Ekumenska molitva u pravoslavnoj crkvi u Dubrovniku

[Дејан]

            
          
          

 

Ekumenska
molitva u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana u Dubrovniku je
održana u četvrtak, 24. siječnja u pravoslavnoj crkvi sv.
Blagovještenja, a predvodili su je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić i
episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Grigorije Durić.

Nakon
evanđelja okupljenim vjernicima obratio se biskup Uzinić koji je u
propovijedi uvodno zamolio Gospodina „da očisti naša srca od svega što
na svađa i dijeli, da ih, poput Marijinog srca, obasja svjetlom svoga
Duha Svetoga da bi se u našim srcima mogla začeti, a zatim roditi i pred
lice Božje vinuti iskrena molitva za jedinstvo Kristove Crkve.“
Zahvalio je vladiki Grigoriju i pravoslavnim svećenicima u Dubrovniku
„na spremnosti i otvorenosti da, usprkos brojnim otvorenim nacionalnim i
političkim pitanjima koja opterećuju ekumenski dijalog među našim
Crkvama, i u ovogodišnjoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana
nastavimo ujedinjavati svoje molitve Bogu, Gospodaru povijesti, da
upravlja naše korake prema jedinstvu i miru.“

U
pokušaju odgovora svakog čovjeka na biblijsko pitanje, koje je geslo
ove molitvene osmine: „S čime ću doći pred Gospodina?“, biskup Uzinić je
istaknuo dilemu: je li za uspjeh nečega bitna kvaliteta ili je bitno
povećanje kvantitete. „Po ustima proroka Bog odgovara Izraelu i svima
nama: bitnije od kvalitete i kvantitete žrtava koje činimo, jest činiti
pravicu, ljubiti milosrđe i smjerno sa svojim Bogom hoditi,“ ustvrdio
je.

U
propovijedi je dubrovački biskup podsjetio na veliki kršćanski jubilej,
1700 godina od tzv. Konstantinovog edikta o toleranciji koji je
kršćanstvu progonjenom 250 godina dao mogućnost postojanja i tako
promijenio ne samo kršćanstvo, nego i čovječanstvo koje je do tada
tapkalo u mraku, a od tada mu „svijetlost jarka osvanu“ (Mt 4, 16). „Da,
kršćanstvo je čovječanstvu donijelo svijetlo prave vjere, donijelo mu
je nadu bolje budućnosti i osobito mu je donijelo pravi smisao ljubavi
koja ne uzima nego daje, potpuno, do kraja,“ kazao je biskup Uzinić te
spomenuo i negativne pojave koje su se nakon toga dogodile, a kojima
„smo izdali vlastitu vjeru, zamračili nadu i, osobito, izdali ljubav
koju propovijedamo. Među tim negativnim stvarima ističe se kao trajna
sablazan i za vjernike i za nevjernike sablazan razdijeljenosti Kristove
Crkve za koju jedni drugima trajno moramo ponavljati: 'Oprostite!' i
'Opraštamo!'“ Biskup se osvrnuo i na današnji svijet koji se mijenja i
suočava s krizom koja zahvaća čovjekov identitet, „a samim tim i odnose
koje, živeći u određenom društvenom kontekstu, izgrađujemo jedni s
drugima.“ U pokušaju doprinosa rješavanju te krize duha treba početi od
sebe i preispitati svoje prioritete. Jesu li najvažniji uređeni
bogoslužni prostori, vitki zvonici i svečan zvukovi zvona, ugodni pjev i
lijepo liturgijsko ruho, visok postotak kršćana u društvu, vjeronauk u
školama, prigodno ispunjene crkve, uređeni odnosi s državom, upitao je
biskup. Dajući negativan odgovor ustvrdio je: „Naša vjera i naše biti
kršćani danas – kao i jučer – nije mjerljivo ničim od toga – iako se
ničeg od nabrojenog nemamo pravo odreći – nego je mjerljiva i biti će
mjerljiva onim našim činiti pravicu, ljubiti milosrđe i smjerno sa
svojim Bogom hoditi. Tek kad čovjek učini sve da u njegovom životnom
okruženju vlada pravda, kad je u miru sa svojim bližnjima, kad u srcu
iskusi razlivenu Božju ljubav koja izvire iz križa Kristova i njegove
pomirne žrtve, onda se za njega može reći da doista smjerno hodi sa
svojim Bogom. Ne želimo, međutim, zaboraviti, dapače to želimo
istaknuti, da je hod s Bogom istovremeno i hod s braćom i sestrama koje
prepoznajemo u svim ljudima, a osobito u onima koji su s nama dionici
iste vjere u Isusa Krista, našeg Boga i Spasitelja. To je bitan
preduvjet da bi i drugi nas mogli prepoznati kao Božje kćeri i sinove,
da bi i danas, kao i prije 1700 godina, čovječanstvu po nama kršćanima
moglo svijetliti svijetlo vjere, hrabriti ga nada vječnosti i prožimati
kršćanski smisao ljubavi kojemu je križ Isusa Krista najsavršeniji
izričaj.“

Dubrovački
biskup osvrnuo se i na prošlogodišnju ekumensku molitvu u dubrovačkoj
katedrali istaknuvši: „Želimo nastaviti onda gdje smo stali prošle
godine makar smo svjesni da je naša prošlogodišnja molitva bila
zasjenjena pogrešnim interpretacijama i makar se bojimo se da će se to
dogoditi i ovom ekumenskom susretu u molitvi. Ne možemo i ne smijemo
odustati! Zato smo se večeras u poniznoj molitvi, odvažili pridružiti
razočaranim učenicima na putu u Emaus ispunjeni kao i oni brojnim
pitanjima i sumnjama u srcu, ali i raspoloženi da nam se kao i njima
dogodi susret s našim uskrsnulim Gospodinom. Njega molimo da nama odagna
strahove i raspršiti sumnje. Molimo ga da i nama u Pismima otkrije ono
bitno što nas povezuje i pomogne uočiti i ukloniti ono nebitno što nas
dijeli i opterećuje naše odnose. Molimo ga također da ovdje s nama u
ovom prekrasnom hramu Blagovještenja koji slavi njegovo utjelovljenje u
naš svijet, simbolički prelomi kruh – koji nažalost još nismo u stanju
lomiti i euharistijski – da bismo se zajedno podignuli od ovog stola
molitvenog zajedništva i krenuli iz Emausa prema Jeruzalemu i tamo, u
Jeruzalemu, mogli jedni drugima u zajedništvu i ljubavi posvjedočiti
osobno iskustvo susreta s uskrsnulim Gospodinom i onda zajednički
nastavili svoju kršćansku prisutnost najprije u ovom Gradu, a onda i
među našim Crkvama i narodima, čineći pravicu, ljubeći milosrđe i
smjerno hodeći sa svojim Bogom.“

        
Na kraju zajedničke molitve okupljene u pravoslavnoj crkvi u Dubrovniku
pozdravio je episkop Grigorije i zahvalio im na dolasku na ovu molitvu.
„Nemam puno riječi osim jedne koja je možda neophodna, ali nekad ta
riječ sama izvire iz naših srca, a nekad je govorimo zato što je tako
lijepo, kulturno i pametno,“ rekao je vladika Grigorije te nastavio: „
Ali ovoga puta u ime svih pravoslavnih kršćana ovdje u ovoj parohiji, u
ime svih nas koji smo se ovdje sabrali, imam neizmjernu potrebu koja
navire i iz moje duše i srca da kažem 'hvala' ocu biskupu. Hvala mu na
ovakvoj vjeri, a vjera je kao što kaže apostol Pavao osnov svega. Bez
vjere ne možemo napraviti ništa. Vjera u sebi nosi i strah i sumnju, ali
vjera je prije svega hrabrost. Sumnju i strah ne možemo potisnuti, ali
ih možemo zagrliti hrabrošću. I zato vam želim reći samo da nije
jednostavo biti tako hrabar kao što je hrabar vaš pastir i otac, i naš
večerašnji učitelj i vaš svagdašnji učitelj, jer tako hrabar blagodatno i
blagorodno i milosrdno može biti samo onaj koji vjeruje. U tom duhu i u
tom smislu želim vam reći da smo mi ovdje sabrani zbog vjere i zato što
vjerujemo. I to ne vjerujemo u bilo što i bilo koga nego u živoga Boga.
Zbog toga smo ovdje. Onda iz toga izvire sve drugo, izvire čak i to da
to ima posljedice za naš svagdašnji život – za mir i dobro u ovom
svijetu. Bez vjere nema mogućnosti da bude mira i dobra u svijetu. Bez
vjere ne možemo napraviti ništa stvaralačko i pokretačko. Znamo da ono
drugo što je protivno vjeri uvijek je rušilačko i razaračko. Zato smo mi
ovdje da gradimo sve ono što je srušeno na temelju vjere, ne na temelju
bilo kakve ideologije.“

      
Uz biskupa Uzinića u molitvi su sudjelovali generalni vikar Dubrovačke
biskupije dr. don Petar Palić i pročelnik biskupijskog Vijeća za
ekumenizam i međureligijski dijalog don Ivica Pervan. Uz vladiku
Grigorija i paroha Gorana Spaića sudjelovali su protojerej Slavko Zorica
i otac Savo Mirić, iguman manastira Tvrduša. Veliki broj Dubrovčana
odazvao se ovoj molitvi ispunivši do kraja crkvu sv. Blagovještenja.

          Angelina Tadić

 

Dubrovačka Biskupija

[Дејан]

[Дејан]

[Дејан]

[N.Petrovic]

ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος..........  

[Zayron]

Kristova molitva za kršćane

http://youtu.be/k0VIXtcVbio

Isus podiže oči k nebu i pomoli se: Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao,

da budu jedno kao mi! Isus se obraća Ocu moleći zaštitu za one koje mu je povjerio...

[Zayron]

ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος..........  

 

 

Kod vas u pravoslavlju je ovo takav normalni liturgijski način odavanja počasti episkopima i arhiepiskopima? 

Koliko već vremena proučavam istočni, bizantinski ili carigradski obred ali opet je još toliko toga lijepoga za naučit. 

[Zayron]

ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος..........  

 

Zanimljiv liturgijski usklik. Mi katolici imamo nešto slično ovom.

Prilikom ustoličenja novoga pape se pred njim spali lanena kučina,

uz riječi: Sancte Pater, sic transit gloria mundi! Sveti Oče, ovako prolazi slava svijeta!

 

A kod vas se ovako znači u znak počasti kliče episkopima i arhiepiskopima: 

ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος..........  

 

Zanimljivo, dosta slično tom našem: Sic transit gloria mundi!

Bizantinska liturgija je zaista krasna i puna simbola isto kao i latinska!

To nedostojan ima značit nešto kao: grješni rab Božiji ili Sluga slugu Božjih - Servus servorum Dei?

[Александар Милојков]

ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος, ανάξιος..........  

 

Коме ово?

[Милан Б]

Kod vas u pravoslavlju je ovo takav normalni liturgijski način odavanja počasti episkopima i arhiepiskopima? 

Koliko već vremena proučavam istočni, bizantinski ili carigradski obred ali opet je još toliko toga lijepoga za naučit. 

Човек је изнео свој став, немојмо генерализовати.

 

Да ли можете да нам појасните о каквим се "осминама" ради:

Ekumenskа molitva u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana u Dubrovniku

[N.Petrovic]

Biskupima.

[Kolega2357]

Šta sve neće nas da snađe pa to je strašno. 

[Александар Милојков]

Biskupima.

 

Да, да, јасно ми је. Имаш опомену, три казнена поена (са десет је бановање) због овога.

[N.Petrovic]

  Zanimljiv liturgijski usklik. Mi katolici imamo nešto slično ovom. Prilikom ustoličenja novoga pape se pred njim spali lanena kučina, uz riječi: Sancte Pater, sic transit gloria mundi! Sveti Oče, ovako prolazi slava svijeta!  

 

Ovo nije tacno. Vi ga prvo postavite na onu stolicu sa rupom da mu proverite muskost. Cista simbolika. 

[Александар Милојков]

Ovo nije tacno. Vi ga prvo postavite na onu stolicu sa rupom da mu proverite muskost. Cista simbolika.

 

Ако ти се не свиђа тема немој да је пратиш. Уколико наставиш са вређањем бановаћу те.