Jump to content

Шта мислите о .....?


Guest Alefshin

Препоручена порука

Па и мени вуче, зато и питам, јер ме некако гризе савест и јавља ми се писао да грешим. Само што се не хвалим кад рецимо нешто урадим, знам некад из шале као, али опет волим то такмичење. Тако ми је од кад сам био мањи и клинац. Кренемо да се играмо нечега, обично неке игре где имају два играча, нпр. шах и сад кад изгубим одмах се љутим и хоћу поново, реванш. И тако сам могао стално, без предаје, то онда досади противнику :D  Некако, допада ми се та борба, то такмичење, што је у једно руку корисно јер развијам неке способности, а са друге не ваља јер рађа сујету. Мада, волео бих и да могу бити способан за тимски рад, пошто је заједница много битнија од индивидуе, барем тако сматрам. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Зависи, како коме, некој деци су потребни баш индивидуални спортови и такмичења тог типа ради самопоуздања.

 

Ja mislim da se samopouzdanje se ne gradi takmicenjem nego ljubavlju.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ja mislim da se samopouzdanje se ne gradi takmicenjem nego ljubavlju.

Слажем се за љубав, али и такмичења су неопходна. Деци је потребно оцењивање јер воле да знају где су.  :)Такмичење не треба да искључује љубав, напротив, много шта човек о себи научи док се такмичи, то је врло корисна ствар за развој вештина :)

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ми имамо школско такмичење које је регионалног типа практично, долазе деца из других школа чак и из Београда, није много строг критеријум, али је лепо организовано, са љубављу. Сви воле да дођу и учествују. Ти наступи деце на нашем Турниру (како га зовемо) су од непроцењивог значаја за њихов развој, напредак, Упознају се , друже се... Као што рекох, такмичење може да буде јако добра ствар ;) пољубац свима

@Vecana, имате предивног бебана ;)

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Слажем се за љубав, али и такмичења су неопходна. Деци је потребно оцењивање јер воле да знају где су.   :)Такмичење не треба да искључује љубав, напротив, много шта човек о себи научи док се такмичи, то је врло корисна ствар за развој вештина :)

 

apsolutno se slažem sa tobom

ali ako polaziš na takmičenje da bi drugom pokazao da si bolji od njega , to je gordost

takmičenja su odlična stvar jer se na njima vidi gde si ti u odnosu na druge  i kakav je tvoj rad

није битно ко сам ја, већ ко си ти !

Link to comment
Подели на овим сајтовима

O takmičenju mislim da će ga forumski pravednici odvući u diskusiju o gordosti i sujeti i izražavam mu (takmičenju) saučešće

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

O takmičenju mislim da će ga forumski pravednici odvući u diskusiju o gordosti i sujeti i izražavam mu (takmičenju) saučešće

 

to je tvoje mišljenje o takmičenju ?

 

:1503348ufz3z4yl5d:

није битно ко сам ја, већ ко си ти !

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 month later...

Ja se nesto nisam takmicila kao ucenica. Kad sam vodila ucenike, rekla sam im da se takmice ako vole biologiju i imaju zelju za ucenjem, ne da lece komplekse.Bilo ih je raznih, neki su stvarno hteli, ali neki su to radili pod  pritiskom, a i zeljom da natrljaju na nos deci iz drugih odeljenja, sto mi se nije dopalo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nikad nisam bio takmičarskog duha, što mi je krivo donekle, jer me je koštalo samopouzdanja. Mada je to posledica mojih izbora. Slažem se da se takmičarski duh vredi razvijati uporedo sa ljubavlju, inače nema 'leba, ode to u neku drugu krajnost.
Takođe, kada god izađeš na takmičenje (bilo kog tipa), bitno je da si svestan zašto si tu i zbog koga, da pobijanjem nekoga u zemlju nećeš uzdići sebe ni u čijim očima do svojim. Moje mišljenje :)

"Gledajući ljude sažali mu se, jer bejahu smeteni i rasejani kao ovce bez pastira."
(Mat. 9, 36)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Moja takmičenja su uvijek bila individualna, zbog same oblasti u kojoj sam se takmičila. Pripreme su bile interesantne, a samo takmičenje uvijek stresno.  Motivisana vrlo, ali svaka prethodna godina je bila uslov da pokažem još bolji rezultat. Na kraju sam shvatila da se borim sama sa sobom i da sam sebi nametnula neiviđeni stres....i na kraju pitanje - šta će to meni?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa ta vrsta fer i sportske borbe je veoma prihvatljiva čak i u pravoslavlju a nama je bliža opisom borba protiv samoga sebe.

 

Mnoge lične pobede u odnosu prema životu su vidjene u sportu pogotovo tu prednjače naprimer invalidi....

 

Tako da...Nek nas Duh Sveti nosi i upravi i nikad da nam ne da demona odustajanja...

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 weeks later...

Vrline: odanost, požrtvovanost. Srčanost. Umem da volim . Maštovitost. Kreativnost. Dete u telu odrasle osobe, po gledanju toga, šta i kako treba pričati. Otvorenost. Poštenost uma. Spremnost na učenje. Istrajnost. I strpljenje. Mogu da čekam doveka ako u glavi zacrtam sta želim da (do) čekam. Osećajnost.

 

Mane: tvrdoglavost, gordeljivost,  brzo planem ali brzo se smirim, i od kako sam neke loše stvari doživela, sastavni deo je postao ironija, sarkazam i cinizam. Teško se zaljubljujem, predajem, treba mi vremena, da ti se otvorim, ali kada se otvorim, to je zaista to sta vidiš ali jedan deo mene nikada nećeš više videti i taj deo, a predivan beše deo mene, je zauvek izgubljen a ja još uvek pokušavam da ga u sebi vratim. A nemam pojma sto i dalje sebi to radim. :)  Sklonost sada ka preteranoj sumnji i opreznosti. Nestrpljivost. Jao, ta mi je glavna. I ako mi nešto obećaš, pa ne ispuniš, kao dete sam. Znači prvo mućni glavom, pa onda vidi da li ćeš reći, a ako mi daš reč za nešto...čuvaj se. Ili u protivnom - ne trči pred rudu.

 

Karakter: oni koji me ne poznaju, rekli bi zeznuta. Oni koji me znaju, kažu zeznuta. :))) Šalu na stranu, jak karakter, čelična volja, nasuprot jakoj osećajnosti. Neki dualitet. I to en volim kod sebe. Nesigurnost po pitanju ljubavi, jer znam sta ja mogu ali se plašim sta ne mogu drugi, zašto neće, zašto ne znaju ili zašto ne žele ako i kada sam sve ono šta jesam ovako i inače, ali kada dođu emocije,  srce ode u petu i gubim na toj snazi i jačini. Gde nestaje sav rezon jednostavno, sva ona nepokolebljivost, postajem grozno mekana ,bolećiva, šrogledavam kroz perste, nalazim ljudima opravdanja i čudim se sebi, šta sve dopuštam ljudima da (mi) rade . Kao vojnik. Nema šale i nema zezanja po pitanju ozbilnjih stvari. Po pitanju onoga sta kažem da vrednujem i tolerišem.  Što sam starija, sve sam gora po tom pitanju. I po toj osećajnosti i po toj nepokolebljivosti.

 

To bi bilo to, ukratko. :)

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mislim da je bolje da uopšte ne mislim  o sebi.Zato što volim sebe i mislim da još treba da uznapredujem u toj ljubavi.

Nemam ja mnogo osobina.Bar ne onih dobrih.Stvarno.Uvek sam negde na pola ni tu ni tamo.A to je najgore,nit* si hladan nit* si vreo.Ukratko ja sam u svemu mlaka i to me užasno nervira,ali nemam snage da bilo šta promenim.

:351780:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...