Jump to content

rimokatoličko-islamski dijalog

Оцени ову тему


Препоручена порука

  • Одговори 44
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Можда би разговор међу вама о теолошком објашњењу монотеизма био веома интересантан. Али то захтева доста труда, па ако неко има воље и жеље изволите. bliss jeeee

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Верујем да ће се отац Мидраш одазвати овој интересантној теми чим буде имао времена. Одлична идеја Енизе, свака ти част.  :)

Natus est Dei Filius, non pudet, quia pudendum est; et mortuus est Dei Filius, prorsus credibile est, quia ineptum est; et sepultus resurrexit, certum est, quia impossibile.

(De Carne Christi V, 4)

http://www.tertullian.org/library.htm

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Верујем да ће се отац Мидраш одазвати овој интересантној теми чим буде имао времена. Одлична идеја Енизе, свака ти част.  :)

tema je super...samo da opet ne krene sa nabijanjem na nos istorijskih fakata iz razlicitih vakata.Da  se malo,ako Bog da,vise porukom nego akterima zabavimo...ja sam juce imao jedan lep katolicko-muslimanski dijalog sa nasom zajednickom drugaricom u Knezu,i bap-na tren nam se i rabin Isak Asijel prikljucio...Allah nam dragi daje signale da se ipak moze...Valja ih prepoznati samo.
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Samo mi je želja da dignemo ovo svi na jedan jak nivo.Doveo sam hvala ALlahu sebi kao pomoć dvojicu vrsnih poznavaoca islama što mi olakšava posao u razgovoru samo treba da se to uhoda.I sada pored oslonca, Mikaela, i brata Selkobe i Monoa upotpunjuje ekipu.A vi uistinu imate i jedni i drugi io treći jedan repektabilan tim.

vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovo je temeljni dokument Katoličke Crkve o odnosu prema nekršćanskim religijama, pa i prema islamu:

DRUGI VATIKANSKI SABOR, DEKLARACIJA O ODNOSU CRKVE PREMA NEKRŠĆANSKIM RELIGIJAMA “NOSTRA AETATE”

1. Proslov

U naše vrijeme, kad se ljudski rod iz dana u dan sve uže sjedinjuje i kada rastu međusobne veze između različitih naroda, i Crkva pažljivo promatra u kakvom odnosu stoji prema nekršćanskim religijama. Na osnovi svoje zadaće da promiče jedinstvo i ljubav medu ljudima a također i među narodima, ona prije svega svraća svoju pozornost na ono što je ljudima zajedničko i što ih vodi do međusobnog zajedništva.

Svi su, naime, narodi jedna zajednica; imaju isti iskon, jer je Bog sav ljudski rod nastanio po svoj površini zemaljskoj; svima je posljednji cilj Bog, čija se providnost i svjedočanstvo dobrote, a i naum spasenja protežu na sve, dok se ne sjedine izabrani u svetom gradu koji će osvijetliti Božji sjaj, gdje će narodi hoditi u njegovu svjetlu. Ljudi očekuju od različitih religija odgovor o skrivenim zagonetkama ljudske egzistencije koje, kao nekada tako i danas, duboko uzbuđuju ljudska srca: što je čovjek, što je smisao i cilj našega života, što je dobro a što je grijeh, odakle boli i zašto, koji put vodi do istinske sreće, što je smrt, sud i nagrada nakon smrti i što je napokon onaj konačni i neizrecivi misterij koji obuhvaća našu egzistenciju i odakle smo došli i kamo idemo?

(nastavak slijedi...)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

(... nastavak)

2. Različite nekršćanske religije

Već od najstarijih pa sve do današnjih vremena nalazimo kod različitih naroda neko zamjećivanje one tajanstvene moći koja je prisutna tokovima svijeta i događajima čovječjeg života, a ponekad štoviše priznavanje najvišeg božanstva ili također Oca. To zamjećivanje i priznavanje prožima njihov život dubokim religioznim smislom. A religije, povezane s napretkom kulture, nastoje raščlanjenijim pojmovima i profinjenijim jezikom odgovoriti na ista pitanja. Tako u hinduizmu ljudi istražuju i izražavaju Božji misterij neiscrpivom plodnošću mitova i oštroumnim pokušajima filozofije, a traže oslobođenje od tjeskobe naše egzistencije ili oblicima asketskog života, ili dubokim razmatranjem ili se utječu Bogu u ljubavi i pouzdanju. U budizmu se, već prema njegovim različitim oblicima, priznaje korjenita nedostatnost ovoga promjenljivoga svijeta te se naučava put kojim će ljudi pobožno i s pouzdanjem postići bilo stanje savršenog oslobođenja ili će uspjeti, svojim vlastitim snagama ili višnjom pomoći, doprijeti do vrhunskog rasvjetljenja. Tako i ostale religije širom svega svijeta nastoje različitim načinima priteći u pomoć nemiru ljudskoga srca predlažući putove, tj. nauke i pravila života i svete obrede.

Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem promatra te načine djelovanja i življenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome razlikuju od onoga što ona sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude. Ali ona bez prekida naviješta i dužna je naviještati Krista, »koji je put, istina i život« (Iv 14, 6), u kome ljudi nalaze puninu religioznog života, u kome je Bog sve sa sobom pomirio.

Ona stoga opominje svoju djecu da razborito i s ljubavlju putem razgovora i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija, svjedočeći kršćansku vjeru i život, priznaju, čuvaju i promiču ta duhovna i moralna dobra kao i te socijalno-kulturne vrednote.

(nastavak slijedi...)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovo je temeljni dokument Katoličke Crkve o odnosu prema nekršćanskim religijama, pa i prema islamu:

DRUGI VATIKANSKI SABOR, DEKLARACIJA O ODNOSU CRKVE PREMA NEKRŠĆANSKIM RELIGIJAMA “NOSTRA AETATE”

1. Proslov

U naše vrijeme, kad se ljudski rod iz dana u dan sve uže sjedinjuje i kada rastu međusobne veze između različitih naroda, i Crkva pažljivo promatra u kakvom odnosu stoji prema nekršćanskim religijama. Na osnovi svoje zadaće da promiče jedinstvo i ljubav medu ljudima a također i među narodima, ona prije svega svraća svoju pozornost na ono što je ljudima zajedničko i što ih vodi do međusobnog zajedništva.

Svi su, naime, narodi jedna zajednica; imaju isti iskon, jer je Bog sav ljudski rod nastanio po svoj površini zemaljskoj; svima je posljednji cilj Bog, čija se providnost i svjedočanstvo dobrote, a i naum spasenja protežu na sve, dok se ne sjedine izabrani u svetom gradu koji će osvijetliti Božji sjaj, gdje će narodi hoditi u njegovu svjetlu. Ljudi očekuju od različitih religija odgovor o skrivenim zagonetkama ljudske egzistencije koje, kao nekada tako i danas, duboko uzbuđuju ljudska srca: što je čovjek, što je smisao i cilj našega života, što je dobro a što je grijeh, odakle boli i zašto, koji put vodi do istinske sreće, što je smrt, sud i nagrada nakon smrti i što je napokon onaj konačni i neizrecivi misterij koji obuhvaća našu egzistenciju i odakle smo došli i kamo idemo?

(nastavak slijedi...)

:) :) :) stadaradim 0409_feel joooj
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

(... nastavak)

3. Islamska religija

Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom.

Budući da je tijekom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude.

(nastavak slijedi...)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

(... nastavak)

[4. glavu ispuštam jer ona govori o odnosu prema Židovima]

5. Sveopće bratstvo isključuje svaku diskriminaciju

Ne možemo naime zazivati Boga, Oca sviju, ako otklanjamo da se bratski ponašamo prema nekim ljudima, stvorenima na Božju sliku. Odnos se čovjeka prema Bogu Ocu s odnosom čovjeka prema ljudskoj braći tako povezuje da Pismo kaže: »Tko ne ljubi, nije upoznao Boga« (1 Iv 4,  .

Time se uklanja temelj svakoj teoriji ili praksi koja između čovjeka i čovjeka, između naroda i naroda uvodi diskriminaciju u ljudskom dostojanstvu i u pravima koja odatle proizlaze.

Crkva dakle osuđuje svaku diskriminaciju ljudi koja se provodi zbog rase ili boje, društvenog položaja ili religije kao stranu Kristovu duhu. Zato Sveti Sabor idući tragovima svetih apostola Petra i Pavla, žarko zaklinje Kristove vjernike da »vladajući se lijepo među poganima« (1 Pt 2, 12), ako je moguće, koliko je do njih, žive u miru sa svim ljudima, tako da budu doista sinovi Oca koji je na nebesima.

Sve ovo u cjelini i u pojedinostima što je u ovoj Deklaraciji određeno prihvatiše oči Svetoga Sabora, i mi apostolskom vlašću, od Krista nam predanom, sve to zajedno s časnim ocima u Duhu Svetome odobravamo, odlučujemo i određujemo te zapovijedamo da to što je saborski određeno na slavu Božju bude proglašeno.

U Rimu, kod Sv. Petra, dana 28. listopada 1965.

Ja, Pavao, biskup Katoličke crkve (slijede potpisi Otaca)

(kraj)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

(... nastavak)

3. Islamska religija

Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom.

Budući da je tijekom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude.

(nastavak slijedi...)

1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Compendio...

423 Usled svojih istorijskih i kulturnih veza sa nekom nacijom , verska zajednica

može da dobije specijalno priznanje od strane države: to priznanje ne sme ni na koji način da uzrokuje diskriminaciju drugih verskih grupa, bilo građanske bilo društvene prirode. Pozicija koju zastupa Drugi vatikanski sabor u oblasti odnosa između država i verskih organizacija u skladu je sa potrebama pravne države i sa normama međunarodnog prava. Crkva je sasvim svesna da ovo njeno viđenje nije opšte prihvaćeno : pravo na verske slobode "krše se na žalost, u mnogim državama; ide se dotle da se predavanje, uvođenje ili pohađanje verske nastave smatra za zločin podložan kazni".

Link to comment
Подели на овим сајтовима

(... nastavak)

[4. glavu ispuštam jer ona govori o odnosu prema Židovima]

5. Sveopće bratstvo isključuje svaku diskriminaciju

Ne možemo naime zazivati Boga, Oca sviju, ako otklanjamo da se bratski ponašamo prema nekim ljudima, stvorenima na Božju sliku. Odnos se čovjeka prema Bogu Ocu s odnosom čovjeka prema ljudskoj braći tako povezuje da Pismo kaže: »Tko ne ljubi, nije upoznao Boga« (1 Iv 4,  .

Time se uklanja temelj svakoj teoriji ili praksi koja između čovjeka i čovjeka, između naroda i naroda uvodi diskriminaciju u ljudskom dostojanstvu i u pravima koja odatle proizlaze.

Crkva dakle osuđuje svaku diskriminaciju ljudi koja se provodi zbog rase ili boje, društvenog položaja ili religije kao stranu Kristovu duhu. Zato Sveti Sabor idući tragovima svetih apostola Petra i Pavla, žarko zaklinje Kristove vjernike da »vladajući se lijepo među poganima« (1 Pt 2, 12), ako je moguće, koliko je do njih, žive u miru sa svim ljudima, tako da budu doista sinovi Oca koji je na nebesima.

Sve ovo u cjelini i u pojedinostima što je u ovoj Deklaraciji određeno prihvatiše oči Svetoga Sabora, i mi apostolskom vlašću, od Krista nam predanom, sve to zajedno s časnim ocima u Duhu Svetome odobravamo, odlučujemo i određujemo te zapovijedamo da to što je saborski određeno na slavu Božju bude proglašeno.

U Rimu, kod Sv. Petra, dana 28. listopada 1965.

Ja, Pavao, biskup Katoličke crkve (slijede potpisi Otaca)

(kraj)

1000000001010 1000000001010 1000000001010 1000000001010
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

U Poljskoj živi 0.1 % muslimana. Govore poljskim jezikom i već 600 godina su tu što svedoči o dobrom odnosu prema njima. Treba imati u vidu da su svojom hrabrošću i ratnim veštinama doprineli u borbama za slobodu Poljske. Naročito je njihova uloga bila velika u pobedi nad Turcima u 17 veku pod Bečom. Kao nagradu za sve što su učinili za slobodu Poljske dobili su zemlju od poljskih kraljeva. Vremenom su se popoljačili, izgubili su sve svoje običaje i jezik, ostala im je samo vera.

1936. godine Islam je priznat kao jedna od državnih religija pa im je dozvoljeno predavanje po školama i mogućnost da uče arapski. Pre 12 godina osnovan je Zajednički savet katolika i muslimana čiji je cilj dijalog između dve vere, odnosno da katolici upoznaju muslimane, jer u Poljskoj možete da provedete ceo život a samo iz medija da čujete o muslimanima. Mediji uglavnom govore o muslimanima kao strašnim i netolerantnim ljudima, pa čitajući te i takve medije stičete iskrivljenu sliku da se radi o nekakvoj terorističkoj organizaciji čiji su svi članovi fundamentalisti i teroristi.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

U Poljskoj živi 0.1 % muslimana. Govore poljskim jezikom i već 600 godina su tu što svedoči o dobrom odnosu prema njima. Treba imati u vidu da su svojom hrabrošću i ratnim veštinama doprineli u borbama za slobodu Poljske. Naročito je njihova uloga bila velika u pobedi nad Turcima u 17 veku pod Bečom. Kao nagradu za sve što su učinili za slobodu Poljske dobili su zemlju od poljskih kraljeva. Vremenom su se popoljačili, izgubili su sve svoje običaje i jezik, ostala im je samo vera.

1936. godine Islam je priznat kao jedna od državnih religija pa im je dozvoljeno predavanje po školama i mogućnost da uče arapski. Pre 12 godina osnovan je Zajednički savet katolika i muslimana čiji je cilj dijalog između dve vere, odnosno da katolici upoznaju muslimane, jer u Poljskoj možete da provedete ceo život a samo iz medija da čujete o muslimanima. Mediji uglavnom govore o muslimanima kao strašnim i netolerantnim ljudima, pa čitajući te i takve medije stičete iskrivljenu sliku da se radi o nekakvoj terorističkoj organizaciji čiji su svi članovi fundamentalisti i teroristi.

nisam znao za te podatke u Poljskoj.Super
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...