јесте Христос, тај амбиси испуњен животом ми толико годи и прија и радо бих закорачио у живот смирења испуњен Бого. Овај други води далко од Христа али ме вуче, моју болесну природу, која хоће да ужива у грешности одмах. У мени су неколико бића, свако од њих некако у исто време вуче на ту своју страну, а њихово постојање је немогуће у исто време. Стојим на тој линији и даље. Овај први амбиси, амбис живота ме толико дозива, а овај други толико вуче у грешност. А ја не могу да се одрекенм ни једног. Молим се али сам преслаб и прегрешан, мислено, а некако не желим да оставим ни једно биће свог ја. Лудим!!! :) Не знам шта бих рекао даље ни шире. Немам мир, грешим, губим се. Неко би рекао шта грешиш то је премало. Али није!!! Планине су мале у порећењу са мојом грешншћу коју не могу да победим.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Песма Оцу Тадеју, поделите је на вашој страници да и остала браћа и сестре виде! МОЛИ БОГА ЗА НАС ОЧЕ НАШ ТАДЕЈЕ ДА ПРИМИМО И МИ ОД ХРИСТА СПАСЕЊЕ! http://youtu.be/QA1PBxZzEp4

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...