w.a.mozart Написано Јануар 1, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 1, 2014 "Монаштво и брак су две различите падине једног и истог брда, које воде ка истом врху."Свети Јован Златоусти Милан Ракић, Raymond Red Reddington, YOKA and 1 члан је реаговао/ла на ово 4 Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Nebojš.a Написано Јануар 1, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 1, 2014 "Монаштво и брак су две различите падине једног и истог брда, које воде ка истом врху." Свети Јован Златоусти Pa eto ti, i svetitelj ti kaže da su različite. I šta si navalio (ti si smiren tebi mogu ovako da kažem... Milosavljević bi mi oči iskopao) vode ka istom cilju, pa vode ka istom cilju. Naravno da vode. Ko je to ma i u jednom trenutku sporio? Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
feeble Написано Јануар 1, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 1, 2014 Зато што неки говоре да је монаштво узвишенији позив. w.a.mozart је реаговао/ла на ово 1 Слово Љубве Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Панарет Написано Јануар 1, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 1, 2014 On 1/1/2014 at 18:39, w.a.mozart рече две различите падине У овоме је поента, по мом мишљењу... Мени је важно питање, примерице, у којој мери су светоотачки списи о монаштву првог миленијума применљиви на савремене монахе? Суштина се свакако може очитати као иста и тада и сада, али је неко копи-пејстовање немогуће...Интересантан је покушај светог Игњатија Брјанчанинова да кроз књигу "Принос савременом монаштву" укаже на неке промене које се не могу превиђати. Дакле, то је и тада - у 19. веку -било очигледно једном епископу и монаху...А опет, давно је прошао и 19. век... w.a.mozart and Andre Williams је реаговао/ла на ово 2 Чак и да не постоји Васељенска патријаршија, требало би је измислити Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
w.a.mozart Написано Јануар 1, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 1, 2014 Pa eto ti, i svetitelj ti kaže da su različite. I šta si navalio (ti si smiren tebi mogu ovako da kažem... Milosavljević bi mi oči iskopao) vode ka istom cilju, pa vode ka istom cilju. Naravno da vode. Ko je to ma i u jednom trenutku sporio? upravo ovo što je feeble rekao - neki uporno potenciraju da je monaštvo uzvišeniji priziv. Naravno da su monaštvo i brak dijametralno RAZLIČITI ali to ne znači da je monaštvo uzvišenije. Ovo ne kažem zato što sam u braku jer moje pisanje nema za cilj apologiju braka zato što ja znam zašto sam ušao u brak i ni jednog trenutka nisam imao sumnje o tome da li ću ili neću da se ženim... glavno pitanje je zašto pojedinci koji su u braku sa čežnjom upiru pogled u monahe i maštaju o sebi kao monasima a u braku su inače, evo malo i druge strane... http://katodnacevsvetrpi.blogspot.com/2013/09/blog-post_28.html Andre Williams је реаговао/ла на ово 1 Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Панарет Написано Јануар 1, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 1, 2014 verovatno si video ovu temu https://www.pouke.org/forum/topic/17042-mona%C5%A1tvo-i-volja-za-mo%C4%87-problem-ili-lol/ Јесам и мислим да је у питању једна од најбољих тема на православним форумима икада! Међутим...нисам сигуран да сам схватио у ком смислу си повезао мој пост и ову тему Чак и да не постоји Васељенска патријаршија, требало би је измислити Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
w.a.mozart Написано Јануар 1, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 1, 2014 pa mislim da oci 4-5. veka nisu imali stav nekih novijih otaca koji kroz monašku duhovnost sagledavaju sve... a čini mi se da to ima veze sa temom o monaštvu i volji za moć... Dodje mi da se zamonašim pa da iz manastira pišem po forumu a nik da mi bude Iguman - al stvarno. Al bi mi tražili blagoslove... vidiš, ova volja za moć deluje i virtuelno - ipak monaški poziv jeste uzvišeniji Панарет је реаговао/ла на ово 1 Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Nebojš.a Написано Јануар 1, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 1, 2014 On 1/1/2014 at 19:21, w.a.mozart рече upravo ovo što je feeble rekao - neki uporno potenciraju da je monaštvo uzvišeniji priziv. Pa šta sada i da jeste uzvišenije. Naravno, ne znači da je onaj koji ide tim putem automatski uzvišeniji od onog koji ne ide tim putem. Kao što je tvoja jakna skuplja i kvalitetnija od moje, a to ne mora da znači da si ti bolji čovek od mene. Hvala za Nišizavin blog, ali nije mi interesantan. On 1/1/2014 at 19:57, w.a.mozart рече Dodje mi da se zamonašim pa da iz manastira pišem po forumu a nik da mi bude Iguman - al stvarno. Pa šta hoćeš, vidiš da daješ savete rame uz rame sa o. Savom. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Иван Ивковић Написано Август 30, 2014 Пријави Подели Написано Август 30, 2014 Dakle vrlo prosta formula. Чуо сам и ову: "Ко мисли да није за брак тај није ни за манастир." Што више размишљам о томе све ми је мање јасно. То је смислено рећи само у том смислу "послушања" и компромиса, прилагодљивости, љубави на крају... Ни у један други контекст ми се не уклапа. :.mislise. "Пролази обличје овога света..." (Кор. 7, 31) podviznickaslova.wordpress.com Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Trifke Написано Август 30, 2014 Пријави Подели Написано Август 30, 2014 Чуо сам и ову: "Ко мисли да није за брак тај није ни за манастир." Што више размишљам о томе све ми је мање јасно. То је смислено рећи само у том смислу "послушања" и компромиса, прилагодљивости, љубави на крају... Ни у један други контекст ми се не уклапа. :.mislise. Stvar je u tome sto pod uticajem pijetisticke literature na monastvo se gleda kao na nesto nadzemaljsko. Ne dobar monah bi bio i dobar muz. I jedni i drugi imamo isti cilje, samo jedni idu ka tom cilju kroz manastir a drugi kroz brak i sve to u zavisnosti od dara koji nam je Bog dao. Pravila su i za jedan i za drugi put ista. Poslusnosti iz ljbavlji i stalna borba sa sobom. Postoji neko bezsmisleno misljenje da ti ako si mirjanin mozes raditi sta hoces a ako si monah onda moras biti andjeo. ne to je velika glupost. Иван Ивковић, Дијана., Рада. and 2 осталих је реаговао/ла на ово 5 "Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца." Схиархимандрит Авраам Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Иван Ивковић Написано Август 30, 2014 Пријави Подели Написано Август 30, 2014 Па да... Добар лаик је такође као анђео. Или се бар труди... "Пролази обличје овога света..." (Кор. 7, 31) podviznickaslova.wordpress.com Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Дијана. Написано Август 31, 2014 Пријави Подели Написано Август 31, 2014 Zanimljivo je to "ko nije za brak nije ni za manastir". A mi se još pitamo što danas ima toliko mnogo onih koji su upravo na tom trećem putu! To valjda znači ko nema ljubav, trpljenje, volju i spremnost da se posveti i podredi drugome..."da se zarad tebe i bližnjeg odričem sebe i tako ispunim Tvoju zapovijest o ljubavi". Ne znam da li je istina da manastiri nisu ono što su bili i što bi trebali da budu. Vjerujem da jesu, i da se trude. A ljudi ko ljudi, teško prevazilaze ograničenja 'pale prirode' ili prosto prirode kakva jeste. Možda je i do nas, kako vidimo, kako sudimo. Jedna krajnost je idealizacija a druga uopštavanje negativnih zapažanja. Oni imaju veliku odgovornost, jer preuzimaju 'angelski lik' još ovde, Naravno to treba da ih odvede strahu Gospodnjem i smirenju, a ne uznošenju i gordosti. Ja imam veliko divljenje i poštovanje za njih. Imala sam sreće da upoznam istinske sluge Božije. Primijete se i ljudske slabosti; ta čovjek je slab... Osjetila sam na sebi moć njihovih molitava! Imaju ljubavi i mole se za nas, naravno da nisu savršeni... To je slično i onome "grešan pop, al nije grešna njegova molitva". Ko god razmišlja o tome nek ne žuri; nek se dobro raspita i sve ispita, i sebe, i dotična bratstva/sestrinstva, nek provede neko vrijeme u više manastira, i nek ne prisataje na kompromis, dok ne nađe pravo mjesto; to je korak u kome nema "razvoda", nema povratka, a odgvornost je veća, onih kojima je više dano. Zanimljivo je da priličan broj mladih razmišlja o tome. Omladina je sita ispraznog života. Bitno je samo da se u manastir ne bježi ni od sebe ni od svijeta; od sebe se ne može pobjeći, a svijet je štetan onoliko ukoliko je njegova prljavština u nama... zanima me to 'bijelo' monaštvo, koliko je to danas i konkretno u našoj crkvi prisutno? Mislim, baš sa polaganjem zavjeta, ne ono, živiš u svijetu, poštuješ zapovijesti, uključujući celibat ako nisi bračnik, itd.?@@Trifke, Brate Trifke, znaš li šta o tome? Ostali? Ja mislim da je u vrijeme progonjenja (kao komunističkog) bilo opravdano, a da danas baš i nije. U svakom slučaju zamišljam da odgovornost nošenja monaškog zavjeta bolje, lakše ide sa pripadnošću i ograničenošću 'slobode kretanja' i stalnom prisutnošću duhovnika, što je sve lakše i prirodnije ostvarivo u manastiru. Kao što i mislim da čitanje 'tvrde' monaške literature nije za nas, to sam više puta isticala. Nije za nas lektira Dobrotoljublje i Lestvica i sl. Dovoljni su vl.NIkolaj, Jovan Kronštatski, i oni duhovnici koji pišu namjenski obraćajući se nama u svijetu (Optinski starci, Blum, Karelin i slični). Malo je problematično to što su sad te knjige pisane isključivo za monahe, šrioko dostupne... Neko ko nije savladao azbuku i sabiranje do 10 ne može se baviti višom matematikom... Mada može biti i korisno da se nešto sazna o duhovnoj borbi, npr, sa pomislima. Meni je tu bilo korisno čitanje Nevidljive borbe, ali sam je samo preletjela u stvari, i 'primilo se' ono što mi je bilo potrebno i za šta sam bila sazrela. Жедни and Trifke је реаговао/ла на ово 2 ЖИВА ДЕЛА УТЕХЕ - искрено се надамo да ће ова акција пробудити оно најбоље у нама Acquila non capit muscas Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Trifke Написано Август 31, 2014 Пријави Подели Написано Август 31, 2014 Zanimljivo je to "ko nije za brak nije ni za manastir". A mi se još pitamo što danas ima toliko mnogo onih koji su upravo na tom trećem putu! To valjda znači ko nema ljubav, trpljenje, volju i spremnost da se posveti i podredi drugome..."da se zarad tebe i bližnjeg odričem sebe i tako ispunim Tvoju zapovijest o ljubavi". Ne znam da li je istina da manastiri nisu ono što su bili i što bi trebali da budu. Vjerujem da jesu, i da se trude. A ljudi ko ljudi, teško prevazilaze ograničenja 'pale prirode' ili prosto prirode kakva jeste. Možda je i do nas, kako vidimo, kako sudimo. Jedna krajnost je idealizacija a druga uopštavanje negativnih zapažanja. Oni imaju veliku odgovornost, jer preuzimaju 'angelski lik' još ovde, Naravno to treba da ih odvede strahu Gospodnjem i smirenju, a ne uznošenju i gordosti. Ja imam veliko divljenje i poštovanje za njih. Imala sam sreće da upoznam istinske sluge Božije. Primijete se i ljudske slabosti; ta čovjek je slab... Osjetila sam na sebi moć njihovih molitava! Imaju ljubavi i mole se za nas, naravno da nisu savršeni... To je slično i onome "grešan pop, al nije grešna njegova molitva". Ko god razmišlja o tome nek ne žuri; nek se dobro raspita i sve ispita, i sebe, i dotična bratstva/sestrinstva, nek provede neko vrijeme u više manastira, i nek ne prisataje na kompromis, dok ne nađe pravo mjesto; to je korak u kome nema "razvoda", nema povratka, a odgvornost je veća, onih kojima je više dano. Zanimljivo je da priličan broj mladih razmišlja o tome. Omladina je sita ispraznog života. Bitno je samo da se u manastir ne bježi ni od sebe ni od svijeta; od sebe se ne može pobjeći, a svijet je štetan onoliko ukoliko je njegova prljavština u nama... zanima me to 'bijelo' monaštvo, koliko je to danas i konkretno u našoj crkvi prisutno? Mislim, baš sa polaganjem zavjeta, ne ono, živiš u svijetu, poštuješ zapovijesti, uključujući celibat ako nisi bračnik, itd.?@@Trifke, Brate Trifke, znaš li šta o tome? Ostali? Ja mislim da je u vrijeme progonjenja (kao komunističkog) bilo opravdano, a da danas baš i nije. U svakom slučaju zamišljam da odgovornost nošenja monaškog zavjeta bolje, lakše ide sa pripadnošću i ograničenošću 'slobode kretanja' i stalnom prisutnošću duhovnika, što je sve lakše i prirodnije ostvarivo u manastiru. Kao što i mislim da čitanje 'tvrde' monaške literature nije za nas, to sam više puta isticala. Nije za nas lektira Dobrotoljublje i Lestvica i sl. Dovoljni su vl.NIkolaj, Jovan Kronštatski, i oni duhovnici koji pišu namjenski obraćajući se nama u svijetu (Optinski starci, Blum, Karelin i slični). Malo je problematično to što su sad te knjige pisane isključivo za monahe, šrioko dostupne... Neko ko nije savladao azbuku i sabiranje do 10 ne može se baviti višom matematikom... Mada može biti i korisno da se nešto sazna o duhovnoj borbi, npr, sa pomislima. Meni je tu bilo korisno čitanje Nevidljive borbe, ali sam je samo preletjela u stvari, i 'primilo se' ono što mi je bilo potrebno i za šta sam bila sazrela. Koliko znam ima jos samo kod Rusa to monastva u svetu. Kod nas nema osim ako to neko radi na svoju ruku.. to je korak u kome nema "razvoda", nema povratka, a odgvornost je veća, onih kojima je više dano. Pa nije bas tako znam primer monahinje koja je 11 godina bila u manastiru otisla izdrzala epitimiju i sada predaje veronauku. Nebih ti sada ovde objasnjavo zasto je to uredu jer ima puno razloga za to i to patiristickih evandjeoskih i dr. "Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца." Схиархимандрит Авраам Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Жедни Написано Август 31, 2014 Пријави Подели Написано Август 31, 2014 Чуо сам и ову: "Ко мисли да није за брак тај није ни за манастир." Што више размишљам о томе све ми је мање јасно. То је смислено рећи само у том смислу "послушања" и компромиса, прилагодљивости, љубави на крају... Ни у један други контекст ми се не уклапа. :.mislise. Заиста одлична реченица за размишљати. У оба случаја се односи на трпљење и давање себе зарад љубави и мира, у браку са партнером и у манастиру са Богом. Е сад нешто ми одмах паде на памет. Да ли постоје изузеци? Рецимо особе хомосексуалног опредељења знају да нису за нормалан брак. Шта они нису ни за манастир? А сложићете се да многи свети оци проповедају посредно или непосредно, да ако не одабереш један од ова два пута нећеш се спасити. Односно да живот посвећен само себи није добар. Можда сада лупам.. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Trifke Написано Август 31, 2014 Пријави Подели Написано Август 31, 2014 Заиста одлична реченица за размишљати. У оба случаја се односи на трпљење и давање себе зарад љубави и мира, у браку са партнером и у манастиру са Богом. Е сад нешто ми одмах паде на памет. Да ли постоје изузеци? Рецимо особе хомосексуалног опредељења знају да нису за нормалан брак. Шта они нису ни за манастир? А сложићете се да многи свети оци проповедају посредно или непосредно, да ако не одабереш један од ова два пута нећеш се спасити. Односно да живот посвећен само себи није добар. Можда сада лупам.. Ma ne lupas nego sam ja cuo od nekih drugih da su govorili i o trecem stanju kao nezenja u svetu. I pustinjaci su mozemo reci ziveli samo sebi a eto puno svetitelja medju njima. Normalno da za sve postoje izuzeci jer je svako od nas nacinjen na poseban nacin . Postoji i ono dosao u manastir zato sto morao i ostao i kada nije morao. Ima onaj slucaj kada dve devojke dolaze kod starca Serafima Sarovskog i on kaze onoj sto je nameravala u manastir da ce se udati a ovoj sto se nameravala udati u manastir. Isto i za homoseksualce. w.a.mozart је реаговао/ла на ово 1 "Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца." Схиархимандрит Авраам Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука