Jump to content

Јереј Угрин Поповић

Оцени ову тему


Guest Alefshin

DA LI SE NAKON LITURGIJE ZADRZITE U PAROHIJSKOM DOMU RAZGOVARAJUCI MEDJUSOBNO   

13 члановâ је гласало

  1. 1. DA LI SE NAKON LITURGIJE ZADRZITE U PAROHIJSKOM DOMU RAZGOVARAJUCI MEDJUSOBNO

    • DA, pet minuta
      0
    • DA, deset minuta
      2
    • DA, sat i vise
      5
    • Kako kada
      2
    • NE, nikada
      4


Препоручена порука

kviz pitanje....koji broj cipela nosi o.Ugrin...... 0409_feel https://www.pouke.org/forum/public/style_emoticons/default/0205_whistling.gif pivo

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 637
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

  • Гости

Svi prizrenski bogoslovi su cool!Cast je poznavati ih!Mogu da kazem da sam imala ogromnu srecu i zadovoljstvo da mnogo puta u zivotu pijem i jedem sa nekima od njih.Kad oni pricaju o Hristu,i o Ljubavi,muva se cuje da proleti,ali igla ne moze da padne.I svi oni imaju sesretski smisao za humor,tako karakteristican za moj kraj.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Moj lični uutisak..kada se pojavila tema j.U.Popović na forumu zaintrigirao me je njegov način obraćanja drugima, njegova sposobnost da uzdrma i prodrma, njegova igra rečima , gde kroz prizmu događaja koje opisuje on pažljivog čitaoca tera na razmišljanje

Imala sam čast da ga lično upoznam, mlad čovek u Hristu koji živi  život u Hristu, čovek koji  vam ne govori šta je i kako je nego vas nagoni da sami nađete odgovor, čovek koji vas samo upućuje gde da tragate, koji vam ne daje gotovo odgovore, niti će vas siliti da taj odgovor na taj način prihvatite već da sami u sebi potražite odgovor, da razmišljate svojom glavom

Što se riče cipela Mozarte , rekla bih odokativno 44

Što se tiče obožavaoca, ne obožavam ništa sem Boga, čak i ne koristim tu reč

I sada jedno pitanje koje o.Ugrin kroz razgovor pomenu, ili bolje reći konstataciju, koja mene muči godinama, ali se uvek sablazne kada to pomenem

za post je dozvoljena riba, puževi su čak dozvoljeni i u postu na vodi ali ono što mene oduvek buni je - život?

Ipak nekome se oduzima život, sad po tome su i biljke živa bića, trebalo bi da jedemo samo plodove, ipak u tim plodovima je seme, dakle opet život?

Nema krvi?

Ipak riba ima krvi?

Pitanje je vrlo interesantno za širok auditorijum te molim vas u odgovorima nemojte se meni lično obraćati, neka bude uopšteno pitanje

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Lazarice,neces mi verovati neki dan moj kumic mene pita zasto je riba posna,a sir i mleko nisu.On kaze da je,po njegovom misljenju,veci greh ubiti ribu nego pomusti kravu.Interesantno i veoma logicno razmisljanje.

Licno mislim da je to mozda zato sto je Hristos ucinio cudo sa ribama,kad je nahranio onoliki narod.A i apostoli su uglavnom bili ribari.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ideja da riba bude deo ishrane koji se jede tokom tzv. posnih dana je proizašla iz monaške logike

da ako već čovek mora da jede (barem nešto, malo) da bi živeo, onda neka to bude ona hrana

koja je dostupna i najsiromašnijem sloju ljudi. A svako može da (uz Božiju pomoć i 'alat') upeca ribu.

Ne može svako da gaji kravu i jede šta se od nje sve već konzumira (npr. mleko).

Svako može da (opet uz Božiju pomoć i malo ... 'pametnog oblačenja') od divljih pčela uzme med.

Naravno da prehrambeno monaško pravilo nije doneto ... 'juče'.

ovo je 1 od tumačenja

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

Izidin post me je naterao da razmisljam odakle potreba da se napise nesto tako otvoreno i iskreno?! Pa bih se usudila da malo udjem u temu. Smatram da je razlog upravo otvoren i iskren pristup, nacin oca Ugrina. Da, mnogi su stanovi, ali sada i ovde se ako mogu grubo da kazem, odredjujemo. Na rukopolozenju oca Ugrina, mitropolit je u besedi kojom mu se obracao upravo to i rekao, nemoj odradjivati, radi, iskreno, potpuno i do kraja. Poslusanje se ispunjava, poslusanje Episkopu, poslusanje pastira. Nisam, naravno sve ovo ispricala da bih na bilo koji nacin, samo hvalila oca Ugrina(a sto i ne bih  0311_womens) nego da bih upravo primerom pokazala sta znaci vrsiti svoju sluzbu! SVOJU SLUZBU. Pa hajde malo da se zamislimo koje su nase sluzbe, koji je nas nacin, da izbegavamo da se teme samo nizu, razgovori teku, vruce teme palog postojanja - sire. Malo da se zamislimo  0405_feel . I naravno iskoristicu citat pomenute licnosti " Mislite o tome " - o. Ugrin.

Жив ми Господ мој

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Tanja,mnogo mi je zao sto nisam na Saboru sa tobom provela vise vremena.Tebi ne moram nista da objasnjavam,objasnjenje je bilo za druge.Ti znas

oca Ugrina.A napisala si upravo nesto sada,sto i mene fascinira kad naseg oce Ugrice.On slusa svog episkopa u svemu.A tako i treba.Otupeh zube objasnjavajuci narodu da treba da slusa i postuje svog episkopa,samo zato sto je episkop.

A ti znas i mene.Da me ne znas ne bih mi onako prisla da me pozdravis.Bas si me dirnula tada.

Ljudi treba da uzmu u obzir cinjenicu da smo otac Ugrin i ja,pre svega mladi ljudi...

Otac Ugrin je jedan od najlepsih,najmirisnijih i najneznijih cvetica u Njivi Gospodnjoj zvanoj SPC.I kad god neko bilo recju bilo delom pokusa da povredi ili u tome uspe,coveka poput njega,ja placem.Ali,ne placem ja,mila moja,radi cveta.Ja zalim coveka,koji je nasrnuo na cvece!

"Mislite o tome!" 0405_feel

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mislim da je osnovni problem sto ljudi ne ucestvuju, ne daju sebe. Igraju se sa svojom decom , a da ih I ne poznaju, zanatlije su  na svojim radnim mestima samo da bi preziveli, guglaju kako ne bi ispali glupi u drustvu ( meko š), prilaze sa pred sudom,laznom skromnoscu… A sve to (licemerje) samo otudjuje coveka od sebe, drugog, Boga, koci ga u nacinu razmisljanja, stvara grc. Hrabrost je ta koja nas odredjuje, koja tka nacin nasih zivota. Hrabrost pre svega prema sebi, kako bi iskoracili I stali na usku stazu. A za sve to je potrebna zajednica I to ne bilo kakva zajednica, vec zajednica Svetih u kojoj je Jedan Svet, Jedan Gospod Isus Hristos.  I to nas opet dovodi do onoga da ne mozemo sami I ne mozemo, jer drugi je nase ogledalo u kome ne vidimo iskrivljeno vec licem k licu. A takav pristup, kao sto vidimo prema Izidinom svedocenju, je nemoguce ne primetiti, nemoguce se ne odazvati pozivu na ples. Sada to otvara temu I odgovornosti, te cu s`toga zastati.

НЕ МОГУ И НЕЋУ КУЋИ ПОСЛЕ ЛИТУРГИЈЕ! ВИ? ОД НАС ЗАВИСИ!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...
  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...