Jump to content

AKADEMIK FERID MUHIĆ O BOSNI

Оцени ову тему


bosanac

Препоручена порука

Akademik Ferid Muhić

BOSNA JE OSTALA

Ako bi mene neko pitao šta je Bosna, rekao bih da je Bosna država koja je nastala prije države Nemanjića i opstala duže, skoro dvostruko duže od države Nemanjića. To je država Bošnjaka koja je opstala preko 480 godina i zvala se uvijek Bosna. Mijenjala je svoje granice ovisno o okolnostima, ali je to država koja je na Balkanu trajala najduže prije dolaska Osmanlija. Kao toponim nastala je prije Srbije i Hrvatske, jedino je toponim Makedonija nastao prije. Na političkom planu, također je nastala prije svih drugih država u regionu. Na političkom planu postoji duže i od Makedonije. Dakle, mi imamo povijesni, geografski i politički kontinuitet. To je za mnoge iznenađenje.

Kroz svoje školovanje nikada nisam mogao čuti niti pročitati o ovome, a ni danas u školama se o tome ne uči, jer se ne pitaju o tome stručnjaci iz regiona i nemaju zadnju riječ, nego neko drugi i danas odlučuje šta će se i kako učiti. Dakle, mnogo štošta je i danas fabrikovano.

Kada bi me pitali, ko su Bošnjaci? Rekao bih da su to oni koji su stvorili državu Bosnu, održali je duže od drugih i uvijek tu živjeli, na ovim prostorima. Pojmovi poput Srbi i Hrvati su fabrikovani zadnjih osamdeset - sto godina. Bosna sa tim imenom traje i ono se ne mijenja i to se mora za sva vremena izvesti na čistac, ona traje sa promjenljivom srećom i snagom gotovo pet stoljeća prije dolaska Turaka. Zašto se to nije znalo? Nije se znalo, ili se krilo, jer je Bosna uvijek bila neka vrsta mamca na udici naših susjeda.

Mrginj

Ima jedan pojam koji se spominje u starim bošnjačkim rukopisima, a koji i Vuk Karadžić preuzima. Kada ga nekim starijim spomenem prisjete se, a taj pojam je MRGINJ. Mrginj je tanka brazda koja dijeli dvije njive, jer se one ne mogu presjeći na nulu. Taj dio koji razdvaja dvije njive se ostavlja neobrađen, ali bi svaki od vlasnika htio da malo zaore u mrginj i sebi ga prisvoji. Meni je uvijek bilo čudno zašto se ljudi toliko svađaju oko zemlje, pa i glave padaju, kada će na kraju svi dobiti svoj komad koji mu pripada, kada odu sa ovoga svijeta, ali eto, to je sad već druga tema.Ta riječ sjajno pogađa u psihologiju naših susjeda. Bosna je u očima svojih susjeda bila mrginj, posebno nakon pada Osmanskog carstva i to povelika brazda od Drine do Une, od Save do Dalmacije. Tu se moglo podobro zaorati. Zadnji primjer Tuđmana i Miloševića oslikava apetite naših susjeda na mrginj koji žele podijeliti. Na maramici su crtali kako zarezati. Tebi lijevo, meni desno, a dobro znamo kako je to zarezivanje završilo. Međutim, Bosna nije mrginj i nije neobradiva. Bosna opstoji i postoji kako smo rekli i prije svojih susjeda, međutim, pritisci su bili ogromni.

I u mirnim vremenima bilo je pritisaka, kako Bosna nije država i kako ovdje nikada nije živjelo autohtono stanovništvo, te kako su to samo Srbi i Hrvati koji su prihvatili islam. I danas se ta teorija zastupa. Činjenice su drugačije i govore da nikada tu u značajnijem broju nisu živjeli ni Srbi ni Hrvati. Oni su samo dio kompaktnog segmenta kao i Bošnjaci. Kao što su Bošnjaci primili islam, tako su oni prihvatili katoličanstvo i pravoslavlje, a onda su primili nacionalno opredjeljenje.

Ne može se biti pravoslavac, a da ne prihvatiš nacionalno određenje. Tako su oni više Bosanci nego Srbi i Hrvati. Ne može se njima, niti bilo kome, osporavati pravo da budu šta hoće, ali je bitno znati od koga oni objektivno vode porijeklo. Tamo gdje je bio najveći utjecaj katoličanstva prevodili su ih u katoličanstvo, a time su ih hrvatizirali, ili pravoslavlja s druge strane, pa su ih srbizirali. Svako kompariranje, pa i DNK analiza će pokazati velike razlike između Srba iz Srbije sa ovima ovdje, za razliku od Srba i Bošnjaka. Isto je i sa Hrvatima, jer i jedni i drugi su postali od Bošnjaka, a ne obrnuto. Svi oni su dio kampaktne cjeline, koja je prihvatala različita religijska uvjerenja i to je neosporno, ali je neosporno i to da mi nismo nastali od Srba ili Hrvata kako nam se želi prikazati. Bošnjaci nisu postali ni od koga, a pogotovo od Srba ili Hrvata. Naš identitet je nesumnjiv kroz svoje postojanje. Niti smo srpski otpadnici, niti hrvatsko cvijeće, nego Bošnjaci koji su prigrlili vjeru islam. To može nekoga da iritira, ali to nije govor mržnje, nego činjenica.

Činjenica je da na teritoriju Bosne nikada nije bilo značajnih migracija ni iz Srbije ni iz Hrvatske, a niti je Bosna ikada bila administrativni dio Srbije ni Hrvatske i to znači da su tu prisutni Bošnjaci.

1905. godine Solun je bio u sastavu Osmanskog carstva. U njemu je od 180 000 stanovnika bilo 151 000 Jevreja. Većinu su dakle činili Jevreji, ali ne može zato danas Izrael tražiti da to bude jevrejski grad, niti su to ikada mogli. Po istoj logici ne može se smatrati da je Bosna dio Srbije ili Hrvatske, samo zato što danas u njoj žive oni koji se izjašnjavaju kao Srbi ili Hrvati.

Pritisak je bio direktan i bezočan

Treća stvar, koja se nama prebacuje, koja je urezala veliku brazdu i mnogim našim intelektualcima bila rak-rana, ogromna rana koja ne zacjeljuje, koju nisu preboljeli ni najveći umovi, intelektualci, pisci i drugi iz ovog naroda, a to je muslimansko prokletstvo.To je bio žig koji ja nosim iz svog iskustva, o tome mogu govoriti iz prve ruke. Ja i moj brat smo se školovali u 11 gradova, a u čak sedam gradova smo bili tada jedini muslimani. Kad ima više muslimana i učitelji su pažljiviji prema djeci, ali kad su samo dva dječačića, onda niko ne pazi. Ni učitelj, ni čistačica, ni dijete, niko. Pritisak je bio direktan i bezočan. Tada vidiš koliko se uvriježio osjećaj oholosti u onim Bošnjacima koji nisu primili islam prema onima koji jesu. Nametnuli su nam osjećaj krivice što smo Bošnjaci (muslimani), a to su olahko prihvatili islamski intelektualci.

Pogledajte samo narodne pjesme. U školi se učilo da smo mi nejaki, plašljivi, kad počne bitka jednom sabljom se odsiječe 20 turskih glava, preci su nam bili hrabri jer nisu prihvatili islam. Djevojke su se sa stijena bacale u vodu da ne prihvate islam.

Taj osjećaj je rodio krivnju koja je bila sindrom među Bošnjacima.

To je rodilo krivicu koju su nosili naši intelektualci. Zato se i desilo da najveći broj ateista u SFRJ je bio regrutovan iz reda Bošnjaka. Bilo nas je stid što su nam preci primili islam, bili smo nikakva nacija. Najveći broj miješanih brakova je bio iz redova Bošnjaka, jer smo željeli da se što prije izbriše trag naše islamske krivnje. I tu su uspjeli. Taj veliki projekat brisanja sjećanja, sjećanja na Bosnu. Ubacili su crva koji je iznutra izjedao sočnu jabuku našeg identiteta. Nekoliko sjajnih intelektualaca su ostavili islam da bi se izdigli iz „prašine“, i oslobodili se tog nametnutog srama.

Srbima i Hrvatima se ni danas ne može objasniti činjenica da mi nismo primili islam prinudno. Prva stvar je da islam ne prihvata prisilu u vjeri. Drugo, nigdje nema niti jednog relevantnog dokumenta koji može potvrditi da se radilo o prisili, javno sam na jednoj raspravi ponudio da bilo ko donese bilo kakav dokument o tome i da o tome počnemo raspravljati na naučnoj osnovi, ali niko do danas nije ponudio niti jedan dukument o tome, jer ga nema.

Pogledajte primjer Indonezije gdje je 210 mil. muslimana, a nije bilo nikakvih Turaka koji su eto silom tjerali u vjeru. Tamo je više muslimana nego u Emiratima, Turskoj i na Balkanu zajedno i tamo se, kao i ovdje islam širio nurom, ljepotom svoga primjera.

Samo je Osmansko carstvo iza sebe ostavljalo crkve i škole

Osmansko carstvo je bila vojnička nomadska država. Pisao je o tome Klod Levistros koji je sada ušao u 101. godinu života. Pisao je o karakteristikama vojničke nomadske države i zabilježio da je bilo važno imati mir na teritoriji i pregled svega u tom regionu čime se raspolaže, a za stanovništvo je najbolje da sami funkcionišu. Drakonske kazne za neposlušnost ili pobunu. Samo je Osmansko carstvo iza sebe ostavljalo crkve i škole. Kad su oni otišli sa određene teritorije, svima su ostale njihove škole i njihove crkve. To je bio slučaj samo sa Osmanskim carstvom. Prije i za vrijeme Osmanlija su crkve bile pod direktnom zaštitom i sa fermanima Sultana, a 1463. je to dobio i Franjevački manastir, poslanicu u kojoj se kaže da se svako moli na svoj način, da su za Sultana svi kao njegova djeca, a njihove hramove štiti on lično. Ko je dirnuo u crkvu na kolac je bio nabijan kao da je dirnuo u džamiju. Pa makar bio paša ili vezir.

U Budimpešti je, kad su se povukle Osmanlije, bilo 212 džamija, a dvije godine nakon toga nije ostala nijedna. Ne želimo praviti komparaciju, ali eto, nek se zna.

Nomadska - vojnička država želi mir, poslušnost i tačan pregled s čim raspolaže. Postoje dokumenti u kojima su oni bili veoma pedantni i koji govore da 1630. godine po selima Makedonije država zna tačno na koliko u kojem selu mogu računati jaja, žita, jagnjadi, a za vjeru i identitet se nisu brinuli. Logistika, to je njihov model. Dilema i u Bosni je dakle bila: možeš postati musliman, a ako nećeš, ostani to što jesi.

Poslije ovih činjenica, koje iznesete na ovu temu, neformalni govor ide na pitanje:

Zašto su onda ljudi prihvatali islam? Imali su neke koristi.

Ljudi žive i iz koristi, ali ako se samo gleda od čega živiš, ali ne i zbog čega živi, onda život izgubi smisao. Zamislimo da nam neko kaže: imaćeš sve što ti treba, ali ne ono što voliš. Ako si slikar, imat ćeš sve, samo ne možeš slikati. Kad nema onoga zbog čega se živi, život ne vrijedi.

Plitak je stav da se samo zbog interesa živjelo i tada i danas. I kod ovog činjenice govore drugačije.

Ekonomska analiza pokazuje da je harač (porez) bio veći kod muslimana. Kršćani su davali 10% poreza fiksno od ustanovljene imovine na početku, ne od godišnjih prinosa, pa je njima bio interes proizvoditi više, jer što je imao više manje je davao. Muslimani su davali porez 10% od onoga što proizvedu, i drugo, muslimani su imali obavezna vjerska davanja.

Otpada dakle priča o interesu, jer bi im bilo bolje da nisu pelazili na islam.

Ljudi uvijek teže za istinom, osjećaju potrebu za Bogom. Nekada je kod nekih koristoljublje u pitanju, ali su mnogi iskreni iz ubjeđenja i željom prihvataju vjeru. Ta potreba je u srednjem vijeku bila posebno jaka.

Dolazak islama je značio dolazak ogromnog svjetla koje je izbrisalo sve svijeće i reflektorčiće i ljudi su iz najdubljeg zanosa prihvatali islam. Samo tako se može objasniti da su mnogo puta stavljani na kušnju da ostave islam, ali nisu, nosio ih je ruh vjere, koji ne jenjava, stalno je jak i kad se prepozna, sve drugo je nevažno.

Prešutili su nam čak na svim nivoima, školama i univerzitetima da nemuslimani nisu imali vojnu obavezu. Dakle, djeca ti neće ginuti ako ostaneš to što jesi, a opasnost da izginu je bila velika, jer su Osmanlije stalno ratovali osim u periodu kad je Carevina bila toliko jaka da je niko nije napadao, nije se usudio, jer svi koji su je izazvali na mejdan bili su poraženi.

Vojni rok je kod Osmanlija trajao od 8 do 15 godina. U periodu od 130 godina nije bio kraći od 15 godina, a kasnije 8 i nikad manje.

Poslati dijete na vojni rok 8 godina je značilo ostati bez radne snage, djecu ostaviti bez oca, ako su imali kad i oženiti se, ženu bez muža ostaviti, a nije ih se vraćalo više od 20 %. Iz Sarajevskog okruga od 5140 regruta vratilo se za osam godina njih samo 40, dakle manje od 1 %, tačnije 0,7%. Kuća je stalno ostajala nezaštićena, djeca siročad. Rizik je bio ogroman. Da su pristajali na to, može se objasniti samo iskrenom vjerom. Ovaj momenat nije uziman u obzir, a ja ga smatram veoma važnim.

Istina je bila da nemuslimanska djeca nisu mogla praviti karijeru, Mehmed - paša Sokolović je bio bošnjački pravoslavac, ne Srbin, ali je bio značajan tek nakon prihvatanja islama. Da, to je tačno, ali koliko ih nije uspjelo. Dakle, moglo je biti po onoj, neka njega nama ovdje, ne mora on biti Mehmed - paša.

U tom periodu, hrišćanstvo se umnožava za 20 %, najmanje natalitetom, više doseljavanjem, jer su porezi bili niži za 20 %. Car Frudrih Hengel je pisao da su porezi u Otomanskoj imperiji bili manji nego u hrišćanskim zemljama i kako su seljaci pribjegavali Otomanskom carstvu.

Poturaju nam žig srama, jer smo primili islam, što je neistina. Ako bismo išli mak na konac, kukavice su bili oni koji nisu primali islam, posljednju objavu, da bi im djeca ostajala i da su im manji porezi. Islam je povezivajuća, nije fragmentirajuća vjera. Mi se moramo osloboditi ovih zavjera.

Govori se u Bosni Srpsko-hrvatski, a žive tamo Bosanci i Hecegovci.

Onda jezik. Pogledajmo sada problem jezika. Koji je ključni segment identiteta? Formula identiteta je ono što je samo sebi jednako. A=A, to je identitet. Identitet je ono u tebi, ono što je svojstveno samo tebi i nikome drugom. Ono što posjeduje narod kao takav i niko drugi to ne posjeduje. Ako to imaš, pripadaš tom narodu.

Kroz sve moje školovanje nisam čuo sintagmu Bosanski jezik, za mene je to bila novost do1991. godine, a nisam o tome ni razmišljao. Govori se u Bosni Srpsko-hrvatski, a žive tamo Bosanci i Hecegovci. Pa na kojem jeziku su stećci, poslanice Kotromanjića, na kojem je jeziku pričala moja nena? O tome nisam nikada razmišljao niti mi je ikada na pamet palo, a utvrdilo se da je to bio i zvao se Bosanski jezik kao Bošnjakča, ne Turkče. Funkcionirao je do Venecije kao službeni jezik. Pisane su poslanice na Bosanskom i Turskom jeziku. Iz 17. vijeka postoje riječnici na Bosansko-talijanskom, piše se Langvija - Bošnjaka. Dakle, to je bio Bosanski jezik, sve do1907. kada je zabranjen direktnim ukazom Austrougarske. Od tada se ostrugao naš jezik sa sjećanja.

Naši intelektualci su to lahko pustili, bio je to ogroman gubitak. Činjenica da je zabranjen govori da je morao postojati, jer da nije postojao ne bi se mogao ni zabraniti. Ni jedan dvor ni kralj nije lud da zabranjuje nešto čega nema.

Cuna bulji paljku, doktore

Vuk Karadžić je 1815. bio u kontaktu sa Geteom i već tada je nastao, kodificiran Srpski jezik sa rječnikom Srpskog jezika Vuka Karadžića. Nije rečnik, nego rječnik. Tamo ima čovjeka, ne čoveka, mlijeka, a ne mleka, dakle ijekavica, a u uvodu piše da su fonetika i riječi uzete iz Centralne Bosne i nekih drugih krajeva prema Crnoj Gori. Nije uzet iz Niša, ni Kragujevca, već odavde.

Srpska Krajina ne govori ovaj jezik i uglavnom su im u školi jedinice iz srpskog jezika, jer ga ne znaju, nemaju padeže. Mnogo je primjera kako taj jezik zvuči interesanto. Iz Leskovca momka dovode u Beograd doktoru. Doktor pita šta je momku, a on na čistom leskovačkom srpskom kaže doktoru: »Cuna bulji paljku» , a doktor kaže: „šta?“ « Cuna bulji paljku, doktore.» Ne razumije ga. Momak je poljubio dasku i razbio nos.

Blizu Bosne se govori Bosanski jezik, a oni dalje govore kodificirani Srpski jezik. U Hrvatskoj isto, Una, Sava naš jezik, a tamo dalje nema veze sa kodificiranim Hrvatskim jezikom. Dakle, ovi jezici su nastali iz Bosanskog jezika. Srbi, Hrvati i muslimani svi govore istim jezikom i vrlo dobro se razumiju, za razliku od doktora koji u Beogradu ne razumije svoga zemljaka iz Leskovca.

Neka se zovu kako hoće. Neka svoj jezik zovu kako hoće, to je njihovo pravo, mi im ne namećemo ništa, ali je naš identitet nesumnjiv, a po svim pitanjima vrlo sistematski brisan.

Sad je vrijeme da se fiksira istina o nama, o Bosni. Ta istina je da Bosna ima teritoriju, ime, jezik i postoji mnogo duže od drugih. Da se islam prihvatao iz niz pragmatičnih razloga, a ne iz prisile. Nikakvih hipoteka, ni srama, da nismo ni bolji ni gori od bilo koga, ali smo tu na ovoj teritoriji autentični i takvi treba da ostanemo.

aferim.png

bezze.png

I kada raspravljaš sa sljedbenicima knjige čini to na najljepši način!( Kuran)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Prof. dr. Ferid Muhić, predsjednik BANU-a: Važan je integritet bošnjačkog naroda

Telefon predsjednika Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti (BANU) prof. dr. Ferida Muhića jučer nije prestajao zvoniti. Muhiću stižu čestitke i poruke podrške iz cijelog svijeta. Čak i iz Beograda i Niša!

Prvi je to znak da se, ipak, među nezavisnim intelektualcima s cijelog Balkana poštuje odluka bošnjačke inteligencije da se okupi i na nacionalnom nivou te definira svoje djelovanje, posebno na afirmaciji bošnjačkog identiteta.

Smeta im alim

U razgovoru za "Avaz", dan nakon Osnivačke skupštine BANU-a, akademik Muhić objašnjava da će sjedište Bošnjačke akademije biti u Sarajevu, gdje će ona uskoro biti službeno registrirana i inaugurirana, a ne u Novom Pazaru, gdje je u četvrtak osnovana.

- Akademija je bošnjačka i ja ne mogu zamisliti nešto što bi bilo bliže centru i više odgovaralo svim uvjetima, uključujući i infrastrukturne i intelektualne, nego što je to Sarajevo - kaže dr. Muhić.

Komentirajući jeftine komentare da su Bošnjačku akademiju osnovale "hodže", odnosno islamski učenjaci, teolozi, profesor Muhić nas uvjerava da ne postoji "načelna averzija prema teolozima, već samo averzija prema islamskim teolozima i učenjacima".

- Kao što ne postoji averzija prema institucijama, već bošnjačkoj nacionalnoj instituciji. To moramo razgraničiti. Ovdje, dakle, konkretno smeta islamski učenjak, alim, i bošnjačka akademija. Ne samo Srbi i Hrvati nego u okviru čitave evropske nauke, od renesanse i prosvjetiteljstva, naučni krug ulazi u direktnu saradnju s najvišim klerikalnim ili crkvenim krugovima. Od njih imaju direktnu podršku i pomoć. Mnogi od prvih i vodećih likova u danas najpoznatijim evropskim akademijama bili su biskupi i svećenici... Slično je i u Rusiji. To je svjetska praksa i nije ništa čudno - objašnjava Muhić.

Predsjednik BANU-a sa čuđenjem gleda na pitanja poput onoga zbog čega se osniva BANU ako već postoji Akademija nauka i umjetnosti (ANU) BiH.

- Metafora jeste, ali je isti smisao. Ako neko izgradi lijepu kuću, možete li razumjeti onoga koji kaže: "Zašto da još neko gradi lijepu kuću?!" Zašto praviti još lijepih slika ako je neko već napravio lijepu sliku ili, ako se uradi dobro djelo, zašto raditi još dobrih djela?! Mi ćemo raditi na misiji dobra. Kako može bilo ko reći zašto da radimo dobro kada već drugi rade dobro - pita se profesor Muhić.

Objašnjava da je cilj Bošnjačke akademije da radi na afirmaciji, prema njemu, najzapostavljenijeg naroda. Upozorava, primjerice, da je još posve normalno da se koristi izraz muslimani, a ne Bošnjaci. Također, ne prihvata se bosanski jezik.

- Zaista, jedini narod kojem je državnim ediktom oduzeto pravo na ime i ime jezika jesu Bošnjaci. Ja sam odrastao kao pripadnik grupe neopredijeljenih. Pri tome se očekivalo da se ta grupa počne opredjeljivati između Srba i Hrvata. Neopredijeljen znači biti neopredijeljen dok se ne opredijeliš. Bilo je jasno da se sve priprema za iščezavanje te grupe, tog naroda. Mi ćemo posebno raditi na afirmaciji ili reafirmaciji Bošnjaka. To nije izmišljanje novog imena, već afirmacija onoga koje je funkcioniralo stoljećima, kao i ime našeg jezika. Naša nacija je sistematski i institucionalno brisana. Bošnjaštvo je odumiralo i gasio se pojam bosanskog jezika - mišljenja je on.

Duhovne veze

Sramota je, dodaje, dokazivati bilo kome ko smo mi Bošnjaci. Jer, ni Srpska ni Hrvatska akademija ne objašnjavaju ko su Srbi i Hrvati.

- Zna se ko su Bošnjaci. Zamislite da Englezi objašnjavaju ko su - kaže Muhić.

Posebno važnim akademik Muhić smatra afirmaciju i jačanje bošnjačkog jedinstva.

- Važan je unutrašnji integritet i kohezivnost bošnjačkog naroda. Moramo ga ujediniti nekim duhovnim vezama! Ima neka tajna veza, kao što kaže pjesma. Nad Bošnjacima se provodi, ne fragmentacija, već atomizacija. Jer, atom je taj koji se više ne može dijeliti. Dakle, žele da nas svedu na jedinke, da nas dovedu do elementarnih čestica, do pojedinaca koji nemaju ništa zajedničko i nisu dio integrativnih procesa. Naravno da je trend te atomizacije glavni razlog napada na osnivanje Bošnjačke akademije. Zato se ide na uništavanje bošnjačkog tkiva - zaključuje Muhić.

Irelevantna izjava Filandre

Muhić nije želio posebno komentirati stav dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. šaćira Filandre da je naziv Bošnjačka akademija pretenciozan i da je to ustvari udruženje građana, da je njen značaj minoran i da iza svega stoje nekompetentni ljudi.

- Izjave bez osnova ne treba komentirati, treba ih ignorirati. Tu izjavu ću ignorirati, jer je irelevantna... Taj sindrom inferiornosti kod Bošnjaka vrlo je izražen i raširen. To je sindrom potrebe da se ulaguju onome ko je jači. Po modelu "kraju lađu" - smatra Muhić.

Zašto je Ferid zamijenjen s Fuadom

Zanimljivo je da je srbijanska državna agencija Tanjug u svojoj prvoj informaciji s osnivanja BANU-a u četvrtak zamijenila dr. Ferida Muhića s uglednim bošnjačkim intelektualcem, rahmetli dr. Fuadom Muhićem.

Fuad Muhić među prvima je digao svoj glas protiv Slobodana Miloševića i velikosrpskih aspiracija prema BiH. Njegovog teksta u zagrebačkom "Danasu" još se mnogi sjećaju. Nakon brojnih napada, između ostalog i u "Oslobođenju", Muhić je teško ranjen u svojoj vikendici kod Sarajeva 1992. godine. To se, dakako, pokušalo prikazati kao samoubistvo.

I kada raspravljaš sa sljedbenicima knjige čini to na najljepši način!( Kuran)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Гомила глупости и фабрикованих лажи.

Имамо и ми надриакадемика који исти тако креирају басне о Србима као најстаријем народу.

Босну су насљевали од древног периода Илири, па касније нешто и Келти. Долазак Словена је доста утицао на мијешање култура. Повремени упади Хуна, германских племена и Алана такођер је утицало на демографију. Долазак Турака коначно даје печат оном данас што се зове Бошњак. Мада су и Срби и Хрвати и Бошњаци у Босни претежно једна те иста група гледано генетски.

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kratko predavanje profesora Vojtěcha Meruňke o odnosu modernih slovenskih jezika i paleoslovenskog jezika (mišljeno tim kolokvijalnog staroslovenskog jezika, ne crkvenoslovenskog koji običavamo nazivati staroslovenskim) napisano formom reakcije na jedan članak na našoj lingvističkoj FB grupi:

samo da dodam to da na interslavic - međuslovenskom pravda ne znači pravda kao kod nas već ISTINA!

ĆIRILICOM

људи, прошу имајте розум. Не јест то просте пытаније. Не міешајте историју, национализм и практичне потребы.

1) Јасно, же в 9-11 віеке вси Словіени не говорили јако днес. Были различни диалекты старословіенскего језыка, иже были к себіе много близки. Было то таке јединаке словіенске језычне континуум. Между језыками не были нијаки точни границе, јако ли бы чловіек ишел напр. из Прагы до Москвы чрез Краков и Кијев или чрез љубљану, Београд и Софију на коњи ніеколико днов, міестниј језык бы се поступно мало преміенивал слово за словом.

2) Ни једин днешниј модерниј словіенскиј језык јест точним образом старословіенскего. Компаративни студије доказајут, же напр. јужни језыкы (Србскиј, Булгарскиј) имајут много из оригиналнеј грамматикы глаголов, но имајут нове лексикум. Чехи, Словаки и Словенци имајут много (92%) из старословіенскего корпуса, но имајут друге грамматикы.

3) Русскиј језык јест такоже специфичниј феномен. Русси діелајут грешку, же они себіе мыслют, же јих језык јест најоригиналніејшиј чистиј словіенскиј. Русскиј без татаризмов и германисмов такоже държи много из старословіенскего, но имаје простіејшу грамматику и специфичну фонетику (аканије, меккост, придаваније самогласних, ... ).

4) Модерниј русскиј и украјинскиј не сут к себіе много близки. Напр. (чешскиј и словацкиј) или (украјинскиј и біелурусскиј) или (македонскиј и булгарскиј) или (словенскиј и хърватскиј) или (лужичскосербскиј и чешскиј) сут к себіе много ближејше јако јест русскиј и украјинскему. Причина, же Украјинци Русскему отлично разумијут не јест в лингвистичнеј близкости језыков, но в причиніе културнеј доминанције. Просто изказане, Украјинци сут билингвилниј народ. Доказываје то такоже факт, же русски говорючи људи из далекего азијскего изхода украјинскему без предходнего ученија не разумијут.

5) На заклученије: Доказываније, же русскиј језык јест на Украјиніе Украјинцом потребниј по причиніе древнего језыка Кыјевскеј Руси јест матеж и неправда. Да, он јест потребниј, но по причиніе съвременнеј праксе: Россија јест великиј политичниј, економичниј и културниј сусед Украјины - Украјинцом јест треба знати јих изходнего суседа. Ништо болше, ништо менше.

LATNICOM

Ljudi, prošu imajte rozum. Ne jest to proste pytanije. Ne miešajte istoriju, nacionalizm i praktične potreby.

1) Jasno, že v 9-11 vieke vsi Slovieni ne govorili jako dnes. Byli različni dialekty staroslovienskego jezyka, iže byli k sebie mnogo blizki. Bylo to take jedinake slovienske jezyčne kontinuum. Meždu jezykami ne byli nijaki točni granice, jako li by človiek išel napr. iz Pragy do Moskvy črez Krakov i Kijev ili črez Ljubljanu, Beograd i Sofiju na konji niekoliko dnov, miestnij jezyk by se postupno malo premienival slovo za slovom.

2) Ni jedin dnešnij modernij slovienskij jezyk jest točnim obrazom staroslovienskego. Komparativni studije dokazajut, že napr. južni jezyky (Srbskij, Bulgarskij) imajut mnogo iz originalnej grammatiky glagolov, no imajut nove lexikum. Čehi, Slovaki i Slovenci imajut mnogo (92%) iz staroslovienskego korpusa, no imajut druge grammatiky.

3) Russkij jezyk jest takože specifičnij fenomen. Russi dielajut grešku, že oni sebie mysliut, že jih jezyk jest najoriginalniejšij čistij slovienskij. Russkij bez tatarizmov i germanismov takože d'rži mnogo iz staroslovienskego, no imaje prostiejšu grammatiku i specifičnu fonetiku (akanije, mekkost, pridavanije samoglasnih, ... ).

4) Modernij russkij i ukrajinskij ne sut k sebie mnogo blizki. Napr. (češskij i slovackij) ili (ukrajinskij i bielurusskij) ili (makedonskij i bulgarskij) ili (slovenskij i h'rvatskij) ili (lužičskoserbskij i češskij) sut k sebie mnogo bližejše jako jest russkij i ukrajinskemu. Pričina, že Ukrajinci Russkemu otlično razumijut ne jest v lingvističnej blizkosti jezykov, no v pričinie kulturnej dominancije. Prosto izkazane, Ukrajinci sut bilingvilnij narod. Dokazyvaje to takože fakt, že russki govoriuči ljudi iz dalekego azijskego izhoda ukrajinskemu bez predhodnego učenija ne razumijut.

5) Na zaklučenije: Dokazyvanije, že russkij jezyk jest na Ukrajinie Ukrajincom potrebnij po pričinie drevnego jezyka Kyjevskej Rusi jest matež i nepravda. Da, on jest potrebnij, no po pričinie s'vremennej praxe: Rossija jest velikij političnij, ekonomičnij i kulturnij sused Ukrajiny - Ukrajincom jest treba znati jih izhodnego suseda. Ništo bolše, ništo menše.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

не брате славјане, бошњаци су много старији од славена, они порекло вуку још од старих египћана (или они од њих?), за то су ти доказ и босанске пирамиде.

"Sad je tren velikih odluka! Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi!"
soliver_mouseover.png

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нико крупно, ко Турчин не лаже 301 а овај ФЕ-МУ наставља традицију.

Колико имамо примјера где је хришћанима понуђена опција ислам или мач, као нпр. код заузимања Новог Брда. Колико су црква Османлије и потурице порушиле колико су библиотека попалили, номадски народ није имао појма о култури.Нас који смо били баштиници Ромејског царства и културе су вратили у камено доба sFun_bat

Довољно је погледати повеље српских владара Босне па и ћорав може видјети да су то Срби који су писали ћирилицом и српским језиком.

То и турски извори свједоче, нпр. при попису насеља која су постојала по заузимању јајачке бановине спомиње се и моје село Подновље које и данас постоји и у коме живе Срби, као и во времја оно.

Прича да је неко наивне Бошњаке превео у Србе у оно доба кад није било ових средстава информисања је у најмању руку смијешно.

Да неко иде од куће до куће , кад није било путева и да људе преводи у другу нацију је на нивоу научне фантастике.

то је више ствар код ФЕМУ, они су били Турци који не знају турски, Срби исламске вјере, хрватско цвијеће, Југословени, Муслимани, да би у рату одједном по Алијиној наредби постали Бошњаци.

ако остану у добрим односима са Америма за неку годину ће тражити да постану њихова педесет и нека држава. 4869

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нико крупно, ко Турчин не лаже 301 а овај ФЕ-МУ наставља традицију.

Колико имамо примјера где је хришћанима понуђена опција ислам или мач, као нпр. код заузимања Новог Брда. Колико су црква Османлије и потурице порушиле колико су библиотека попалили, номадски народ није имао појма о култури.Нас који смо били баштиници Ромејског царства и културе су вратили у камено доба sFun_bat

Довољно је погледати повеље српских владара Босне па и ћорав може видјети да су то Срби који су писали ћирилицом и српским језиком.

То и турски извори свједоче, нпр. при попису насеља која су постојала по заузимању јајачке бановине спомиње се и моје село Подновље које и данас постоји и у коме живе Срби, као и во времја оно.

Прича да је неко наивне Бошњаке превео у Србе у оно доба кад није било ових средстава информисања је у најмању руку смијешно.

Да неко иде од куће до куће , кад није било путева и да људе преводи у другу нацију је на нивоу научне фантастике.

то је више ствар код ФЕМУ, они су били Турци који не знају турски, Срби исламске вјере, хрватско цвијеће, Југословени, Муслимани, да би у рату одједном по Алијиној наредби постали Бошњаци.

ако остану у добрим односима са Америма за неку годину ће тражити да постану њихова педесет и нека држава. 4869

Pojam o naciji u to daba nije ni postojao , još u vreme Karađorđa Srbi iz južne Srbije( današnje) pišu mu pismo pozivajući ga da dođe i oslobodi i njih Hristijane.

U Bosni se ne pominje nigde i nikada nikakav drugi narod do Srpski.

Da pojam o narodu jeste postojao ali ne i o nacijama.

Bošnjaci su novokomponovana verska nacija, a Srbi su bili vazda i ostali samo narod, nacija nisu još uvek.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Bolje je i iz Alijinog dušo nego iz kaputa onih vaših akademika koji su srbe u zadnjih dvadeset godina gurali u izgubljene ratove.

Naši akademici umiru kao slobodni ljudi dok vaši kako je krenulo će trunuti u čorci.Valjda to samo po sebi govori mnogo toga.

Nego zašto vi pokušavate svakoga ko se ne slaže sa vama niti služi vašim idealima, da optužite za neznanje ili da je terorista ili nekakvim drugim nedoličnim nazivima ih nazivate,

I kada raspravljaš sa sljedbenicima knjige čini to na najljepši način!( Kuran)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Gde?

Koga?

Svakoga???

Ja ljude ne omalovazavam.

Izjasnjavam se negativno ili pohvalno o stavovima koje ovde iznose, kao sto i ja iznosim svoje.

Ja sam rekla pohvalno, sta sam imala, o onome sto si ti pisao o islamu na drugoj temi...vise od toga nemam sta reci.

Sem toga, o tvojoj veri mislim sve najgore, a prvo da nije vera nego podmukla, lazljiva i agresivna politicka ideologija i td.

Eto, ti, ako se slazes s ovim Feridom Muhicem, uzivaj u islamu i svom preantickom ''bosnjackom'' poreklu...dok se ne probudis.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Gde?

Koga?

Svakoga???

Ja ljude ne omalovazavam.

Izjasnjavam se negativno ili pohvalno o stavovima koje ovde iznose, kao sto i ja iznosim svoje.

Ja sam rekla pohvalno, sta sam imala, o onome sto si ti pisao o islamu na drugoj temi...vise od toga nemam sta reci.

Sem toga, o tvojoj veri mislim sve najgore, a prvo da nije vera nego podmukla, lazljiva i agresivna politicka ideologija i td.

Eto, ti, ako se slazes s ovim Feridom Muhicem, uzivaj u islamu i svom preantickom ''bosnjackom'' poreklu...dok se ne probudis.

Svako ima pravo na svoj stav.Neko ide ka spasu a neko ka propasti.Da si ti meni živa i zdrava.

I kada raspravljaš sa sljedbenicima knjige čini to na najljepši način!( Kuran)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...