А сад...Осмех...

[JESSY]

[keka]

[keka]

[keka]

Tata: Koga voliš više? Mamu ili tatu?
Sin: Oboje.
Tata: Dobro, recimo ovako. Da ja odem u Pariz, a mama u Ameriku gde bi ti otišao?
Sin: U Ameriku.
Tata: Zašto?
Sin: Jer je to super zemlja.
Tata: A da sam ja u Americi, mama u Parizu gde bi otišao?
Sin: U Pariz.
Tata (već iznerviran): Zašto?
Sin: Jer sam već bio u Americi.

[JESSY]

[JESSY]

http://www.youtube.com/watch?v=FS6c-beFsAE

[JESSY]

[JESSY]

[JESSY]

[Margareta]

Kiša, sneg, sunce, toplo, hladno, ljudi, neljudi, parica, besparica....ne smeju da izbrišu osmeh sa lica, nikad.

[Zero]

Po meni nema tu neke velike filozofije, osmeh je najjače oružje kada je uzrok radosti koja stoji iza njega neka draga osoba

[SHADOWS OF THE LIGHT]

Death smiles to us all al man can do is to smile back......

[Биљана]

 

Epidemija smijeha, Tanganjika, 1962

 

Tanganjika, danas poznata kao Tanzanija, je jedno od najstarijih poznatih naseljenih mjesta na planetu, s dokazima o našim precima koji su ovdje živjeli milionima godina. Pored toga što je svjedočila najstarijim ljudima na Zemlji, Tanganjika je (relativno) nedavno bila svjedok jednom neobičnom i jedinstvenom događaju – Epidemiji smijeha.

30. januara 1962. godine, tri djevojčice koje su išle u školu u malom u selu Kashasha su se počele smijati. Naravno, ovo i nije bilo ništa neobično jer je gotovo nemoguće pronaći školu u kojoj se djeca ne smiju… Ali u ovom slučaju, smijeh je postao ozbiljan problem.

Smijeh se jako brzo širio školom, pa je uskoro zahvatio 95 od 159 učenika koji su se grčevito smijali bez ikakvog razloga. Kod neke djece smijeh je trajao samo par sati, dok je kod druge trajao i do 16 dana! Zbog ovog neobičnog događaja, škola je zatvorena a sva djeca su se vratila u svoja okolna sela.

Ubrzo nakon toga, epidemija se proširila i na susjedna sela. U aprilu i maju se smijalo više od 200 djece. Do juna, epidemija se proširila na druge škole, te zarazila dodatnih 50 učenika. U julu su se zatvorile još dvije škole, a epidemija nije stala sve dok nije zahvatila se gotovo 1.000 djece i zatvorila 14 škola – dok su nastavnici i odrasli samo nijemo i bespomoćno posmatrali.

 

Epidemiju smijeha nije uzrokovao neki vic, ili neki smiješan događaj. Zapravo, i do dan danas nije poznat pravi razlog zašto su se djeca nekontrolisano smijala bez prestanka. Čini se da se smijeh širio nasumice, poput virusa. Prema istraživaču Christian F. Hempelmannu, sela oko Kashasha su doživljavala povremene napade smijeha više od godinu dana, a možda čak i 18 mjeseci.

Hempelmann vjeruje da su djeca Tanganjika u to vrijeme bila pod velikim stresom – daleko većim od stresa tipičnih studenata – a epidemija smijeha je bila jednostavno neophodni nusprodukt, nešto kao (pokvareni) ventil za oslobađanje od stresa. No, to je samo pretpostavka. Pravi uzrok je misterij, a trenutno je jedino medicinsko objašnjenje “masovna histerija” ili “masovna psihogena bolest”.

Prema izvješćima, Epidemija smijeha je bila sve, samo ne smiješna. Djecu je u potpunosti onesposobljavala da učine bilo šta, izazivala je snažnu bol, nesvjesticu, probleme s disanjem, osip, kao i povremene napade plakanja.

http://pixelizam.com/epidemija-smijeha-tanganjika-1962/

[Zero]

Jako lep članak. Ne sviđa mi se što su poredili osmehe sa čokoladom, mada statistika je zanimljiva...

Znate kad vas voljena osoba posmatra i njene oči poprime obličje dva zlatna srpa? Tad mi se čini kao da duša njena provejava i gviri kroz njih, i da se deo nje izliva i na vas. Tada, kao da se ceo lik, celo biće smeje.

"Smeh i radost su prolazni, dok je osmeh trajan..."

[Перса]

Допада ми се тема.

 

 

 

прилог теми: