Jump to content

Кухињица - боје и мириси...

Оцени ову тему


Препоручена порука

  • 2 weeks later...

Постављена слика

Peškiri,  kao najčešća vrsta dara i uzdarja prilikom pozivanja svatova, razmenjivali su se na vrlo sličan način u mnogim krajevima Srbije. Korišćeni su tokom čitave svadbe, a često su od dara postajali ukras ili oznaka. Tako su se u Rađevini peškiri sa čuture raspoređivali za kićenje konja, kola i barjaka, a  neki se darivali kumu, starom svatu i svešteniku. Ovi svadbeni peškiri služili su i u samom činu venčanja za vezivanje ruku mladenaca, što je simbolično označavalo trajnu povezanost.

U običaju koji je poznat u svim oblastima Srbije  da se mladoj  pri dolasku u mladoženjin dom predaje muško dete, nakonjče,  koje je ona tri puta podizala uvis takođe je ovenčan darivanjem peškira. Važan događaj u svadbenom obredu je i darivanje „deverskog peškira"  bratu mladoženje –deveru, od strane neveste, koji se izdvaja po izradi i načinu na koji se predaje.

U sjeničko-pešterskom kraju običaj je bio da mlada daruje gostima peškir na kraju svadbe.Tada se  igralo „šareno kolo", posle koga je započinjao odlazak gostiju. Najpre su se svečano ispraćali najugledniji gosti, kum i stari svat, a potom i ostali. Pri ispraćanju mlada je svakog pojedinačno darivala košuljom, peškirom i maramicom.

Peškir je u pogrebnom običaju kod Srba takođe imao funkciju dara. Pogreb se sastojao od niza elemenata koji su bili strogo poštovani, a peškir se kao dar često i danas javlja u ovom sistemu pravila. Peškir su kao dar dobijali na :) učesnici u sahrani, stavljan je na krst koji je nošen ispred pogrebne povorke, a taj predmet je, pored ćilima i belog čaršava, obavezno stavljan u kovčeg pokojnika. U vezi sa onostranim javljaju se i običaji darivanja peškira crkvi,  kao spomen na preminulu osobu  ili  kao zalog za zdravlje.

U narodnoj tradiciji Srba  peškir je imao izuzetno važnu ulogu. S obzirom da su rođenje, svadba i smrt bili događaji koji su predstavljali prekretnicu u životu svakog pojedinca,  pokloni su, između ostalog,  služili da se uspostavi red i društvena ravnoteža. Darovanjem peškira uspostavljala se društvena veza i kontakt među pojedincima  i porodicama a takođe se izražavala i zahvalnost za određenu uslugu i obavljeni posao. Zato svaki primerak tog predmeta koji je sačuvan do danas ima svoju individualnu priču. U nih su utkana i lična osećanja, nadanja, očekivanja,  radosti, ali i razočaranja i gubici koji ostaju da žive sa predmetom.

            http://www.koreni.net/modules.php?name=News&file=article&sid=2024

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јела отргнута од заборава

1. Зељаник

Посни зељаник се припрема тако што се у тепсију или шерпу поређају обарени листови зеља, али тако да вире из посуде како би се касније њима прекрио додати садржај. Затим се дода исечен млади лук или празилук, преко њега ређе укуван качамак од белог или жутог кукурузног брашна са мало соли. Све се покрије листовима зеља који вире из посуде и пече се под сачем око сат времена. Мрсни зељаник се припрема исто, али се посуда може премазати свињском машћу, у качамак се дода и мало кајмака или млека, и све се прекрије умућеним јајетом.

2. Семењача

Добро исушено семе бундеве истуцати у авану или изгњечити, ставити у лонац, прелити топлом водом и посолити. Кувати око сат времена на тихој ватри, додати исецкани празилук и неколико паприка исечених на коцкице. Семењача може бити припремљена као вегетаријанско јело, као топло предјело или као прилог уз рибу или месо.

3. Бунгур

Припрема се од зрна жита која су претходно кратко обарена или попарена, а затим осушена и истуцана. Кад се пропусте кроз сито, све оно што изађе додаје се у брашно, а остатак се стави у бакрач, налије топлом водом (на једну меру бунгура, додају се три мере воде). Убацити исечен празилук и мало соли, и кувати на тихој ватри уз непрестано мешање док сва вода не испари и маса не постане кашаста.

Може се обогатити додатком неколико врста поврћа, месом или рибом као српски „жито рижото”. Бунгур се може користити и као надев за шарана печеног у рерни.

4. Колач од бундеве

Сасвим зрелу бундеву „тамбурицу” опрати, исећи напола по дужини, одстранити семенке и ољуштити кору. Сећи на листиће дебљине 3–4 мм и слагати у плех једну до друге, а преко ређати листиће јабуке „петроваче”, претходно опране и очишћене. Затим стављати суве шљиве „цепаче” без коштице и орахе, па прелити ливадским медом и посути са мало цимета. Све поновити четири пута и на крају завршили са листићима бундеве. Пећи у умерено загрејаној пећници (180 – 200 °Ц) 2–3 сата, док се потпуно не сједини. Када је колач испечен, оставити га да се природно охлади како би састојци формирали компактну масу. Сећи на коцке. По жељи може се сервирати са куглом сладоледа од жита.

Александра Мијалковић

[објављено: 11/04/2010.]

                              http://www.politika.rs/rubrike/Magazin/Trube-tenis-i-zeljanik.sr.html

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Opis suvenira:

Korpa za prave gurmane i obožavaoce srpske kuhinje sadrži:

   * drvenu dasku za seckanje ukusnog predjela ručno oslikanu simbolima pirotskog ćilima

   * notes plišanih korica sa ukrasnim opančićem, za zapisivanje omiljenih recepata

   * kutiju za so ručno oslikanu simbolima pirotskog ćilima

   * magnet "Svadbarski kupus"

   * čokanj sa šljivovicom, omiljenim srpskim žestokim pićem.

Ušuškani u korpu od kuvanog pruća sa podlogom od šumadijskog košenog sena, suveniri bude apetit i vraćaju u sećanje ukuse i mirise Srbije.

Prijatno!

Постављена слика

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Opis suvenira:

Korpa za prave gurmane i obožavaoce srpske kuhinje sadrži:

   * drvenu dasku za seckanje ukusnog predjela ručno oslikanu simbolima pirotskog ćilima

   * notes plišanih korica sa ukrasnim opančićem, za zapisivanje omiljenih recepata

   * kutiju za so ručno oslikanu simbolima pirotskog ćilima

   * magnet "Svadbarski kupus"

   * čokanj sa šljivovicom, omiljenim srpskim žestokim pićem.

Ušuškani u korpu od kuvanog pruća sa podlogom od šumadijskog košenog sena, suveniri bude apetit i vraćaju u sećanje ukuse i mirise Srbije.

Prijatno!

Постављена слика

У алај ја ово воледем ..

Плус ношње, само не верујем да праве у мојој величини.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Постављена слика

Peškiri,  kao najčešća vrsta dara i uzdarja prilikom pozivanja svatova, razmenjivali su se na vrlo sličan način u mnogim krajevima Srbije. Korišćeni su tokom čitave svadbe, a često su od dara postajali ukras ili oznaka. Tako su se u Rađevini peškiri sa čuture raspoređivali za kićenje konja, kola i barjaka, a  neki se darivali kumu, starom svatu i svešteniku. Ovi svadbeni peškiri služili su i u samom činu venčanja za vezivanje ruku mladenaca, što je simbolično označavalo trajnu povezanost.

Илити, платно за венчање. Има код нас у Земуну близу моје Цркве једна сјајна Црквена радња са свим и свачим одасвуд, имају и ове пешкире и ако Бог да биће купљени колико следеће недеље.
Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...