Uloga ikona u Hriscanstvu

[dusha]

Dakrirusa stadaradim

[dusha]

Gorgupikou stadaradim

[dusha]

Hristos, Arhiepiskop stadaradim

[dusha]

Hristos na prestolu stadaradim 319.gif

[Александрида]

319.gif bliss jeeee bliss jeeee stadaradim

[Viktor Ljvovic]

Zawisza, sta podrazumevate pod simbolom kada kazete da ikona posle osvecenja postaje simbol?

[ČtecMiloš]

Ne treba osvećivat ikone, jer su svete samim natpisom na njima. Ali isto tako NIPOŠTO ne treba svete ikone kupovat na pijaci

[Zawisza]

Pisao sam o razlici između znaka i simbola. Napisaću ponovo ali mi treba više vremena, ukratko slavljenje simbola je slavljenje naroda, pojedinca ili ideje pa je i simbol sadržina toga. Na primer zastava naroda, beli orao, himna, beli golub mira koji nosi maslinovu granu, i slično. Tako imamo i simbole kojima se u religiji poslugujemo a to se naziva simboli -tragovi.

Za razliku od znakova, na primer matematički ili saobraćajni, naravno da simbol može da se degradira na nivo znaka, na primer kad na zidovima u vidu ornamenta naslikate krstove ili kruna sa misnica i sl to su samo znakovi koji nešto obeležavaju ili vas upućuju. Možete da vidite na primer veliki krst naslikan na zemlji a on je samo znak za neki helikopter gde treba da sleti.

Kroz simbol se izražava grupa ljudi ili pojedinac ili organizacija, na neki od načina koji su materijalizovani. Može da bude to muzika, sadržaji neke institucije, rituali i obredi.

Pisao sam da je mnoštvo takvih simbola sadržano u obredu Euharistije a oni pohode od samog Isusa. To su simboli-traga i oni su ne promenjivi: krst, hleb i vino kao i slowa:"To je telo moje, to je krw moja".

Treba lo bi mi puno vremena o svemu detaljno da pišem.

[Zawisza]

Ne treba osvećivat ikone, jer su svete samim natpisom na njima. Ali isto tako NIPOŠTO ne treba svete ikone kupovat na pijaci

zašto je važno gde je kupljena ikona?

"Poštovanje se ne odnosi na materiju od koje je ikona izrađena: drvo, zlato, boja i druge, već na lik koji je predstavljen na njoj. Ikone se osvećuju posebnim činom i kroz to svešteno dejstvo uspostavlja se veza između onog ko je na ikoni naslikan i same ikone. Kroz osvećenje ikone dolazi do tajanstvenog susreta između Gospoda našeg Isusa Hrista i onoga koji se moli."

Treba reći da ikona osvećuje posle toga onoga ko se moli pred njom.

[Zayron]

Evo i zanimljivog primjera, Sveti Patrik evangelizator, širitelj hrišćanstva na britanskim ostrvima i u Irskoj.

On je također štovan kao svetitelj i u Crkvi Pravoslavnoj. Piatnje glasi: Da li je ovo ikona? Ako jeste po čemu jest? Ako nije po čemu nije? Po čemu to poznate? Nadovezujem se na Zawiszino izlaganje o simbolima i znakovima i razlike između njih i uloge konsekracije (consecratio), posvećenja. Posvećenjem se neki predmet izuzima, isključuje iz svakodnevne tekuće upotrebe i dedikuje, namjenjuje k upotrebi isključivo liturgijskoj a to bez ogledu na to što je tamo naslikano, mislim tim na konkretni lik svetitelja ili vrstu određenog svetog predmeta, Krsta, trnovog vijenca, liturgijskog ruha, putira i druhog liturgijskog posuđa, kadionica, svijećnjaka itd. Mi vjerujemo da sama slika, izobraženija na primjer Časnog Krsta po sebi, "eo ipso" nema moć posvećujuću, takvu moć ima samo Crkva. A kroz taj obred posvećenja se profani, svjetski znak ali također i neki drugi svjetski, profani simbol usvaja i pretvara u liturgijski crkveni simbol ili predmet i uključuje, inkorporira u liturgijski život mističnog Tijela Kristovog - Crkve koji je neprestana i vječna liturgija, slava, hvala i oslavljanje Boga, Hrista, Duha Svetoga, Svete Trojice, Bogorodice i štovanje svetitelja tj. njihovih uzornih podviga, djela i moštiju. Sveti Patrik je istovremeno vjerskim i irskim nacionalnim simbolom. Tako dakle nešto slično kao kod vas Sveti Sava ili kod drugih slovenskih naroda Sveti Ćiril i Metodije. U irskom pubu njegova slika puni prije svega ulogu nacionalnog simbola. Kad bi srbski gostioničari iz patriotskih razloga počeli slikat po gostinjcima slike Svetog Save, dakle slično kao Irci po pubovima da li bi to onda bile automatski ikone kao to što tvrdite. Ili da li su stilizovane i ornamentizovane slike Svetog Krsta po nekim haevy-metal lokalima i na sličnim mjestima također odmah sami po sebi "eo ipso", automatski posvećenim ikonama jer to proizilazi iz samog tog izobraženija Hrista, Časnog Krsta, Bogorodice, svetitelja da su ikonama? Kad znamo kada, koji dan i kojim sveštenikom i episkopom su ti predmeti, ikone osvećeni, osveštani onda znamo da su tim obredom tačno od tog dana isključeni iz predmeta opšte upotrebe i postali sakralnim liturgijskim dakle obrednim predmetom tj. ikonom ali recimo i krstom, putirom ili svijećnjakom. I znamo način kako se s njima od tog dana imamo ponašati, dakle kao prema liturgijskim predmetima a konkretne detalje kako trebamo postupati prema svakom od takvih posvećenih predmeta imamo u kanonima, pravilima, propisima i raznim uputsvima Katoličke Crkve. Sad još samo na kraju i ovo malo dodatno objašnjenje: naiđemo li već na ulici, na pločniku na asfaltu sliku tj. izobraženije recimo Časnog Krsta a vidimo da je tamo naslikano ljudskom rukom dakle kredom i slično, naravno da nećemo po njemu gaziti zato što ga ne smatramo liturgijskim sakralnim i obrednim izobraženijem. Takvu sliku Časnog Krsta smatramo respekta, štovanja vrijednom i zbog toga nebudemo po njoj veselo skakati pošto nije ikonom već je sa štovanjem i učtivo odstranimo kao naslikanu na nedostojnom mjestu. Ali ni tako tu sliku nećemo smatrati posvetnim i posvećujućim predmetom, ikonom jer nije obredno osvećena osvećujućom blagodati Crkve.

Da li vam je sad jasna ta razlika?

Kad ne bismo predmete i slike  tim činom tj. obredom konsekracije, posvećenja izuzimali, isključivali iz predmeta opšte normalne svakodnevne tekuće upotrebe onda bi ikonama prema tom takvom vašem tumačenju mirno i sasvim normalno mogla biti i ova ovakva izobraženija i tetovanja jer prema vama snagom i moći samog izobraženija to ikonom "eo ipso" - samo po sebi već jeste jer to proizlazi iz predikta same te slike - prizora koji izobražava i njena posvetnost je dana njom samom tako da nije potrebno je dalje ikako osveštavati i osvećivati. To je inače magijsko-šamansko ritualno shvatanje i ontološko, spoznajno viđenje svijeta, dakle spoznajno-duhovni, ontološko-spiritualni koncept i okvir koji s hrišćanstvom nema apsolutno ništa zajedničko! Ali zato ima i te kako što do činjenja s hermetizmom, paganstvom, animističkim religioznim sistemima, totemizmom, panteizmom i politeizmom. Ljudi su od pamtivjeka slikali i crtali likove živih i neživih predmeta, ljudi, životinja, planina, rijeka, jezera itd. vjerujući davno da je već u tim slikama sadržana, obuhvaćena i izražena tajna, misterij i samo suštastvo njihovog bitisanja, njihova duša. Ili tajni, skriveni smisao postojanja koji si nisu znali objasniti ni rastumačiti, razljuštiti dovoljno jasno niti ispravno hronološki, uzročno-posljedično povezati, poredati i klasifikovati, sagledati suvislosti i veze među njima i prirodnim pojavama, fenomenima, samim životom, svijetom, prirodom i kosmosom. To često ustvari nismo u stanju ni mi savremeni ljudi danas i uz sva ta silna čudesa nauke i tehnike, hahahaha!

Ova slika dole je takozvani keltski križ, krst ili križ, krst Svetog Patrika a često je vidjet naslikan tamo u kafićima i lokalima, pivnicama pa i diskotekama gdje se okupljaju Irci ali i poklonici haevy-metalove muzike! Da li je to onda također ikonom?

[Zayron]

Ljudi su od pamtivjeka slikali i crtali likove živih i neživih predmeta, ljudi, životinja, planina, rijeka, jezera, astronomskih pojava i tijela Sunca, Mjeseca, prirodnih ciklusa, smjene godišnjih doba, metoroloških fenomena, ljudskih aktivnosti, lova, iz porodičnog života, rođenja djece - potomaka, smrti, pogrebnih obreda. I svega drugog što ih je u životu zaokupljalo i fascinovalo vjerujući davno da je već u tim slikama sadržana, obuhvaćena i izražena tajna, misterij i samo suštastvo njihovog bitisanja. Njihova bit ili "duša", ključ i rješenje za zagonetke i misterije koje su ih mučile i nisu im dale spavati. Ili tajni, skriveni smisao i razlog postojanja koji si nisu znali objasniti ni rastumačiti, razljuštiti dovoljno jasno niti ispravno hronološki, uzročno-posljedično povezati, poredati i klasifikovati, sagledati suvislosti i veze među njima i prirodnim pojavama, fenomenima, samim životom, svijetom, prirodom i kosmosom. To često ustvari nismo u stanju ni mi savremeni ljudi danas i uz sva ta silna čudesa nauke i tehnike. Često su i ona "kratka" za to. Tako se onda njima nije radi čega ni čuditi. Takve slike i prizore su smatrali svetima i posvećujućima a njihova svetost bila je dana njima samima tj. proizilazila je iz njihovog sadržaja i toga što je na njima bilo prikazano, uprizoreno, na primjer: Sunce i Mjesec kao božanstva i slično, razne prirodne pojave kao demonske sile i demoni, životinjski totemi - zaštitnici plemena, antropomorfna božanstva, vile, patuljci, trolovi itd. U hrišćanstvu to ne važi, sva svetost, sakralnost i posvetnost potiče od Boga i Svete Trojice i kroz Crkvu, Svetost Crkve same kao Mističnog Tijela Hristova jedino tako nešto smatramo svetim, sakralnim  ili svjetskim, profanim. Samo to što pripada Crkvi možemo nazvati svetim. Svetosti, spasenja i posvećenja van Crkve nema, takvo nešto ne postoji. Niti postoji nešto takvo što bismo mogli nazvati samosvetosti, samospasenjem ili samoposvećenjem. Na cijelom svijetu ne postoji ništa što je takvim samim po sebi osim samog Boga i same Svete Trojice. Lijep protokriž je dole na slici.

Native American Symbols

These carved symbols were used by Native American tribesmen and prehistoric people.

Native American people of years past used to carve symbols into the rocks to create mythical stories, legends and records of events that people of today still try and decipher. Visitors to Newspaper Rock National Historical Site in Canyonlands National Park in Utah will sit for hours and examine these ancient symbols of the Native American people.

Some of the petroglyphs are of animals, paw prints, humans and abstract shapes and they seem to date back to prehistoric times. The meaning of these Native American symbols is still unclear and the full stories behind them will probably never be resolved.

We do know that the Native American people once called this region their home and these might believe. Many hours of hard work was put into creating these symbols as they were pecked and scratched into the stones.

Newspaper Rock National Historical Site is about 40 kilometers northwest of Monticello on the eastern side of Utah close to a stream and trail. A picnic area is located near this area and there is no cost to see these historical symbols, so a lunch break and viewing is a must while traveling Utah, USA.

Petroglyphs, Newspaper Rock National Historical Site, near Canyonlands National Park, Utah, USA, North America.

Source - izvor:

http://www.hickerphoto.com/native-american-symbols-8922-pictures.htm

[Viktor Ljvovic]

'' Uzgred da navedemo iz ovog Evhologiona: u izdanju u Atini 1899, na str. 509-512, stoji napomena, u vidu ostre opomene korektora (Arhim. J.Martina, prof. Teologije), gde se on cudi da: stampane u ovoj knjizi ''Molitve za osvecenje novog Diskosa I Putira'' i ''za novu Ikonu pomazivanu Svetim Mirom'', ''kako ih Velika Crkva (Carigradska) nije izbacila, nego su njenom dozvolom stampane'', jer ''[u]takva, toboz osvecenja, Svetih Ikona, Putira i Diskosa izricito zabranjuje Sveti Sedmi Vaseljenski Sabor, govoreci da je to jereticka izmisljotina ikonoboraca''.[/u] Dodaje podatak: da Episkop Neokesarijski Grigorije (781.g.), koji je bio pao u jeres ikonoboraca, pa se pokajao i vratio u krilo Pravoslavlja, kroz pismeno odricanje govori da ''nema svete molitve koja osvecuje Ikonu da bi od oskrvnjene postala sveta... I nastavlja: '' Takvo zlo ucenje odbacio je sveti VII Sabor ovako:'' Neka ikonoborci cuju istinu: Mnoge od nasih stvari koje su posvecene ne trebaju svestenu molitvu, jer vec po sebi od samog imena (na Ikoni/Krstu) ispunjene su osvecenja i blagodati...  Preuzeto iz, ep. Jevtic Atanasije, Hristos- Nova Pasha 3. tom, str. 327 (fusnota 17).

[Zayron]

Pa i na tom istetoviranom Krstu gore na fotografiji je natpis INRI - Iesus Nazarenus Rex Iudeaorum

a opet svejedno to nikada nije bila a niti može biti ili postati ikonom. Samo to što pripada Crkvi je sveto!

Kod katolika je posvećenim predmetom samo to na šta je položena episkopova, sveštenička ili đakonska ruka.

Čega se klirička ruka nije dotakla a nad čim nije pronešena odgovarajuća posvetna molitva, dedicatio, consecratio ili benedictio - posveta, posvećenje ili blagoslov to je običnim predmetom bez spiritualne vrijednosti, samo s tom materijalnom vrijednosti koju ima, na primjer cijenu kao slika, upotrebnu vrijednost kao putir, novčanu također ako je od zlata. Da li prilikom stavljanja tog imena na ikonu pronašite kakvu molitvu ili činite to nekim obredom i tko to kod vas ustvari čini: slikar sam ili to čini sveštenik ili episkop?

[Viktor Ljvovic]

Da li rimokatolici priznaju VII Vaseljenski Sabor?

[Viktor Ljvovic]

Bilo bi dobro kad bi i neki pravoslavni teolog izneo svoje misljenje o ovome.