A sada nešto potpuno drugačije... :)

[JESSY]

Sretnem Sretne Misli. Skinem šešir i duboko im se naklonim. Često ostanu uz mene cijeli dan ili više njih uzastopno. Razgovaramo kao gospoda, psujemo kao kočijaši, smijemo se kao luđaci. Uglavnom mi ne smetaju. Nikad ih ne tjeram, ali znaju kada treba same da odu.

Na njihovo mjesto dođe gospođa Melankolija. Čudna je. Tužna, a ipak nekako mirna, blažena, morbidno sretna. Ona nikada ne dolazi u tišini. Uvijek je prati nekakv zvuk piana ili stringa, spor, težak, usporen a opet nekako – sretan.

Sretne Misli i gospođa Melankonija se lijepo slažu. Slažu se i sa gospodinom Juče, samo… ponekad dozvole i đavolu da me posjeti. Đavolu koji sebe naziva Gospodin Sutra. Njega baš i ne volim. Uvijek povede sa sobom svoju prokletu parnericu: Gospođu Brigu. Demoni!

Prokletnici Sutra i Briga ne ostaju dugo i ne dolaze previše često – valjda znaju da nisu dobro došli. Ali ponekad ostave iza sebe takav zadah truleži, da me danima Sretne Misli i gospođa Melankolija zbog toga ne posjećuju. U tim danima sam u društvu Gospođe Nade. Šeta pokraj mene, pravi mi društvo, sve dok opet ne sretnem Sretne Misli.

Nedim Bajramović | Preuzeto sa bloga autora: Sretnem Sretne Misli.

[JESSY]

Nekad sedim sama...
Cekam srecu. kazu nece ona nas.
Tese me, kazu koraca za nama
Tako beze mi, dan za dan,
Ja k'o lutka tkana, suzom andjela bez krila...
Zivim bajku cekam princa jos od kad sam dete bila...

Neka neko nekad niko...
Cekam dan da svane.
Okrecem se, sve isto, kad cekam bol da stane.
Mislim, jaka sam toliko:ustajem kad tonem ja,
Al' nema nikog, nema nikog...
Sama sam na svome znam...

Kad ne mogu tad ne mogu bas nista vise,
Kad ne umem tad ne umem bas nista vise,
Kazu zivot bezi leti dalje,
Kad je zivot tezi leti dalje,
Kazu uzmi sve, jer ne dajem nista vise...

Gledam sat sreca kasni!
Opet, opet, i opet...
Kad jednom padnes, kazu da ces pasti...
Opet, opet i opet...
Ja ne umem, kad nemam s kim,
I nemam gde odavde,
Ja ne umem, jer plasim se da sutra sama padnem...

 

[JESSY]

[JESSY]

[JESSY]

[JESSY]

Da li znaš koliko mi nedostaješ?

Svakim izdisajem vazduha iz mojih pluća, tvoje ime šapućem, praveći paru u hladnom vazduhu, koji mi pomaže da preživim. Dozivam te, vrištim tvoje ime, kao molitvu, koju čekam da mi uslišiš.

Da li znaš, kako bole skorele suze u mojim očima kad god me sećanje prevari i provuče tvoj lik?

Da li znaš kako je smešeći se tim bezbojnim licima, znajući da moje muke, sažaljevaju uljudnim pogledima? Kad čujem predrasude u njihovom svirepom glasu, zamaskiranom slatkim i uljudnim rečima? Da li znaš kako izjeda zavist u mojim očima, dok posmatram sva ta srećna lica, koja se glasno smeju u daljini, proklinjući te sto si mi uskrato beznadežne mrvice sreće i radosti?

Da li znaš kakav je osećaj, kad strah parališe tvoje telo, kao otrov koj se širi kroz vene, sprečavajući ti da jasno razmišljaš, učaureći se u grudnom košu, praveći prazninu, na levoj strani? Kad toliko otupiš svoja čula, da ti i rođena majka izgleda kao stanac?

Da li znaš kako je, kad se gušiš od poraza, nad svojim osećanjima, dopuštajući da preovladaju tobom, zavladaju i ostave pustoš, skorelu tamu i ustajalu bol? Kad te ta bol poput rđe, iznutra nadrgiza?

Da li znaš kako je kad ti tišina postaje okolina, mrak tvoj drug, a stah tvoj saputnik? Kad čekaš, da vreme spere, poput letnje kiše, tvoje utabane ožiljke?

Da li znaš kako je, kada čekaš da senka prošlosti polako utihne, kad imaš toliko reči na svojim usnama, a tako malo glasa, kad imaš toliko vremena, a malo strpljenja, toliko tuge, a nimalo nade…?

Da li znaš… tata?

Znaš, a znam i ja… da sam samo jedna u nizu tvojih grešaka.

 Sara Jovanović

[JESSY]

[Arsenija]

A sada nešto potpuno drugačije...

[keka]

[JESSY]

[JESSY]

Ništa nije toliko sveto kao integritet tvojega vlastitog uma.

Budi ono što jesi: ne obični imitator drugoga, nego svoj najbolji. Postoji nešto što radiš bolje od ostalih. Slušaj svoj unutarnji glas i hrabro mu se pokoravaj. Radi stvari u kojima si izvrstan, a ne ono što nikad i nije stvoreno za tebe.

Onda, zar je tako loše biti neshvaćen? Pitagora je bio neshvaćen, i Sokrat, i Isus, i Luther, i Kopernik, i Galileo, i Newton, i svaki istinski i mudri duh koji se ikad utjelovio. Biti velik znači biti neshvaćen.

U svijetu koji te stalno pokušava promijeniti, najveće je postignuće biti ono što jesi.

Nemoj ići onuda kuda te put odvede, idi radije onuda kuda nema puta i ostavi trag.

Kad je dovoljno mračno, možeš vidjeti zvijezde.

Ne budi previše plašljiv u svojemu djelovanju. Čitav je život eksperiment. Što više eksperimentiraš, to bolje.

Usvoji korak prirode: njena je tajna strpljenje.

Nemoj robovati svojoj prošlosti – baci se u mora podsvjesnog, zaroni duboko i plivaj daleko, pa ćeš se vratiti s novim samopoštovanjem, s novom moći i novim iskustvom koje će objasniti i nadići ono staro.

Budi smiješan. Budi iskren. Budi ljubazan.

Čuvaj svoje slobodne trenutke. Oni su poput nebrušenih dijamanata. Odbaci ih i njihova vrijednost nikad neće biti znana. Unaprijedi ih i postat će najsjajniji dragulji korisnog života.

Veliki je čovjek uvijek voljan biti malenim.

Um, jednom rastegnut novom idejom, nikad se ne vraća svojim originalnim dimenzijama.

Ako ne radiš nešto više od onoga čime si već ovladao, nikad nećeš rasti.

Zavist je neznanje,

oponašanje je samoubojstvo.

Lako je živjeti za druge, to svi čine. Pozivam te da živiš za sebe.

Za sve ono što si propustio, nešto si dobio; i za sve ono što si dobio, nešto si izgubio.

Jedna je od lijepih kompenzacija života da nijedan čovjek ne može iskreno pomoći drugome bez da pomogne samom sebi.

Jedna od iluzija života jest ona da trenutni sat nije kritičan ni odlučujući. Napiši u svojemu srcu da je svaki dan najbolji u godini.

Što možemo vidjeti, pročitati i steći nego sami sebe. Uzmi knjigu, moj prijatelju, i pročitaj sve u njoj, ali nikad tamo nećeš pronaći ono što i ja.

Kad si se rodio, plakao si, a svi ostali su se smijali. Živi život tako da na kraju ti budeš onaj koji se smije, dok svi ostali plaču.

Ako sam izgubio samopouzdanje, onda imam cijeli svemir protiv sebe.

Nijedan zakon mi ne može biti svet osim onoga kojega mi nalaže moja priroda. Dobro i loše su samo nazivi koje je lako primijeniti na ovo ili na ono; jedino je dobro ono što je u suglasju s mojim ustrojem; jedino je loše ono što je protiv njega.

Veliki ljudi su oni koji vide da je duhovno jače od materijalnog, da misli vladaju svijetom.

Svijet pokaže put čovjeku koji zna kuda ide.

Karakteristika genijalnog herojstva je ustrajnost. (…) Kad odlučiš biti velikim, pokoravaj se samome sebi i ne pokušavaj se, poput slabića, pomiriti sa svijetom. Heroj ne može biti običan, niti obično može biti herojsko.

Svaki duh sebi gradi kuću; i dalje od svoje kuće, svijet; i dalje od svojega svijeta, raj. Znaj onda da svijet postoji radi tebe: Izgradi, zato, svoj vlastiti svijet.

Čak i u blatu i u otpadu nešto uvijek, uvijek pjeva.

Mudri ljudi vjeruju idejama, a ne okolnostima.

Loša vremena imaju znanstvenu vrijednost. To su prigode koje dobar učenik neće propustiti.

Entuzijazam je jedan od najjačih motora uspjeha. Kad nešto radiš, radi to svom svojom snagom. Položi u to cijelu svoju dušu i daj mu pečat svoje osobnosti.  Budi aktivan, energičan, entuzijastičan i vjeran pa ćeš postići svoj cilj. Ništa veliko nikad se nije postiglo bez entuzijazma.

Ljudi se žele skrasiti; no dok god se ne skrase, za njih ima neke nade.

Nemoj da te guraju tvoji problemi. Neka te vode tvoji snovi.

Veličina je vlasništvo za koje nijedan čovjek ne može prerano dobiti zasluge; ona se mora posjedovati puno prije nego što ju drugi priznaju.

Tretiraj čovjeka onakvim kakav jest i ostat će takav kakav jest. Tretiraj čovjeka onakvim kakav bi mogao biti i postat će ono što bi trebao biti.

Ne te quaesiveris extra. (Ne traži stvari izvan samoga sebe.)

Koristi jezik kakav god želiš, ali nikad nećeš reći ništa osim onoga što si.

Da bi postigao izvrsnost ili išta izvanredno, moraš slušati onaj šapat koji ne čuje nitko osim tebe samoga.

 

Emerson

[JESSY]

Reč, jedna i kraj
Bol, gospodski sjaj,
Gazila bih duboku reku
Samo da nađem zvezdu neku
Koja na tebe podseća!

Zid, između nas
Noć, pruža mi spas
Htela bih da ti zovem ime
Plakala bih, al'nemam s'kime
Ubila bih i dosta s'time, znaj
ipak znaj da....

Tužna pesma na sto načina
Svetom putuje
Stara slika našeg vremena
još uvek tuguje
a kišna jutra opet počinju
otkad sam otišla
Smejem se, a suze naviru
kurva sudbina

Zid, između nas...

Tužna pesma na sto načina...

[JESSY]

[JESSY]

[JESSY]

 

 

 

Missing you, wanting so badly to hold you.. The hardest parts

 

Most of the time I just can't think about it. It just hurts that much. Though in the back of my mind all I can think about is him <3
Then I'll pass by a picture and I'll think "Wow, It's been so long". It breaks my heart thinking how long it has been since I have held you
in my arms. So, So long. :'( I wish I could hold you in my arms, like the little cub you are, fit perfectly snug right in my arms. I miss you
so incredibly bad. I hate that time takes so long to be with you. Makes me cry just thinking about how long it's going to be.

I keep thinking lately, About what it would be like to have you now. Trying my hardest to picture you older. Doesn't fit that way, You're
so little to me for forever.

I feel like I write more in my private notes then here. I guess I feel lost in my feelings, Life does go on, people go on. They care, but it
is just so different now.

I'd do anything to be with you right now. Anything. Why does it have to be so hard? I don't understand half the time any ways. I love you more
then any thing. Why'd you have to go. .I'm sorry, I am so sorry. It is so hard, Blacking things out is like the only way any more. I can't allow myself to grieve, I don't know when I'll ever be ready. It makes me feel guilty some times. I shouldn't though, I know every one grieves differently and there is no 'perfect' way to grieve.

One day, One day I'll hold you and it will all just be okay. Just. like. that.