Jump to content

Zašto su političari veće zlo od tajkuna?

Оцени ову тему


Grizzly Adams

Препоручена порука

Ово је поставио брат Ивица на другој теми, али мислим да заслужује да буде посебно издвојено.
 
 
http://katalaksija.com/2006/01/16/zasto-su-politicari-vece-zlo-od-tajkuna/'>Zašto su političari veće zlo od tajkuna?
 
 
Aksi­o­lo­ško dero­gi­ra­nje i ana­te­mi­sa­nje "taj­kuna" je jedan od naj­po­pu­lar­ni­jih spor­tova u doma­ćoj poli­tič­koj i teorijsko-političkoj jav­no­sti. I gle čuda, jed­nako u "civil­nom sek­toru" i među pro­fe­si­o­nal­nim dena­ci­fi­ka­to­rima i popra­vlja­čima Srba kao naroda, kao i među heroj­skim "bra­ni­te­ljima" ugro­že­nog Srp­stva od Zapada i doma­ćih misi­o­nara. Taj­kuni su naj­veće zlo, rak-rana demo­kra­tije, tvrde dvo­jica NSPM ana­li­ti­čara u svom sko­ra­šnjem tek­stu (a uporno pona­vljaju u Danasu, Repu­blici i na B 92 već mese­cima i godi­nama), a zada­tak demo­krat­skih poli­ti­čara jeste da im stanu u kraj i one­mo­guće u vrše­nju poli­tič­kog uti­caja na Vladu i sam poli­tički sistem. Srbiji treba novi Putin, kako mnogi zahte­vaju posled­njih godina, a nagla­šeno posled­njih meseci (nekako od kako je ova vlada počela da ima poli­tič­kih pro­blema sa jed­nim od njih). Treba nam čovek koji će sve te tran­zi­ci­one boga­taše da poša­lje iza rešetaka.
 
Ko su zapravo taj­kuni? Ljudi koji su ste­kli bogat­stvo u nere­gu­lar­nim ili polu­re­gu­lar­nim uslo­vima divlje tran­zi­cije, bez jasnih i kre­di­bil­nih pra­vila igre, u prvom redu sta­bil­nih vla­snič­kih prava i sud­skog sistema. To su ljudi koji su isko­ri­stili poli­tičke veze da zlo­u­po­tre­bom jav­nih fon­dova, eksklu­ziv­nih dozvola, licenci ili povla­šće­nog pri­stupa kre­di­tima držav­nih banaka ili pri­va­ti­za­ciji, steknu ogromne rente, tj eko­nom­skim razlo­zima neo­prav­dane pro­fite. Njih u Srbiji ima dosta, i nema potrebe lici­ti­rati imenima.
 
Ali, glavni pro­blem sa celom tom pri­čom o taj­ku­nima je u sle­de­ćem; oni su pro­i­zvod jed­nog sistema, a ne nje­gov uzrok. Nisu oni pro­i­zveli korum­pi­rani poli­tički sistem, već je taj sistem favo­ri­zo­vao njih u odnosu na "nor­malne" bizni­smene. S druge strane, i mnogi od njih bi postali "nor­malni" bizni­smeni da su pra­vila igre bila nor­malna, te bi svoju pre­du­zet­ničku spo­sob­nost usme­rili u ino­va­cije i posao a ne lobi­ra­nje, pod­mi­ći­va­nje i kli­jen­te­li­zam. To što su se usme­rili na ovo drugo, znači samo da je sistem to drugo uči­nio ispla­ti­vi­jim od onog prvog. Stoga, naša eko­no­mija neće ozdra­viti ako sada­šnja Vlada poša­lje u zatvor sve ljude koji su se 90-ih ovako ili onako obo­ga­tili zlo­u­po­tre­bom državne moći i poli­tič­kih pri­vi­le­gija, već ako ukine sistem koji im je to omo­gu­ćio. To znači da uvede vla­da­vinu prava, da striktno raz­dvoji eko­no­miju od poli­tike i olakša poslo­va­nje lju­dima kroz sma­nje­nje regu­la­cija i poreza. Da upo­dobi pravni i regu­la­torni ambi­jent u Srbiji onome što postoji u uspe­šnim mode­lima trži­šne pri­vrede u Evropi, Ame­rici ili Aziji.
 
Ali, avaj, tu poči­nju svi naši pro­blemi. Takva reforma seče granu na kojoj poli­ti­čari sede. Ona uma­njuje eko­nom­sku vred­nost poli­tič­kih polo­žaja u ovoj zemlji. Biti mini­star, ili biro­krata, postaje mnogo manje lukra­tivna stvar ako nemaš dis­kre­ci­onu moć da kra­deš i pljač­kaš, odno­sno držiš klju­čeve poslo­va­nja ljudi kroz moć da daješ dozvole, licence, da ovako ili onako pro­i­zvoljno regu­li­šeš nji­hovo poslo­va­nje itd. Eko­nom­ska vred­nost biva­nja čla­nom uprav­nog odbora postaje znatno manja ako javno pre­du­zeće bude pri­va­ti­zo­vano, jer onda o tome ne odlu­čuju poli­ti­čari, i ne posta­vljaju tamo svoje šva­lerke, sinovce i šur­njaje, nego pri­vatni vla­snici koji posta­vljaju kom­pe­tentne ljude jer se radi o nji­ho­vom, a ne o pore­skom novcu. Reforma znači sma­nje­nje moći poli­ti­čara nad živo­tima ljudi uop­šte, pa i nad poslo­va­njem i bizni­som vla­snika kapi­tala. Poli­ti­čari to ne vole, već vole da imaju još više moći, da još više kradu nego sad, i da se pitaju ako je moguće za još više stvari nego što se pitaju sad. Zato toliko čuvaju javna pre­du­zeća od reforme i pri­va­ti­za­cije, zato toliko donose novih i restrik­tiv­nih regu­la­cija, zato izna­laze toliko sve novih i novih obla­sti poli­tič­kog arbi­tri­ra­nja eko­nom­skim životom.
 
U ovom sve­tlu, povika na taj­kune je samo dimna zavesa za odsu­stvo ozbilj­nih reformi i pro­du­ža­va­nje Milo­še­vi­će­vog soci­ja­li­zma. Ume­sto da garan­tuje vla­snička prava i sta­bil­nost okvira za inve­sti­ra­nje, Vlada se upu­šta u poli­tički obra­čun sa "taj­ku­nima". U prvom redu sa Kari­ćem. Ona neće da ukine sistem pri­vi­le­gija i poli­tičke arbi­traže koji stvara taj­ku­ni­za­ciju, nego da skloni poli­tički nepo­dobne taj­kune, a da pro­mo­više svoje. I u tome ima poli­tičku podr­šku jav­no­sti, koja samo voli da vidi da je krv pala, odno­sno da oni koji su "pokrali narod" pate.
 
Nije ovde toliko cen­tralno pita­nje lice­merja i nedo­sled­no­sti ove Vlade i nje­nih podr­ža­va­laca: kad su oni kupo­vali posla­nike za vreme Živ­ko­vi­će­vog kabi­neta, onda je to bilo legi­timno doki­da­nje nepo­pu­larne vlade, a kad danas Karić kupuje posla­nike, onda je to atak na par­la­men­ta­ri­zam. Kad je Đin­đić krao man­date, onda je to bilo podri­va­nje vla­da­vine prava i poli­tič­kog sistema, kad oni sami danas kradu man­date, onda je to borba pro­tiv taj­ku­ni­za­cije. Pre je reč o pro­blemu siste­mat­ske zamene teza, tj. suža­va­nja fokusa na posle­dice "taj­ku­ni­za­cije", uz ana­logno zane­ma­ri­va­nje uzroka samog problema.
 
Poli­ti­čari su veće zlo od taj­kuna jer su oni kre­a­tori sistema koji taj­kune pro­i­zvodi i odr­žava. Ono što oja­čava pozi­ciju kako Karića tako i svih dru­gih Milo­še­vi­će­vih taj­kuna jeste pro­tek­ci­o­ni­zam i anti­li­be­ralna eko­nom­ska poli­tika i ove i pret­hodne Vlade. Zašto recimo vlada ne otvori pot­puno trži­šte fik­sne i mobilne tele­fo­nije, i time efi­ka­sno pot­kopa Kari­ćev mono­po­li­stički polo­žaj? Kon­ku­ren­cija bi vero­vatno odu­vala Karića vrlo brzo, kao što bi kon­ku­ren­cija u dru­gim obla­stima koje su sada zato­vo­rene ili polu­za­to­vrene odu­vala i druge taj­kune. Ali, naša vlada zahteva od sva­kog stra­nog trgo­vin­skog lanca koji ima više od 40 000 kva­drata pro­daj­nog pro­stora da traži dozvolu od Mini­stra za dalje šire­nje (da se finan­sij­ski "isprsi" za dozvolu, bar malo više nego što su se već "ispr­sili" domaći kon­ku­renti za uskra­ći­va­nje te dozvole). Pre oko godinu dana Pot­pred­sed­nik Vlade Labus je pre­tio Kariću, uko­liko ne bude koo­pe­ra­ti­van u pre­go­vo­rima oko Mob­tela, da će "Vlada uve­sti tre­ćeg ope­ra­tera". A ja se pitam, što ga nije odmah uvela? I četvr­tog i petog, a ne samo tre­ćeg? I što ga nije uvela neza­vi­sno od Kari­ćeve "koo­pe­ra­tiv­no­sti"? I što ga jav­nost koja kori­sti tele­fon­ske usluge ne pri­u­pita zašto to nije ura­dio? Da li možda zato da bi se time podi­gla eko­nom­ska cena vla­di­nim pre­go­va­ra­čima, odno­sno poslala poruka Kariću da će i on morati da se mone­tarno "isprsi" ako hoće da zadrži Mob­tel? I da li je možda poli­ti­ča­rima mnogo bolje da imaju Karića koga će moći stalno da muzu i uce­njuju, nego masu pri­vat­nika nad kojima nemaju nika­kvu moć? Ne, "jav­nost" nema vre­mena za bavlje­nje takvim tri­ča­ri­jama jer je zau­zeta gala­mom na taj­kune i pozi­vima na nji­hov političko-sudski linč.
 
Naravno, kad bi bio uve­den još neki ope­ra­ter (što je moguće pote­zom pera) ne bi toliko hiljada zapo­sle­nih mogao da ima Tele­kom, i ne bi poli­ti­čari mogli da napla­ćuju usluge odr­ža­va­nja posto­je­ćeg sistema, i ne bi impuls koštao ovo­liko kao sada, nego pet puta manje. Ali, kome je još do toga kad svi lepo možemo da uži­vamo u slici Karića iza reše­taka i Države-Robin Huda koja "vraća naše pare". Nema veze što je država mnogo veći pljač­kaš od Karića, jer nam ne da moguć­nost kon­ku­ren­cije, što će reći — jef­ti­ni­jeg impulsa mobil­nog tele­fona i bolje usluge koju ova nužno povlači. Važno je samo da svi slo­žno hala­čemo kako je "Karić pot­kra­dao državu" (neza­vi­sno od toga koliko je ovo zapravo bilo tačno) pa je dobro što će tako zavr­šiti. Nismo važni mi i naši inte­resi, već je važna država i njeni inte­resi (čitaj, poli­ti­čari i bir­ko­krati, i nji­hovi džepovi).
 
Pame­tan pri­stup ovoj stvari bi pod­ra­zu­me­vao da se neko (Karić, kao i bilo ko drugi) zakon­ski kazni za doka­zani delikt (pljačku, pro­ne­veru, zlo­u­po­trebu), ili da se u suprot­nom pusti da radi na miru. Poli­tički pro­gon pro­i­zvoljno oda­bra­nih taj­kuna može da stvori samo atmo­sferu nesi­gur­no­sti i okle­va­nja budu­ćih inve­sti­tora da se upu­ste u ozbilj­nija ula­ga­nja. Karak­te­ri­stična mio­pija nagoni mnoge inače raci­o­nalne ljude da podrže ostra­ki­zam taj­kuna, nesve­sni dugo­roč­nih nega­tiv­nih pod­sti­caja koje taj ostra­ki­zam stvara.
 
Jedini "lek" za taj­kune je otvo­rena, libe­ralna pri­vreda. Oni koji valjaju pli­vaće u kon­ku­rent­skim uslo­vima, oni koji ne valjaju pro­pa­daće. Ako je neko kriv za pljačku i pro­ne­veru – na sud sa njim. Ako nije, dalje prste od njega. Tačka. Sve ostalo je poli­tičko nasi­lje, ruše­nje insti­tu­cija i čist jako­bi­ni­zam (kako je srp­ska novija isto­rija pre­puna iro­nič­nih obrta!).
Ne treba zabo­ra­viti da je osnova Kari­ćeve poli­tičke kam­pa­nje na rani­jim izbo­rima bilo pro­ti­vlje­nje libe­ra­li­za­ciji i žestoko opti­ra­nje za trgo­vin­ski pro­tek­ci­o­ni­zam svake vrste. Treba se samo setiti anto­lo­gij­ske priče sa sala­tom. Koja je njena pouka bila? (Meni se, naravno, odmah uči­nilo da je tu Mob­tel nekako bio važniji od salate, ili štono kažu u Šuma­diji, "ne laje kuca sela radi, nego sebe radi"). Ali, osnovna poenta je u tome da većina doma­ćih taj­kuna hoće samo deli­mičnu libe­ra­li­za­ciju i sta­bi­li­za­ciju (da se njih ne dira) uz zadr­ža­va­nje držav­nog inter­ven­ci­o­ni­zma i restrik­cija u spolj­noj trgo­vini i ogra­ni­ča­va­nju pri­stupa stra­nom kapi­talu. To podiže vred­nost nji­ho­vih inve­sti­cija ovde jer ih zakla­nja od kon­ku­ren­cije i omo­gu­ćava im sta­bilne i dugo­ročne rente na račun potro­šača. To je i uni­ver­zalni obra­zac uče­šća taj­kuna u tran­zi­ci­o­noj poli­tici uop­šte; naj­če­šće je to nji­hov poku­šaj da finan­sij­sku moć isko­ri­ste da bi saču­vali eko­nom­ske pozi­cije zatva­ra­njem trži­šta i ogra­ni­ča­va­njem strane kon­ku­ren­cije. Eko­no­mi­sti to zovu state cap­ture, odno­sno uzi­ma­nje države "pod svoje" da bi se instru­men­ta­li­zo­vala za zaštitu odre­đe­nih eko­nom­skih pri­vi­le­gija, što je samo radi­kal­niji oblik onoga što je i na zapadu poznato kao rent-seeking eko­no­mija, tj. tra­že­nje pro­fita mimo tržišta.
 
Ali, ova vlada je u tom smi­slu naj­veći save­znik taj­kuna! Ona ne želi da "sistem­ski" pot­kopa nji­hov mono­pol. Setimo se samo kam­pa­nje "kupujmo domaće" koju su pla­tili srp­ski pore­ski obve­znici i ide­o­lo­gije "eko­nom­skog patri­o­ti­zma" koja je u jed­nom tre­nutku kroz tu akciju postala jako popu­larna. To je bilo ide­o­lo­ško vje­ruju ove vlade: gra­đani, kupujte domaće pro­i­zvode, iako su lošiji i sku­plji, jer time oja­ča­vate domaću pri­vredu (čitaj Milo­še­vi­ćeve taj­kune). Vlada stalno priča o raz­nim "stra­te­gi­jama pri­vred­nog razvoja" o "pod­sti­ca­nju" ovoga ili onoga (pro­i­zvod­nje, malih i sred­njih pre­du­zeća, poljo­pri­vrede, stam­bene izgrad­nje…). Neko­liko mini­stara je pri­čalo o tome da je trgo­vina delat­nost od "naci­o­nal­nog zna­čaja", čime se prav­dala restrik­cija stra­nim fir­mama u pro­ce­duri nepri­ja­telj­skog pre­u­zi­ma­nja doma­ćih nee­fi­ka­snih kom­pa­nija! Da li je spre­ča­va­nje stra­nog trgo­vin­skog lanca da pre­u­zme domaći mono­po­li­stički, dopri­nos borbi pro­tiv taj­ku­ni­za­cije? Kada domaće uljare podignu cene, vlada inter­ventno uveze nešto ulja, koliko da zapreti, ali ne libe­ra­li­zuje uvoz, isto kao što Kariću zapreti da će uve­sti tre­ćeg ope­ra­tera, ali naravno, to ne učini, i "zarati" s njim tek onda kad ovaj pokaže poli­tičke ambi­cije i ugrozi opsta­nak same Vlade. Šta u ovom insti­tu­ci­o­nal­nom ambi­jentu ne odgo­vara taj­ku­nima, i pro­tiv čega oni tu treba da se bune? Ono čega oni treba da se plaše jeste vlada koja bi dra­ma­tično libe­ra­li­zo­vala pri­vedu, i pokre­nula pro­pa­gandu tipa: kupujmo naj­bo­lje, bilo ono domaće ili strano. Ne treba da se plaše Vlade koja rea­guje nasi­ljem pro­tiv njih samo onda kad je poli­tički ugroze. To je "razumna" Vlada, s kojom je moguće "dogo­vo­riti se" (po nekoj "nor­mal­noj" ceni, pretpostavljam).
 
Za ceo ovaj pro­ces zako­čene tran­zi­cije krivci su naravno poli­ti­čari, a ne taj­kuni. Karić bi u libe­ral­nom sistemu možda bio uspe­šan pre­du­zet­nik i jed­nako bogat kao i sada, a možda i ne. To ne možemo znati una­pred. Ali, pro­bajmo! Izlo­žimo i njega i druge trži­šnim uslo­vima! Ali, ako vi kao Vlada kažete da trži­šte nije savr­šeno i da ćete ga vi ispra­viti svo­jim "stra­te­gi­jama razvoja", svo­jim držav­nim kre­di­tima biznisu, svo­jim spolj­no­tr­go­vin­skim restrik­ci­jama, svo­jim, for­mal­nim i nefor­mal­nim, bari­je­rama za strane inve­sti­cije, vi time zapravo činite suprotno od uvo­đe­nja trži­šne disci­pline — poslov­nim lju­dima direktno tele­fo­ni­rate da su im kanali za poli­tičko sti­ca­nje renti kroz korup­ciju i dalje otvo­reni. S druge strane, tele­fo­ni­rate sva­koj dru­goj vrsti poli­tič­kog šljama da je biva­nje poli­ti­ča­rem i dalje visoko pro­fi­ta­bilna stvar, i da je poli­tika bolji i lakši način da se dođe do para nego biznis. Time pri­vla­čite u poli­tiku naj­gore koji hoće "leba bez motike" a ne kom­pe­tentne ljude koji imaju neke pro­fe­si­o­nalne ili čak ide­a­li­stičke ambi­cije. Dok god poli­tika u Srbiji bude naj­i­spla­ti­viji biznis, neće biti nika­kvog dru­gog biznisa, ali ni nor­malne poli­tike. Kao što, sa druge strane, pra­vog biznisa teško da će biti dok je jed­no­stav­nije mitom i lobi­ra­njem doći do zarade nego čistim poslom. A ta nezdrava nega­tivna povratna sprega između taj­ku­ni­zma i poli­tič­kog arbi­tri­ra­nja neće biti raski­nuta dok se ne raskinu kon­sti­tu­ci­o­nalne veze poli­tike i eko­no­mije, tj dok poli­ti­čari pra­vi­lima igre ne budu uda­reni po prstima kad je reč o meša­nju u eko­nom­ske stvari. A to se neće desiti dok među poli­ti­ča­rima i jav­nim mne­njem ne zaživi ide­o­lo­ško uve­re­nje u zna­čaj slo­bod­nih trži­šta i mini­malne države ogra­ni­čene na uzak set zašti­ti­nih funk­cija u pogledu života, vla­sni­štva i nad­gle­da­nja pra­vila igre. A ovo se u Srbiji po svoj pri­lici neće desiti nikad, jer naši poli­ti­čari, a još više nji­hovo "kri­tičko javno mne­nje", i sam pojam trži­šta doži­vlja­vaju kao jednu običnu ide­o­lo­šku flo­skulu "neo­li­be­ral­nih" misi­o­nara, a ne kao stvar koja može nekim čudom biti u inte­resu samog sta­nov­ni­štva. Tako se vrtimo u zača­ra­nom krugu: od mora­li­stičke galame na "taj­kune", do naj­šire podr­ške jav­nim poli­ti­kama koje osna­žuju nji­hove pozicije.
 
Popu­li­stička pro­pa­ganda kroz ceo XX vek per­pe­tu­ira laž o taj­kunu (rob­ber baron, itd) kao pro­i­zvodu kapi­ta­li­zma (od Rok­fe­lera i Van­der­bilta do Gejtsa i Soroša). Naša situ­a­cija ja uz sve lokalne pri­mese, ipak pona­vlja­nje ovog opšteg obra­sca ostra­ki­zma krup­nog biznisa koji sre­ćemo u moder­noj isto­riji. "Rober baron" je pro­i­zvod naka­zne logike "mešo­vi­tog dru­štva", odno­sno inter­ven­ci­o­ni­stičke pri­vrede sa veli­kim upli­vom poli­tike u upra­vlja­nje eko­nom­skim stva­rima. Recimo, ame­ričke žele­znice su kra­jem XIX veka postale meta jedne od naj­že­šćih anti­bi­znis kam­pa­nja u moder­noj isto­riji kao "korum­pi­rane" i beskru­pu­lo­zne. Pot­pla­ći­vale su sena­tore i kon­gre­smene, nisu birale sred­stva da ostanu u poslu, i postale pred­met gneva ogro­mnog dela jav­no­sti. Ali, pro­blem je bio u tome što su ih poli­ti­čari pri­si­lili na korup­ciju: doku­menti iz tog peri­oda nam govore da su zako­no­davci i na držav­nom i na fede­ral­nom nivou nemi­lice eksplo­a­ti­sali svoj mono­pol sile da bi žele­zni­cama name­tali sve nove restrik­cije, zakon­ske regu­la­cije i takse. Jedan državni Kon­gres je u toku samo jedne nede­lje doneo tri­de­set nacrta zakona o žele­zni­cama. I svi su naravno povla­čeni suk­ce­sivno, kako su "taj­kuni" pla­ćali da se to učini. Da bi se iko odr­žao u poslu morao je da prođe kroz pra­vog toplog zeca zakon­skih smi­ca­lica, zahteva za pod­mi­ći­va­njem i "ponuda koje ne može da odbije". Pita­nje: da li je kri­vac za to bizni­smen koji mora da plaća nepro­duk­tivne tro­škove "mrša­vlje­nja" pri­vrede (mito, korup­cija, kojima se sred­stva pre­u­sme­ra­vaju iz pro­duk­tiv­nih u nepro­duk­tivne svrhe) da bi pre­va­zi­šao veštačke, nasilne bari­jere poslo­va­nju, ili je kri­vac onaj ko je te bari­jere posta­vio i ko ih odr­žava. Ako se u jed­nom dru­štvu kao para­digma bizni­smena nametne "muva­tor", šver­cer, kli­jen­te­li­sta, to ne znači ništa drugo nego da je vlast muva­nje, švrec i kli­jen­te­li­zam kon­sti­tu­ci­o­nalno uči­nila pro­fi­ta­bil­ni­jim nači­nom zarade od regu­lar­nog biznisa. A to ne može nikako dru­ga­čije da se pre­va­ziđe nego da se revo­lu­ci­o­niše sama ta loša, anti­li­be­ralna kon­sti­tu­cija, odno­sno da se pra­vi­lima igre ljude pusti na miru da rade, bez iči­jeg tutor­stva i poli­tič­kog reketa, ali i "pomoći" bilo koje vrste.
 
Ima jedna stara, anto­lo­gij­ska aneg­dota koja ni posle tri veka nije izble­dela u svo­joj več­noj aktu­el­no­sti. Kada je kra­ljev­ski mini­star pri­vrede u Fran­cu­skoj Luja XIV po imenu Kol­ber oku­pio vodeće indu­stri­jalce tog vre­mena da pora­zgo­vara sa njima o eko­nom­skoj poli­tici i vla­di­nim merama (neka ver­zija "soci­jalno– eko­nom­skog saveta"), on im je posta­vio jed­no­stavno pita­nje: "Šta vlada može da učini za vas, gospodo"?. Na to pita­nje je bizni­smen po imenu Lažandr odgo­vo­rio legen­dar­nom reče­ni­com po kojoj će i sam libe­ra­li­zam dobiti neku vrstu druge, sino­nimne for­mu­la­cije: "laissez-nous faire" ("pustite nas da radimo"). dru­gim rečima, nemojte da nam poma­žete, molim vas!
 
Oči­gledno je srp­ska poli­tička i inte­lek­tu­alna scena krcata raz­nim Kol­be­rima. I celo­kupna poli­tička pre­pirka i kon­ku­ren­cija su ovde samo bes­krajno nad­me­ta­nje u kol­be­ri­zmu raz­nih ide­o­lo­ških boja. A gde je Lažandr? I gde su nje­govi poli­tički i inte­lek­tu­alni saveznici?
 
Ivan Jan­ko­vić
Izvor: Katalaksija

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Vladika Nikolaj je jednom lepo rekao: Budi špijun svojih greha i ne tuđih. Svuda mogu da nađem neku manu, u svakog čoveka, i na osnovi tih mana onda da ga diskreditujem: Haha, gle kakav je..! Neka, ja sam takav, mene čine moje dobre strane i moje greške, to sam ja. Čovek mora da se posmatra u celini, ne da se uzima samo jedno a sve ostalo da se ignoriše. Onaj jedan je policajac, nema veliku platu, mnogi ga mrze jer je murija, drot, ponekad mu pukne i fitilj i nekog opsuje a možda i prebije, ali je stotinu ljudima spasao život. Izbacim zadnje i dobijem kretena. Dodam zadnje i dobijem junaka.

 

А ја мислим да је боље кад у еспресо додаш мало робусте, него да користиш 100% арабику. Али какве то везе има с темом? 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Vladika Nikolaj je jednom lepo rekao: Budi špijun svojih greha i ne tuđih. Svuda mogu da nađem neku manu, u svakog čoveka, i na osnovi tih mana onda da ga diskreditujem: Haha, gle kakav je..! Neka, ja sam takav, mene čine moje dobre strane i moje greške, to sam ja. Čovek mora da se posmatra u celini, ne da se uzima samo jedno a sve ostalo da se ignoriše. Onaj jedan je policajac, nema veliku platu, mnogi ga mrze jer je murija, drot, ponekad mu pukne i fitilj i nekog opsuje a možda i prebije, ali je stotinu ljudima spasao život. Izbacim zadnje i dobijem kretena. Dodam zadnje i dobijem junaka.

 

 Kad planiras poceti sa primenom ovog saveta?



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tekst ima samo jedan cilj. Diskreditacija drzave. Politicari, tajkuni, biznismeni, lopovi postoje i postojace. Ako neko zeli sta da popravi onda treba da predlozi nesto ako ima, nesto bolje, sto nije vec vidjeno ili isprobano. U ovom tekstu se oplelo pausalno po politicarima a potpuno se zanemaruje da su te politicare izabrali ljudi na slobodnim izborima. I ne nudi se nikakva alternativa. Diktatura? Jednopartijski rezim? Platonova drzava? Sta? U osnovi svake pausalne kritike drzave i politicara, a bez nudjenja alternative ali ALTERNATIVE a ne nudjenje transplantacije temo negde nekog sistema od pre tri cetiri veka, i to sistema u kome je zivotni vek bio duplo kraci nego danas a ljudi bili nepismeni, lezi nedemokratska licnost. Jer su politicari i parlament proizvod demokratije i slobode.

Svaka čast Vučiću! Spasio si Srbiju iz ruku lopova i društvenih parazita! 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Političari, kad tad, ovi ili oni, mogu da budu zlo, ali političare postavlja narod i prema tome političari su ogledalo naroda, društva i sistema.

 

 Evo ga narod u kaciji

 

 

 

Tajkune ne postavlja narod. Nad tajkunima narod nema vlast. Tajkuni su jaki, jer imaju novac, jako mnogo novca, i time imaju uticaj, a negde mogu i zakon da kupe. Kupuju političare, kupuju sudije, kupuju policiju, pa ja mogu da budem sto puta u pravu, ali ništa mi ne pomaže ako nema nikog ko bi mi priznao pravo. Tajkun je legalni mafijaš. Tajkun nije ništa moralniji od političara, ali ta jedna stvar ga razlikuje od političara: Njega ne postavlja narod i prema tome on nema odgovornosti prema narodu, prema naciji i prema državi. Zato je i toliko kidan na narod, naciju i državu i propagira njihovu demonizaciju, jer jedino narod, nacija i država mogu da ga kontrolišu i da obezbede meni i tebi i svima nama, radnicima i preduzetnicima, malima i velikima, bezbednost od tajkuna i njihove vlasti.

 

Nisu svi preduzetnici tajkuni, nisu svi oni protiv naroda i protiv države, često su oni bili i temelj države i naroda; nego ovi novi kapitalisti tipa neoliberalizma žele da nam sugerišu ovu sliku i da ne možeš da bude uspešan ako nisi protiv svog naroda i protiv svoje države. Ovim ustvari pozivaju na izdaju, neveru i nelojalnost, i ako onda bivaš uspešan, to ne biva zbog tvoje sposobnosti ili zbog pravednosti neoliberalnog-tajkunskog-banksterskog sistema, nego bivaš nagrađen za svoju izdaju. I time si onda običan izdajnik i ne više. Vlast nećeš nikad da dobiješ, jer znaju tajkuni da si izdajnik i da kako si danas izdao svoje da ćeš sutra da izdaš i njih.

 

Tajkun postoji ne zbog toga sto ima jako mnogo novca nego zbog toga sto ga politicar ter da bude korumpiran. Tera ga i zeli da bude sto vise tajkuna zato sto ce onda imati dva orgromna zagarantovana izvora a nece morati da radi nista. Prvo ce osisati poreske obveznike lupanjem ogromnih poreza za sve i svasta onda ce uzeti novac od privrednika koji ne zele da ih tupavi nacional-komunisticki zakoni istisnu iz poslovanja a jos ce ispasti narodni zastitnik, vitez(koja) sta sve ne koji radi u narodnom interesu i nesebicno ostvaruje uzvisenu politku i stiti siromasne. Pa ko ne bi hteo biti politicar. Dve zagarnatnovano basnoslovne plate, ne radis nista i jos si novi Obilic. Hail strancarenje.

 

Ja nisam izdajnik, ovo mi nije priroda. I pošto verujem u Boga, i Bog je vera i nije nevera, ja i ne smem da budem izdajnik. Kako je slatko biti Hrišćanin, da budeš vitez umesto da si lupež. Ja koji sam sin Božiji, koji sam sam bog, zašto da imam tajkuna nad sobom..? Baš bi bio glup ako bih priznao vlast tajkuna..

 

 Vitez koji u citavoj seriji iznosi neistine?! Dobar vitez, nema sta. sHa_sarcasticlol  snoozer_11



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tekst ima samo jedan cilj. Diskreditacija drzave. Politicari, tajkuni, biznismeni, lopovi postoje i postojace. Ako neko zeli sta da popravi onda treba da predlozi nesto ako ima, nesto bolje, sto nije vec vidjeno ili isprobano. U ovom tekstu se oplelo pausalno po politicarima a potpuno se zanemaruje da su te politicare izabrali ljudi na slobodnim izborima. I ne nudi se nikakva alternativa. Diktatura? Jednopartijski rezim? Platonova drzava? Sta? U osnovi svake pausalne kritike drzave i politicara, a bez nudjenja alternative ali ALTERNATIVE a ne nudjenje transplantacije temo negde nekog sistema od pre tri cetiri veka, i to sistema u kome je zivotni vek bio duplo kraci nego danas a ljudi bili nepismeni, lezi nedemokratska licnost. Jer su politicari i parlament proizvod demokratije i slobode.

 

 Sve ovo sto si nabrojao desilo se iskljucivo zahvaljujuci pomeranju ka liberalnom kapitalizmu a uprkos sabotazi naZionskih i komunjistikcih ideja.

 

 Resenje je minarhija sa malom tehnokratskom vladom, sto manja tobolja, koja ce da se brine o sudstvu, vojsci, policiji a socijalni programi bi se striktno sveli na one koji ne mogu da ucestvuju u slobodnom trzistuv zbog psihofizickih nedostatak.

To smo vec vise puta crtali a bilo je i prenoseno kao ideja od autora na katalaksiji.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zato što koristite našu prirodnu nesavršenost da propagirate vaše neoliberalne balavurdije.

 

 Takodje vi, nacionalisti, koristite nesavrsenost kako bilo ciju licnu tako i uopsteno kao fenomen propagirate vase nacionalisticke kojestarije.

 

Niko od nas nije perfektan, prema tome nijedan sistem ovde na ovome svetu neće da bude perfektan. I ja se strogo čuvam od svakog ko obećava perfektnost u ovome svetu, jer taj laže i vara i stvoriće samo veću nepravdu.

 

 Odlicno, liberali su prvi koji kazu da nije moguce dostici savrsenstvo u ovom svetu, da nema idelanog nego samo vise ili manje loseg odnosno vise ili manje dobrog. O tome i govorimo celo vreme da je liberalizam najbolji za sada a daleko od idalnog. Sta je tu tako tesko shvatiti? Ili vi izmisljate da liberalizam obecava savrsenstvo zbog vase nacionalisticke propagande? Bice da je tako.

 

 

Ono što možemo i trebamo da uradimo jeste da se korakom po korakom dovršavamo, sa čežnjom da strana dobroga uvek preteže stranu lošega. Ali za ovo mora da se ima ljubav, vera i nada.

 

 Ajde.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...