Postavi pitanje muslimanu

[bosanac]

Nesto kao predanje kod nas hriscana? Sabori, sveti oci, kanoni, dogma ?

 

To mi trebaš malo bolje pojasniti te vaše termine.

[bosanac]

Gdje ode onaj video

?

 

[Crveni Baron]

To mi trebaš malo bolje pojasniti te vaše termine.

Citat:

Postoji garancija brate. Kod nas sunnet Allahova poslanika su zapisali drugovi njegovi.

Pa ovako nekako je i sa Apostolima, pa njihovi sledbenici, pa prvi vernici i tako dalje. I vi kao i mi prihvatamo i ono sto nije u samoj "knjizi", vi pored objave imate Sunnu a mi pored Jevandjelja imamo sabore, dogme, kanone. To je manje vise slicno, u smislu da nije to Allah kod vas objavio, a kod nas nije Hristos rekao.

[Благовесник]

Šiiti odbacuju prva tri kalifa kao uzurpatore, je l` tako?

[Euthyphro]

Sklonio sam ga, mislio sam da ne opterećujem temu jer nije o šiitima..evo, ga opet. Zaista je potresan ako je tačno ovo što govori ovaj čovjek.

[bosanac]

Pratio sam prevod saonim što je rečeno na videu i prevod je prihvatljiv. Govori o činjenicama vezanim za šitsko vjrovanje.

[Ignjatije]

Posto je kamata zabranjena u Islamu kako funkcionisu banke, uzimanje kredita, hipoteka.... u Islamskim zemljama ?

[bosanac]

Posto je kamata zabranjena u Islamu kako funkcionisu banke, uzimanje kredita, hipoteka.... u Islamskim zemljama ?

 

Pitanje:

Esselamu alejkum. Šta je to islamska banka i kako posluje ako nema kamate?

Odgovor:

Alejkumusselam.

Da bi se na ovo odgovorilo neophodno je nešto neći o klasičnim komercijalnim bankama, zatim navesti zašto i kada su nastale islamske banke i tek onda u kratkim crtama pojasniti na čemu se zasniva rad islamske banke koja nema kamate.

Nastanak, razvoj i poslovanje komercijalnih banaka

Riječ banka je nastala od talijanske riječi "Banco" a koja znači stol. Razlog ovog naziva se vraća na to što je u srednjem vijeku mijenjač novčanih valuta sjedio za stolom na javnim mjestima prodavajući i kupujući razne valute. Zatim je ovaj posao, tj. mijenjanje valuta, uznapredovao do oblika današnjih banaka.

Prva banka (mjenjačnica valuta) je osnovana u Italiji u gradu Budukije 1157. god. po Miladiju, a zatim je uslijedilo osnivanje drugih mjenjačnica (banaka) a njene aktivnosti su postepeno postale raznovrsnije i naprednije. S tim da se stvarni početak osnivanja banke u njenom savremenom obliku može smatrati osnivanjem mjenjačnice pod imenom "Banco della pizza dirialto" u istom talijanskom gradu Bundukije 1587. god. po Miladiju. Zatim je slična banka osnovana u Holandiji pod imenom "Amsterdam" 1609. god. po Miladiju, a koja je bila primjer po kojem su osnovane većina evropskih banaka poslije toga. Prva banka koja se pojavila u islamskim zemljama bila je "Privatna egipatska banka" koja je osnovana u Egiptu 1898.god. po Miladiju, a zatim je uslijedilo otvaranje banaka u drugim dijelovima islamskog svijeta.

Funkcije i poslovne aktivnosti komercijalnih banaka su prošle kroz određene faze: novčanu, investicionu i kreditnu. Novčana funkcija se ogleda u mijenjanju valuta, bankovnim depozitima (ostavljanja novca u banku na čuvanje), sortiranje, vaganje i određivanju vrijednosti kovanica i tome slično. Nakon novčane funkcije bankovno poslovanje se proširilo i uznapredovalo sa investicionim aktivnostima u raznoraznim oblastima ekonomske djelatnosti. I na kraju, jedna od zadnjih faza razvoja i napretka bankovnog poslovanja je kreditna funkcija. Naravno, ono što je glavna karakteristika poslovanja komercijalnih banaka je poslovanje sa kamatom.

Zabrana kamate je općepoznata u Islamu. Idžma (jednoglasan stav) učenjaka ovog Ummeta je na zabrani kamate. Ovaj idžma prenose Kurtubi, Ibnul-Munzir, El-'Ajni, Ibn Kudame, El-Merdavi, Ibn Hadžer, Ibn Tejmije, Ševkani, Ibn Hubejre, Nevevi, Ibn Hadžer El-Hejtemi i mnogi drugi. Na zabranu kamate ukazuju mnogi šerijatski tekstovi. Kaže Uzvišeni: "A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu" (El-Bekare 275). Kamata je veliki grijeh sa kojim se onima koji ga čine objavljuje rat od Allaha i Njegovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova!" (El-Bekare 278-279). Takođe, kamata je jedan od sedam upropaštujućih grijeha kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: "Klonite se sedam upropaštujućih grijeha ...", od kojih je jedenje kamate. U hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu, je došlo da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, prokleo onog koji uzima kamatu, koji je daje, zapisuje i dvojicu svjedoka, i kaže: "Oni su isti". Nema sumnje da je kamata koja se daje banci ili uzima od nje da je to kamata koja je Šerijatom zabranjena.

Nastanak, razvoj i poslovanje islamskih banaka

Mnogi islamski učenjaci smatraju da je preče umjesto riječi banka koristi šerijatski termin MASRIF. Jezički masrif znači promjena nečega za nešto drugo a njegovo šerijatsko značenje je prodaja novca za novac.

Čim su se komercijalne banke a koje su naravno zasnovane na kamatnom sistemu pojavile u islamskom svijetu oglasili su se učenjaci i intelektualci Ummeta, upozorili su muslimane na ophođenja sa tim bankama u onim aktivnostima koji su zasnovani na kamati. Među prvim učenjacima koji su pojasnili zabranu poslovanja sa bankama su bili Rešid Rida i Ebul-E'ala el-Mevdudi.

Reakcija islamskih učenjaka na pojavu komercijalnih banaka u islamskim zemljama nije se svela samo na upozorenje i odvraćanje muslimana od istih zbog njihove zasnovanosti na kamati nego su tražili i nudili alternativnu zamjenu za iste. Pa je tako pokrenuta ideja osnivanja islamskih banaka koje ne posluju na kamatnom sistemu niti sadrži neke druge Šerijatom zabranjeno vrste poslovanja kao i da se muslimani oslobode slijeđenja Zapadne ekonomije. Rezultat ovih iskrenih namjera i inicijativa je osnivanje preko 150 islamskih investicionih banaka.

Prvo iskustvo sa islamskom bankom je bilo 1963. god. po Miladiju kada je u Egiptu u gradu Mejtgamr osnovana banka čije se poslovanje slaže sa šerijatskim principima ekonomije. Međutim, ubrzo nakon otvaranja ova banka je prestala sa radom zbog zlonamjernih glasina koje su bile usmjerene protiv nje. Nakon ovoga i sličnih pokušaja u Džiddi je 1975.god. osnovana Islamska banka za razvoj koja je otvorila vrata svim islamskim zemljama da učestvuju u njoj, a cilj osnivanja banke je doniranje ekonomskog razvoja i društvenog napretka u zemljama učesnicama. Iste godine u Ujedinjenim arapskim emiratima je osnovana Islamska banka Dubej čiji je glavni cilj da poslovanje ove banke zasnuje na islamskim osnovama. Nakon toga, 1977.god. osnovane su tri islamske banke koje su formirale Međunarodnu federaciju islamskih banaka, a te banke su: Islamska banka Fejsal u Sudanu, Islamska banka Fejsal u Egiptu i Kuvajtski bejtul temvil. A od značajnih banaka u Saudijskoj arabiji koje su svoje poslovanje uskladili sa šerijatskim propisima a ne nose u svom nazivu prefiks "islamska" su svakako Banka Er-Radžihi i Banka El-Bilad.

Naravno, cilj svih ovih islamskih banaka je da izbjegnu poslovanja sa kamatom, usklade svoje aktivnosti sa šerijatskim propisima a da istovremeno pokrivaju ekonomske i društvene potrebe u razvoju i finansiranju mjesta i sredina u kojima djeluju. Na ovom mjestu neophodno je naglasiti da većina islamskih banaka nisu sve svoje aktivnosti uskladile sa principima islamskog poslovanja a naročito se to odnosi na odjele tih banaka u zapadnim zemljama.

Oblici i vrste usluga i poslovanja na kojima se zasniva islamska banka

Islamska banka sa svim svojim raznovrsnim aktivnostima se u osnovi zasniva na podržavanju razvoja društvene zajednice a od najistaknutijih aktivnosti islamske banke je investiranje sa imetkom položenim u banku. Osnove investiranja u islamskim bankama su:

- izbjegavanje kamate u svim oblicima poslovanja,

- zabrana držanja monopola,

- zasnivanje investiranja na razvoju proizvodnje,

- samilost u odgađanju vraćanju duga od strane siromašnih dužnika,

- usklađenost investicionih projekata sa Šerijatom.

Od vrsta i oblika investiranja i poslovanja u islamskim bankama su sljedeći:

Prva – mudareba, tj. ugovor između dvije strane, u ovom slučaju banke i klijenta, pri čemu jedna strana daje novac a druga učestvuje sa radom, a zaradu ili gubitak dijele procentualno (50%-50%, ili 70%-30%) shodno kako se dvije strane dogovore.

Druga – mušareka, tj. uzajamno učešće, a to je ugovor između dvije strane pri čemu obje učestvuje sa određenom količinom imetka, obje strane imaju pravo raspolaganja sa čitavim imetkom, pri čemu se dobit dijeli shodno kako se dogovore dvije strane a gubitak se dijeli na obje strane shodno veličini učešća. Ova vrsta poslovanja ima više oblika a može biti u zajedničkoj kupovini (banke i klijenta) neke nekretnine nakon čega banka prodaje svoj udio klijentu ili poslovnog investiranja pri čemu banka dijeli dobit sa klijentom sve dok klijent ne otplati novac koji je uzeo od banke.

Treća – murabeha, tj. kupoprodaja pri čemu je dobit poznata, odnosno klijent traži od banke da ona nabavi i kupi određenu robu koju će klijent kupiti od banke po cijeni po kojoj se dogovore a u kojoj će banka imati zaradu, svejedno da li otplaćivanje bilo odjedanput ili u ratama.

Četvrta – prodaja SELEM, tj. prodaja pri čemu kupac unaprijed da novac za robu a preuzima je nakon određenog dogovorenog vremena.

Peta – istisna', tj. kupoprodaja po narudžbi, odnosno kupovina pri kojoj kupac kupuje robu sa dogovorenim karakteristikama koju prodavač tek treba napraviti ili proizvesti.

Šesta – davanje beskamatnog kredita iz posebnih izvora banke određenih za kreditiranje.

Sedma – investiranje investicionih firmi i kompanija pri čemu banka dijeli dobit ili gubitak shodno njenom učešću.

Osma – investiranje kupovine dionica od firmi čija proizvodnja ili poslovanje nije zasnovano na haramu uz isti gore spomenuti princip.

Deveta – el bej'u bit-taksit, tj. prodaja na rate uz veću cijenu.

Deseta – prebacivanje novca sa jedne banke na drugu pri čemu se naplaćuje usluga prebacivanja. I mnoge druge vrste i oblici poslovanja.

Ono što je primjetno a što treba naglasiti je to da islamska banka u osnovi ne zasniva svoj rad samo na davanju beskamatnih kredita nego svoje poslovanje koncentriše na poslovnom i proizvodnom investiranju pri čemu ona učestvuje u dobiti a rizikuje gubitak zajedno sa klijentom. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakić

[bosanac]

Šiiti odbacuju prva tri kalifa kao uzurpatore, je l` tako?

 

Da, tako je.

[Trinaesti učenik]

Stvarno,gde isus o tome govori?

Dejane,  Isus a.s. ništa ne kaže što znači da se ne protivi. I u njegovo vreme je bilo robovlasničko društvo. Ali zato Pavle daje instrukcije.:

Titu 2,9-10 
⁹ Sluge (misli se na robove) da slušaju svoje gospodare, da budu ugodni u svačemu, da ne odgovaraju, 
Da ne kradu, nego u svačemu da pokazuju dobru veru, da nauku Spasitelja našeg Boga ukrašuju u svačemu. 

" Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju. "
(Efežanima 6,5 ) 

O ropstvu ima se Mojsijev zakon (maks. sedam godina, posle da bude oslobođen), ali on važi za starozavetnike, ne za nas Hrišćane. Ovo je dovodilo kasnije do pogrešnog tumačenja pa se jedno vreme tolerisalo ropstvo, prvo vladarima i magnatima (tajkuni) koji su mogli da imaju varvare robove itd., za zapad kasnije da ne govorimo; međutim ono je suprotno hrišćanskoj veri i etici i sa vremenom se, Bogu hvala, ukinulo.   A u vezi seksualne eksploatacije, ona ne postoji, jer muškarac pripada ženi i žena pripada muškarcu te su dvoje jedno telo. Žena je po apostolu Pavlu dužna da bude poslušna mužu, ali muž je istovremenom dužan da voli svoju ženu, da je poštuje i ceni, da je hrani i brani i da se u svemu brine za nju, bukvalno da joj skida zvezde sa neba. Ustvari, mi muškarci smo izvukli deblju kartu.. E sad što muškarci drage volje zaboravljaju na svoju dužnost ali se rado sećaju na dužnost žene, ovo mora još da se popravi, kako u nas muškarce tako i u žene koje vole posebno u mlađim danima da se pale na one koji dobro kljucnu.

 Dragi, zar nije Mojsijev zakon Božiji?  Neću komentarisati, samo ću citirati:

Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. (3) Ako dođe sam, neka sam i ode; (4) Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. (5) Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan', (6) neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi." 

(Izlazak 21,2-6)

 A robove i ropkinje, budeš li ih htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda koji su oko vas. (45) Možete ih kupovati i od pridošlica koji s vama borave; od njihovih obitelji što žive s vama i rođeni su u vašoj zemlji. Takvi mogu postati vašim vlasništvom. (46)
Njih možete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda naslijede u baštinu. Prema njima možete postupati kao prema robovima."(Levit. 25,44-46 ) 

Biblija nigde ne osuđuje ropstvo već samo zakonski reguliše. 

Što se tiče "seksualne eksploatacije", ona postoji sa postojanjem robova.  

"Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu,"

 

Ajet važi za ratne okolnosti i moram podsetiti da ne postoji napadajući džihad već samo odbrambeni. Odbrana se mora voditi do kraja, dok se neprijatelji ne pobede ili oslabe. U toku borbe, zarobljenici trebaju biti vezani. I posle kada borba prestane, zarobljenici se bez ikakvih uslova oslobađaju ili se traži otkup. 

"I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske,  a Allah sve može,"

 

Dakle, ratni plen se deli na propisane kategorije.

O ubijanju :   "Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je. "

 "Ratne okolnosti, odgovor je u šestom ajetu
 

Šesti ajet sure Et-Tevba daje odgovor na navode da islam promovira nasilje, ubijanje i krvoproliće:
 

Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. (Et-Tevba, 6)
 

Časni Kur'an ne samo da naređuje zaštitu neprijatelja koji traže azil već i da se odvedu na sigurno mjesto! Na današnjoj militarno-političkoj sceni, može se desiti da neki miroljubivigeneral poštedi živote neprijateljima. Ali, koji će general narediti vojnicima da svakog od njih isprate do sigurnog mjesta?!"

"Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika"  

Van konteksa, prethodni ajet:

{5:32} Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.  
Dakle, radi se o kriminalcima koji "na Zemlji sve granice zla prelaze." Ovakvim okorelim kriminalcima propisano je da imam tj. vladar izabere prema okolnostima i težini moguće kazne:  

{5:33} Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika,

Ali, ovde nije kraj već se nastavlja:

{5:34} ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.

"Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno. "

 


Vidi, u početku muslimane su napadali samo politeisti uz pomoć nekih Jevrejskih plemena. Kada su muslimani pobedili idolopoklonike i njihove saveznike onda se Vizantija okomila na njih. Znači, do tada muslimane nisu napadali hrišćani i muslimani nisu imali ratnu instrukciju. I kada je Vizantija objavila rat nisu znali šta da rade. I onda je objavljen ovaj ajet:

"Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno. "

Kako i sami možete primetiti, ovaj ajet je prva dozvola da se muslimani mogu braniti od kriminalaca i terorista koji su ateisti a koji su se rodili kao hrišćani. Dakle, ne protiv svih hrišćana nego samo protiv onih koji napadaju. Naravno, uz poštovanje ostalih propisa i principa.

"Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah zaista voli one koji su pravedni" (El-Mumtehine, 8).

O prisilnom seksu :   "O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena"

 
 

Ovaj ajet dozvoljava Poslaniku a.s. da se oženi nakon što je dao mehr. Znači, govori o Poslaniku a.s. kada je dao mehr i onda je mogao da se oženi. 

":.. i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena".

Drugo, ovaj ajet dozvoljava da se Poslanik a.s. oženi sa zarobljenicama.  Dakle, nije više odnos: Poslanik-robinja/zarobljenica nego, suprug-supruga. 

"One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. - A Allah je silan i mudar."   "Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju  brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! - Allah je, zaista, uzvišen i velik! "

 Žene i muškarci su spomenuti u Kur'anu u istom broju. Nema neravnopravnosti, svi su jednaki pred Bogom. Na ovom svetu muževi su za jedan stepen nad ženama iz spomenutih razloga. Ali  to nije u smislu da je muž nadređen već u smislu da je muž predsednik kuće a supruga premijer koji kada predsednik nije kod kuće postaje predsednik. Iako muž troši svoj imetak za celu porodicu, žena isto ima svoj imetak ali ne mora  da troši ni za svoje potrebe  jer je muž obavezan da troši za sve potrebe porodice. Drugi hadis se odnosi na situaciju kada supruga postane buntovnica u smislu da krši bračni ugovor. Ako niste znali, pre braka sve se to uredi ko ima kakve obaveze i ko šta dozvoljava. E, sad ovakva supruga prvo se posavetuje, onda se izbegava bračni krevet a u krajnjem slučaju može se a ne mora, i lagano udariti tako da ne ostanu ni modrice ni podlivi niti ikakve posledice. Ne sme se po licu i osetljivim delovima tela. Kada su pitali Poslanika a.s. sa čime tj. na koji način da se udare, Poslanik a.s. je odgovorio 'Poput udaranja misvakom i tome slično.'" (Tefsir El-Kurtubi) Misvak je prirodna četkica za zube. To je mali štapić veličine četkice za zube. 


 

[Trinaesti učenik]

Znaci nesto sto su ljudi zapisali. Moze li tu biti da je neko nesto pogresno zapamtio ili zapisao? Mislim, ljudski je gresiti. Ili postoji nepogresivost coveka? Hajde Kur'an, da kazemo Gebrail se javljao Muhamedu i on je to licno zapisivao pa recimo nije tu moglo biti gresaka, ali koja je garancija da u Sunni nema gresaka?

Kur'an nemuslimani mogu shvatiti kao Ustav života. Svako ko je čitao

neki Ustav zna kako to izgleda. Ustav samo načelno obrađuje neke

najvažnije teme u društvu i u organizaciji države. Dok zakoni, uredbe i

ostali pravni akti samo razrađuju Ustavne odredbe. Isto tako, Sunnet

razrađuje tj. objašnjava i pojašnjava Kur'an.
 

Sunnet je skup svih radnji i reči Poslanika Мuhammeda sallallahu alejhi ve

sellem i njegova odobravanja tuđih postupaka, za vreme njegova

poslanstva, u domenu pojašnjavanja ili propisivanja šerijatskih propisa.

Muslimani su dužni uvek kada spomenu Poslanika Muhammeda (iz)reći:

"sallallahu alejhi ve sellem" (Skraćeno s.a.w.s., arapski: (صلى لله علیھ وسلم

a to znači "Neka je Allahova milost i mir na njega". Inače, ovo salutiranje

je obavezno kad se spomene bilo koji Božiji poslanik.

Sunnet je sačuvan u hadisima. Ashabi su uvek slušali šta je govorio

Poslanik Muhammed a.s. i posmatrali kako se on ponašao a s obzirom da

tada nisu bili pismeni (sem manjina) niti je bilo diktafona Arapi su sve

pamtili. Tako su i ashabi memorisali svaku reč i postupak Poslanika a.s. 

Ashabi su sledećoj generaciji muslimana koja se naziva Tabini sve

prepričavali šta su znali. A Tabini su prepričavali sve šta su znali sledećoj

generaciji koja se naziva Tabi-tabini. Proces se odvijao dvosmerno isto

kao i za Kur'an:

- Usmeno, i

- Pismeno.
 

Dakle, hadisi su svedočanstva ljudi koji su okruživali Poslanika

Muhammeda a.s. a koji su do nas došli putem predaja. Međutim, pojavio

se problem tačnosti nekih hadisa. Zbog toga je Ulema (skup svih islamskih

učenjaka) počela stručno da se bavi izučavanjem hadisa čime nastaju tzv.

hadiske nauke. Teolozi koji se bave hadiskim naukama se zovu

muhaddisi.
 

Ovde je bitno skrenuti pažnju nemuslimanima da odmah ne uzimaju

zdravo za gotovo bilo koji hadis dok ne provere da li je ocenjen kao

tačan ili netačan. Zatim dok ne provere da li je dotični hadis isti kao u

autentičnim zbirkama hadisa, i da li je prevod dotičnog hadisa ispravan.

Takođe da ne zaboravimo da je tumačenje hadisa ispravno samo uz

kontekst.
 

Ovde je bitno spomenuti jedan fenomen u vezi hadisa: Sened.

Sened je lanac prenosilaca, odnosno da se zna ko je od koga čuo, i ko je

od koga preneo. Ovo je veoma važno u procenjivanju tačnost hadisa.

Muhaddisi znaju i biografiju svakog prenosioca, odnosno njegove psihomentalne

sposobnosti (da li je imao dobro pamćenje?) i njegove moralni

karakter (da li je bio sklon lažima?).
 

Dakle, skup svih hadisa je sunnet Poslanika Muhammeda a.s.

Treći izvor Islama je praksa selefu-salih. Selefu- salih su prve tri

generacije muslimana od Poslanika Muhammeda a.s. (ashabi, tabini i

tabi-tabini). Razlog zbog čega su oni izvor jeste jer su oni najbolje

poznavali Poslanika a.s., odnosno Sunnet. Od njih se uzima tumačenje

Kur'ana tj. razumevanje Islama, i njihova praksa tj. njihovo sprovođenje  

 

Islama.

Celokupno islamsko verovanje se zove akida. A verska praksa se naziva

ibadet.

Ovde je bitno objasniti da selefu- salih nisu ništa menjali u akidi (veri) i

ibadetu (verskoj praksi). Niti se njihova verska praksa i verovanja

razlikovala u nečemu od Poslanikove a.s. verske prakse i verovanja.

Sunnet je slično kao kod vas Sveto apostolsko predanje . Razlika je što se hrišćani nisu bavili od početka originalnošću Svetog predanja te zbog toga su protestanti odbacili Sveto predanje u potpunosti kao neautentično.  Ukoliko si pročitao sve ovo te želiš još informacija slobodno mi kaži. Svako dobro

 

[Trinaesti učenik]

Mene ovo zanima jer kod vas postoje Suniti i Siiti. Sta je Siia ili kako se vec zove? U cemu se razlikuju Suniti od Siita?

Poštovani Željko, termin suniti kao i šiiti ne nalaze se u Kur'anu niti sunnetu. Takve termine nije poznavao ni Poslanik a.s. U jednom hadisu se kaže da će se pojaviti 73 grupe, sve će u Pakao sem one grupe koja se bude čvrsto držala Kur'ana i Sunneta. Iz ovoga su neki izveli etiketu ehli sunne wel džema'a, što znači, sledbenici sunneta i zajedništva. Ubrzo, ova etiketa je postala opšteprihvaćena. Iako je sasvim pogrešno  Šiizam postaje teologija tek 150-200 godina nakon Poslanika a.s. Drugim rečima, u pitanju je sekta. Kad su u pitanju razlike one su ogromne. Nastaviću kasnije, moram da idem. 

Pozdrav i mir Božiji svima i svako dobro.

[Дејан]

Dejane, Isus a.s. ništa ne kaže što znači da se ne protivi. I u njegovo vreme je bilo robovlasničko društvo. Ali zato Pavle daje instrukcije.: Titu 2,9-10 9 Sluge (misli se na robove) da slušaju svoje gospodare, da budu ugodni u svačemu, da ne odgovaraju, Da ne kradu, nego u svačemu da pokazuju dobru veru, da nauku Spasitelja našeg Boga ukrašuju u svačemu. " Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju. " (Efežanima 6,5 )

 

Jedna je stvar raditi na njivi a druga stvar seksualno opštiti.

Jedan rob, se po savetu svog duhovnika sa svete gore, vratio svom vlasniku muslimanu,pa je ovaj videći takvo smirenje i dobrotu i sam postao Hrišćanin.

Mislim da su obojica stradali za Hrista.

Mislim da ti je ovde jasno da su Hri['ani bili ti koji su robovi a ne robovlasnici.

Nas Hristos ne uči da imamo robove a o seksualnim robinjama ne želim ni da komentarišem...

 

[Дејан]

Da se nadovežem,ako je robovlasnik  koji je musliman,morao da oslobodi roba ukoliko krši islamske propise,kako to može biti shvaćeno kao borba protiv robovlasništva?

Ispunjavajući Allahove zakone imaš sva prava da držiš robove,što si bolji Musliman imaš više robova ...

Svakako da to negde i ikonizuje sam robovlasnički odnso muslimana i Allaha.

Hristos u borbi protiv zla ipak nije pravio nikakve kompromise.

[bosanac]

Jedna je stvar raditi na njivi a druga stvar seksualno opštiti.

Jedan rob, se po savetu svog duhovnika sa svete gore, vratio svom vlasniku muslimanu,pa je ovaj videći takvo smirenje i dobrotu i sam postao Hrišćanin.

Mislim da su obojica stradali za Hrista.

Mislim da ti je ovde jasno da su Hri['ani bili ti koji su robovi a ne robovlasnici.

Nas Hristos ne uči da imamo robove a o seksualnim robinjama ne želim ni da komentarišem...

Vjeruj brate da ti na ovo mogu odgovoriti. Ali staču. Neće ići u prilog dijalogu kojeg gradimo. Stajem ovdje po ovom pitanju i sustegnut ću se od komentara jer rasprave ne vode ničemu.