Поезија

[JESSY]

Arsen Dedic
PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA


Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog zivota pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da te moli.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim
gotovo pri kraju i gotovo mrtvac
na pocetku tu sam da se tjesim.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvorenim u tamu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
dosao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije srece, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije loseg drustva, vina, nocas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kazem
kao prvi puta opet: Ja te volim!

[JESSY]

SUSRET

Kad ugledam gdje mi
U susret koracas
vidim plahu kosutu
Kraj sumskog izvora.
Moju dusu obuzme
Silna radost zivota
Izvadivsi ludo srce,
Na dlanu bih ga pruzio
Tebi...


Dragutin Tadijanovic

[Дуња]

Ако сам често снивао
ја нисам себе појао,
и нисам звук уживао
ја сам се себе бојао

И зла са многим чарима
и страх ме скупо стојао

И кад сам бос, с ромарима
по голом трну газао
ни младима, ни старима
ја нисам ране казао

[JESSY]

"Ne bira se ljubav" - Pero Zubac

 

Ne bira se ljubav

kao ni smrt.

Sve je u knjigama

duboko pod morem

zapisano.

Jezikom neznanim nama,

nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš

niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš

tuđi san usniti

niti okom drugim

videti.

Voleo bih da nisi ti

ona koju u ovom času

volim.

[JESSY]

Rudyard Kipling 1865-1936.
Nobelova nagrada 1907.

AKO

Ako možeš da sačuvaš svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,

Ako možeš da veruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i čak pridodaješ njihovim sumnjama,

Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren da ne lažeš,

ili ako si omrznut da ne mrziš,
A pored toga da ne izgledaš predobar ili premudar.

Ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako možeš da razmišljaš, a da ti maštanje ne bude cilj,

Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom
i da smatraš te dve varalice kao da su potpuno iste.

Ako možeš da podneseš kada čuješ
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,

Ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio ceo život,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaraš,

Ako možeš da staviš na gomilu sve sto imaš
i da ga bacis na kocku,

izgubiš i opet počnes iz početka
i nikad ne izustiš reč o tom svom gubitku,

Ako možeš da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te služe dugo iako ih više nemaš,

I tako izdržiš kada nema ničeg u tebi
sem volje koja ti dovikuje: "Istraj".

Ako možeš da razgovaraš sa najnižim,
i da sačuvaš svoje dostojanstvo,

ili da šetaš s kraljevima,
a da ne izgubiš razumevanje za obične ljude.

Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrede,
ako te svi cene, ali ne suviše,

Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravan minut
Sadržajem koji traje šezdeset sekundi,

Tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
i iznad svega bićeš čovek, sine moj!

[JESSY]

Sima Pandurović

NJEN ODLAZAK

Ostavila si duh prošlih vremena

U odajama svojim onog dana,

Kad su te nemo od tvojih dracena,

Ruža i snova odneli iz stana.

Žalila nisi, izgleda što mena

Života u smrt beše tako rana.

Ispratiše te martovski vetrići,

Sunce i uzdah sveta što je plak'o.

O, ko bi rek'o da ćeš ti otići

Mirna i bleda, ravnodušna tako

Za sve što beše; da će ti smrt prići,

Da sve sa njome zaboraviš lako!

Sećam se uvek sumorne tišine

Oblaka, lišća, nečujnih vetrova,

Gle'do sam širok izraz tuge njine

Kad su te dali mestu mrtvih snova.

I ako život ovaj veo skine

Nekad s ravnica, neba i bregova, -

Ja znam da opet neće mi pomoći.

... Sećam se da je mirna bila soba

S posteljom tvojom, moja svest bez moći;

Sećam se da je u ponoćno doba

Još mirisala svud kraljica noći

Na strast, i mladost, i zadah od groba.

[JESSY]

Zaboravi - Rade Serbedzija

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreceš prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuškanca,
I onaj nas poljubac na kiši
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim
Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kažem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca
I znam da nije lako,

I znam da možda i boli, ...ali pokušaj,
Molim te,....pokušaj...zaboravi!

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreceš prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kaži... i zaboravi.

[ines]

Zaboravi - Rade Serbedzija

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,

Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,

Sretni me,

Kao da me sreceš prvi put.

Nismo li se mi vec negdje vidjeli,

Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,

I noci zaboravi...

Gradove kojima smo mijenjali imena,

I ucrtavali u karte samo nama dostupne...

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,

uvali mirnih voda.

Otok nas i ime broda pjesnika

koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,

I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga

Koje smo zajedno citali,

Filmove koje smo gledali,

Hemfri Bogarta i Kazablanku,

Narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuškanca,

I onaj nas poljubac na kiši

Za koga bi znala reci:

"Nikada necu zaboraviti".

Molim te zaboravi...

I kada ti kažem da zaboraviš,

Kažem ti to zato što te volim

Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,

Našim gradom prošli su tenkovi.

Odnijeli su sobom sve što smo bili,

Znali..., imali...

Zato... Zaboravi.

Cemu sjecanja...?

Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,

Iznova cvjeta svakoga proljeca.

Nasmiješi se jutru koje dolazi,

Zagrli bjelinu novih dana

i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kažem,

zreli smo ljudi,

To jest, nismo više djeca

I znam da nije lako,

I znam da možda i boli, ...ali pokušaj,

Molim te,....pokušaj...zaboravi!

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,

Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,

Sretni me, kao da me sreceš prvi put;

Nismo li se mi vec negdje vidjeli,

Kaži... i zaboravi.

kako me nađe :good2:

[JESSY]

kako me nađe :good2:

[JESSY]

Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada je sve oružje upereno
u tebe,
kad svi glasovi
bljuju svoje uvrede
dok se san
gasi.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada razum
udara u samu suštinu,
kada te trijumfalna kola
tame
okruže.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada smijeh ludih
ispunjava
prostor,
kada se poljubac smrti
vidi
kao ljubav.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada je igra
namještena,
kada gomila vrišti
za tvoju
krv.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
noći kao
ova
kada progoniš na hiljade
kurvinih sinova
iz svoje glave,
kada ustaješ protiv
nemogućeg,
kada postaješ brat
nježnoj sestri radosti i
nastavljaš dalje
bezobzirno.


Bukovski

[JESSY]

Dobrisa Cesaric

Ko zna (ah, niko, niko nista ne zna.

Krhko je znanje!)

Mozda je pao trak istine u me,

A mozda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav,

Desiti - velim,

Ali ja ne znam da li da je zelim,

Ili ne zelim.

U moru zivota sto vječito kipi,

Što vječito hlapi,

Stvaraju se opet, sastaju se opet

Mozda iste kapi -

I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,

Jedna vječnost pusta,

Mogla bi se opet u poljupcu naći

Neka ista usta.

Mozda ćeš se jednom uveče pojavit

Prekrasna, u plavom,

Ne sluteći da si svoju svjetlost lila

Mojom davnom javom,

I ja, koji pišem srcem punim tebe

Ove čudne rime,

Oh, ja neću znati, čeznjo moje biti,

Niti tvoje ime!

Pa ako i dusa u tom trenutku

Svoje uho napne,

Sigurnim će glasom zaglušiti razum

Sve sto slutnja sapne;

Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom

Poglédat ko stranci,

Bez imalo svijesti koliko nas vezu

Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće

Ko sunce u krugu,

I nosi nam opet ono sto je bilo:

I radost, i tugu.

I sinut će oči, naći će se ruke,

A srca se dići -

I slijepi za stope bivšega zivota

Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko nista ne zna.

Krhko je znanje!)

Mozda je pao trak istine u me,

A mozda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav,

Desiti - velim,

Ali ja ne znam da li da je zelim,

Ili ne zelim.

[JESSY]

Čekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati iz daleka,
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj! I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo
kako preživeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nikada na svetu.

Konstantin Simonov

[JESSY]

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog plahih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja

Pablo Neruda

[javor]

Момчило Настасијевић: ТРАГ

 

Чудно ли ме слободи ово

чудније ли веза.

букнем у теби, врео се уливам,
језа је ово, ох, језа.

И траг путањама твој,
па ме пали.

А чудно застрепи срце,
а студим.

Љубећи шта ли то убијам,
шта ли будим?

Јер и пепео ће ветри разнети,
а нема разрешења.

Тону без потонућа,
без дна у налажењу,
без дна се изгубе створења.

И трагом куда сагорели
све болнија су обнажења.

Врео се уливам,
а чудно застрепи срце,
а студим.

Љубећи шта ли то убијам,
шта ли будим?
 

[ines]

"Sve moje tuge on je
pretvorio u zrake,
teškoće i terete sve
u proleća oblake...
Sve moje bolove on je
u radosti preobrazio,
drugi kad su me vređali,
on me je mazio.

Grehove sve najgore
vrlinama je pozlatio,
gubitke darovima najdražim
uvek uzvratio.

Postupke sve moje on je
jedini razumeo.
Svi kad su od mene otišli,
on je ostati umeo."

 

Desanka Maksimović