Jump to content

NinaD

Члан
  • Број садржаја

    2824
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

  • Број дана (победа)

    1

Everything posted by NinaD

  1. https://svarunmusic.bandcamp.com/?fbclid=IwAR1M6N7px9TxGg134-6LvmK1YHdtsaiIZmxtpUSSPsISpjIg8Ceb94W5fsE
  2. https://www.youtube.com/watch?v=9S6OS9Slk48&list=PLf5yQrA1QmoM85XdOn5C7sO2M4V2ScM1L&index=5
  3. Evo meni je ovo sada baš aktuelno. Ujedno me interesuje kako vam se dopada. Sinak je u bendu (Nikola), ljubi ga majka
  4. Meni se čini da se na ovaj način samo skreće pažnja sa stvarnog problema. Stvar se postavlja tako da su jedni kao za vkacinaciju, a drugi kao protiv, ali to uopšte nije suština. Suština je da vakcine sada uvozimo i da ljudi nemaju poverenja u kvalitet i ispravnost istih, a ni uvid u sadržaj. To sve prati priča o autizmu, a od skora i o karcinomu. Tako se ljudi sad kolju za kosku, a pitanje je zašto mi više ne proizvodimo svoje vakcine i zašto smo postali teren na kojemu strane farmaceutske kuće ostvaruju svoj profit. Skoro je jedan naš lekar objavio rad o tome kako vakcina protiv difetrije negativno utiče na određene razvojne imunoške procese kod dece i imamo povećan broj dece obolele od karcinoma, naročito leukemije. On je mišljenja da bi trebalo samo korigovati kalendar davanja vakcina te bi se ovo izbeglo. Mnogo je nedoumica i razumljivo je da se roditelji u takvoj situaciji osećaju zbunjeno i uplašeno, iako su načelno za vakcinaciju. Institucije bi trebale ovim najozbiljnije da se pozabave, jer dosadašnjim stavom ne ulivaju mnogo poverenja.
  5. Ем је изузетак, ем је њему у замену за вазалство остављено да самостално управља својом земљом.
  6. Извађено из контекста.
  7. Или ћете нам се обраћати у молитвама за посредовање
  8. Није то баш тако лако, поготово не у садашњем моменту. Да је лако било би тако и 90тих. Свако гледа да прикрије злочин, а тешко да може да се прикрије тако нешто.
  9. То је баш по амерички. Радним данима политички, а недељом у цркву да певамо мало. Православље се живи тако да не можеш имати неку активност у животу која ти је у нескладу са веровањем.
  10. Ко каже да нећу ја. Колико је жена погинуло до сада у протеклим ратовима. То је можда било у време Косовске битке, изађете ви мушкрци на ливаду па удри. Чак и тада су жене губитника стрададвале од победника.
  11. Тако да, оно најважније нам је заједничко. Шта бисмо ми сад требали, због трица и кучина да занемаримо најважније.
  12. Па нисмо ми ратовали против њих, већ они против нас, а ми смо се бранили. Нису они ником другом растакали државу осим нама. Нисмо ми обарали њихове авионе изнад Америке већ изнад Србије коју су они без одобрења СБ УН бомбардовали. Кад би ми глава рекла да се придружим силеџијама, јер толико има сати, срце би је се одрекло преко новина. Имам доста година, није да нисам осетила рат на својој кожи, није да нисам бринула за безбедност и будућност своје деце, није да нисам остала без свега због рата, али није ми падало на памет, ни онда ни сада, да аминујем силеџиство, па макар и међународно. Ипак још верујем у Божију правди и истину. Верујем да за то вреди и гинути.
  13. Па не знам, мени ту има битне разлике. Немци су у 2.св.рату починили ужасне злочине, увели расне законе и можемо рећи да су кривци. Исто је и са Јапанцима. Кад си крив лакше се суочаваш са казном која ти следује. У нашем случају је потпуно друга прича. Над нама је извршен геноцид (не једном) ми смо протеривани са своје земље, нама су вађени органи, нама је отето свето Косово које је и даље катастарски највише наше власништво (да не говоримо о одузетој имовини после 2.св.рата, или о отетој државној имовини после овог последњег) и за све то нико није окривљен и нико кажњен, осим нас самих. Сад ми треба да будемо хладне главе и да за све то прихватимо казну и консеквенце и кажемо ок, изгубили смо рат и то је то. Па тешко то може тако. Осећање да нам је учињена неправда не да. Неко рече да смо ми за западне земље непредвидиви. Па кад смо то ми њих издали и оставили на цедилу, или били против њих. Да ли је то у данашњем свету постало легитимно водити освајачке ратове, зар нисмо то као човечанство превазишли и многим међународним конвенцијама осудили као неприхватљиво. Шта би са СБ УН и резолуцијом 1244 која каже да је Косово део Србије. Цео свет се прави слеп на очиледну чињеницу да су се велике силе отеле свакој контроли и УН су фарса. Нас су бомбардовали без одобрења СБ УН и ником ништа. Битан је статус Косова, како да није. Не живи се само за сад, постоји прошлост и будућност. Ко нама гарантује да ће Срби на Косову лепо живети и наше светиње да ће бити сигурне, ако га признамо. Можда ће живети лепо као у Албанији са албанским именима и презименима... Па није нам први пут да нас освајају и окупирају, увек смо знали шта је наше и своје враћали. Пошто се каже да је напад најбоља одбрана, ми бисмо требали почети мало озбиљније схватати медијски рат и на том пољу кренути у офанзиву свим могућим средствима не бисмо ли створили ситуацију да се други оправдавају и бране, не бисмо ли добили на времену... нама сад само одуговлачење треба. Ако причамо о правим и кривим странама, има ту један показатељ (као лакмус папир), а то су Хрвати. Коју год су они у прошлости страну одабрали, у почетку је деловала као права и најјача, али је свака на крају апсолутно пропала. Ово су само нека моја лаичка размишљања, онако из срца. Па срце и јесте то које не може да се помири са неправдом, а без срца се не може живети. Шта рећи о Русима, па браћа су како год окренеш. Са братом се можеш и свађати и мирити, али брат је брат. Ни њима није лако.
  14. NinaD

    Зашто се о овоме ћути

    Samo mala ispravka, u ovom slučaju policiji ne treba sudski nalog, kao ni u slučaju da osnovano sumnjaju da je u toku izvršenje krivičnog dela i slično.
  15. NinaD

    Зашто се о овоме ћути

    Ako je neko zaposlen u organima sistema, dakle državna služba, platu prima iz budžeta, a budžet se ne puni donacijama. Ipak ni ja nisam slona da bezuslovno verujem zaposlenima u državnoj službi, iako sam i sama jedan od njih. Ima nas raznih svuda. O ovim konkretnim slučajevima oduzimanje dece znam samo ono što može da se pročita u štampi, a tome se tek ne može verovati. Strašno kako smo se kao društvo srozali.
  16. Dobro, sad mi je lakše. Baš sam se loše osećala. To nam je zbog naših mentaliteta (poznajem dobro i moj "dođoški", a i tvoj "meštanski" ). Kad se razgovor vodi na netu uvek je veća šansa za pogrešno razumevanje, ali nećemo se dati zavaditi .
  17. Pročitala sam i nije mi bila namera da ulazim u ovoliku dubiozu. Izvini, ako sam te uvredila. Školu u Kumrovcu sam spomenula kao metaforu, nisam ni mislila da si bio polaznik. Prosto mnogo toga što si napisao meni je delovalo kao "uspešna" zaostavština delovanja prošlog režima, čiji je ta škola jedan od sinonima. Ostalo u čemu govoriš u poslednjoj poruci bolje da podeliš sa nekim sveštenikom. Najmanje sam ja pozvana da ti kažem da imaš pogrešan pristup. Stvarno mi je žao, ako je ova prepiska izazvala "zlu krv" među nama kao sagovornicima.
  18. U nekadašnjoj školi u Kumrovcu bili bi ponosni. Da, da, kralj junački utekao i poneo svo zlato... ipak ta priča ide malo drugačije, ali na kraju svako izgleda bira onu koja mu se više sviđa. Kolaboracionisti, po definiciji samog termina, nisu baš u mogućnosti da kolo vode. Ko je bolje, ili gore prošao, o tome najrečitije govore brojke.
  19. To je po principu šta bi bilo da je bilo. Isto tako možemo razmatrati šta bi bilo da Tito nije iskoristio 2.sv.rat za sprovođenje revolucije, svrgavanje kralja i rušenje državnog uređenja. Pa onda po završetku rata organizovano sprovedene čistke u cilju uništenja političkih neistomišljenika (najviše u Srbiji), a onda izbori koji su bili farsa. O tome koliko je sveštenika (pravoslavnih) Tiletov režim pobio da i ne govorimo, kao ni o podeli Srbije na centralnu i pokrajine. U Korenici, igrom slučaja znam za tu priču, nesrećnog sveštenika koji se vratio iz logora u svoju parohiju komunisti su tukli, jahali, čupali mu bradu i jedav je živu glavu izvukao. U spaljenoj crkvi napasali su ovce sve do ovog zadnjeg rata. Ovo nije bio usamljen slučaj već pravilo. Kad kažeš braća Rusi, imaj na umu da su i braća Rusi stradali od svojih komunista, a tovariš Čelični i nije Rus mada je to manje bitno. Komunisti nemaju braću ni po veri, ni po naciji, a ni po krvi, samo po partiji. Na kraju krajeva, da Tito nije sproveo revoluciju, ne bi nas ni trebao približavati zapadu, jer smo već bili bliski.
  20. Moram da ti skrenem pažnju da je 2.sv.rat završio 1945. a neposredno po završetku i sve negde do početka 70-tih nije baš bilo zgodno da te vide u crkvi. Ko je živeo od svoje zemlje, ili nekog obrta, još je i imao neku nezavisnost. To nije slučaj sa svima, a naročito su trpeli oni koji nisu imali načina da žive bez zaposlenja u državnoj firmi, a sve su bile državne. Ja sam iz Dalmacije i u mom kraju se išlo u crkvu i slavile se slave, ali otvoreno tek od 70-tih. Ko je hteo da napreduje u karijeri morao je da se čuva. Ko je hteo da školuje decu, a nema sredstava, za stipendiju nikako nije bila preporuka veza sa crkvom. Kažem 70-tih se situacija promenila. Sad živim u Vojvodini i pričali su mi mnogi starosedeoci isto ovo što ja prenosim. Čak ni posle nije bila preporuka da si crkven čovek, ali niko nije branio. U javnom životu vernici nisu bili vidljivi ni polse 70-tih. O tome govorim. Jedno je da ideš na ponoćku, a drugo što kao vernik i ispred verske zajednice nemaš prava da na primer istupiš javno iznoseći svoje političke stavove, osim, ako ne zatajiš da si vernik.
  21. Ne bih ulazila u lične stavove autora. Samo ću reći da ne mislim da je danas ateistima gore nego vernicima pre 50 godina. Mislim da je stvar u tome što u bivšoj državi ateisti nisu navikli na postojanje vernika, jer su vernici bili saterani u mišju rupu. Čak su se bojali i u crkvu da idu pa su mnogi krstili decu po udaljenim manastirima, a sve u strahu da ne budu viđeni i prepoznati, jer je to moglo imati posledice po celu porodicu. Zbog toga se mnogi ateisti, naročito stariji, u Srbiji danas teško navikavaju i teško prihvataju da vernici imaju jednako pravo da učestvuju u društvenom životu. To je razlog što u sekularnoj državi i dalje zahtevaju sekularizaciju. Sama vidljivost vernika u javnom životu za njih je neprihvatljiva, čast izuzecima, a naročito javno istupanje sveštenika.
  22. Skriveni svet Kako je lepo, po sunčanom danu, sve brige svoje ostaviš u stanu i pođeš duž ulice ko’ u nekom snu, noseći ozareno lice. Gledaš ushićeno, kako povetarac lako u krošnjama pleše, dok svetlost igra tako kao da se s lišćem šali. Duša sve ti je veća i svet joj je ovaj mali. To je ta sloboda, kao pticama što je let. Deo si prizora retkog, vidiš taj skriveni svet. Pretvoren beše taj dan, bez neke zasluge tvoje, u suncem okupan san.
  23. Hvala, uvek mi je drago kad se nekome dopadne neka moja pesma. Ta je odrasla Meni lično su draže ove za decu, mada nisu sve vesele. Ova poslednja na primer (More).
×
×
  • Креирај ново...