Претражи Живе Речи Утехе

„Politika“ posle 12 godina mora da vrati izgled glave lista – presudio Apelacioni sud Apelacioni sud u Beogradu je presudio da pod pretnjom zabrane štampanja i novčanom kaznom, izdavač „Politika novine i magazini“ mora da vrati izgled glave istoimenog beogradskog lista kakav je bio pre promene pre 12 godina. Piše: Beta 28. oktobra 2019. 16.33 Foto: Stanislav Milojkovic Upravni odbor „Politike novine i magazini“ je 2006. godine odlučio da promeni izgled glave lista „Politika“ i ukloni pravougaonik iz desnog ugla, a oznaku „Politika“ iz levog ugla pomeri na sredinu glave lista, konstatuje se u presudi. Sud je presudio da je izdavač tom promenom izgleda glave lista povredio autorska prava tužioca Davorina Darka Ribnikara, prenelo je danas Udruženje novinara Srbije (UNS). Presuđeno je da izdavač „Politike“ dužan da Davorinu Darku Ribnikaru nadoknadi troškove postupka u iznosu od 203.200 dinara i objavi presudu u tom listu u roku od 15 dana od dostavljanja presude. UNS navodi da je imao uvid u presudu u kojoj je navedeno da je izdavač „neovlašćeno izmenio“ glavu lista „Politika“ tako što je naziv tog lista postavio po sredini naslovne strane, u nazivu novina izmenio slovo „L“, dodavši mu na levom gornjem uglu „kvačicu kakva je postojala samo na slovu ‘A’ „. Izmenom izgleda glave tog lista, izdavač je povredio autorska prava osnivača ovog lista Vladislava F. Ribnikara koji je „lično nacrtao, napravio i oblikovao osam slova zaglavlja“ lista, navodi se u presudi. Sud dodaje da je ta medijska kuća uz to „neovlašćeno izbacila, odnosno izbrisala pravougaonik i tekst u tom pravougaoniku, koji je postavio Vladislav Sl. Ribnikar“. U presudi se navodi da je prvostepeni sud „pravilno zaključio da idejna koncepcija glave lista ‘Politika’ koja se sastoji iz grafičkih i verbalnih elemenata, predstavlja autorsko delo“. Po Zakonu o autorskim pravima, navodi sud, „pravo na zaštitu moralnih prava autora u pogledu prava paterniteta, integriteta i sprečavanja nedostojnog iskorišćavanja autorskog dela ne prestaje“, jeste trajno i ne gasi se smrću autora, već ga mogu štititi autorovi naslednici, organizacije, udruženja.

Da li je moguće da je ovo drušzvo toliko bolesno i frustrirano da psihopate nailaze na toliku solidarnost... "Našla bogatog matorca. Zato ju je ubio": Šokantni komentari na ubistvo devojke u Novom Sadu zbog kojih javnost treba da bude zgrožena - Zena.rs ZENA.BLIC.RS Pre dva dana muškarac D.D. (28) osmnjičen je za ubistvo bivše...

Koliko shvatam na proskomidiji se hm... svaki put reze Hristovo telo, tj.. sta ubija se Hristos da bi mi jeli i imali zivot vecni... ovo me bas muci..

HDZ je vratio pokroviteljstvo kada je došao na vlast, a na čelu Sabora bio je Željko Rajner. Inicijativa SDP-a neće polučiti rezultate. Situacija u parlamentu, ali i u društvu, je takva da se neće skupiti dovoljan broj ruku da takva inicijativa prođe, premda bi za takvu odluku bila dovoljna većina u Predsjedništvu Sabora. No, SDP tamo nema većinu, tako da se to ne može izvesti, kaže u razgovoru za Vijesti.ba hrvatski novinar i jedan od istaknutijih antifašista u Hrvatskoj danas Drago Pilsel. Kako tumačite činjenicu da je hrvatski Sabor pokrovitelj komemoraciju u Blajburgu? Mi smo ovu temu već bili apsolvirali na način da je Predsjedništvo Sabora, dok je predsjednik Sabora bio pokojni Boris Šprem, a to je bilo u vrijeme vladavine Zorana Milanovića, prihvatilo prijedlog za ukidanje tog pokroviteljstva. Predsjedništvo Sabora ga je ukinulo. Dvije stvari su tada bile odlučujuće. Na jednu sada ponavljaju i austrijski biskupi i predstavnici različitih političkih stranaka u Austriji, te nekoliko nevladinih organizacija, upozoravajući da se na Blajburgu komemorira uglavnom ustaška vojska i zloupotrebljava misa, kako bi se veličao ustaški režim. Biskupi, kako iz BiH, tako i iz Hrvatske, koji svake godine dolaze na Blajburg da predvode misu, a ove godine to će biti predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, nekada su korektno propovijedali, a nekada se događalo da su bila pretjerivanja, ne samo u samoj propovijedi. Najžešći u tim pretjerivanjima bio je sisački biskup Vlado Košić, koji je poznat po proustaškim sentimentima. Onda se događa da cijelu stvar, od početka, prenosi HRT, a u komentarima tokom prenosa govore se stvari koje istorijski ne stoje. Nakon što završi misa, slijedi molitva predstavnika islamske zajednice, koji uglavnom korektno kaže nekoliko riječi. Masovna ubistva počela su nakon 15. maja, kada su partizanske trupe vratile te ljude put Slovenije. Najveća stratišta pronađena su u okolini Maribora. Takvih masnovnih grobnica ima i u Hrvatskoj. U varaždinskoj županiji u mjestu Macelj postoji spomenik, a čak se u nekoliko navrata dogodilo da su zajedno komemorirali predstavnici hrvatske vlasti, drugih političkih stranaka i nevladinih organizacija, a među njima i antifašisti. No, problem Blajburga ostaje. Katolička Crkva je zakupila zemljište na kojem je napravljen natkriveni oltar. Desno od tog oltara, podignut je spomenik pred kojim se polažu vijenci svake godine. Sporno je to što na tom spomeniku postoje dva kratka teksta – jedan je na njemačkom, a drugi na hrvatskom jeziku. Na njemačkom jeziku piše “U spomen poginulim Hrvatima, maj 1945”. Međutim, na hrvatskom jeziku piše “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci, svibanj 1945”. Problem je što tekst nije usaglašen, odnosno natpis na njemačkom i hrvatskom ne govori isto. Onaj na njemačkom bi i moglo proći, premda je i to problem, jer tamo nisu stradali samo Hrvati, nego i Srbi, Slovenci, Njemci, Crnogorci… Nekorektno je na Blajburgu komemorirati samo Hrvate, nego bi trebalo komemorirati i pripadnike drugih nacionalnosti koji su se tamo našli nakon kapitulacije. Drugi problem, ne može se komemorirati ustaška vojska na način da se o njoj govori kao i hrvatskoj vojsci, te da se to radi pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Po shvatanju tadašnjeg predsjednika Sabora Borisa Šprema, premijera Zorana Milanovića, u konačnici i po mom, ali i shvatanju svih onih koji su tada predlagali da se pokroviteljstvo suspenduje dok se ta pitanja ne riješe, o ustaškoj vojsci se ne može govoriti kao o hrvatskoj vojsci. Iz perspektive sadašnje Republike Hrvatske, ustaška vojska nije hrvatska vojska. Šta su onda partizani, šta su onda domobrani? Austrijski mediji objavljuju da su ove godine strožije kontrole u pogledu korištenja ustaških simbola, oznaka i slično na komemoraciji u Blajburgu. Na dan kada se na Blajburgu komemorira, nedaleko od samog mjesta gdje se služi misa, imate šatora u kojima se kuhaju kobasice, toči se pivo, a onda se jako puno ljudi napije. Pjevaju ustaške pjesme, neki budu obučeni u uniforme crne boje na kojima ističu oznake ustaškog pokreta. Tu i tamo zna intervenisati austrijska policija. Ove godine rekli su da će vrlo strogo, čak i dronovima, kontrolisati čitav taj prostor i na mjestu će biti istražni sudija, koji će ekspresno izricati kazne prema austrijskom zakonu. Iz SDP-a najavljuju da će od Sabora zatražiti ukidanje pokroviteljstva nad komemoracijom u Blajburgu. Vjerujete li da će ova inicijativa polučiti rezultat? HDZ je vratio pokroviteljstvo kada je došao na vlast, a na čelu Sabora bio je Željko Rajner. Inicijativa SDP-a neće polučiti rezultate. Situacija u parlamentu, ali i u društvu, je takva da se neće skupiti dovoljan broj ruku da takva inicijativa prođe, premda bi za takvu odluku bila dovoljna većina u Predsjedništvu Sabora. No, SDP tamo nema većinu, tako da se to ne može izvesti. Osim toga, smatram da se HDZ, nakon frtutme oko Istanbulske konvencije, neće dodatno konfrontirati sa Katoličkom crkvom. Hrvatski biskupi su dobili upozorenje i jako jasne upute od austrijske biskupije Klagenfurt da ukoliko Katolička Crkva u Hrvatskoj (kao i ona u BiH) ne stavi pod kontrolu tu manifestaciju, na način da ne bude političke zloupotrebe oltara, te isticanja fašističkih ustaških simbola, izgubiće pravo na misu. Stoga će svi ove godine paziti da ne bude ekscesa, a ako se dogode, intervenisaće austrijska policija i prekršajni sudija. Međutim, postavlja se pitanje šta dalje. Na jučerašnji dan 1941. godine u Hrvatskoj su uvedeni rasni zakoni. U današnjem Ustavu Hrvatske navodi se da ova država baštini antifašizam. No, kako gledate na činjenicu da dio desnice i klera gaji otvoreni proustaški sentiment? Ne samo zbog uvođenja tih ustaških zakona, u subotu, 28. aprila, bio sam u Gudovcu, mjestu pored Bjelovara, u kojem su ustaše u noći između 27. i 28. aprila 1941. godine okupile dvjestotinjak Srba seljaka, koji nisu imali nikakvu namjeru podizati pobunu. Bili su obični seljaci, nenaoružani. Većina njih dovedena je na prevaru, jer im se govorilo da idu na neku svečanost, jer je bilo vrijeme poljoprivrednog sajma. Ustaše su ih odvele u neki šumarak i strijeljale ih 28. aprila ujutru. Tamo je bio spomenik kipara Vojina Bakića, ali su ga 1991. godine proustaški elementi, kakvi su bili po cijeloj Hrvatskog, digli u zrak. Do dana današnjeg vlasti nisu vratile taj spomenik. Ove godine obilježena je 77. godišnjica tog pokolja. To je prvi veliki masovni zločin kojeg su ustaše počinile. Rasni zakoni su samo bili kolosijek po kojem je išla lokomotiva zla Ante Pavelića i njegovih. Takođe, podsjetio bih na činjenicu da je Ante Pavelić došao u Zagreb 14. aprila, a 16. aprila Alojzije Stepinac je došao da se pozdravi sa njim i da mu iskaže lojalnost. Tada je već bila zapaljena sinagoga u Osijeku. Tada je već bila krenula kampanja huškanja na Srbe i mnogi incidenti su se već događali. Prije rasnih zakona, odmah su zabranili ćirilicu, Srpska Pravoslavna Crkva stavljena je van snage i bilo je jasno kako će izgledati rukopis ustaške vladavine. Svejedno, 28. aprila Stepinac piše veliko pismo, veliko obraćanje katolicima na teritoriji NDH, u kojem ih moli da podrže to “Božje djelo”, kako je rekao, te pozdravlja uskrsnuće hrvatske države. Kada su se dogodili rasni zakoni i kada je svima postalo jasno šta se tu događa, onda prestaju alibiji. Možete biti zaneseni, srećni što se dogodila hrvatska država. To se donekle može razumjeti. No, Stepinac je bio čovjek koji je 1938. godine, kao savjetnik pape Pija XI, sudjelovao u pisanju enciklike Humani generis unitas (Jedinstvo ljudskog roda) koja je trebalo da osudi Holokaust, antisemitizam i nacizam. Enciklika nije objavljena jer je Pio XI umro tri dana prije planirane objave a Pio XII ju je zaključao. Ona nam je danas poznata. Pa se postavlja pitanje – ako je Stepinac 1938. godine bio dovoljno kvalifikovan, mudar, informisan i oprezan u vezi sa zločinima nacista, kako to da on prećutkuje rasne zakone iz 1941. godine i ponaša se kao da oni ne postoje. To je veliki problem. To je jedan od ključnih razloga zašto Židovi, Romi, Srbi i drugi ne mogu pristati na kanonizaciju Stepinca. Dakle, vrlo važno pitanje je kako Stepinac sebi dopušta da prečutkuje rasne zakone. Da ih opravdava. Bilo bi vrijeme da Hrvatska biskupska konferencija objavi dokument o tom vremenu, gdje će se tačno kazati šta je bio propust Katoličke crkve i gdje će se tačno osuditi, bez ikakvih rezervi i kalkulacija ustaški režim. Konačno se u jednom jasnom dokumentu Hrvatske biskupske konferencije mora osuditi ustaški režim i ono što se događali Srbima, židovima, Romima, nepodobnim Hrvatima i drugima od 1941. do 1945. godine. To čekamo. Nevena ĆOSIĆ

Koliko nesrećno mora biti nečije detinjstvo kako bi se sa sigurnošću moglo predvideti da će neko živeti loše u odrasloj dobi ili čak umreti u mladosti? Postoje istraživanja na ovu temu. Slično pitanje je, zapravo, postavljano mnogo puta do sad, a jedan od najopsežnijih pokušaja da se na njega odgovori je Studija negativnih iskustava u detinjstvu (Adverse Childhood Experiences Study, ACES). Autori ove studije osmislili su način da definištu faktore iz detinjstva koji mogu da predvide loš kvalitet nečijeg života u odraslom dobu. Oni su imenovali deset faktora rizika, kao što su razvedeni, alkoholičari ili roditelji zavisni od droga, seksualno zlostavljanje, fizičko nasilje u porodici, kao i mentalna bolest člana porodice. Potom su istraživači pratili stotine dece kako bi ispitali uticaj ovakvih faktora na njihove živote. Pronašli su da, ukoliko neko ispunjava četiri ili više ovih faktora rizika, šanse da će imati srećan život su slabe, odnosno verovatnoća da će živeti loše je prilično velika. To su, naravno, samo brojevi, statistike, verovatnoće i šanse, ali ono što oni pokazuju je da ako imate ispunjavate četiri i više rizik faktora, šanse nisu na vašoj strani. Naravno, verovatnoća je samo to – verovatnoća. A ova studija nije se bavila procenom pozitivnih ljudi i događaja koji mogu spasiti decu izloženu faktorima rizika. Ukoliko imate sreće, možete dobiti na lutriji, nadmudriti igru, sreća može biti na vašoj strani. Ali ne želite da se kockate sa njom.

NAŠEG SVEMOGUĆEG BOGA -- SVI SLUŠAJU Jedna sirota i jadna žena s malom porodicom , koja je u krajnjoj bedi jedva preživljavala , pozvala je lokannu radio stanicu , tražeći pomoć od Boga . Jedan zao čovek i nevernik ( bezbožnik ) , koji je također slušao ovaj radio program , odlučio je da se ismeva na racun ove žene i BOGA . Dobio je njenu adresu . Pozvao svoju sekretaricu i naredio joj da kupi veliku količinu prehrambenih proizvoda i odnese to kod te žene sto je trazila pomoc od Boga . Međutim, on je poslao sa sledećom porukom : " Kada te žena pita tko je poslao hranu, reci joj da je POSLANA OD SOTONE '' Kada je sekretarica stigla kod te sirotice kući , žena je bila veoma sretna i zahvalna na pomoći I primljenoj hrani . Počela je unositi hranu u svojoj maloj kući . Sekretarica onog bezbožnika sto je poslao pomoc je upita : '' Zar ne želite znati ko Vam je poslao hranu ? '' Žena je odgovorila: '' NEEE , JA -- UOPŠTE NE BRINEM ,-- JER KAD BOG NAREĐUJE , ČAK I ĐAVO MORA DA SLUŠA

Onima koji ne smeju da konzumiraju vino i hleb sa glutenom, katolička crkva preporučuje piće od ceđenog voća pod imenom "mustum" Vatikan je “presudio” – hleb za pričest ne može biti bezglutenski. Papa Franja je podsetio vernike da “telo Hristovo” nije bez glutena. Biskup Robert Sara iz Kongregacije za božansko bogosluženje i disciplinu Sakramenta objavio je pismo u kojem ga papa ovlašćuje da objavi precizne sastojke za hleb i vino koje se služi tokom pričešća. Telo Hristovo, blagosloveni hleb koji se daje katoličkim vernicima, mora sadržati male količine glutena, prema Vatikanu, dok vino mora biti napravljeno od neobrađenog grožđa. – Hleb koji je potpuno bez glutena je nevažeća materija za proslavu Evharistije – stoji u pismu koje je pročitano na Vatikanskom radiju. Dodaje se da je hleb sa minimalniom količinom glutena “jedina validna materija”. Onima koji ne smeju da konzumiraju vino i hleb sa glutenom, crkva preporučuje piće od ceđenog voća pod imenom “mustum”. Foto: Tanjug/AP Pismo je objavljeno zbog pojave bezglutenskih verskih hlebova u supermarketima i na internetu, a crkva preporučuje da se ovi hlebovi kupuju isključivo u objektima verskih zajednica. Da bi se uklonila bilo kakva sumnja u valjanost pitanja vezanih za Evharistiju, Robert Sara sugeriše vernicima da se obrate službenicima crkve koji će im dati smernice i garancije i sertifikate o predmetima vezanim za pričešće piše N1. Katolička crkve je 2003. godine propisala da verski hleb treba da sadrži “malu količinu” glutena. Kontaktirali smo i sveštenike iz srpske pravoslavne crkve da nam kažu da li nafora mora imati gluten. – Naša crkva nikada nije raspravljala o glutenu. Bitno je samo da je kvasni hleb, to jest nafora – rekao nam je otac Jovan. TELEGRAF

Kako izgleda borba sa rakom, znaju oni koji su se suočili sa ovom opakom bolešću. Marica Brkić iz sela Svetozar Miletić u Bosni je jedna od takvih boraca. Njenu pričuvam prenosimo u celosti, svaki detalj je tu. Rak ovako izgleda, iskreno i bez ulepšavanja. Marica Brkić iz sela Svetozar Miletić "Rođena sam u Bosni, pedesetih godina prošlog vijeka i kao djevojka sam došla u selo Svetozar Miletić, blizu mađarske granice da berem kukuruze. S jeseni zna u ovim krajevima ponekad biti lijepo vrijeme, al’ bude i kiše i mraza pa je ledeno do Boga. Sve sam to morala trpjeti i raditi. Kukuruzi u Bosni baš ne rađaju, a dobri su za hraniti stoku. Svoju sam zaradu u kuruzu vozom poslala mojima kući, a ja sam se udala i ostala u Bačkoj. Vrijedno sam radila, muž mi je malo više pio, pa sam sama morala da brinem i o kući, djeci, bašti i njivi. Imali smo kravu I puno stoke, kosila se trava, vozilo sijeno, nisam mogla sebe štedjeti niti svaki čas ići lekaru. Godine 1986, kad sam imala malo više od 30, jedan sin mi je bio u petom razredu osmoljetke, a dva blizanca u drugom, jako su me zaboljela prsa pa sam morala u bolnicu. Doktor mi rekao da mi života nema i da ću umreti. Odsekli su mi levu sisu. Posle operacije sam išla u Osijek na zračenje. Tad se tamo išlo. Sve je bila jedna država. Nisam baš imala puno posjete, nije se moglo tako lako putovat. Posjetile su me doktorica i medicinska sestra iz Sombora. Baš sam se zaprepastila! Al’ mi bilo milo! Posle te terapije, bilo mi bolje. Devet godina je prošlo kako sam operisana, navikla sam da se služim i lijevom i desnom rukom jer se u seljačkoj kući mora uvijek raditi da bi se preživjelo. Boljelo je, ali – što ću. Kad utom, šta se desi, nešto mi nije dobro ni u desnoj sisi. Ja opet k ljekaru. Zlo! Moram ponovo na operaciju. Toliko se zagadilo da ću možda ostat i bez druge sise. Moja tri djeteta su za tolko godina od prve operacije bogme porasla, ali su još uvijek nejački I znam da im još puno trebam. Gledam ih I nešto su mi daleko, kao i da im nisam mater. Ili će biti kad odem u bolnicu kao da nemaju majku. Muž i dalje pije, vječito mu flaša rakije pri ruci. Jedan od blizanaca mi kaže: “Tata je sinoć bio pijan i reko je da ćeš ti mama umreti. Mama, hoćeš li stvarno umreti?”. Srce mi se cijepa, al’ ništa ne govorim. Teško mi na srcu. Pođem u bolnicu, a muž pijano i bezočno viče za mnom: “Ako ti odrežu i drugu sisu, ne vraćaj se kući. Šta ćeš mi!”. Šutim i jedem se u sebi. Djeca mi ostadoše sa zaovom. Nikad se nije udavala, nema svoje djece, ali hoće i meni i njemu, nesretniku, da pomogne. Osjećala sam se kao da me je neko osudio da pred vozom nosim fenjer i da će me svaki čas ona velika mašina satrati. Ma, i tu sam drugu operaciju izdržala. Ništa se nisam bojala. Ušla neka snaga u mene, pa me drži na životu. Muž mi se posle objesio. Ko da je veći teret bio na njemu, neg na meni. I ko da se ja nisam isto tako mogla poništit. A što bi nam djeca? I ovako je bilo jako teško. Jedan od blizanaca se rano oženio. Ona bila puno starija od njega. Mislio je, valjda, da će snaja odmjenit mene, a ona ubrzo napusti i njega i još nam ostavi dijete. Još veći teret svima nama. Sreća, pa mi zaova uvijek pri ruci, kuva, kopa u bašti, namiruje stoku, ma sve, brate, što treba. Opet sam 1988. morala na operaciju. Sreća, nije bilo zloćudno. Ma, ima nešto što me čuva u životu! Evo već dulje od 25 godina da sam se prvi put operisala, pa potom zračila i ostala živa. Drugi i treći put mi bilo lakše. Znala sam šta će mi radit’. Bio me stra’ rezultata, ali, dao Bog, pa je bilo dobro. Sudbina mi bila taka, od rođenja me pognala sirotinja, kroz život me pritiskao rad, teret i bol, muž mi nije bio od prave pomoći, rakija ga preuzela, a njegova ga muka otela od mene i djece. A, što ću? Mora se živjet’!". http://zena.blic.rs/Zdravlje/50777/Podjem-u-bolnicu-a-muz-pijan-vice-za-mnom-Ako-ti-odrezu-i-drugu-sisuNE-VRACAJ-se-kuci

Nekadašnji episkop raško-prizrenski, Artemije Radosavljević, moraće u maju ponovo da iznosi svoju odbranu pred Višim sudom u Beogradu, zbog propusta suda da snimi tok glavnog pretresa u sredu 8. marta. Nastavak suđenja na kojem će Aretemije ponovo izlagati odbranu zakazan je za 18. maj, a današnje suđenje Artemiju i ostalim optuženima za oštećenje Eparhije raško-prizrenske, je pored propusta sa snimanjem moralo da se odloži i zbog zahteva za izuzeće predsednika sudskog veća Bojana Mišića. Odluku o zahtevu za izuzeće koji je podneo advokat Nikola Tomašević, branilac prvooptuženog Predraga Subotičkog, doneće predsednik Višeg suda u Beogradu. Prema obrazloženju suda, suđenje u sredu nije snimano, jer IT služba Višeg suda nije primila pismeni zahtev predsednika sudskog veća za snimanje pretresa, niti je bila obaveštena o datumu i mestu održavanja suđenja za koje je postojala potreba tonskog snimanja. "U ovoj situaciji, izvođenje dokaza saslušanjem optuženog koji je izneo odbranu dana 8. marta će se ponoviti na narednom glavnom pretresu koji je zakazan za 18. maj", naveli su u Višem sudu za Tanjug. Inače, na suđenju u sredu Artemije je detaljno izneo svoju odbranu, dok je za danas bilo planirano da mu pitanja postavlja tužilaštvo. On je u svojoj odbrani rekao da su navodi optužnice, kojom se tereti da je davao naloge za isplatu radova preduzeću Rade Neimar a koji nisu bili završeni ili nisu uopšte izvršeni, "bazirani na klevetama i neistinama", te da je njegov progon usledio kada je 2009. tadašnjem potpredsedniku SAD Džozefu Bajdenu zabranio da poseti eparhiju. Istraga u ovom slučaju pokrenuta je još 2009. godine. Optužnica je podizana u dva navrata. Pored bivšeg episkopa optužen je i njegov nekadašnji lični sekretar Dejan Simeon Vilovski kome se sudi u odsustvu, odgovorno lice iz preduzeća Rade Neimar, Predrag Subotički i Jelena Šubarević. Oni se terete se za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica u saizvršilaštvu. Optužnica koja je spojenu od dva optužna akta iz 2010. i 2015. godine, tereti ih da su izvršili zloupotrebe u vezi sa obračunom troškova za građevinske radove, te da je firmi Rade Neimar isplaćeno znatno više od stvarne vrednosti radova, dok neki naplaćeni radovi nisu ni izvedeni. Isplate iz blagajne Eparhije raško-prizrenske, prema optužnici, su obavljane bez prethodne potrebne saglasnosti nadležnih crkvenih organa. Simeonu Vilovskom se sudi u odsustvu jer se nalazi u Grčkoj. On je u toj zemlji bio uhapšen početkom marta 2010. godine po poternici koju je za njim raspisala Srbija. Međutim, Vrhovni sud Grčke odbio je da Vilovskog izruči Srbiji pošto je zauzeo stav da nisu ispunjeni uslovi za njegovu ekstradiciju. http://mondo.rs/a989492/Info/Drustvo/Episkop-Artemije-mora-ponovo-da-iznosi-odbranu-jer-nije-bilo-snimanja.html