Претражи Живе Речи Утехе

Centri za socijalni rad često uzimaju decu porodicama i poveravaju ih hraniteljima. Učestala upozorenja na zloupotrebe. Rešenje o oduzimanju, nadležni centri dostave tek pod pritiskom javnosti Srećku i Cveti Glišić oduzet je sin Viktor / Foto M. Marković Briga o deci po diktatu EU: Štede samo na ljubaviDA javnost nije skrenula pažnju na sudbinu porodice Glišić iz Mladenovca, ko zna da li bi se i kada saznalo kuda je odveden njihov dvoipomesečni Viktor. Centar za socijalni rad, bez rešenja i bilo kakvog obrazloženja, oduzeo je Srećku i Cveti sina, njihovu prvu prinovu. Ekipa centra s bebom je odnela i njene stvari: odeću, pelene, flašicu sa mlekom, čak i ostatak hrane koju su zatekli u kući Srećkove majke. Tek kada je javnost pritisla, Glišići su dobili rešenje, ali, četiri nedelje po oduzimanju deteta. Tada su saznali da je njihov sin u hraniteljskoj porodici u jednom selu kod Malog Iđoša, na dvesta kilometara od Mladenovca, a četrdeset minuta vožnje do mađarske granice. Mera mladenovačkog centra da malenog Viktora, po hitnom postupku, izmesti iz biološke porodice i poveri hraniteljima, podigla je na noge meštane. Potpisivana je peticija da se dete vrati Glišićima koji su u agoniji od samog dečakovog rođenja. Isti centar je pokušao da ga oduzme roditeljima dok je, kao prevremeno rođena beba, bio u Institutu za neonatologiju. Glišići se nisu smirili. Tražili su pomoć gde god su mislili da je mogu naći. Tužilaštvu su prijavili oduzimanje deteta i posvedočili da im je ponuđen novac. Dečačić je iz biološke porodice oduzet (izmešten, kako se navodi u rešenju) 31. maja, pred kraj radne nedelje i radnog vremena u danu oduzimanja deteta. Glišićima je rešenje stiglo 28. juna, preko komšije, mada je pošiljka označena kao lična dostava. U obrazloženju ovog rešenja, između ostalog navedeno je da je "stručni tim centra ustanovio životnu ugroženost deteta", pa je zato, po hitnom postupku, moralo da bude sklonjeno na sigurno. Glišići su upućeni na pravo žalbe višoj instanci. NAČIN na koji je dete oduzeto biološkoj porodici Glišić nije usamljen primer u Srbiji. Naprotiv, svi pokazatelji navode na zaključak da je izmeštanje dece iz bioloških porodica "po hitnom postupku" i poveravanje hraniteljima na brigu i staranje - pravi hit. Prema podacima Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koje kontroliše rad svih centara, a centri svoje partnere, hranitelje - u proteklih pet godina (od početka 2013. do kraja 2017) biološkim porodicama oduzeto je 5.668 dece (za tekuću godinu nema evidencije). Centri za socijalni rad u ovom poslu imaju ključnu ulogu. Oni procenjuju podobnost biološke porodice, stepen ugroženosti deteta, pozivaju se na pravo hitnosti i izmeštaju dete, bez saglasnosti roditelja i sudske odluke. Određuju da li će i kada roditelji imati priliku da posete dete, koliko će taj susret trajati i ko će da ga nadzire.

U periodu od 2013. do 2017. godine Kosovo je godišnje u proseku napuštalo 35.000 ljudi, odlazeći uglavnom u zemlje zapadne Evrope, navodi se u izveštaju koji je pre nekoliko dana objavilo kosovsko ministarstvo unutrašnjih poslova. Piše: RTK225. marta 2019. 13.57 Foto: Pixabay/Viganhajdari Ovi podaci uključuju redovnu i neregularnu migraciju, a značajan broj ljudi migrirao je tražeći azil, prenosi RTK2. Najveći trend kontinuiranog odlaska zabeležen je do 2016. godine, dok je kasnije primetan značajan pad. Najveći broj građana koji su migrirali sa Kosova tokom ovog perioda bio je u 2015. godini, kada je otišlo preko 75.000 ljudi. Dve godine kasnije emigracija je opala na oko 12.000 građana. Većina migranata u 2017. godini bili su redovni migranti, a razlozi za njihov odlazak bili su: spajanje porodice, sklapanje brakova, zapošljavanje, studiranje itd. Prema podacima ministarstva unutrašnjih poslova, žitelji Kosova migrirali su uglavnom u zemlje Evropske unije, ali bilo je građana koji su identifikovani kao imigranti u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Što se tiče podataka za 2018. godinu, vlasti ih još uvek nisu finalizovale, ali prema nekim parametrima koje su službenici objavili pokazalo se da je trend napuštanja Kosova opao i tokom 2018. godine. Iz ministarstva unutrašnjih poslova saopštavaju da je poznato da ima oko 3.500 građana koji su 2018. godine podneli zahtev za azil u zemljama EU. Predsednik Odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda na Kosovu Bedžet Šalja kaže da je iseljavanje ljudi sa Kosova u zapadne zemlje borba za opstanak. Ocenjuje da je „Kosovo zemlja koja ne pruža osnovne uslove svojim građanima i perspektivi mladih“. „Emigracija se dešava zbog nedostatka posla. Mladi ljudi, iako završavaju studije ili stručne škole, ne mogu da nađu posao. Nepotizam se ukorenio na Kosovu, ako nemate političku podršku ne možete da nađete posao, a u odsustvu mogućnosti oni su prisiljeni da napuste zemlju i bave se poslom koji nije u skladu sa njihovim kvalifikacijama. Prisiljeni su da pobegnu zbog boljeg života“, ocenio je Šalja povodom objavljivanja izveštaja o broju ljudi koji su napustili Kosovo. https://www.danas.rs/drustvo/kosovo-napustilo-vise-od-170-000-ljudi-za-pet-godina/

"Ne postoji logička nemogućnost hipoteze da je svijet počeo da postoji prije pet minuta, baš ovakav kakav je sad, sa populacijom koja se "sjeća" u potpunosti nerealne prošlosti. Ne postoji logički neophodna veza između događaja u različito vrijeme; stoga ništa što se sada događa ili će se dogoditi u budućnosti ne može opovrgnuti hipotezu da je svijet započeo prije pet minuta." - Bertrand Russell, Analysis of mind, str. 159.-60. Russellova hipoteza predstavlja skeptički argument protiv memorijskog znanja, svojevrsni reductio ad absurdum memorijskog realizma. Nekad se zove i argument u prilog memorijskog skepticizma. Prema toj Russellovoj hipotezi, svijet je u cijelosti nastao prije pet minuta, zajedno sa svim memorijskim indikatorima prošlosti odnosno podacima ili reprezentacijama prošlosti koja se zapravo nije dogodila: istorijskim izvorima, medijskim izvorima, arheološkim nalazima, fosilnim ostacima, individualnim sjećanjima itd. koji ukazuju na događaje posve jednake događajima kojih se "mi" sjećamo prema hipotezi da je svijet nastao mnogo milijardi godina prije i koji nam se memorijski reprezentiraju "kao da" su se dogodili na vremenskoj skali od više milijardi godina. Ništa što se događa sada ili što će se dogoditi kasnije ne pruža niti može pružiti dokaznu građu za to da svijet nije stvoren prije pet minuta. Naime, prvo, sve što se uopće može iznijeti kao suprotna dokazna građa nastalo je, sukladno Russellovoj hipotezi, prije pet minuta. I drugo, dokaznu građu u prilog Russellove hipoteze i dokaznu građu u prilog hipoteze o svijetu starom mnogo milijardi godina čini ista iskustvena osnova, kvalitativno isto memorijsko iskustvo. Te su dvije hipoteze dakle evidencijski nerazlučive. Stoga se ne može dokazati da Russellova hipoteza nije istinita, čak i u slučaju da stvarno nije istinita, jer se na svako iznošenje dokazne građe protiv nje ustvđuje bez mogućnosti opovrgavanja da je i ona nastala prije pet minuta. Taj se postupak može ponavljati u beskonačnost. No ako ne možemo znati da svijet nije nastao prije pet minuta, onda ne možemo znati niti išta drugo o prošlosti. Jer ako bismo znali nešto drugo o prošlosti, onda bismo (putem zaključka modus tollens) znali i da svijet nije stvoren prije pet minuta. No kako to ne znamo, jer to zbog naravi raspoložive dokazne građe (koja je mogla nastati prije pet minuta) ne možemo znati, ne znamo ništa drugo o prošlosti. Iz Russellove hipoteze proizlazi dakle ne samo da zapamćena prošlost nije stvarna, da prošlost kao predmet pamćenja nije ništa više od memorijske pojave, nego i da o njoj nije moguće znanje (znanje kao opravdano vjerovanje, jer neopravdana vjerovanja ne mogu dobiti status znanja, u skladu s definicijom znanja i kriterijima za isto u epistemologiji). Dakle, prema tom skeptičkom argumentu nema "znanja" u strogom smislu te riječi u pogledu prošlosti (neki epistemolozi stoga znanje o prošlosti nazivaju "basic belief" tako da izbjegnu jaku skeptičku konkluziju). Josip Jurić