Глумљење Христовог распећа - пара"бого"служење

[Zayron]

Najveća greška je bila rimska tunika kod napodobitelja Hristosa,

trebao je biti obučen u jednostavnu svijetlosivu ili svijetlosmeđu,

ili bež, pješčane ili lanene boje dugu haljinu do gležanja.

Može i bijela u nuždi ali radije neka prirodnija boja.

To je bilo prekratko.

Ta tunika u koju su ga obukli.

Imalo to bit dugo kao naša alba,

ta bijela duga donja haljina

u ministranata i svećenika.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Tunika

[Zayron]

Obično se to radi tako da napodobitelj Hrista nosi dvije haljine tu dugu do gležanja i tu kraću tuniku ispod.

Potom taj krsni put prolazi u toj dugoj haljini a kad vojnici bacaju kocku na njegove haljine,

njih pred raspinjanje sa njega svlače a ostaje u toj kratkoj tunici u kakvoj je bio i tamo na videu.

Takav je to tačniji redoslijed i postupak, znači trebao je biti obučen u dvije a ne u jednu haljinu.

Negdje po svlačenju te gornje haljine, kad mu je rimski vojnici skinu ostaje obučen samo u platna

oko struka ali to rade samo iskusni scenografi i profesionalci. Za laike je proporučljivo raditi

to onako kako sam gore opisao, sa dvije te haljine, dugom albom do gležanja i tunikom do koljena.

[dragisa]

ti monasi izmisljaju isto kao i ti, medjutim oni kao sto sam ti vec reko su sebe dovoljno degradirali, i ja uopste ne pricam o njima niti su mi njihove reci relevantne za bilo sta.

ti si ovde izneo tvrdnje, ne u vezi tih monaha, nego u vezi Jerusalimske patrijarsije i njene tradicije od 1000 godina. navodno Jerusalimska patrijarsija ima te performanse "vec 1000 a mozda i citavih 1500 godina" (tvoje reci), pri tome si potpuno razradio scenario po kome eto za te priredbe patrijarsina ne izdaje dozvole za snimanje valjda u zelji da razradi turizam na svojoj kanonskoj teritoriji.

molim te po 78. put da za svoje tvrdnje das relevantne dokaze iz patrijarsije ili indirektno nesto sto se tice patrijarsije. video na koji upucujes kao nekakav dokaz je smesan dokaz obzirom da nema veze sa Jerusalimskom patrijarsijom na koju se pozivas. dakle izvoli dokazi svoje tvrdnje relevantnim linkom.

[Zayron]

@Dragisa

Ja tebi ne moram ustvari dokazivati apsolutno ništa!

1. Za to da su Pašijove igre bile u Srbiji, na to imam i video, pošaljem ga i tebi ako nemaš!

2. A odigrale su se na temelju odobrenja o kojem su govorili vaši monasi, sveštenici ili jeromonasi.

3. Za sve ostale informacijese obrati na njih a oni će ti najkvalifikovanije objasniti i rastumačiti

sve dalje šta te bude zanimalo po tom pitanju Pašija, Pašijovih slavnosti ili igara i Jerusalima.

Ovdje imaš kontakt na njih pa izvoli:

http://www.svpetkast...rg/kontakt.html

A kad od njih dobiješ nekakav odgovor postavi ga ovdje.

Tako i to imamo riješeno, zašto sve komplikovat kad može to jednostavno.

Mi Pašije imamo ali ne pod pokroviteljstvom Jerusalimske patrijaršije kao vi.

Kod nas su one FREE, Open Source, autorstvo im je u Jevanđelju,

tamo ima autorska prava samo Gospod Bog respektivno Duh Sveti.

[timjančica]

pomaže Bog svima!

nerado komentarišem ovaj događaj u SPC, ali eto, pošto nismo bezgrešni...

LITURGIJSKA SLUŽBA I PERFORMANS?

Većina pravoslavnih će se vjerovatno složiti, da ovo prikazivanje raspeća sa glumcem u manastiru i okolini nije liturgijski dio pravoslavnog obreda, i da nam je to novo. Takvo nešto poznato je eventualno nekome iz kulture rimokatoličkog i protestantskog svijeta. Ovo dešavanje u manastiru u Eparhiji žičkoj, podsjeća više na neke kombinacije religija i kultova, iz afričkih zemalja i južne Amerike - religiozne hibride, gdje je spojeno izvorno vjerovanje jednog naroda ili plemena (kultno ili panteističko npr.) sa rimokatolicizmom ili protestantizmom. I ovaj događaj u Eparhiji žičkoj, može se posmatrati (ne izostavljajući iz vida njegov i NEPRAVOSLAVNI smisao, tj. da nije dio pravoslavne liturgije i učenja), u smislu hibrida, s tim, što je dodat performans, koji potsjeća na moderni, epski teatar. U takvoj vrsti savremenog pozorišta, princip je da se dramski koncept odvoji od tradicionalnog – aristotelovskog, koji poznaje uvod, zaplet i kraj radnje.

U derivatu modernog društva i pozorišta - tkz performansu, brišu se, tipično za postmodernizam granice između stvarnosti i fikcije, pa imamo performance, u kojem učestvuje i sama publika, koja postaje glumac (kao što je ovdje narod statirao). Performans može imati elemente umjetničkog i vrijednog, ali mogu se nuditi i „predstave“ koje imaju sasvim DRUGI, neumjetnički karakter.

Tako je „hrist“ izveden iz Crkve, supstitutivno (u zamjenu) ponuđen kao jedan od glumaca. Može se možda govoriti o „razvodnjavanju“ duhovnosti uplivom svjetovnog u crkveno.

Na kraju, možemo još skrušeno i nedovoljno reći – oprosti nam Gospode Isuse Hriste, jer ne znamo šta činimo!

Hristos vaskrse!

[Zayron]

pomaže Bog svima!

nerado komentarišem ovaj događaj u SPC, ali eto, pošto nismo bezgrešni...

LITURGIJSKA SLUŽBA I PERFORMANS?

Većina pravoslavnih će se vjerovatno složiti, da ovo prikazivanje raspeća sa glumcem u manastiru i okolini nije liturgijski dio pravoslavnog obreda, i da nam je to novo. Takvo nešto poznato je eventualno nekome iz kulture rimokatoličkog i protestantskog svijeta. Ovo dešavanje u manastiru u Eparhiji žičkoj, podsjeća više na neke kombinacije religija i kultova, iz afričkih zemalja i južne Amerike - religiozne hibride, gdje je spojeno izvorno vjerovanje jednog naroda ili plemena (kultno ili panteističko npr.) sa rimokatolicizmom ili protestantizmom. I ovaj događaj u Eparhiji žičkoj, može se posmatrati (ne izostavljajući iz vida njegov i NEPRAVOSLAVNI smisao, tj. da nije dio pravoslavne liturgije i učenja), u smislu hibrida, s tim, što je dodat performans, koji potsjeća na moderni, epski teatar. U takvoj vrsti savremenog pozorišta, princip je da se dramski koncept odvoji od tradicionalnog – aristotelovskog, koji poznaje uvod, zaplet i kraj radnje.

U derivatu modernog društva i pozorišta - tkz performansu, brišu se, tipično za postmodernizam granice između stvarnosti i fikcije, pa imamo performance, u kojem učestvuje i sama publika, koja postaje glumac (kao što je ovdje narod statirao). Performans može imati elemente umjetničkog i vrijednog, ali mogu se nuditi i „predstave“ koje imaju sasvim DRUGI, neumjetnički karakter.

Tako je „hrist“ izveden iz Crkve, supstitutivno (u zamjenu) ponuđen kao jedan od glumaca. Može se možda govoriti o „razvodnjavanju“ duhovnosti uplivom svjetovnog u crkveno.

Na kraju, možemo još skrušeno i nedovoljno reći – oprosti nam Gospode Isuse Hriste, jer ne znamo šta činimo!

Hristos vaskrse!

Istom tom logikom bi se dalo onda i prigovoriti ovako: odakle nekom pravo da slika, ikonopiše Hrista kad je i to njegovo spuštanje na razinu materijalne slike bez ogledu na ta razna tumačenja o transcedentnom smislu ikone. Ovdje se umjesto drveta, platna, četkica i boja uprizornjuje prizor iz Jevanđelja isto kao na ikonama samo drugim sredstvima, scenografijom i recitalom. Postoje također i ikone za slijepe, to je posebna vrsta dubokog reljefa specijalno u tu svrhu rađena. Idolopoklonstvo nije u tom što se molimo pred ikonoma već u tom ako ikonu smatramo važnijom i od Jevanđelja, ikona je također u službi ljudima kako bi postigli kontakt s Bogom i spiritualnom stvarnošću a ne obrnuto, u slučaju kad bi ljudi služili samo toj ikoni umjesto Bogu, ne vidjeli Boga za njom to bi već idolopoklonstvom bilo. Ikone služe ljudima da bi spoznali Boga, napisana Jevanđelja također služe ljudima, ne služe Bogu, Bogu to nije potrebno, on sam o sebi zna već sve što treba da zna. Znači služe ljudima da otkriju Boga, isto kao i te Pašijove slavnosti. I opet ponavljam da one nisu nikakvom zamjenom za liturgiju a nisu ni liturgijom već takvim njenim edukativnim i evangelizatorskim dodatkom. Odigravaju se nezavisno od liturgije i zato ih zovemo mimoliturgijskim pobožnostima. To je takav "neobavezni" dio, niko nije obavezan njima prisustvovati ali liturgiji jeste a one također na kraju konačno tu liturgiju ni ne zamjenjuju. To nije ništa drugo nego dramatizovana litija ili procesija. Isto i vi imate i litiju i liturgiju. Na liturgiji se drži Evharistija i dijele svete Tajne, pričešćuje itd. a na litiji se samo hoda, pjeva, moli i kadi, nikakve svete Tajne se u litijama ne služe. Tako isto i kod nas je to takva kako sam rekao razrađenija i bogatije opremljena litija u kojoj se recituje Jevanđelje podijeljeno prema osobama u hodu, jedan od napodobitelja napodobuje Hristovu cestu na Golgotu a ostali koji potom napodobuju rimske vojnike, apostole, žene i ostali svijet ga jednostavno slijede i idu za njimu koloni i sve scene koje su opisane u Jevanđelju se tom litijom tako pononovo dramatski i scenografski ožive, rekomemoriraju a to je sve. Znači opet ponavljam, nije to liturgija već samo takva raskošnija, bogatija i razrađenija litija, procesija. Ništa više a ništa ni manje. A isto tako kao kod vas je to dobrovoljno, na litiju se može doći a ne mora, sasvim svejedno ako i dođe ili ne dođe ali na liturgiju bi trebalo jer ona je neusporedivo više nego ikakva litija. Dakle imamo sve isto to što i vi i liturgiju i litiju, samo ta naša litija je na učestvovanje nešto malo zahtjevnija jer se tamo recituju cijeli odlomci iz Jevanđelja na pamet a sve isto kao i kod vas u hodu, znači hoda se i govore iz glave napamet naučeni riječi i odlomci iz Jevanđelja a također se i pjeva.

[Zayron]

A ne zovite molim vas ako Boga znate te Pašijove slavnosti, oslave ili igre nekim perfomansom, totalno nepriličan naziv, radije onda litijom ili ako hoćete deklamovanom litijom, litijom s Jevanđeljskim recitalom istovremeno. Ili ih jednostavno zovite Pašijovim oslavama kako se i zovu.

[Zayron]

pomaže Bog svima!

nerado komentarišem ovaj događaj u SPC, ali eto, pošto nismo bezgrešni...

LITURGIJSKA SLUŽBA I PERFORMANS?

Većina pravoslavnih će se vjerovatno složiti, da ovo prikazivanje raspeća sa glumcem u manastiru i okolini nije liturgijski dio pravoslavnog obreda, i da nam je to novo. Takvo nešto poznato je eventualno nekome iz kulture rimokatoličkog i protestantskog svijeta. Ovo dešavanje u manastiru u Eparhiji žičkoj, podsjeća više na neke kombinacije religija i kultova, iz afričkih zemalja i južne Amerike - religiozne hibride, gdje je spojeno izvorno vjerovanje jednog naroda ili plemena (kultno ili panteističko npr.) sa rimokatolicizmom ili protestantizmom. I ovaj događaj u Eparhiji žičkoj, može se posmatrati (ne izostavljajući iz vida njegov i NEPRAVOSLAVNI smisao, tj. da nije dio pravoslavne liturgije i učenja), u smislu hibrida, s tim, što je dodat performans, koji potsjeća na moderni, epski teatar. U takvoj vrsti savremenog pozorišta, princip je da se dramski koncept odvoji od tradicionalnog – aristotelovskog, koji poznaje uvod, zaplet i kraj radnje.

U derivatu modernog društva i pozorišta - tkz performansu, brišu se, tipično za postmodernizam granice između stvarnosti i fikcije, pa imamo performance, u kojem učestvuje i sama publika, koja postaje glumac (kao što je ovdje narod statirao). Performans može imati elemente umjetničkog i vrijednog, ali mogu se nuditi i „predstave“ koje imaju sasvim DRUGI, neumjetnički karakter.

Tako je „hrist“ izveden iz Crkve, supstitutivno (u zamjenu) ponuđen kao jedan od glumaca. Može se možda govoriti o „razvodnjavanju“ duhovnosti uplivom svjetovnog u crkveno.

Na kraju, možemo još skrušeno i nedovoljno reći – oprosti nam Gospode Isuse Hriste, jer ne znamo šta činimo!

Hristos vaskrse!

R.L. ?

.mislise.

[timjančica]

Josipe,

ti kažeš: "Istom tom logikom bi se dalo onda i prigovoriti ovako: odakle nekom pravo da slika, ikonopiše Hrista kad je i to njegovo spuštanje na razinu materijalne slike bez ogledu na ta razna tumačenja o transcedentnom smislu ikone."

svako ima pravo, naravno, da slika Hrista i okači sliku u stanu, napravi izložbu.

ako ikonopišeš za Crkvu Pravoslavnu, onda tu postoje propisi i osobe koje naginju "veoma kreativnom" radu, NE IKONOPIŠU u pravilu; ikone treba da su u pravoslavnom duhu i prepoznatljive svima, što odgovara duhu Crkve - jedno, jednosušno.

važno je :sve što je vezano za izobražavnje (izražavnje) Gospoda Isusa Hrista je u pravoslavlju jasno određeno, jer postoji razlika između sakralnog i svjetovnog i granica je tu jasna!

ostalo je prelaženje te granice: instrumenti nisu poželjni uopšte, samo glasovi, teži se jednoglasju. itd.

dalje, takve igre, kao što je već neko ovdje napisao, ako i uzmem za moguće da pomažu da otkrijemo pravoslavlje, imaju svoje mjesto u dvoranama, a za liturgiju se smatra da je sasvim dovoljna, uz ostale do sada poznate pravoslavne obrede, da pravoslavnom hrišćanu otkrije Boga.

jednostavno: svako izobražavanje (oličavanje) sakralnog, svjetovnim tehnikama je određeno "uskim putem".

i nisam mislila da je performans zamjena za liturgiju, već je zamjenjen način izobražavanja sakralnog nečim što pripada više svjetovnom, ako me razumiješ?

[Zayron]

ako i uzmem za moguće da pomažu da otkrijemo pravoslavlje, imaju svoje mjesto u dvoranama, a za liturgiju se smatra da je sasvim dovoljna, uz ostale do sada poznate pravoslavne obrede, da pravoslavnom hrišćanu otkrije Boga.

i nisam mislila da je performans zamjena za liturgiju, već je zamjenjen način izobražavanja sakralnog nečim što pripada više svjetovnom, ako me razumiješ?

Ja razumijem tebe sasvim dobro ali vi ste ti koji ovdje zamjenjujete te dvije stvari.

Ne postoje nikakve zamjene o kojima govoriš, da se zamjenjenim načinom izobražavanja sakralno prikazuje nećim što pripada više svjetovnom izobražavanju. To je tvoja ili vaša konstrukcija iz koje cijelo vrijeme ove rasprave NE IZLAZITE! Kod nas do nikakvih zamjena ne dolazi niti doći može, liturgija i mimoliturgijske, pučke, narodne pobožnosti su dvije odvojene stvari koje nekakve veze istina imaju ali nisu to jedno te isto ni izbliza. Pučka pobožnost je svjetovna, imate je i vi u Srbiji, badnjak, slavski kolač, sve su to pučke, narodne pobožnosti a ko ih naziva liturgijom onda radi to neispravno. Pokažite mi tipik u kojem je opisano kako odsjeći ispravno badnjak liturgijski ili zamijesiti, ispeći ,prerezati, lomiti slavski kolač liturgijski? Znači to su svjetovne pobožnosti, narodne pobožnosti ili pučke pobožnosti i izobražavaju se na svjetovan način, da, tačno tako, po salama, vani na otvorenom, u pozorištima, svuda na toga dostojnim i prikladnim mjestima. A zovemo to zato mimoliturgiskim pobožnostima pa i kad pri njima prsisutvuju sveštenici u mantijama, to je možda to što vas tu zbunjuje. Naravno da sveštenik može i njima prisustvovati i u mantijama ali također i u svešteničkom ruhu, to se obično čini kad iza te mimoliturgijske pobožnosti slijedi liturgija ili obrnuto, kad se nakon liturgije prida još i ta mimoliturgijska pobožnost. Jednostavno, sveštenik ostane u tom u čemu je., da se ne presvlači po nekoliko puta sasvim suvišno.

Dakle da zaključimo:

1. I liturgija i mimoliturgijske pobožnosti izobražavaju sakralnost svaka svojim načinom

2. Narodna, mimoliturgijska pobožnost i okupljanje ima svoje svjetovne načine izobražavanja sakralnog.

3. Liturgijsko okupljanje ima svoje liturgijske, Crkvom tačno propisane načine izrobražavanja sakralnog.

I nema naravno tu nikakvog mješanja, gdje ili u čemu to mješanje ili zamjenjivanje vidite?

Jedina eventualna zamjena može biti u tome što su mnogi nod vas naučeni i skloni apsolutno sve što se tiče hrišćanstva, Crkve itd. netačno nazivati liturgijom samo zato što tamo vide sveštenika u mantiji ili liturgijskom ruhu.

[Zayron]

ako i uzmem za moguće da pomažu da otkrijemo pravoslavlje, imaju svoje mjesto u dvoranama, a za liturgiju se smatra da je sasvim dovoljna, uz ostale do sada poznate pravoslavne obrede, da pravoslavnom hrišćanu otkrije Boga.

i nisam mislila da je performans zamjena za liturgiju, već je zamjenjen način izobražavanja sakralnog nečim što pripada više svjetovnom, ako me razumiješ?

Ja razumijem tebe sasvim dobro ali vi ste ti koji ovdje zamjenjujete te dvije stvari.

Ne postoje nikakve zamjene o kojima govoriš, da se zamjenjenim načinom izobražavanja sakralno prikazuje nećim što pripada više svjetovnom izobražavanju. To je tvoja ili vaša konstrukcija iz koje cijelo vrijeme ove rasprave NE IZLAZITE! Kod nas do nikakvih zamjena ne dolazi niti doći može, liturgija i mimoliturgijske, pučke, narodne pobožnosti su dvije odvojene stvari koje nekakve veze istina imaju ali nisu to jedno te isto ni izbliza. Pučka pobožnost je svjetovna, imate je i vi u Srbiji, badnjak, slavski kolač, sve su to pučke, narodne pobožnosti a ko ih naziva liturgijom onda radi to neispravno. Pokažite mi tipik u kojem je opisano kako odsjeći ispravno badnjak liturgijski ili zamijesiti, ispeći ,prerezati, lomiti slavski kolač liturgijski? Znači to su svjetovne pobožnosti, narodne pobožnosti ili pučke pobožnosti i izobražavaju se na svjetovan način, da, tačno tako, po salama, vani na otvorenom, u pozorištima, svuda na toga dostojnim i prikladnim mjestima. A zovemo to zato mimoliturgiskim pobožnostima pa i kad pri njima prsisutvuju sveštenici u mantijama, to je možda to što vas tu zbunjuje. Naravno da sveštenik može i njima prisustvovati i u mantijama ali također i u svešteničkom ruhu, to se obično čini kad iza te mimoliturgijske pobožnosti slijedi liturgija ili obrnuto, kad se nakon liturgije prida još i ta mimoliturgijska pobožnost. Jednostavno, sveštenik ostane u tom u čemu je., da se ne presvlači po nekoliko puta sasvim suvišno.

Dakle da zaključimo:

1. I liturgija i mimoliturgijske pobožnosti izobražavaju sakralnost svaka svojim načinom

2. Narodna, mimoliturgijska pobožnost i okupljanje ima svoje svjetovne načine izobražavanja sakralnog.

3. Liturgijsko okupljanje ima svoje liturgijske, Crkvom tačno propisane načine izrobražavanja sakralnog.

I nema naravno tu nikakvog mješanja, gdje ili u čemu to mješanje ili zamjenjivanje vidite?

Jedina eventualna zamjena može biti u tome što su mnogi nod vas naučeni i skloni apsolutno sve što se tiče hrišćanstva, Crkve itd. netačno nazivati liturgijom samo zato što tamo vide sveštenika u mantiji ili liturgijskom ruhu.

[timjančica]

lijepo si ovo zaključio:

1. I liturgija i mimoliturgijske pobožnosti izobražavaju sakralnost svaka svojim načinom

2. Narodna, mimoliturgijska pobožnost i okupljanje ima svoje svjetovne načine izobražavanja sakralnog.

3. Liturgijsko okupljanje ima svoje liturgijske, Crkvom tačno propisane načine izrobražavanja sakralnog.

samo još to treba i u praksi tako da funkcioniše..i mala pauza.

[Zayron]

lijepo si ovo zaključio:

1. I liturgija i mimoliturgijske pobožnosti izobražavaju sakralnost svaka svojim načinom

2. Narodna, mimoliturgijska pobožnost i okupljanje ima svoje svjetovne načine izobražavanja sakralnog.

3. Liturgijsko okupljanje ima svoje liturgijske, Crkvom tačno propisane načine izrobražavanja sakralnog.

samo još to treba i u praksi tako da funkcioniše..i mala pauza.

A zašto misliš da to nije funkcionisalo u tom manastiru u Stublima?

Pogledaj ovu sliku pa mi odgovoti, šta je to? Je li ovo ikona?

Bude mi lakše to objasnit što hoću formom dijaloga,

ako na to imaš vremena i dobru volju, dovoljno je odgovoriti kratko.

Dakle ponovim pitanje, da li je ovo ikona? Dovoljno je odgovoriti sa da ili ne.

[dragisa]

hehehe toliko o tvojim dokazima za praksu jerusalimske patrijarsije "vec 1000 a mozda i 1500 godina"....

a tek ona izmisljanja o zabrani slikanja ili snimanja... :tornado: ....tu si prevazisao i pisce naucne fantastike...

0228_hot

[Zayron]

hehehe toliko o tvojim dokazima za praksu jerusalimske patrijarsije "vec 1000 a mozda i 1500 godina"....

a tek ona izmisljanja o zabrani slikanja ili snimanja... ....tu si prevazisao i pisce naucne fantastike...

Teže se traže te slike jer se vjerovatno ili malo snimaju ili malo na internet daju tako da ih je tamo onda vrlo malo ali se ipak nađu. Od Jerusalima imam za sada samo tekst koji potvrđuje ono već prije rečeno ali još nisam našao slike. Nejde to express, ja nisam čudotvorac. Osim toga nisam ni pravoslavac i nekoliko puta mi je komplikovanije tražiti vaše materijale nego katoličke, to znači da je to traženje i nekoliko puta sporije. Ali i ovo može biti sasvim dovoljno da dokumentuje pravoslavne Pašijove slavnosti. Ko nije zadovoljan i to mu je malo neka onda traži sam dalje. Ja više tražiti neću, meni je to sasvim dovoljno. Samo ću kad već slučajno još na nekakve slike, tekstove ili videa naiđem to postaviti ovdje. Tako konačno imamo i to razjašnjeno i dokazano. Kako sam rekao, meni sasvim dosta, da potvrdi kako sam ja u pravu a ne Dragiša i vi ostali koji mislite isto a ko hoće više nek ih onda traži sam dalje. Ja na to nažalost nemam više vremena iako je tema vrlo zanimljiva, imam i drugih obaveza. Meni je ovo kao dokaz toga da se igraju pravoslavne Pašijove igre i slavnosti i u pravoslavnim zemljama sasvim dovoljno i dosta.

Rumunske pravoslavne Pašijove slavnosti

Actors reenact the route of Jesus along the Via Dolorosa to his crucifixion outside the Church of the Holy Sepulchre during the Orthodox Church's Good Friday celebrations in downtown Bucharest April 13, 2012. The Orthodox church marks Easter week a week later than western christian churches as they calculate the date of easter using the Juilan calender as opposed to the Gregorian calender.

Romanian actress Maia Morgenstern (5th,L) plays the role of the mother of Jesus as she plays in the movie directed by Mel Gibson while actors reenact the route of Jesus along the Via Dolorosa to his crucifixion in the Church of the Holy Sepulchre during the Orthodox Church's Good Friday celebrations in downtown Bucharest April 13, 2012. Romanians Orthodox belivers will celebrates Easter on April 15.

Actors reenact the route Jesus took along the Via Dolorosa to his crucifixion during the Orthodox Church's Good Friday celebrations in Bucharest April 13, 2012.

Christian worshippers hold crosses as they take part in the Eastern and Orthodox Church's Good Friday procession in the Old City of Jerusalem April 13, 2012. Thousands of worshippers retraced the route Jesus took along the Via Dolorosa to his crucifixion in the Church of the Holy Sepulchre.

JERUSALEM, ISRAEL - APRIL 13: Orthodox Christian pilgrims hold wooden crosses as they take part in the Good Friday procession along the Via Dolorosa ahead of Orthodox Easter, on April 13, 2012 in Jerusalem's old city, Israel. Orthodox christians are celebrating Easter a week after Roman Catholics as dictated by the Julian calendar. Pilgrims are taking part in processions along the route that Jesus is believed to have taken in his last days as he carried the cross.

Ostalo možete vidjeti ovdje:

Good Friday

http://www.daylife.c...?__site=daylife

An Easter in Jerusalem

Passion play in Ramallah

http://aneasterinjer...n-ramallah.html

Orthodox Church Set For Easter

April 13, 1985|By United Press International.

JERUSALEM — Orthodox Christian pilgrims led by Greek patriarchs bearing wooden crosses retraced Jesus Christ`s path to His crucifixion on the Orthodox Good Friday, a week after the Protestant and Catholic celebration.

More than 30,000 pilgrims gathered in Jerusalem to celebrate the Orthodox Holy Week, which ends Sunday on the Orthodox Easter.

``We have many thousands here,`` said Vasily Ou, a Greek Orthodox priest from London. ``There are almost 30,000 from Greece, maybe 7,000 from Cyprus and a thousand of us from England and America.``

Thousands of pilgrims dressed in black walked along the Via Dolorosa Friday, the path Christ walked to His crucifixion. The pilgrims then entered the Church of the Holy Sepulchre, which is on the site where it is believed the crucifixion took place.

There are about 250 million Orthodox Christians in the world today; about 2 million live in the Americas.

Their date for Holy Week, based on a decree by the Council of Nicaea in 325 A.D., often differs from the date observed by Roman Catholics and Protestants.

According to the decree, Easter must be celebrated on the Sunday after the first full moon after vernal equinox, but always after Passover, to maintain the biblical sequence of events of the crucifixion and the resurrection.