Bokisd Написано Април 28, 2020 Пријави Подели Написано Април 28, 2020 Flojd је реаговао/ла на ово 1 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Април 29, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Април 29, 2020 Bokisd је реаговао/ла на ово 1 Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Мај 5, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Мај 5, 2020 Bokisd је реаговао/ла на ово 1 Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Мај 11, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Мај 11, 2020 Razgovor na temu: Kako izgleda veza sa Tjunerom? Bokisd је реаговао/ла на ово 1 Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Мај 27, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Мај 27, 2020 Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
PredragVId Написано Јун 5, 2020 Пријави Подели Написано Јун 5, 2020 Flojd and Рапсоди је реаговао/ла на ово 2 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Јун 5, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Јун 5, 2020 Roman o odrastanju petorice drugara, njihovo adolescentsko doba, dokazivanja, ljubavnim problemima, a zatim i prica o punoletstvu, prvim automobilima, ulazak u svet Tuning Stajlinga, komplet prica o sredjivanju trkackog juga preuzeta od Andreja sa " prijemnog odeljenja" decka koji je izvezao juga na stazu Nidburgring, price o klubovima, takmicenjima, stilovima u stajlingu, legalnim i ilegalnim trkama. . . Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Јун 5, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Јун 5, 2020 Предраг М је реаговао/ла на ово 1 Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Јун 5, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Јун 5, 2020 Cena knjige je 600 din. Mozete je naruciti porukom, ili pozivom na br: 0600888563 Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Лапис Лазули Написано Јун 6, 2020 Пријави Подели Написано Јун 6, 2020 Ne znam koliko je ovo za ovu temu ali je spotic prvi sa driftom a meni je Nidza bleja taman muzika(mada se mnogi ne slazu da je muzika ?) za tu vrstu nadr*ane (soprostenjem) voznje. Flojd је реаговао/ла на ово 1 Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Јун 6, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Јун 6, 2020 Ako mi verujes ja ih uopete ne slusam, cak sta vise slusam roken rol dok vozim. ? Лапис Лазули је реаговао/ла на ово 1 Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Јун 22, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Јун 22, 2020 Udddd Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Јун 22, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Јун 22, 2020 I Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Јул 5, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Јул 5, 2020 UŽARENI ASFALT Danijel Peki Petrovic Veliko mi je zadovoljstvo da Vam predstavim knjigu svog brata od tetke, Danijela. Knjigu sam čitao pre dve godine dok još uvek nije "ugledala svetlost dana". Moram priznati da istom nisam baš bio oduševljen. Vremenom sam promenio mišljenja o pojedinim stvarima, sazreo sam jednom rečju. Tako da je ponovno čitanje ove knjige ostavilo dobar utisak na mene. Knjiga me je rasplakala, a kao što znate malo mi je potrebno da se rasplačem nad nekom pričom. Ovo je pre svega roman o različitim vidovima ljubavi. Sve te ljubavi čine glavnog aktera ovog romana. Priču otpočinje Petar, Nikolin mlađi brat. Sećanja ga vraćaju u prošlost. On dobro zna da će se bol vratiti i da će se pod naletom iste osećati loše. Ali, uprkos svemu, Petar priziva sećanja na jedan tragičan događaj... Kao glavni akter ovog romana, egzistira mladić Nikola. Njegov život, pored ostalih draži koje jedno detinjstvo donosi, upotpunjen je i školskim obavezama. U školi on ima svoja dva drugara, Toleta i Boleta. Oni su nerazdvojni, različiti, a ta njihova različitost ih čini najboljim prijateljima. Uvek su tu jedan za drugog, spremni su na rizik. To je ljubav prema svom društvu, svojim prijateljima. Oni upadaju u razne neprilike, a većina takvih neprilika prouzrokovana je zbog devojaka koje im se dopadaju. Moram reći da roman nije podeljen na delove, već je predstavljen kao jedan celovit tekst, bez prekida u obliku otpočinjanja novog poglavlja. To malo komplikuje analizu, ali je istovremeno čini i izazovom za mene. Dakle, u početnim delovima romana autor nam daje opise Nikoline ličnosti. Saznajemo kakava je on osoba. Dominantan je taj njegov dobar odnos sa drugarima. On je i dobar sin, poštuje svoje roditelje. Ali, mladost je takva, nepredvidiva i životna staza ga vodi ka izboru pogrešnih devojaka zbog kojih trpi batine. Jedan od, po mom mišljenju, važnijih delova jeste Nikolino poznanstvo sa Nevenom. Tu otkrivamo jednu novu ljubav koju Nikola u sebi gaji, a to je ljubav prema knjigama. Upoznaju se slučajno, kao u nekom filmu, on je žurio, a ona je nosila teške knjige Fjodora Dostojevskog. Taj sudbonosni sudar je spojio dve energije, a spajala ih je jedna, sasvim dovoljna, nit u koju je utkana ljubav prema književnosti... Nikola zapisuje njen broj, ali usled uticaja mnoštva događaja u njegovom životu, na isti zaboravlja ... Kod kuće ga čeka poklon za rođendan. To je automobil Jugo, poklon njegovog oca. Nikola gaji veliku ljubav prema automobilima. Strastveni je vozač. Ista ta ljubav, u vidu automobila, opija i njegove drugare. Okolnosti čine da oni upoznaju Nešu od kojeg uče i koji ih uvodi u svet modifikacije vozila. Naime, ova družina želi da da neki svoj lični pečat vozilima koje vozi. Želi da onu standardnu, nekreativnu industrijsku proizvodnju automobila zameni za lepši izgled prilagođen sopstvenim ukusima. Nikola uživa u modifikacijama vozila drugih vlasnika, dodaje im specifičnu notu po kojoj će se razlikovati u masi istih automobila. Sve protiče u toj velikoj ljubavi, ljubavi prema automobilima. Ali, kako Nikola i sam priznaje, ljubav prema ženi mu je bitnija od posla, a taj posao uključuje i automobile. Za Nikolu možemo reći da je idealan tip, pravi džentlmen, osoba koja poštuje žene. Međutim, on ne može da savlada svoj bes i upada u razne neprilike. Jedna od takvih neprilika biće za njega kobna. Biće izazvan da učestvuje u trci na život i smrt... Zanimljiv je i taj njegov odnos prema devojkama, na koji bih se ja ovde osvrnuo. Iz Nikolinog ponašanja, možemo zaključiti da Nikola traži savršenstvo. Ono što muškarce privlači jesu dobra zadnjica, tanak struk, dobre grudi i to je kombinacija koja je dobitna. Međutim, Nikola će vremenom shvatiti da takva kombinacija može biti i kobna, jer su obično lepe i zgodne devojke u rukama opasnih momaka. Nikola nema sreće u ljubavi. Odbijaju ga baš takve devojke, ali nakon šest godina prava ljubav će se roditi iz ponovnog susreta, sa jednom davno zaboravljenom devojkom. Upečatljiv je i taj Nikolin odnos sa drugarima. Oni su kao braća, poštuju se međusobno, skloni su šali, i uvek su tu jedan za drugog, kada im je potrebno razumevanje. Njihovi razgovori su filozofski. Dijalozi predstavljeni u ovoj knjizi imaju dubinu. Odlikuju ih različita razmišljanja o ljubavi i prijateljstvu. I sve te ljubavi se prepliću u ovom nesvakidašnjem romanu. Ljubav prema prijateljima, prema roditeljima, književnosti, devojkama, i prema automobilima i trkama. U knjizi ima i informativnih delova. Čitanjem ove knjige dopunićete svoja znanja o automobilu, trkama i samim modifikacijama koje vaše auto mogu učiniti superiornijim u odnosu na masu istih, nekreativnih, industrijskih radova. Knjiga za svaku preporuku! Ne zato što je autor iste moj brat, već zbog nesvakidašnjosti koju nam ista nudi. O čemu govori roman? Roman pre svega govori o životu. O različitim vrstama ljubavi koje se rasplinuju i koje se mogu rasplinuti u toku našeg života. Istovremeno je ovo roman i o odrastanju. O tome kako menjamo svoj pogled na svet, roman o sazrevanju. Filozofija jednog momka koji gaji ljubav prema automobilima. Jer šta nam drugo ostaje nego ljubav! Epilog ovog romana nosi naziv "Plaču samo oni koji vole". Priču završava Nikolin brat Petar. Otpočeo ju je sa bolom u grudima, završava je sa olakšanjem, ali pravda nije zadovoljena. Ona još uvek čeka da stupi na pozornicu, i zajedno sa istinom na pod, iste te pozornice, baci nepravdu i laž. I gume zablistaše. Pri samom dodiru sa asfaltom gume su učinile svoje. Iza njega je ostao užareni asfalt, kao što je i njegova ljubav prema automobilima gorela. Kao što sam već pomenuo da knjigu "Igra sudbine" treba da pročitaju i muškarci kako bi bolje razumeli žene, tako i ovu knjigu treba da pročitaju i žene. Da razumeju tu neizmernu ljubav koju muškarci gaje prema automobilima, svom društvu i pivu uz koje se najbolje priče pripovedaju. Sve ono što se ne izgovori, ostaje u nama i zadaje nam rane. Često se kajemo zbog reči koje nismo pustili da žive, a mi smo ih ubili jer strah je sahranio našu želju da uspemo. "To ti je kao neka sudbina, čim nešto voliš, to ti se polako otvara i ostvaruje. Ali nisam od onih koji veruju u sudbinu, već u svoj rad, jer stari ljudi kažu da budala veruje u sreću a pametan u svoj rad." "U knjigama je satkana sva energija, sva moć i sva dobrota ovoga sveta. Zato volim da čitam, to je nešto što mi upotpunjuje ličnost." "Kažu ljudi da čovek ne treba da juri starije devojke jer su one "pune" istorijskih činjenica, a da su mlađe cure bolje jer su njihova geografska širina i dužina još uvek neispitane i nisu upisane ni u jednu kartu ponosnih "istraživača", pa je samim tim proučavanje slađe."? "Seo sam pored brata i dugo ga gledao sa tugom u očima. Voleo sam ga više nego što sam voleo sebe. Bio mi je uzor i najbolji drug. Uvek me je podržavao i imao razumevanja za mene i moje ispade. Možda ga nisam dovoljno poštovao, ali sam se trudio da mu dokažem da ga poštujem, na neki svoj način. Znam i to da će, i ako se ne probudi, njegov duh uvek biti tu za mene". Autor: Marko Todorovic Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Flojd Написано Јул 5, 2020 Аутор Пријави Подели Написано Јул 5, 2020 Kritike citaoca : Izmenjen text, preuredjen: UŽARENI ASFALT Danijel Peki Petrovic Veliko mi je zadovoljstvo da Vam predstavim knjigu svog brata od tetke, Danijela. Knjigu sam čitao pre dve godine dok još uvek nije "ugledala svetlost dana". Moram priznati da istom nisam baš bio oduševljen. Vremenom sam promenio mišljenja o pojedinim stvarima, sazreo sam jednom rečju. Tako da je ponovno čitanje ove knjige ostavilo dobar utisak na mene. Knjiga me je rasplakala, a to se retko desava. O čemu govori roman? Roman pre svega govori o životu. O različitim vrstama ljubavi koje se rasplinuju i koje se mogu rasplinuti u toku našeg života. Istovremeno je ovo roman i o odrastanju. O tome kako menjamo svoj pogled na svet, roman o sazrevanju. Filozofija jednog momka koji gaji ljubav prema automobilima. Ovo je pre svega roman o različitim vidovima ljubavi. Sve te ljubavi čine glavnog aktera ovog romana. Priču otpočinje Petar, Nikolin mlađi brat. Sećanja ga vraćaju u prošlost. On dobro zna da će se bol vratiti i da će se pod naletom iste osećati loše. Ali, uprkos svemu, Petar priziva sećanja na jedan tragičan događaj... Kao glavni akter ovog romana, egzistira mladić Nikola. Njegov život, pored ostalih draži koje jedno detinjstvo donosi, upotpunjen je i školskim obavezama. U školi on ima svoja dva drugara, Toleta i Boleta, a kasnije Stoleta i Zokija. Oni su nerazdvojni, različiti, a ta njihova različitost ih čini najboljim prijateljima. Uvek su tu jedan za drugog, spremni su na rizik. To je ljubav prema svom društvu, svojim prijateljima. Oni upadaju u razne neprilike, a većina takvih neprilika uzrok su devojke koje im se svidjaju, ali koje se svidjaju i drugima. Moram reći da roman nije podeljen na delove, već je predstavljen kao jedan celovit tekst, bez prekida u obliku otpočinjanja novog poglavlja. To malo komplikuje analizu, ali je istovremeno čini i izazovom za mene. Dakle, u početnim delovima romana autor nam daje opise Nikoline ličnosti. Saznajemo kakava je on osoba. Dominantan je taj njegov dobar odnos sa drugarima. On je i dobar sin, poštuje svoje roditelje. Ali, mladost je takva, nepredvidiva i životna staza ga vodi ka traganju za srodnom dusom, ali u tom ga vodi ka pogrešnim devojakama zbog kojih upada u neprilike. Jedan od, po mom mišljenju, važnijih delova jeste Nikolino poznanstvo sa Nevenom. Tu otkrivamo jednu novu ljubav koju Nikola u sebi gaji, a to je ljubav prema knjigama. Upoznaju se slučajno, kao u nekom filmu, on je žurio, a ona je nosila teške knjige Fjodora Dostojevskog. Taj sudbonosni sudar je spojio dve energije, a spajala ih je jedna, sasvim dovoljna, nit u koju je utkana ljubav prema književnosti... Nikola zapisuje njen broj, ali usled uticaja mnoštva događaja u njegovom životu, na isti zaboravlja ... Kod kuće ga čeka poklon za rođendan. To je automobil Jugo, poklon njegovog oca. Nikola gaji veliku ljubav prema automobilima. Strastveni je vozač. Ista ta ljubav, u vidu automobila, opija i njegove drugare. Okolnosti čine da oni upoznaju Nešu od kojeg uče o prijateljstvu, odgovirnosti, ispunjavanju obaveza, postovanju i koji ih uvodi u svet modifikacije vozila. Naime, ova družina želi da da neki svoj lični pečat vozilima koje vozi. Želi da onu standardnu, nekreativnu industrijsku proizvodnju automobila zameni za lepši izgled prilagođen sopstvenim ukusima. Nikola uživa u modifikacijama vozila drugih vlasnika, dodaje im specifičnu notu po kojoj će se razlikovati u masi istih automobila. Sve protiče u toj velikoj ljubavi, ljubavi prema automobilima. Ali, kako Nikola i sam priznaje, ljubav prema devojci mu je bitnija od posla, a taj posao uključuje i automobile. Za Nikolu možemo reći da je idealan tip, pravi džentlmen, osoba koja poštuje žene. Međutim, on ne može da savlada svoju zustru narav i lako upada u razne neprilike. Jedna od takvih neprilika biće za njega veliki izazov ali ce od njega zahtevati i bitnu odluku kao i veliku zrtvu. Taj izazov se ispoljava kroz učesce u trci na život i smrt... Zanimljiv je i taj njegov odnos prema devojkama, na koji bih se ja ovde osvrnuo. Iz Nikolinog ponašanja, možemo zaključiti da Nikola traži savršenstvo. Ono što muškarce privlači jesu atraktivne devojke. Sto bi mi po muski rekli: dobra zadnjica, tanak struk, dobre grudi i to je kombinacija koja je dobitna, idealne mere rekao bih. Međutim, Nikola će vremenom shvatiti da takva kombinacija može biti i kobna, jer su cesto takve devojke veliki izazov ali i opasnost, samim tim sto se, takve devojke, krecu u drustvu opasnih momaka. Nikola nema sreće u ljubavi. Privlace ga baš takve devojke sa kojima nije srecan i zbog kojih upada u probleme. Ali, nakon dugog trpljenja, borbi i velikih promasaja, posle šest dugih godina prava ljubav će se roditi iz ponovnog, davno zaboravljenog, susreta.... Upečatljiv je i taj Nikolin odnos sa drugarima. Oni su kao braća, poštuju se međusobno, skloni su šali, i uvek su tu jedan za drugog, kada im je potrebno razumevanje. Njihovi razgovori su filozofski. Dijalozi predstavljeni u ovoj knjizi imaju dubinu. Odlikuju ih različita razmišljanja o devojkama, i prijateljstvu, automobilima, i drugim zivotnim sadrzajima kojima se bave njihove generacije. I sve te ljubavi se prepliću u ovom nesvakidašnjem romanu. Ljubav prema prijateljima, prema roditeljima, književnosti, devojkama, i prema automobilima i trkama, ali i Bogu i pravim zivotnim vrednostima. U knjizi ima i informativnih delova. Čitanjem ove knjige dopunićete svoja znanja o automobilu, trkama i samim modifikacijama koje vaše auto mogu učiniti superiornijim u odnosu na masu istih, nekreativnih, industrijskih radova. A takodje mozete se informisati i o funkcionisanju auto klubova. Knjiga za svaku preporuku! Ne zato što je autor iste moj brat, već zbog nesvakidašnjosti koju nam ista nudi. Jer šta nam drugo ostaje nego ljubav! Epilog ovog romana nosi naziv "Plaču samo oni koji vole". Priču završava Nikolin brat Petar. Otpočeo ju je sa bolom u grudima, završava je sa olakšanjem, ali pravda nije zadovoljena. Ona još uvek čeka da stupi na pozornicu, i zajedno sa istinom na pod, iste te pozornice, baci nepravdu i laž. I gume zablistaše. Pri samom dodiru sa asfaltom gume su učinile svoje. Iza njega je ostao užareni asfalt, kao što je i njegova ljubav prema automobilima gorela. Kao što sam već pomenuo da knjigu " Uzareni Asfalt" treba da pročitaju i muškarci kako bi bolje razumeli žene, tako i ovu knjigu treba da pročitaju i žene. Da razumeju tu neizmernu ljubav koju muškarci gaje prema svom hobiju, svom društvu i pivu uz koje se najbolje priče pripovedaju. Sve ono što se ne izgovori, ostaje u nama i zadaje nam rane. Često se kajemo zbog reči koje nismo pustili da žive, a mi smo ih ubili jer strah je sahranio našu želju da uspemo. A cesto se kajemo i zbog onih koje smo izrekli, jer ih ne mozemo povuci nazad a ostave dubok rez u necijem srcu.... "To ti je kao neka sudbina, čim nešto voliš, to ti se polako otvara i ostvaruje. Ali nisam od onih koji veruju u sudbinu, već u svoj rad, jer stari ljudi kažu da budala veruje u sreću a pametan u svoj rad." "U knjigama je satkana sva energija, sva moć i sva dobrota ovoga sveta. Zato volim da čitam, to je nešto što mi upotpunjuje ličnost." "Kažu ljudi da čovek ne treba da juri starije devojke jer su one "pune" istorijskih činjenica, a da su mlađe cure bolje jer su njihova geografska širina i dužina još uvek neispitane i nisu upisane ni u jednu kartu ponosnih "istraživača", pa je samim tim proučavanje slađe."? "Seo sam pored brata i dugo ga gledao sa tugom u očima. Voleo sam ga više nego što sam voleo sebe. Bio mi je uzor i najbolji drug. Uvek me je podržavao i imao razumevanja za mene i moje ispade. Možda ga nisam dovoljno poštovao, ali sam se trudio da mu dokažem da ga poštujem, na neki svoj način. Znam i to da će, i ako se ne probudi, njegov duh uvek biti tu za mene". Citaic: Marko Todorovic. Када се ствари ставе на папир, ми вредимо онолико колико наша дела говоре о нама а не наше речи. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука