Isaa a.s. (Isus) u Islamu

[selkoba]

Ovdje bih rado stavio nekoliko tekstova o Isaa a.s. u islamu.

O njegovom poslanstvu i o njegovom ponovnom dolasku

Pa evo prvi dio

Slava pripada samo Allahu. On je Gospodar svega što postoji. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanka, vođu pravovjernih i na njegovu porodicu, ashabe i one koji slijede njihov primjer dobročinstva do Dana Okupljanja.

Prije nego počnemo, navest ću primjere nekoliko arapskih riječi koje ću upotrebljavati u današnjem predavanju:

Allah-bukvalno znači Bog, Onaj koji je zaslužuje obožavanje;

Kur’an- posljednja objava shodno muslimanskoj tradiciji, posljednja riječ Allahova.

sallallahu ‘alejhi we sellem,- čut ćete me da izgovaram ovu frazu nakon imena Poslanika, a to znači: neka su Allahov mir i blagoslov na njega.

Današnje predavanje će biti obrazovna diskusija. Ali također bit će korisna za nas da naučimo o vjerovanjima jedni drugih, jer su učenjaci, kako bivši tako i sadašnji, rekli- Korijen mržnje je u ignorisanju.

Isus kod muslimana je poznat kao Isa – to ime je Isusu dato u našim rukopisima.

Za muslimane, Isus ili Isa je spasitelj, reformator, Mesija (miropomazani), Riječ Božija, on je podignut na nebo. Mogao je da izliječi bolesne, podigne mrtve, oblikuje nežive stvari i da udahne u njih život Božijom voljom.

Vjerujemo da je onaj ko ne vjeruje u Isusa nije musliman, jer osoba koja ne vjeruje u jednog od poslanika ne vjeruje ni u jednog od njih. Tako da muslimani vjeruju u Isusa i u njegovu objavu. Njegova objava je ista kao i svim ostalim poslanicima. U Kur’anu je rečeno da Bog nikada nije poslao poslanika čovječanstvu sa drugom objavom osim sa upozorenjem – Obožavajte samo Allaha.

Muhammed,sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao: “Više vrijedim od Isaa, sina Merjeminog u ovom životu i kasnije”. Ashabi su ga upitali: “Zašto je to tako, Allahov Poslaniče, sallallahu ‘alejhi we sellem?” On, sallallahu ‘alejhi we sellem, im odgovori: ”Poslanici su braća, majke su im različite, ali im je vjera ista.” (prenosi Buhari)

Stoga, ovo povlači da onaj koji negira punovažnost jednog od istinitih Poslanika i Vjerovjesnika da on zapravo osporava sve njih. Pojedinac ne može vjerovati u Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, a ne vjerovati u Isa, a.s. Jednako, pojedinac ne može potpuno vjerovati u Isaa, a.s, i ne vjerovati u Muhameda, sallallahu ‘alejhi we sellem Istinsko prihvatanje jednog poslanika ili vjerovjesnika povlači prihvatanje svih onih koji su došli prije njega i one koje dolaze nakon njega, završavajući sa Muhamedom,sallallahu ‘alejhi we sellem

Moje današnje predavanje pokrit će 4 glavne tačke:

1.Ko je Marija? – prije sagledavanja Isusa u Islamu, moramo prvo spoznati status Marije u Islamu

2.Bezgriješno začeće

3.Posebne osobine koje su podarene Isusu od Allaha kao dokaz čovječanstvu osnovne božanske objave

4.Muslimanski pogled na “raspeće”, i o onome šta nakon toga dolazi.

1.Merjem (Marija) kćerka Imranova

Jedna od najdirljivijih i naupečatljivijih odnosa majka-sin u Kur’anu jeste o Isau, sinu Merjeminom, a.s. Po prvi i posljednji put u historiji, poslanik nije oslovljen po imenu oca. Štaviše, označen je kao Isus – sin Marijin.

Da bi procijenilii i razumjeli istinsku vrlinu Isaa, a.s, neophodno je da naučimo o njegovoj majci Merjem, kćerci Imranovoj, a.s.

Marijina majka je bila u poodmakloj starosti kada je zatrudnjela. Molila se Bogu da joj podari posljednje dijete koje može posvetiti Božijoj službi. Kada je začela u poodmaklom dobu, rekla je, kao što se bilježi u Kur’anu:

Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom -

sve porod jedan od drugog – a Allah sve čuje i sve zna.

Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”

Poslije ona, kada je rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila – “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.”

I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja.* Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke.” Ali ‘Imran, 33-37

Kada se Marijina majka porodila bila je tužna što je rodila žensko dijete. Iz razloga što prema jevrejskoj tradiciji, postoje samo nekoliko vjerskih obreda predanosti Bogu koje mogu obavljati žene. Od 514 djela predanosti, samo 4 može obavljati žena Jevrejka.

Nazvala je dijete Merjem, a što znači “čista”, ili “ona koja je pročišćena”. Allah je prihvatio mladu djevojčicu u Svoju službu, a i izabrao je Zekerijju, ili Zaharija, da bude onaj koji će o njoj brinuti. Zekerijja je jedan od poslanika u Islamu. Izabran je od svih pisara tog vremena, koji su bili sakupljeni i podučeni kako da bace svoja pera u rijeku. Rečeno im je da čije pero bude plovilo nasuprot riječnoj struji taj će biti njen zaštitnik. Zekerijjino pero je plovilo nasuprot rječnoj struji.

O Merjemi, Poslanik, s.a.w.s, je rekao: “Četiri najbolje žene na dunjaluku su: Merjem, kćerka ‘Imranova; Asija, žena Faraonova; Hatidža, kćerka Huvejlidova i Fatima, kćerka Muhammedova.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, također je rekao o Merjem: „Pri rođenju svakog djeteta šejtan ga dodirne, i tada dijete zaplače, osim Merjem i njenog sina.“ (prenose Ahmed, Muslim)

Allah je rekao u Kur’anu:

“I kada meleki rekoše: “O Merjem, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” Ali ‘Imran,42

Stoga, Merjem je izabrana od cijelog čovječanstva da rodi Isa, a.s.

Devetnaesta sura Kur’ana se zove Merjem, i posvećena je njenoj priči i bezgriješnom začeću.

2.Bezgriješno začeće

U Kur’anu, Muhamedu,sallallahu ‘alejhi we sellem, je rečeno da uči priču Merjeminu:

“I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla

i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.

“Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” – uzviknu ona.

“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” – rece on – “da ti poklonim dječaka čista!”

“Kako ću imati dječaka” – reče ona – “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!”

“To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!“ Merjem, 16-21.

Isus je nazvan “riječju Božjom” zbog toga što Allah kaže “Mi” i on jeste. Allah dalje postavlja parabolu između Isusa i Adema – Adem je napravljen od zemlje, nije rođen iz materice žene. Allah kaže:

“Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi”. Ali ‘Imran,59.

Isus nije imao oca. Ali to ne znači da je Isus božanstvo i da je vrijedan obožavanja, zbog toga što je Adamovo postojanje veće čudo od Isusovog.

Allah također kaže u Kur’anu da su Isus i njegova majka postali umorni, i da su im potrebna sredstva za život. Stoga, oni ne mogu biti božanstva.

Priča o bezgriješnom začeću se nastavlja u Kur’anu:

“I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.I porođajni bolovi prisiliše je da dode da stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu ona.I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.“ Merjem, 22-24.

Isus je govorio Mariji kao čudo od Boga kako bi joj rekao da se ne treba bojati i da ne treba biti tužna. Marija je podučena da kad se vrati porodici ne odgovara ni na jedno njihovo pitanje. Tako kada su se suočili sa njom, ona je pokazala na dijete. Oni su je upitali: ”Kako može govoriti dijete u kolijevci?” Onda je beba Isus progovorio i rekao:

“Ja sam Allahov rob” – ono reče – “meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!”

To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.“

To je priča o bezgriješnom začeću prema onome što nam je rečeno u Kur’anu.

3. Posebne osobine Isusa

Bezgriješno začeće je samo jedno od mnogih čuda koje je Allah podario Isusu.

Prema islamskim izvorima, Isus je počeo kao pastir, kao što su i svi poslanici bili prije nego što su primili objavu. Isus je poznavao Toru, i mogao je pisati i čitati još kao malo dijete. Isus je odrastao znajući za svog rođaka Jahju/Jovana Krstitelja. Obojica će zajedno pozivati na obožavanje Boga.

Isus nikad nije rekao – “Obožavajte me”- to nije prikladno nijednom božijem posalniku.

Isus je živio potpuni život, protiv njega su se borili i mrzili ga i grdili različiti neprijatelji, uključujući sve loše navike toga vremena, svi oni koji su željeli moć i status.

Učenjaci tvrde da je svaki Poslanik i Vjerovjesnik poslat sa nekom vrstom dokaza, znaka na osnovu kojih bi njihov narod se odazvao. Tokom vremena Musaa, a.s, magija i iluzija su bile jako raširene i lažno pripisane lažnim božanstvima. Tako da je Allah poslao Musaa sa onim što bi moglo baciti u sjenu faraonove mađioničare. Tokom vremena Isaova, a.s, liječenje bolesnih smatralo se božanskom moći. Allah je stoga poslao Isaa, a.s, i darovao mu jedistvene sposobnosti.

Allah će podsjetiti Isaa na ove sposobnosti na Dan suda, kao što to Allah opisuje u suri Ma’ida, 110-115:

“Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ’Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’

I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”

A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.” “Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.”

Isa, sin Merjemin, reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”

“Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -”ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.”

Ovo je najveće čudo koje je Allah podario Isusu. Nakratko ćemo početi da diskutujemo o komplikacijama kako je Isa sačuvan od Jevreja i Rimljana. Ajet, također, pokazuje kako su Jevreji oni koji su tražili Isusovu smrt, a ne Rimljani, takoreći. Ajet, također, pokazuje da su Jevreji oni koji su vjerovali (havarijuni ili učenici) i oni koji nisu vjerovali.

“I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”

Ovaj ajet jasno pokazuje da Allah upravlja i usađuje uputu u srca pojedinaca. Mnogo je onih koji su odbili istinu nakon što su bili svjedoci već navedenih čudesnih događaja. Uputa je čisto od Allaha, kao što je i dovođenje u zabludu od onih kojima je suđeno da odbace istinu i svijetlo tevhida.

A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.”

Iako su vidjeli da ptica od gline biva oživljena, da su slijepi i gubavci izliječeni od svojih boljki, ustajanje mrtvih i mnoga druga čuda, oni su ipak govorili: “Da li tvoj Gospodar može”. Sama sintaksa njihovih riječi implicira da ako tvoj Gospodar ne može da nam spusti trpezu, onda On ne može, a ne da ne želi!

“Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.”

Ponovo slabost njihove vjere je očigledna. Sintaksa njihove izjave implicira da ako si nam rekao istinu i ako si ti zaista poslanik i vjerovjesnik onda tvoj Gospodar će nam spustiti trpezu kao što smo tražili. Inače nisi govorio istinu. Oni priznaju da je njihova vjera slaba. Isa, a.s, stoga priziva Allaha da spusti trpezu:

Isa, sin Merjemin, reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”

Ovaj zahtjev, ma koliko se činio jednostavnim u poređenju sa drugim čudima koje je radio Isa, a.s, je sasvim druge prirode. Zahtjev učenika je „izazov“ Allahu. Sufijan et Tevri, r.a., tvrdi – “Blagdan znači dan koji moramo označiti danom Tvog obožavanja.”

Selman el Farisi, r.a., je rekao: “Dan koji ćemo obilježavati sjećajući se Tebe.”

Allah je rekao:

“Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -”ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.”

Abdullah bin ‘Amr bin al ‘Aws, r.a., tvrdi: “Tri naroda koja će najviše biti kažnjena na Dan okupljanja bit će: licjemjeri (u doba Poslanika), oni koji su nakon što im je trpeza spuštena uznevjerovali, i faraon i njegove legije.”

4. Muslimanski pogled na raspeće

Isusa je Bog sačuvao za kraj vremena. Allah kaže u Kur’anu:

„i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar.” An-Nisa, 157-158.

Jevreji i Rimljani su radosno objavili: ”Ubili smo Mesiju!” Ali, nisu ga oni ubili niti raspeli, spašen je od Boga i uzdignut na nebo.

Allah kaže u suri Ali-‘Imran, 54-58,:

„I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.I kada Allah reče: “O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi: one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći.”…A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Qur’an mudri.

[selkoba]

Cuda  Isaa, a.s.

Cudo - Mudziza

Prva od brojnih Isaovih mudžiza koje se spominju u Kur’anu bila je njegov neuobičajeni dolazak na svijet, odnosno neposjedovanje oca, a potom njegov govor u bešici i saopćenje da će biti pejgamber. Zapravo, ove dvije mudžize su na sasvim jasan način dokazivale Isaovu izvanrednost - pošto je veoma mudro pričanje djeteta odmah nakon rođenja moguće jedino uz pomoć Allahove mudžize: „Kad Allah rekne: “O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio...” (El-Ma’ida, 110).

Mudžize koje se u Kur’anu iznose, a koje su u vezi sa Isaom, a.s., su slijedeće:

„...i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, voljom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete.” (Ali ‘Imran, 49).

Unatoč svih ovih izvanrednih događaja i činjenica, jedan dio njegovog naroda ostao je istrajan u svom nevjerovanju i negiranju Boga. Govoreći da ono što Isa radi nije ništa drugo do “majstorske čarolije”, optužili su ga za vračanje, optužili su ga za sve najgore.

Isaovo poslanstvo i poteškoće na koje je nailazio

Period u kojem je poslat Isa, a.s., bio je period u kome su sinovi Israilovi i u političkom, i ekonomskom, a i u socijalnom pogledu bili u velikoj krizi. Sa jedne strane - nemilosrdna vlast u zemlji u kojoj su živjeli, sa druge strane - različita vjerska i sektaška razilaženja... U jednom ovako teškom metežu ljudi su, sasvim uobičajeno, nastojali pronaći put spasa. Očekivani spasitelj bio je Isa, a.s.

Međutim, bilo je, naravno, i onih koji su iskazivali protivljenje Isau, a.s. Pristalice ateističkog sistema tog vremena doživljavali su ga kao opasnost. Iz tog razloga su, odmah su krenuli u akciju i načinili planove za njegovu likvidaciju. Sva ova nastojanja bila su osujećena i osuđena na neuspjeh još u samom početku. Međutim, oni nikada nisu odustajali od ostvarenja tog cilja; predstavljali su jedne od najžešćih Isaovih neprijatelja tokom njegovog perioda poslanstva.

Pored njih, nakon što Isa a.s, počeo sa dostaljanjem Objave, većina jevrejskih svećenika tog perioda su, optužili su ga za nastojanje da sruši njihovu vjeru, zauzeli neprijateljski stav prema Isau, a.s. i njegovu pozivu da žive izvornu vjeru. Isa, a.s., se, uistinu, usprotivio odredbama koje je svećenička jevrejska klasa naknadno uvrstila u vjeru. čineći dozvoljenim ono što im je bilo zabranjeno i zabranjenim ono što im je prethodno bilo dozvoljeno.

Isa, a.s., je svoj narod pozivao da se pridržavaju Indžila koji je potvrđivao prethodno objavljeni, izvorni Tevrat. Ovu činjenicu Allah, dž.š., na slijedeći način saopćava u Kur’anu:

„....i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilozabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte.” (Ali ‘Imran, 50).

U jednom drugom ajetu Allah, dž.š., također, saopćava da je Indžil, sveta Knjiga objavljena Isau, a. s., Knjiga koja je potvrđivala Tevrat objavljen prije njega, koja je predstavljala uputu vjernicima i koja je osigurala da oni naprave razliku između ispravnog i pogrješnog, dozvoljenog i zabranjenog:

„Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali.” (El-Ma’ida, 46).

Vodeći jevreji smatrali su prilično stranim ono što je objašnjavao Isa, a.s. Isa, a.s., ih je pozivao u Allahovu jedinost, iskrenost, bratstvo i poštenje. U Kur’anu je na slijedeći način saopćena objava koju je svom narodu dostavljao Isa, a.s.:

„A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao:“Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte, Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi Put!” Ali su se stranke između sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore!” (Ez-Zuhruf, 63-65).

Ova neuobičajenost i iskrenost u Isaovom pristupu vjeri privukla je veliku pažnju naroda i vremenom je dolazilo do povećanja broja njegovih pristalica.

Jevrejske tvrdnje o ubistvu Isaa, a.s.

Prema toj tvrdnji, Rimljani i jevrejski svećenici uhvatili su Isaa, a.s., razapeli ga na križ i tako ga ubili. Upravo kršćanski svijet ovako prihvata ovaj slučaj, ali vjeruju da je, nakon smrti, Isa oživio i da se uzdigao u nebo. Međutim, pogledamo li u Kur’an, vidjet ćemo da se to nije tako desilo:

”I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili (katelna) Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga oni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu), već im se pričinilo (Ŗubbihe). Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili (ma katelehu).” (En-Nisa’,157)

U nastavku navedenog ajeta, za Isaovu, a.s., smrt se kaže slijedeće: „Već ga je Allah uzdigao (refea) Sebi. – A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa’, 158).

Činjenica koju nam Kur’an saopćava sasvim je očita. Rimljani, koji su jevrejskim provociranjem pokušali ubiti. Isaa, a.s., nisu bili uspješni u tome. Kur’anska formulacija “već im se pričinilo”, korištena u navedenom ajetu, rasvjetljava ciljeli ovaj slučaj. Isa, a.s., nije ubijen, Bog ga je uzdigao k Sebi! Osim toga, Allah, dž.š., također skreće pažnju na činjenicu da oni koji su nastupali sa tom tvrdnjom ne posjeduju saznanja o istini.

[Eniz]

Mašallah, brate, jako koristan i zanimljiv tekst, koji nam može da posluži kao fenomenalna prilika za poređenje sa našim i kršćanskim učenjem o Isau -Isusu, da vidimo koje su nam to dodirne tačke i u kojim se to djelovima razilazimo sa njima!Tema je exstra, i Allah te nagradio!

[selkoba]

Amin brate

Sacekacu do sutra pa cu staviti diokadaIsa a.s. bude ponovo sisao na zemlju pred Sudnji Dan

[Eniz]

Lijepi moj brat!Ti si meni  i brat Saladin ovdje ono što je bio Harun Musau!!!!

[selkoba]

Lijepi moj brat!Ti si meni  i brat Saladin ovdje ono što je bio Harun Musau!!!!

takeoff                      0442_feel

[Grizzly Adams]

Jevrejske tvrdnje o ubistvu Isaa, a.s.

Prema toj tvrdnji, Rimljani i jevrejski svećenici uhvatili su Isaa, a.s., razapeli ga na križ i tako ga ubili. Upravo kršćanski svijet ovako prihvata ovaj slučaj, ali vjeruju da je, nakon smrti, Isa oživio i da se uzdigao u nebo. Međutim, pogledamo li u Kur’an, vidjet ćemo da se to nije tako desilo:

”I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili (katelna) Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga oni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu), već im se pričinilo (Ŗubbihe). Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili (ma katelehu).” (En-Nisa’,157)

U nastavku navedenog ajeta, za Isaovu, a.s., smrt se kaže slijedeće: „Već ga je Allah uzdigao (refea) Sebi. – A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa’, 158).

Činjenica koju nam Kur’an saopćava sasvim je očita. Rimljani, koji su jevrejskim provociranjem pokušali ubiti. Isaa, a.s., nisu bili uspješni u tome. Kur’anska formulacija “već im se pričinilo”, korištena u navedenom ajetu, rasvjetljava ciljeli ovaj slučaj. Isa, a.s., nije ubijen, Bog ga je uzdigao k Sebi! Osim toga, Allah, dž.š., također skreće pažnju na činjenicu da oni koji su nastupali sa tom tvrdnjom ne posjeduju saznanja o istini.

1. Библија тврди да је Христос разапет

2. Хришћани који су следили Исуса тврде да је разапет

3. Јевреји који су га гонили тврде да је разапет

4. Чак и римски историчари тврде да је разапет

Али "чињеница коју нам Куран саоштава" (600 година након догађаја) је "очигледна" и то "расветљава овај случај", а сви остали који су били сведоци на лицу места "не поседују сазнања о истини".

Једино да смо с` Марса пали...

[Eniz]

1. Библија тврди да је Христос разапет

2. Хришћани који су следили Исуса тврде да је разапет

3. Јевреји који су га гонили тврде да је разапет

4. Чак и римски историчари тврде да је разапет

Али "чињеница коју нам Куран саоштава" (600 година након догађаја) је "очигледна" и то "расветљава овај случај", а сви остали који су били сведоци на лицу места "не поседују сазнања о истини".

Једино да смо с` Марса пали...

Bratac niste vi pali s Marsa ali:Allah kaže:Da li vi bolje znate ili Allah!

Tako da po nama otpada!

Ovdje nemoj da nam bude cilj prepucavanje!

Hajmo ovako:Da napišemo prvo u čemu se slažemo oko Isusa a onda napišemo u čemu se razilazimo, to radi čitalaca koje će ovo sigurno zanimati!Ili hajde Da napravimo komparaciju Isus u judaizmu,kršćanstvu i islamu!

[karadjordje]

А како знате да је Аллах у праву?Ваљда је логично ако се коси оно што говори Аллах са историјом да је Аллах у криву?

[Eniz]

А како знате да је Аллах у праву?Ваљда је логично ако се коси оно што говори Аллах са историјом да је Аллах у криву?

Historiju pišu pobjednici!Ako ćemo historiju uzeti kao dokaz onda ćete morati priznati da je Biblija ekstremno iskrivljena!Ali vi kao hrišćani nečete to nikada prihvatiti!Zar ne?

[Grizzly Adams]

Bratac niste vi pali s Marsa ali:Allah kaže:Da li vi bolje znate ili Allah!

Tako da po nama otpada!

Па нисмо ми пали с` Марса, него онај који тврди супротно од свих других који су били сведоци догађаја, а сам није био сведок.

Ovdje nemoj da nam bude cilj prepucavanje!

Hajmo ovako:Da napišemo prvo u čemu se slažemo oko Isusa a onda napišemo u čemu se razilazimo, to radi čitalaca koje će ovo sigurno zanimati!Ili hajde Da napravimo komparaciju Isus u judaizmu,kršćanstvu i islamu!

Овај одломак Селкобиног текста је написан полемички. Да је написано неутрално "ми муслимани сматрамо да Христос није разапет", ја не би коментарисао.

[selkoba]

Zvonk posto mi muslimani znamo da je Islam jedina prava vjera onda je sasvim jasno da ono sto stoji u Kuranu je susta istina-znaci kratko i jasnop Allah swt kaze da Isaa a.s. nije razapet niti ubijen i to je tako.

[Grizzly Adams]

Zvonk posto mi muslimani znamo da je Islam jedina prava vjera onda je sasvim jasno da ono sto stoji u Kuranu je susta istina-znaci kratko i jasnop Allah swt kaze da Isaa a.s. nije razapet niti ubijen i to je tako.

Ако Куран тврди нешто што није истина, онда је јасно да није од Бога.

[selkoba]

Pa vi ionako tvrdite da je Kuransejtansko djelo

A Ajeti koji govore o Isaa a.s. su oni koi mnoge mnoge krscane navode da uzmu Islam jer im nije bilo jasno u Krscanstvu o cemu se radi.

Pa vasih 90 % vjernika ne razumije Sveto Trojstvo.

[Milan Nikolic]

Не знам зашто муслимани мисле да је Куран, као књига - сам по себи непогрешив. Наравно, рећи ће да је свако словце вођено Алахом и Њиме записано. Међутим, овде се ради о нечему што је ,,напад на друго веровање и другу светињу''. Негде сте, браћо муслимани, рекли да ислам никада не напада туђу светињу. Али, управо историја ислама сведочи нешто друго. Почев од суштинског мешања у туђе вероисповести, до физичких напада на туђе светиње, па и рушења истих и изградње џамија на тим местима.

Очигледно да ислам није непогрешив. Али то је очигледно свима осим муслиманима.