Jump to content

Druga strana sreće u službi fotografije - ne zatvaraj oči...


Препоручена порука

JB37c6ec_carter_kevin.jpg
Južnoafrički fotograf  Kevin Carter, rođen 1960. u Johannesburgu, ostaće upamćen kao čovjek koji je svoju strast i profesionalizam platio visokom cijenom.

Za neke fotograf bez duše, za druge čovjek sa najvećim srcem… kako god, on se sa svojim teretom nije mogao nositi.
Ostaće upamćen po fotografiji koja je nastala 1993. u Sudanu. Na njoj je izgladnjela sudanska djevojčica čiju smrt čeka lešinar.

Kažu, nije samo lešinar bio strpljiv. Strpljivo je čekao i fotograf koji se nadao da će lešinar u jednom trenu raširiti krila, kako bi fotografija dobila svoj pravi tragični momenat i puni efekat.

Čekao je dvadeset minuta…i nastala je slika.

sudangirl.jpg?w=510
izvor

 

Nije uspio da uhvati pticu raširenih krila, ali je uspio da dodirne tugu. 

Ta fotogrfija mu je pomogla da dobije Pulicerovu nagradu, san svakog novinara, ali njega nije usrećila.
Nakon pohvala uslijedile su kritke jer je profesionalizam stavio ispred humanosti.

Da li je bilo tako i kako se poznati fotogrf tu našao?

 

Kevin je doletio avionom koji je prevozio hranu kao pomoć kampu u kojem se nalazila djevočica sa fotografije i njena majka. Majka je ostavila dijete i potrčala da ugrabi nešto hrane za njih. U trenu kada je nastala fotografija majka je bila u neposrednoj blizini. Kevin je iskoristio momenat, fotografisao i otjerao lešinara.

Svima koji su pružali pomoć strogo je naglašeno da nemaju nikakav kontakt sa ljudima kojima je pomoć neophodna, zbog  mogućnosti širenja zaraze.

Kevin se pridržavo tog pravila, ali nije ostavio dijete kraj ptice, kako su mnogi mediji prenosili.

Demonizovan, isprozivan, marginalizovan, dobitnik prestižne nagrade je ubrzo klonuo duhom.

Nedaće su se nizale, gorka slava je uzela svoj danak i poznati fotograf oduzima sebi život. 
Prijateljima je rekao da je vidio previše tuge i da je ona morala biti zabilježena. On se prihvatio toga.

Koliko je puta mogo pomoći ali je izabrao fotoaparat i sačuvao taj momenat, pitanje je koje je ovog čovjeka mučilo do smrti.

Za sobom je ostavio najteže momente koji se dešavaju širom svijeta, kao opomenu i poziv na pomoć….dovoljno.

Za njim je ostao i njegov dnevnik, a u njemu između otalog stoji:

 

Dear God, I promise I will never waste my food no matter how bad it can taste and how full I may be. I pray that He will protect this little boy, guide and deliver him away from his misery. I pray that we will be more sensitive towards the world around us and not be blinded by our own selfish nature and interests. I hope this picture will always serve as a reminder to us that how fortunate we are and that we must never ever take things for granted

 

Otišao je tužan, ogorčen i nemoćan.

Poslednje riječi su ostale da svedoče koliko je na njega uticala fotografija i slava u kojoj nije uživao, koliko su boljeli momenti koje je zbilježio i šta je sve stiglo ovog mladog čovjeka:

 

"I'm really, really sorry. The pain of life overrides the joy to the point that joy does not exist... depressed ... without phone ... money for rent ... money for child support ... money for debts ... money!!! ... I am haunted by the vivid memories of killings and corpses and anger and pain ... of starving or wounded children, of trigger-happy madmen, often police, of killer executioners ... I have gone to join Ken if I am that lucky."

 

…nakon toga je oduzeo sebi život, u julu 1994.

 

Kevin Carter je svoj profesionalizam platio. Ostavio nam je svjedočenja, a da nije bilo njega da to zabilježi, niko ne bi video tužnu siku i shvatio koliko je nekome negdje, daleko od nas, teško.

 

Hvala Kevinu.

 

 

"Neka fotografije koje nisu prijatne oku budu tu da nas opomenu i podsjete na drugu stranu sreće i na drugu stranu pravde", jednom je rekao Kevin Carter.

KevinCarter.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

enhanced-buzz-wide-26324-1328897771-104. Omaira Sanchez (12) is trapped in the debris caused by the eruption of Nevado del Ruíz volcano. After sixty hours she eventually lost consciousness and died of a heart attack. (Frank Fournier)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

http://www.blic.rs/srce-za-decu

 


Молим Вас да ову тему одржавамо међу "најактуелнијим". Верујем да се до свега што треба да се зна и осећа долази, ако
се трудимо да се искрено саосетимо са овом дечицом. Хвала!

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Треба истину погледати "у очи" ма каква она била.

  • Волим 1

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Можда  ово није место али хоћу и морам, имам моралну обавезу да његову фотографију објавим. Ово је фотографија мог ђеда Божине Недића којег су Италијани 17 јула 1941. у Беранама прво изрешетали митраљезима а онда су њега и његове рођаке и пријатеље разапели и обесили... Цео живот ми је ова фотографија испред очију...

10150549_707683942587002_1738111962_n.jp

Ово испод је спомење на Јасиковцу које су млади Берана украшавали кукастим крстовима и сличним глупостима. 

Можда је бизарно али ко није осетио тешко да може да схвати...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...