Jump to content

Тавитина поезија.

Оцени ову тему


Препоручена порука

  • 1 month later...
  • Одговори 285
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Постављена слика

Ko je?

Ja sam!

Ime?

Ti si!

Kada?

U meni...

Nosim.

tragam.

i uvijek se zapetljam..

negdje kod stopala,

sa svojim sjenkama.

Gledam.

Da li ces..

proci kroz zidove..

i da se sakrijem..

tamo gdje ni sjenke ne zalaze...

u zjenice...

u krivine...

mojih vena...

u tkivu...

pod noktama...

pod sebe..

pod sebe...

putem..

ne vidjeci tebe...

Iluzija trenutka!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Постављена слика

Dodiruj me....

trepavicama...

Ne bi li tvoja suza kanula...

na moju zjenicu....

da te na trenutak spustim..

niz svoje lice...

da se nesto tvoje,

sasusi na vrhovima mojih usana...

Ljubi me..

dok sapuces..

ne bih li progovorila tvojim rijecima...

da ispustim tvoj glas...

da osjetim...

da govorim..

tebi..

sto htjela bih reci sebi....

Nasloni se...

glavu o glavu..

da se tvoja kosa,

sa mojom zapetlja..

ne bi li nas sastavilo inje..

zaledjeno pod naletima vjetra...

Udahni me...

da prodjem tobom...

otvorim sva tvoja prosla vremena...

i zatvorim one odaje..

gdje me nije bilo..

i gdje me nema...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Постављена слика

Konstrukcija!

Moje dijete je jutros pravilo vozove.

Sobna maketa stvarnosti

mimo kopna nadrealizma.

Mutna vrijednost poimanja oka.

istina u jednoj ruci..

istina u drugoj ruci..

beskicmenost izbora.

niz vagona... bez cvora..

Jutros sam trebala biti u vozu...

Svoga sina....

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Постављена слика

На површини воде.

Паучина маслачка.

Да ли си то ти..

послала ми дахом...

једну своју мисао?

Или је то једна..

одустала жеља..

са наглим убиством.

И да ли то ми убијамо?

ако обећамо..

а не испунимо...

Пушем за Тебе..

један маслачак,

не желим умријети...

и зато желим...

затворених очију..

ходати са тобом по површини воде-

Небо је обод,

нашега живота...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Постављена слика

Jutro izgovaram : Veče.

Nisam dovoljno bila dobra majka svojim snovima. Loše vaspitanje odgoji zvijer. Plašim se svoga "djeteta"

Jer san mi je dijete, u meni obitava. Na kraju svake borbe, neka je predaja. Na kraju svakog košmara, budan je uplašen.

Čuvam noć pod lampom.

I budna dočekujem prvu svjetlost kroz prozore.

Toplotu prvog nevinog Sunca.

I sklupčam se na krevetu... kada se svi probude...

valjda su odsanjali košmare. Za mene šta ostane. Ne bunim se... i ako sna ne bude.

Moji me snovi ne voli...

A često nas oni koji nas ne voli.. nikada ne zaobilaze.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 weeks later...

Насмијала сам се... мало стиховима..мало датуму... 11/26/03

Баш сам била мала  srecan

kako da nastavim dalje?

da li je ovo neki drugi pad?

zasto mi nebo ponovo salje

put koji ne znam u koji vodi grad...

i da li me ceka tamo neko..

na nekoj novoj stanici...

vozovi me opet vode daleko...

i opet neki...neznanci...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

11/26/03 6:31

nesrecno nebo ponovo smo zajedno,

ja i ti...

ponovo smo jedno...

kao da smo stvoreni ,patiti zajedno...

nesrecno nebo,ja sam izgubljena...

nestalo mi puta...

svaki put nesrecno zaljubljena...

i grlim krajeve svog kisnog kaputa...

a i ti posla mi kisu...

da ja sam sinoc je zvala...

pustaju neku muziku tisu

oprosti mi sto nisam znala

patim...

(јао..то су неке прве симпатије ваљда)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ово сам написала са 12 год..цццц

11/26/02 4:14

ti zelis da ne zaboravis san koji plasi te,

a nemas reci da opises njegove zvuke,a cuju se...

nisu kao Zemlja kad drhti na sekund od smrti..

ni vetar kad nosi tek umrlo lisce sto truli, i mirise na topli miris sto cedi ti suze iz ociju..

oci mu svijetle,strah trci od srca do kostiju...i vristis...

crn je taj ogromni pas,skace,napada branis se rukama..

nema ti spasa..

probudi se...

oteraj svoga djavola iz sna...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ма нееееееееееее  stadaradim

Можда ћу да објавим збирку једног дана,али још се мора доста радити, ...

У сваком случају хвала, на одвојеном времену за моје писаније  joooj

"Довољно мрачно за пубертет" некада мрак носимо и касније...што је најгоре од свега.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...