Jump to content
  • Дејан
    Дејан

    Проблем са крајностима еволуционизма и креационизма

      Највећи проблем у бескрајној расправи између еволуциониста и креациониста јесте у томе што се и једни и други држе искључивих ставова. Упорни еволуционисти који су већином и атеисти виде у теорији еволуције како је они разумеју оправдање за одсуство Бога и еволуцију тумаче пре свега тако да рационално могу да објасне тајне живота и уопште постојања. С друге стране креационисти који иду у крајност већином то чине зато да би оправдали себи и другима своју веру у Бога и једно дословно (буквалистичко) тумачење Светог писма, што њихови противници еволуционисти исмевају. Тај непомирљиви сукоб не може никада да се оконча пре свега зато што све тајне живота и постојања не могу да се докажу научно, али исто тако што ни постојање Божије не може да се докаже методама емпиријске науке. 

    Мислим да је за нас православне хришћане веома важно да разумемо да повест о стварању Божијем које је описано у књизи Постања није научни трактат који треба стално поредити са научним теоријама ни у афирмативном ни у негативном смислу. Ми верујемо да је Бог створио све што постоји, све је привео у постојање својом вољом и све је створио да постоји вечно кроз Сина Његовог Јединородног. На известан начин процес стварања још није завршен иако је Бог све створио као добро. Потребно је било да човек као једино словесно биће изрази сагласност са Божијим планом и то је остварено у последња времена кроз Богочовека Исуса Христа у коме и кроз кога сва творевина бива сједињена и на крају времена биће у Христу предата самом Богу Оцу да буду сви једно у Христу (уп. Гал 3.28; 1Кор 15.28 итд). На крају времена, Бог ће (пре)саздати ново небо и земљу, све ће се променити. То је коначни циљ стварања света и пре свега човека кроз кога васцела твар улази у вечно постојање у Богу. 

    Проблем са крајностима еволуционизма и креационизма који набрајају аргументе и цитате јесте у томе да се рационално докучи начин како је Бог створио свет. Да ли јеврејски ЈОМ значи дан од 24 часа или неодређено дуг временски период потпуно је ирелевантно питање јер Бог све што хоће може да уради без икаквих временских ограничења. Уосталом он је у самом почетку створио небо и земљу, дакле, васцели невидљиви и видљиви свет. Извештај о стварању само говори о даљем обликовању видљивог света без улажења у детаље како се процес одвијао. За онога који гледа из ширег контекста на Божије стварање света није зато толико важно да ли је једна врста настала из друге или их је Бог одједном створио онакве какве јесу. И једно и друго је могуће, јер је Бог свемогућ. Оно што је суштински важно јесте да смо сви повезани и да се у нашим телима одвијају слични биохемијски процеси који показују да човек није неко надземаљско биће које је спуштено у свет, већ да смо суштински повезани са свим оним што постоји, и штавише да је по својим душевним својствима човек сродан и анђелима. Наравно, за онога који хоће да рационално све објасни и да докаже себи и другима или ригидни еволуционизам или буквалистички креационизам, овакав одговор није довољан. У томе је суштински проблем, јер човек жели по сваку цену да Бога смести у ограничене оквире свог разума, што није ништа друго него да сам овлада Богом, односно да сам постане Бог без Бога, што је суштина човековог пада. Отуда су ове недоумице последица падног стања човековог, јер човек је створен да живи у најнепосреднијој заједници са Богом, а не да га објективизује као неког другог кога треба испитати и протумачити. 

    Зато процеси еволуције које је наука донекле испитала и доказала нису суштински супротни нашој вери и учењу о Божијем стварању света јер ипак је на почетку Бог морао да све уведе у постојање. Ми смо сви саздани од оног материјала који је створен у самом почетку када су се формирала сазвежђа и галаксије. Бог није наново стварао оно што је настајало после и видимо врло конзистентну употребу глагола у јеврејском језику који указују на стварање (односно, обликовање) од онога што је већ створено. У том контексту могућност да је све ишло по неком чудесном Божијем софтверу (логосности) не само да није супротна нашој вери, већ штавише, утврђује нас у вери да све бива по Божијем предвечном благовољењу. Размишљајући у овим координатама ни најмање не доводимо у питање да је Бог све створио или улазимо у безбожну идеју да нешто може настати само од себе или механички мимо Божије воље да постане нешто друго. Овакво тумачење еволуције је дубоко погрешно, као што је с друге стране један буквалистички креационизам који негира динамику Божијег стварања и међусобну повезаност свега створеног у крајњем смислу засновано на негирању Божије свемоћи и одсуству вере у Бога, на један или други начин.

    Човек је врхунац Божијег стварања јер је човек једино словесно биће у универзуму и зато је сам Син Божији постао човек да би кроз њега све ушло у ипостасну (личну) заједницу са Богом. Зато је човек микрокозмос и биће које повезује видљиви и невидљиви свет. Чињеница да човек рекапитулира  све што је створено и са њим је непосредно повезан суштински је важна за нашу веру и разумевање домостроја спасења (оцелотворења) свега у Христу Исусу. Зато ово веровање треба да буде полазана тачка за свако размишљање не ову тему. Стварање света можемо зато разумети само из перспективе коначног циља и смисла зашто је Бог све створио, а то нам је открио сам оваплоћени Син Божији, Христос Богочовек. 

     

    Архимандрит Сава Јањић

     

    Извор

    Измењено од Дејан




    Повратне информације корисника

    Recommended Comments



    Управо сада, Ivan Marković рече

    Pa valjda interval između dva događaja. Mada ovo je samo opisna, gruba i približna definicija. Inače, nemam pojma.

    Vremenski interval?:D

    A šta ako postoji samo jedan događaj?El postoji onda vreme?

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 1 минут, Avocado рече

    Ako se ne varam, odgovor na pitanje "koliko je beskonačno podeljeno sa beskonačnim" koje će ti matematičari dati je da je rezultat "undefined"... ali ima ovde ljudi koji se svakako bolje razumeju u matematiku od mene, pa će valjda potvrditi ili osporiti...

    Ne čitaš me pažljivo...

     

    пре 2 минута, Avocado рече

    Ako je rezultat deljenja konačnog broja beskonačnim brojem beskonačan broj, onda je proizvod dva bekonačna broja konačan broj što je nemoguće. Dakle rezultat mora biti konačan bro

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 8 минута, Kratos рече

    A šta ako postoji samo jedan događaj?El postoji onda vreme?

    Ne postoji samo jedan događaj. Jer bi onda pre njega morao da postoji još jedan...načelo dovoljnog razloga i jedna logička teorema koja kaže  da za svako p važi da q->p, odnosno da ya svaki iskaz važi da je posledica nekog drugog iskaza...a iskazi govore o događajima...mada ne treba se držati ove moje definicije, jer vreme u fizici nije definisano...ja ne znam šta je vreme....

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 2 минута, Avocado рече

    Isto važi i za to... na beskonačno se (koliko znam o matematici, a to nije baš mnogo) ne primenjuju uobičajna pravila računskih operacija...

    Nisi u pravu...ukucaj aritmetika ordinala i kardinala. Postoje računske operacije u kojima je jedan operand konačan, a drugi beskonačan broj. Inače, postoje različiti beskonačni brojevi...ako te zanima mogu ti obrazložiti, ali mi daj 20 minuta da jedem...

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 4 минута, Avocado рече

    Isto važi i za to... na beskonačno se (koliko znam o matematici, a to nije baš mnogo) ne primenjuju uobičajna pravila računskih operacija...

    Takođe preporučujem: Hilbertovi problemi i logika Kosta Došen i grupa autora...

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 4 минута, Ivan Marković рече

    mada ne treba se držati ove moje definicije, jer vreme u fizici nije definisano...ja ne znam šta je vreme....

    A vreme nije definisano, jer ako bi ga definisali, ne bi izbegli ili cirkulus vitiosus ili regressus ad infinitum. Dakle, nema definicije...zato sam i rekao da nemam pojma.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 43 минута, Ivan Marković рече

    Mislim da se varaš. Pitaj Geniusa da ti to malo bolje objasni.

    Nadam se da hoće. Kao što više puta rekoh, fizika mi nije jača strana...

     

    Цитат

    Inače, singularitet je matematički nemoguć pojam, pod pretpostavkom da je ispravna definicija singulariteta kao tačke koja ima beskonačnu gustinu. A što se tiče tih ciklusa, to je puko nagađanje, s obzirom na to da singularitet nije mogao imati beskonačnu gustinu, niti se materija mogla sabiti to bezdimenzione tačke. Vreme je (kao i prostor) suštinsko svojstvo materije.

    To zasnivaš na tezi da "beskonačno" ne postoji?

     

    Цитат

    Zapravo, pod pretpostavkom da je ovo tačno, materija opet ne funkcioniše van vremena. Taj prethodni ciklus u kome se materija sabija ima vreme. Kada se sabije do singulariteta, materija nestaje jer je singularitet bezdimenziona tačka. Sa njom onda nestaju i prostor i vreme. A kad singularitet "eksplodira", ponovo nastaju materija, prostor i vreme.

    Kako ja to razumem, materija ne nestaje sabijanjem u singularitet.

    Čini mi se da ovde grešiš jer ne praviš razliku između metafizičkog pojma vremena (kojeg si sasvim lepo gore definisao kao interval između dva događaja) kojeg ću u nastavku zvati "Vreme" i aktuelnog "prostor-vremena" našeg univerzuma, kojeg ću u nastavku zvati PV1.

    AKO i samo ako, je naš univerzum jedini univerzum i ako je materija (prvi i jedini put) nastala u (poslednjem tj. jedinom) Big Bangu, onda je Vreme=PV1.

    Ako postoji više univerzuma, sasvim je zamislivo da Vreme teče u nekom drugom, dok u našem izgleda kao da stoji zato što je materija sabijena u singularitet i ništa se ne dešava (nema "intervala između dva događaja"). Takođe, ako bi se ciklični model ispostavio kao tačan, i samo sa jednim univerzumom, može da se desi da je Vreme beskonačno jer se sastoji iz beskonačnog niza PV koji nastaju i nestaju sa pauzama u vidu singulariteta.
     

    Цитат

    I mali savet, ako dopustiš. Ne koristi Vikipediju. Za ove stvari preporučujem Prostor, Vreme, Zenon od Miloša Arsenijevića.

     

    Hvala na preporuci... kad dođe na red...

    Wiki ne koristim kao izvor znanja ili kao "ultimate proof of truth", već kao "proof I'm not talking out of my ass"... lakše je drugoj strani za proveru od navođenja neke knjige...

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 7 минута, Ivan Marković рече

    Nisi u pravu...ukucaj aritmetika ordinala i kardinala. Postoje računske operacije u kojima je jedan operand konačan, a drugi beskonačan broj. Inače, postoje različiti beskonačni brojevi...ako te zanima mogu ti obrazložiti, ali mi daj 20 minuta da jedem...

    Bilo bi mi zadovoljstvo pročitati ako možeš da objasniš jednostavno... samo molim te što jednostavnije ;) ... ne moraš večeras... kad stigneš...

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 2 минута, Avocado рече

    To zasnivaš na tezi da "beskonačno" ne postoji?

    Ne. Ukoliko je singularitet tačka beskonačne gustine, onda je po velikom prasku ta beskonačna gustina morala da se svede na konačnu, jer je naš svemir, kao što znamo konačno gust. Ali beskonačno manje konačno ostaje beskonačno...Inače, beskonačno je sasvim legitiman mametamtički pojam bilo kao limes nekih nizova i funkcija, bilo kao transfinitni kardinali, koji su zapravo beskonačni brojevi. Ali pošto ja nisam platonista već konceptualista, rekao bih da te stvari postoje samo u našem umu i da se kao takvima njima služimo kao alatima...

     

    пре 6 минута, Avocado рече

    Kako ja to razumem, materija ne nestaje sabijanjem u singularitet.

    Prema jednom od tri Fridmanova modela, nestaje...to su modeli:cikličnog, ravnog i sedlastog univerzuma, a prema cikličnom, to tako ide...

     

    пре 8 минута, Avocado рече

    Čini mi se da ovde grešiš jer ne praviš razliku između metafizičkog pojma vremena (kojeg si sasvim lepo gore definisao kao interval između dva događaja) kojeg ću u nastavku zvati "Vreme" i aktuelnog "prostor-vremena" našeg univerzuma, kojeg ću u nastavku zvati PV1.

    Metafizički pojam vremena je samo to...metafizički...neproveriv i neoboriv...a pri tome i dalje preti Scila cirkularnog argumenta i Haribda beskonačnog regresa...

     

    пре 10 минута, Avocado рече

    AKO i samo ako, je naš univerzum jedini univerzum i ako je materija nastala u Big Bangu, onda je Vreme=PV1.

    пре 9 минута, Avocado рече

    AKO i samo ako, je naš univerzum jedini univerzum i ako je materija nastala u Big Bangu, onda je Vreme=PV1.

    Tačno...

     

    пре 11 минута, Avocado рече

    Ako postoji više univerzuma, sasvim je zamislivo da Vreme teče u nekom drugom, dok u našem izgleda kao da stoji zato što je materija sabijena u singularitet i ništa se ne dešava (nema "intervala između dva događaja").

    Ako je materija sabijena u singularitet, onda materija ne postoji, jer je sing bezdimenziona tačka...

     

    пре 12 минута, Avocado рече

    Takođe, ako bi se ciklični model ispostavio kao tačan, i samo sa jednim univerzumom, može da se desi da je Vreme beskonačno jer se sastoji iz beskonačnog niza PV koji nastaju i nestaju sa pauzama u vidu singulariteta.

    Pa ne..jer opet ako bi računali verovatnoću u kome se PV od beskonačnog niza PV mi nalazimo, opet bi došli do zaključka da nas nigde nema. Vrati se na izraz verovatnoće koji sam ranije dao...

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 16 минута, Avocado рече

    Bilo bi mi zadovoljstvo pročitati ako možeš da objasniš jednostavno... samo molim te što jednostavnije ;) ... ne moraš večeras... kad stigneš...

    Dogovoreno...sad sam u frci oko nekog ispita (državni, i uopšte nije naivan). Potrudiću se što pre...ako tema u međuvremenu nestane sa glavnog radara, potražiću je u odgovarajućoj rubrici...

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 53 минута, Ivan Marković рече

    Ne postoji samo jedan događaj. Jer bi onda pre njega morao da postoji još jedan...načelo dovoljnog razloga i jedna logička teorema koja kaže  da za svako p važi da q->p, odnosno da ya svaki iskaz važi da je posledica nekog drugog iskaza...a iskazi govore o događajima...mada ne treba se držati ove moje definicije, jer vreme u fizici nije definisano...ja ne znam šta je vreme....

    Imaš jednu kuglu koja nepomično stoji u beskonačnom prostoru.Apsolutno se ne pomera.Da li je to to jedan događaj?

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 6 минута, Kratos рече

    Imaš jednu kuglu koja nepomično stoji u beskonačnom prostoru.Apsolutno se ne pomera.Da li je to to jedan događaj?

    Ne znam. Događaj nije definisan. U teoriji verovatnoće, matematičkoj disciplini koja se bavi događajima, događaj je primitivan, odnosno nedefinisan pojam, jer bi u suprotnom teorija pstala cirkularna ili utonula u regres...Pri tome, kugla ne bi mogla da stoji u beskonačnom prostoru jer je onda ne bi bilo, tj, verovatnoća njenog postojanja u konačnoj zapreminskoj jedinici beskonačnog prostora ne bi postojala. A ako bi prostor bio konačan, onda bi morala da postoji još jedna kugla, da bi ga omeđila....Dakle, nema prostora ako postoji samo jedna kugla...a onda nema ni kugle...

    • Волим 1

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима




    Please sign in to comment

    You will be able to leave a comment after signing in



    Пријави се одмах

×
×
  • Креирај ново...