Jump to content

Jedna ili dve SVESTI u Hristu

Оцени ову тему


Препоручена порука

Red je da se i ja izjasnim. Sto se tice ove teme i  toga kako verujem: koliko je svesti u Hristu? Odgovor je: ? (Ne znam)

Blize sam tome da verujem da je u Njemu jedna svest.

Bog Otac je Otac jer svest o sebi kao licnosti ima u Sinu, a tako i Sin Bozji ima svest o sebi u Ocu.

I nakon ovaplocenja, takodje, jer jos kao mali ispoveda - Meni treba biti u onome sto je Oca Mojega.

 

No, pitanje se samo namece: Da li je On toga bio svestan od pocetka ovozemaljskog zivota

tj.  od samog rodjenja u vitlejemskoj pecini? 

Pa ako je Jovan svestan jos u utrobi i raduje se Gospodu svome nelogicno je da Sin Boziji nije svestan sebe kao Sina.

 

 I kad Jelisaveta ču čestitanje Marijino, zaigra dete u utrobi njenoj, i Jelisaveta se napuni Duha Svetog

 

I drugo mozda jos vaznije ako bi postojalo neko vreme da Sin nije bio svestan sebe kao Sina Bozijeg to bi dovelo do promene u samome Bogu.Ako bi Sin bio nesvestan sebe kao Sina Bozijeg onda bi Otac bio u tim trenucima nesvestan sebe kao Oca.Jer kako bi Otac mogao da ljubi Sina koji nije svestan da je Sin?Kako bi Sin ljubio Oca kada nije svestan ni sebe a kamoli Onoga koga ljubi?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 297
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Mislis da je Jovan svestan u utrobi majke svoje i ucinio svesno delo kada je zaigrao od radosti?

 

Zar nece biti pre da je po sredi duhovni nadrazaj od siline naitija blagodati Duha Svetog od Emanuila iz utrobe Presvete Djeve Marije, a ne svestan cin bebe u Jelisavetinom stomaku.

 

Jovan  i Isus se ne mogu uporediti, jer je Jovan samo covek, a Emanuil  tj. Hristos je ovaploceni Bozanstveni Logos Boziji.

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Na slican nacin su se pokrenuli i popadali kipovi misirski kada je Emanuil usao u Egipat.

Ovi se uznemirise i popadose od muke, a onaj zaigra od radosti, ali, mislim, ne kao svestan cin (mada postoji tumacenje da su u kipovima boravili djavoli).

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Треба прво рећи шта подразумевамо под "свешћу", тј. шта је заправо она и да ли се сви слажемо око њене "дефиниције".

Prosto pitanje - Da li je Hristos u narucju Djeve Marije svestan da je Sin Boziji?

 

 

Ikonicni prikaz to ispoveda i mislim da je to ispravno verovanje.

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mislis da je Jovan svestan u utrobi majke svoje i ucinio svesno delo kada je zaigrao od radosti?

 

Zar nece biti pre da je po sredi duhovni nadrazaj od siline naitija blagodati Duha Svetog od Emanuila iz utrobe Presvete Djeve Marije, a ne svestan cin bebe u Jelisavetinom stomaku.

 

Da.Kako neko moze necemu nesvesno da se raduje?Treba da bude svestan sta ili ko izaziva tu radost..Sad da li je ta svest(spoznaja) blagodat Duha Svetoga ili je sam Jovan svestan nije ni vazno.Vazno je da vec u toj fazi razvoja jovan spoznaje Isusa kao Sina Bozijeg,Hrista,Boga.Nelogicno je da On ne spoznaje sebe kao takvoga.I aj sad mogao bi da postavim drugo pitanje .Kada Isus spoznaje ,postaje svestan sebe kao Hrista?Od samoga rodjenja,od 12 godine kada u Hramu prica sa svestenicima ili kada ga Jovan krstava?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zna li neko ko se od svetih otaca bavio ovim pitanjem?

 

Христос није ограничен људском природом. Он јесте Син Божји и има такав однос према Оцу све време.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Od svetih otaca osim Ziziulasa niko

Претпостављам, онда да или није важно за спасење или је то питање, на које ћемо сви чекати одговор од Бога самога.

 

Чудно....

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Сад баш размишљам читајући ово ако свест вежемо за личност следи да у Богу имамо три "свести" ако је она компонента личности... Да ли би могао схватити то као хармонију у Светој Тројици и рећи Свест, као што је једна воља !? Можда се погрешно постављам али ми некако то дође као "исправно" јер како могу да прихватим да "свест" Христове личности није и "искуство" Бога оца и Светог Духа и тако у свим релацијама/односима међу Њима !?

Да ли је неко писао о томе овде већ да прелистам?

 

Сада читам ово што сам написао и делујем као сликар који нешто мерка свој рад па би да га "доштима" још  :D

Можда сам нешто слично и прочитао негде, можда баш код Зизјуласа не могу да се сетим али претражићу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ako kažemo da Bog kao Trojica ima jednu svest, onda su Otac i Sveti Duh takođe uzeli čovečansku prirodu kao Sin. Bog bi onda bio kao individua koja koristi tri maske u vidu Oca, Sina i Duha Svetoga.

 

Takvo shvatanje je Crkva već odbacila, to je bila pojava zvana savelijanizam, jeres po njenom izumitelju Saveliju. Kapadokijski Oci su izneli pravilno učenje.

 

Ako svest vežemo isključivo za ličnost, onda takvu svest treba razlikovati od volje i energije - iako su volja i energija dejstva i projave same ličnosti. Svest obično shvatamo kao svesnost postojanja sebe kao bića, što u odnosu na Boga znači da pojam svesti ima osnovu kao što imaju volja i energija, a ta osnova je odnos ličnosti sa Drugim - ličnost Oca sa Drugim, sa svojim Sinom; ličnost Sina sa Drugim, svojim Ocem; ličnost Duha sa Ocem i Sinom, tačnije svako lice Trojice sa Druga Dva Lica.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svest se razlikuje od volje i energije samo utoliko da ne bismo ličnost izjednačili sa voljom i energijom. Ova razlika je bitna jer, iako su volja i energija nešto što je od same ličnosti, volja i energija mogu rezultovati kao jedna volja i jedna energija u Bogu, za razliku od ličnosti koja ne može biti svedena na jedninu u Bogu, nego se Bog uvek podrazumeva u Trojici.

 

Želeo sam po svaku cenu da izbegnem filozofiranje ali ne mogu bolje od ovoga. Možda bi se kroz izvestan zaključak moglo reći mnogo jednostavnije, ali zato treba da imamo više razgovora.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ima jednu volju. Svaka ipostas Trojice ima, kroz ipostasno svojstvo, individualnu volju, jer je volja kao izraz slobode u posedu ličnosti. Međutim, ličnost ne postoji bez suštine, a kroz božansku suštinu koja je jedna, Božija volja uvek rezultuje kao jedna.

 

Volja i energije Božije (u smislu volje sa jedne i energije sa druge strane) imaju neku vrstu simetrije - krajnje poreklo im je konkretna ipostas Oca ili Sina ili Duha. Međutim, šta god da Bog čini, bilo to u Svom večnom odnosu (Trojice) ili u činu stvaranja i upravljanja svetom, to se ostvaruje kroz zajedničku suštinu Trojice gde individualne volje i energije uvek rezultuju kao jedna volja i jedna energija.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...