Jump to content

ђаво ... човеков пријатељ ако у духовној борби узрастамо?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Размишљам нешто...колико је тешко попети се, толико је лако пасти. Колико је диван осећај кад само помислиш да си се мало помакао на горе...иколико је одвратан осећај да си се пустио и брзо падаш у понор...

0102_laugh У понору се куша милост Божија

колико више познајемо своју слабост и стид, то нас и овај понор више и јаче држи у понизности, а рука која нас извлачи из понора нам даје снаге да и другоме пружимо руку, учи нас да праштамо!

Чула сам једну реч, да је живот Хришћана као лоптица скочица, пада и брзо устаје! Лоше је кад се лагано котрља низбрдо и нема се зашта ухватити!

Постиђени али не и уништени...

Додијао Ђаво Господу... Исус Христос је васкрснуо, победио је смрт...

apel.png

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 168
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Створитељ, који је Вечни Живот, у коме живимо, ради спасења рода људског, оваплотио се и постао видљив за анђеле и људе.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Luka

Hehe, to ti nije satanizam, već nezrelo ispovedanje životnih potreba, vizija ili tako nekako..

Protiv one curice ni ja ne bih imao ništa protiv, pod uslovom da ima dobar karakter i da je preko glave zaljubljena u mene.

Seksualnost na pravi način isto je jedno poznanje Božije. Naime, da Bog nije hteo seks, ne bi ga stvorio. Ali što rekoh: na pravi način, dakle sa puuuno, puno, puno, puno ljuuubavii... Pa ko može neka mu, ko ne može, bolje mu je bez.

Lako je vama na ti duhovnim visinama, vi kada ugledate npr. onu devojku pomislite na ljubav, a ja... treba jos da letim  shuntavilo2  :cmizdrenje:

Ako se kajes, onda i volis, a ako volis onda si vec Boziji... ljubavlju se sve iskupljuje sve se spasava...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Да да јако занимљиво, јер веома је кратак пут од тога кад човек слуша музику и групе типа "Simpathy for devil" до тога да почне у алузијама да говори да ђаво и није толико ружан, одвратан и гнусан. Шта је следеће... можда ћемо овде чути да ђаво и није толико зао?....

Мада ме не би чудило, када људи буду толико прелешћени да имају више љубави од Светих отаца, онда је само питање часа када ће им се и ђаво учинити не толико несимпатичан.

Мислим да ниси схватио поенту, али ајде....

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Satanailo je u pocetku bio prelepi andjeo, ali kada je otpao od Boga izgubio je to ILO i postao satana, djavo, demon ili nespomjanika kako moja baka uvek kaze...

Ovi spotovi su poucni...i govore vise od reci...Kako je opasna medijska manipulacija i koliko su mediji opasno sredstvo narocito ako se nadju pod kontrolom ljudi koji to mogu da zloupotrebe...kako je opasna kontrola i podcinjavanje i zavodjenje sirokih narodnih masa sto je  Hitleru bio colj...da sve pokori i da svima zavlada i ovlada...

mozda nije bitno kako djavo izgleda...niti bi trebali da stvaramo predstavu o njegovom izgledu...jer dovljno je strasna i zapanjujuca njegova ''sila'' i to destruktivna i dovoljne su neke od njegovih projava i negativnih emocija u svetu u raznim vidovima...mislim.. ako bi ga ikada i videli...da bi to za vecinu bilo starsno i nepodnosljivo tesko...

''Имај времена за РАД - то је цена УСПЕХА ... Имај времена за РАЗМИШЉАЊЕ - то је извор МОЋИ ... Имај времена за ИГРУ - то је тајна МЛАДОСТИ ... Имај времена за ЧИТАЊЕ - то је основа МУДРОСТИ ... Имај времена за ПРИЈАТЕЉСТВА - то је пут СРЕЋЕ ... Имај времена за САЊАРЕЊЕ - то је пут ка ЗВЕЗДАМА ... Имај времена да ВОЛИШ и да те ВОЛЕ - то је привилегија богова ... Имај времена да гледаш ОКО СЕБЕ - сувише је кратак дан за себичност ... Имај времена за СМЕХ - то је МУЗИКА ДУШЕ ...''.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Мислим да се овде исувише "теоретисало" око врло практичног питања које је православна иконографија далеко боље изразила од свих наших доконих умовања. Свети апостол Павле пише:

"14. И никакво чудо; јер се сам сатана претвара у анђела свјетлости." (2 Кор. 11, 14)

Дакле, можемо да закључимо како је и након пада Лукифор ("Светлоноша") делимично задржао способност да се појави људима у виду ангела светлости, како би их лакше увео у прелест. Остали демони су знатно више изгубили ангелска својства и мада их нека новија иконографија понекад (под утицајем западне уметности, фасциниране демонском "силином") приказује као хиперипостазиране, аутентична православна иконографија далеко боље исказује суштину демонског света. Један од најбољих примера је свакако на икони "Лествица":

Постављена слика

Ако обратимо пажњу видимо да су демони приказани као црни, длакави и мали хермафродити који покушавају (и понекад успевају) да скрену праведнике са пута спасења. У новије време, неки руски теоретичари су спекулисали да ако већ постоји телесност демона она се може наћи у микро-свету вируса. И заиста, под довољним увећањем неки вируси помало и личе на оне ране (и најтачније) приказе демона у иконографији. Наше робовање греху је оно што демонима даје моћ над нама - што смо више у понору очајања, кривице, саможивости, гордости или самоосуде (оне врсте која одбија да верује у благодатне и исцелителске енергије Духа Светога) то је и "моћ" демона над нама већа.

Све "магијске" технике, без изузетка, имају за циљ само да нас учине што подложнијим овом утицају. Тако, о изгледу демона нешто можемо закључити и на основу људи који су допустили да им се делимично демонизује природа - неке од тих појава данас тешко разликујемо од психичких оболења.

Natus est Dei Filius, non pudet, quia pudendum est; et mortuus est Dei Filius, prorsus credibile est, quia ineptum est; et sepultus resurrexit, certum est, quia impossibile.

(De Carne Christi V, 4)

http://www.tertullian.org/library.htm

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Rekla bi da je on danas..“paparaci“. Samo neprimjetno lukav ,i neprimjetno  prisutan.. ..

Đavao je  aktivno stvorenje, zlo, izopačeno po svojoj prirodi, ali je još uvijek pali anđeo koji ima inteligenciju koja je superiornija od ljudske, iako je nastradao  djavao bice izuzetno velike inteligencije, mocan i obdaren, duh neogranicenih sposobnosti koji raspolaze mocnim sredstvima. Razmisljanje mu je genijalno, planovi dobro smisljeni, logika gotovo neoboriva i kadar je iskoristiti svaku priliku koja mu se pruza u svoju korist

  U Novom zavjetu je sotona Isusu ponudio sva kraljevstva svijeta i time pokazao čega je gospodar. Dakle veća je opasnost kad đavao izgleda kao uspjeh na poslu, materijani probitak, kao ugled u društvu, onda se protiv njega nećemo boriti već se s njime sprijateljiti. Zna on ponuditi svakom na što je slab i ljudi ga prvenstveno traže u drugim ljudima ili djelima a malo se sviju nas zagleda u svoje grešne sklonosti. Njegov radni dan traje 24...sata, a ne kao nas..on ne odmara,on ne spava, on ne treba niciju pomoc...on je sposoban uciniti sve sam...on nema straha od nicega...on je Pa-pa-ra-ci...

(kat.)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ево шта каже свештеник Родион петроградски у својој књизи "Људи и демони"

Spoljašnji izgled, telesni sastav i svojstva palih duhova

 

Sveti Makarije Veliki kaže da anđeli imaju lik i izgled kao što duša ima svoj lik i izgled i

da taj lik i spoljašnji izgled, kako anđela tako i duše, jeste lik i izgled spoljašnjeg čoveka

u njegovom telu. Isti ugodnik Božiji primećuje da su anđeli i duše, iako su vrlo prefinjeni

po svojoj suštini, ipak uza svu svoju prefinjenost, ipak tela.

Kako kaže sveti Ignjatije Brjančaninov: "... oni su tela fina, etarska, kao što su naprotiv,

naša zemaljska tela vrlo materijalna i gruba... Anđeli, poput duše, imaju: udove, glavu,

oči, usta, grudi, ruke, noge, kosu - jednom rečju, potpuni izgled vidljivog čoveka u telu.

Lepota vrline i Božija blagodat sijaju na licima svetih anđela; očajnička zloba čini

karakter palih anđela; njihova lica su slična nakaznim licima zločinaca među ljudima".

Demoni su unakazili sebe uništavanjem dobra u sebi, rađanjem i razvojem zla u sebi.

To se odrazilo i na njihovom spoljašnjem izgledu. Iz tog razloga Pismo ih naziva

zverima, a glavnog od njih zmijom (Otk. 12,9). Ne predaj zverima dušu koja se ispoveda

Tebi (Ps. 73,19). "Njihov prirodni izgled je užasno strašan i ružan; tako je video Jov

đavola kao nakazno čudovište i prikazao ga je strašnom verbalnom slikom" (Jov 39,42).

Sveto Pismo kaže da demoni imaju ista čula koja ima i čovek: vid, sluh, njuh; ono im

pripisuje sposobnost da govore; palim duhovima pri-pisuje nedostatke pale ljudske

prirode, nemost i gluvoću. Sam Gospod nazvao je jednog demona gluvim i nemim.

Duše nemi i gluvi - rekao mu je Gospod - Ja ti zapovedam (Mk. 9,25) i gluvi duh, koji

nije čuo glas svetih apostola i nije se potčinjavao njihovoj zapovesti, čuo je glas Boga i

odmah je, strašno se mučeći i ričući, izvršio Božiju zapovest. Prilikom drugog isceljenja

čoveka opsednutog demonom, Evanđelje kaže da je taj demon bio nem (Lk. 11,14).

Materija od koje se sastoje duhovi daleko je prefinjenija od materije ljudskog tela.

Upravo iz tog razloga su, po mišljenju svetog Ignjatija Brjančaninova, "duhovi u svojim

dejstvima daleko slobodniji, u sposobnostima daleko razvijeniji nego ljudi". U Delima

svetih apostola se kaže da je anđeo Gospodnji uzeo Filipa i odneo ga u Azot (Dap.

8,39-40). U knjizi proroka Danila čitamo o tome kako je anđeo doneo proroka Avakuma

iz dalekog mesta da bi ovaj nahranio proroka Danila koji se patio u jami s lavovima

(Dan. 14,31-39).

Sposobnost da brzo savladavaju prostor imaju ne samo anđeli, nego i demoni. Demoni

imaju mogućnost da prenose s mesta ne mesto, kako grubu zemaljsku materiju, tako i

ljude. U Evanđelju od Mateja čitamo da je đavo, kušajući Gospoda Isusa Hrista, uzeo

Ovoga u sveti grad i stavio ga na krov hrama, a zatim Ga je uzeo na vrlo visoku goru

(Mt. 4,1-11). U žitiju svetog Jovana, arhiepiskopa Novgorodskog, kaže se o putovanju

koje je ovaj imao jašući na demonu iz Novgoroda u Jerusalim i natrag. Pri tome je

celokupno putovanje obavljeno u drugoj polovini noći, to jest, trajalo je 2-3 časa. To

svedoči da brzina kretanja palih duhova, iako je vrlo velika, nije beskrajna.

Poput anđela, oni takođe imaju moć da vrše zapanjujuće promene u vidljivoj prirodi. U

knjizi o Jovu čitamo kako je pod dejstvom đavola oganj, koji se ljudskim pogledima

učinio kako je bačen s neba, spalio Jovova stada ovaca zajedno s pastirima. Tu takođe

saznajemo o tome kako je usled manipulacija nečistog duha počeo uragan koji je srušio

kuću u kojoj su bila okupljena Jovova deca, te su ova poginula (Jov 1,9). U knjizi

Tovitovoj napisano je o demonu Asmodeju koji je ubio sedmoricu muževa za koje je

redom bila udavana Sara, kći Raguilova (Tov. 3,8). Delovanje duhova na materiju

posredstvom nama nepoznate materije, kao i mnoga druga svojstva anđela, prikazana

su u sledećoj povesti Svetog Pisma. Anđeo se javio budućem izrailjskom sudiji

Gedeonu i kada je ovaj pripremio žrtvoprinošenje, anđeo Gospodnji pruži kraj žezla koji

beše u ruci njegovoj, dotače se mesa i beskvasnih hlebova; i iziđe oganj iz kamena i

pojede meso i beskvasne hlebove; i anđeo Gospodnji sakri se od očiju njegovih (Sud.

6,21).

Kao što vidimo iz ovog navedenog primera, bestelesni duhovi, stvoreni od finije materije

od čoveka, prvobitno su posedovali moći koje su im dozvoljavale da vrše snažan uticaj

na materijalni svet; osim toga, oni imaju neuporedivo veća znanja o ustrojstvu i

zakonima sveta; poseduju sredstva koja im omogućavaju da savlađuju zakone vidljivog

sveta.

а остатак можете прочитати ОВДЕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Šta mislite da li je sljedeći tekst budalaština ili ipak ima nekog smisla, evo copy/paste:

Jeromonah Nikodim (Bogosavljević): ANTIMADONA - ŽREC I PROROČICA

Većina ljudi danas naivno misli da se ličnosti i događaji u današnjem svetu pojavljuju i odigravaju sami od sebe. Nažalost, istina je potpuno obrnuta – sve je pod apsolutnom kontrolom i sve se kreira u zato posebno osnovanim istraživačkim institutima. Politika, ekonomija, kultura, sport, sve se projektuje i usmerava ka jednom osnovnom cilju – uništavanju i iskorenjivanju tradicionalnih religija, hrišćanstva na prvom mestu, radi stvaranja jedne svetske religije Novog doba, Doba vodolije sa novim matrejom, učiteljem ili hristom, tj. antihristom.

Isto ovo važi i za pop i rok muziku (v. E. Dubay, The Atlantean Conspiracy, 174-178). Izmišljena u tajnim institutima, ona ima za cilj da mlade odvoje od tradicionalnog hrišćanskog morala, etike i vaspitanja i da ih uključi u nove, liberalnije i ezoteričnije „duhovne“ tokove, a u krajnjem slučaju da ih preko bluda, narkotika i okultizma, direktno uključi u satanističke obrede i idolopoklonstvo. U tu svrhu su projektovani sasvim određeni profili „pop zvezdi“, kako bi svako od mladih našao sebi odgovarajućeg idola, i njihovim obožavanjem i podražavanjem postao tačno željeni proizvod matriksa.

U ovako mračno skovanom „sazvežđu“ jednoj je „zvezdi“ dat poseban zadatak. Reč je o Lujzi Čikone, koja sebe bogohulno naziva „Madona“ (mea Domina – moja Gospođa), i koju V. Dimitrijević s pravom naziva Antimadona.

Kada govorimo o ovom plodu i žrtvi jezivih satanističkih planova treba imati na umu projekte tzv. programiranja uma, koji se od 2. svetskog rata u SAD i Z. Evropi vrše na hiljade i hiljade nesrećne dece. Kako lična svedočanstva A. Vajdler i K. O'Brajan, kao i mnogih drugih žrtava, pokazuju, ovoj deci se od najranijeg doba putem seksualnog zlostavljanja i najjezivijih tortura umovi programiraju, da bi od njih bili stvoreni apsolutno poslušni robovi. Ona se tim putem spremaju da budu seksualno roblje svetskoj političkoj eliti, da budu žrtvovana u satanističkim obredima, u kojim ta ista elita učestvuje, ili da u svetu politike i zabave odigraju tačno pripremljenu ulogu. Antimadona je upravo jedna od takvih žrtava programiranja uma. Učestvovala je u snimanju porno filmova, a zatim je, zbog kakvih-takvih glasovnih mogućnosti ubačena u pop-industriju, koja ju je napravila mega zvezdom. O njenim ranim godinama čitamo sledeće: „Koautoru Fricu je neko, ko je želeo da pomogne njegova istraživanja, dao katalog Vidimaksa, okultnog porno video kluba u Nju Džersiju. Ovaj kult video klub prodaje zapravo filmove dostojne prezira. Oni prodaju stvarne filmove sa kanibalizmom, žrtvovanjem devica, oklutnim ritualima ijoš gore. Kada je Madona kao tinejdž-rob sa imenom Lujza Čikone živela u Ist Vilidžu u Nju Jorku, napravljen je bio realni film o njenoj otmici, i zatim kako njena okultna zajednica (porodica) hvata otmičara i žrtvuje ga“ (C. Wheeler, F. Springmeier, The Illuminati Formula Used to Create an Undetectable Total Mind Controlled Slave, 696). Na drugom mestu isti autori kažu da „katalog nudi film Madoninog vršenja stvarnog krvnog žrtvovanja“ (C. Wheeler, F. Springmeier, Deeper Insights into the Illuminati Formula, 81). Na kraju prve knjige, u spisku (adresaru) osoba iz sveta šou biznisa, uključenih u satanizam i programe programiranja umova stoji - Madonna, satanist & monarch slave, 75 Rockefeler Plaza, New York, NY 10019 (str. 717).

Kao što smo rekli, njena uloga je posebna i višestruka.

Putem svoga pseudonima i bogohulnih pesama i scenskih predstava, njen osnovni zadatak je da milione njenih obožavatelja učini protivnicima hrišćanstva, Gospoda Isusa Hrista i Njegove Bogomajke, Presvete Djeve Marije. Antimadona treba da zajedno sa najnovijim „naučnim“ i „arheološkim“ „otkrićima“ podrije i ospori božanstvo Hristovo, da Ga izjednači sa osnivačima i učiteljima ostalih religija, odnosno, da se ospori čistota i natprirodno devičanstvo i materinstvo Bogorodičino, koja je besemeno začela i Djeva ostala posle rađanja svoga Sina i Boga, Bogočoveka Hrista. Takvim svrstavanjem Hrista i Bogorodice među obične ljude priprema se mesto za onoga koji treba da zauzme Hristovo mesto Tvorca, Iskupitelja, Spasitelja i Sudije ljudskog roda – za antihrista. Njeni scenski nastupi odgovaraju delu viđenja koje je Sv. Jovan Kroštatski imao 1901. g.: „Hodajući malo dalje mi uđosmo u veliku crkvu, ja htedoh da se prekrstim ali mi starac reče: 'Ne moraš da se krstiš, jer je na ovom mestu 'gnusoba opustošenja' (Dan. 12, 11)'. U crkvi beše neprijatno, na oltaru se nalazilo jevanđelje sa zvezdom, sveće izgledaše kao od katrana i goreše kao drva za potpalu, iz čaše se širio jak smrad, tamo se još nalazila prosfora sa zvezdom, sveštenik stajaše ispred oltara sa licem crnim kao ugalj a ispod oltara se nalazila žena obučena u crveno sa zvezdom na usnama i vrištaše kroz crkvu, smejući se i vičući – 'Ja sam slobodna'…“.

Pored, dakle, uloge za pripremanje mesta za antihristovsku nju ejdž religiju i njenog mesiju, njena uloga će biti, ako se pretpostavke o mogućoj hronologiji uspostavljanja NSP 2012. god. pokažu tačne, da milione svojih obožavatelja i sledbenika učini obožavateljima, sledbenicima i poklonicima novog učitelja Doba akvarijusa – antihrista. Na ovo, pored navedenog, upućuje i njeno najnovije bavljenje kabalom i uzimanje imena Ester. Poznato je da judeji čekaju svog mesiju, i zato, zajedno sa iluminatima, preko svoje mreže banaka, kompanija, medija i tajnih društava vrše završne pripreme. Na taj način Antimadona svoje idolopoklonike treba da učini blagonaklonim prema judejskoj veri i kabalističkoj ezoteriji, koja za svoj glavni cilj ima da preko okultne numerologije izračuna vreme dolaska mesije, koji će podići Solomonov hram u Jerusalimu. Jevrejsko ime Ester potiče od imena vavilonske boginje Išter, koja odgovara egipatskoj Izidi, grčkoj Artemidi, rimskoj Dijani, a koje su oni primili u vreme vavilonskog ropstva. Njena je planeta Venera, i ona je boginja ljubavi i rata. Ovo na jeziku satanista, koji se sporazumevaju i svoje tajne objavljuju putem okultnih simvola i brojeva, znači da je Lujza Čikone, alijas Antimadona, od kraljice popa i carice (boginje) bluda, postala glasonoša (crni anđeo) rata, koji mora da prethodi dolasku novog mesije. Jer iluminatska deviza Ordo ab chaos, znači da spasitelj može dođi onda kada u haosu beznađa (nestanak novca i hrane, Treći svetski rat, „najezda vanzemaljaca“) čitavo čovečanstvo zavapi za spasenjem, tj. spasiteljem.

Osim toga, ono upućuje na Ester (u Starom Zavetu prevedeno kao Jestira), ženu vavilonskog cara Asvira, i praznik Purim, ustanovljen kao sećanje na osvetu koju su Jevreji izvršili nad neprijateljima, u vreme kada su još bili Izabrani narod. Pošto, kao što smo rekli, judeji čekaju svoga mesiju, onda bi se uzimanje imena Ester od strane Antimadone moglo shvatiti kao znak približavanja vremena slavljenja novog Purima. Jer, kao što smo na drugom mestu navodili, u kabalističkoj Knjizi svetlosti (Zohar), koju L. Čikone izučava, stoji: „Dok ljudi Velikog Smešanja (= neprijatelji judejaca) ne budu očišćeni s lica zemlje, kiša 'Tore' neće pasti (= mesija neće doći) i deca Izrailja, slični travama i drveću, neće početi nicati… (= neće ovladati čitavim svetom)“.

Na osnovu rečenog vidimo da je Antimadona istovremeno praobraz Vavilonske bludnice iz Otkrivenja, („bludnice koja sedi na vodama mnogim, s kojom bludničiše carevi zemaljski, i stanovnici zemlje opiše se vinom bluda njezina“; Otkr. 17, 1-2), i satanistička „sveštenica“, žrec, kao i proročica i blagovesnik „novog mesije“ i „mira“ koji on treba da donese čovečanstvu. Ona treba među prvima, ako Bog dopusti da se satanski planovi ostvare, da pođe i da se pokloni „novom mesiji“, i da time svetu potvrdi njegovo „božansko poslanstvo“, odnosno pozove svoje poklonike da prihvate „novog hrista“. U tom slučaju ona je sušta suprotnost proročici Ani, („udovica od oko osamdeset i četiri godine, ne odlažaše od hrama, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvom“, Lk. 2, 37), koja je čekala i dočekala svoga Mesiju – Gospoda Isusa Hrista.

Vidimo, takođe, da stvari nisu, kao što većina ljudi misli, tako naivne i zabavne, već je njihova pozadina, naprotiv i nažalost, daleko mračnija i tragičnija.

____________________________________________

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Meni je fascinantno da na temi kako djavo izgleda veci broj posetilaca i komentatora postoji negoli na temi kako andjeo izgleda.

Mislim da to dosta govori i o nama...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...